Robi K. Crvenkapa je mrtva
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 25 Studeni 2024 06:02
"Dramu Robi K. / Crvenkapa je mrtva premijerno će izvesti Drama Hrvatskog narodnog kazališta Split u srijedu 20. studenog na sceni splitskog nacionalnog kazališta. Redatelj predstave je Kokan Mladenović a dramatizaciju potpisuju Viktor Ivančić, Kokan Mladenović i Karla Leko u suradnji s ansamblom predstave"...
Sotonizam, sotonizam i sotonizam vlada našom zemljom, te je debelo ukorijenjen u sve društvene pore.
Vrlo je zanimljiv datum predstave(premijera), plasirana 20.11.'24, dva dana poslije Vukovara.
Kako sotone i neprijatelji Hrvatske mislu na sve i s punom parom radu bez odmora cijelu godinu smišljajući kako na najdemokratskijim putem udariti po Hrvatskoj, braniteljima, a po Bogu i katoličkoj vjeri i tako im to dođe već kao dobar dan,
na žalost bio sam na predstavi 22.11., govoreći idem iz prvog reda pogledat neprijatelja i zbilja bio sam u prvome redu.
Predstava traje dobrih dva sata, naravno bez pauze, tko je lud pauzirati kad je krenilo sektaško kolo.
I tako udru po, NDH, udru po Paveliću, udru po ustašama, Vukovaru, Hrvatskoj, po majci Božjoj(gospi), di su kod stigli..., rasplelo se sotonističko kolo nikome nije do puze, ima tu i starijih, te sigurno i upitnih prostata, ali trpilo se i za u wc, jer tko je lud propustiti sotonističko kolo.
Moram napomeniti kako redovito idem u kazalište, ni sam ne znam što je od predstava normalnih još ostalo, osim baleta, koncerta, tu i tamo koja komedijica..., sve je to postalo leglo sotonističko, a da ne govorim o tobože kulturnjacima koji sve dolazu, od tog kako su obućeni do modrih hlača( jeansa), majci bez rukava, kratkih hlača, do toga da noge ispružu kao da su na plaži..., pa kad uzmemo sve te kulturnjake i još svjetonazor nije ni čudno koje su predstave atraktivne.
Naravno taj dan je napunjeno kazalište, traži se uvijek i karta više za takve predstave, pun kapacitet cca 600. mjesta ipak je ovo predstava svih predstava, i nije ni krenilo udru po Isusu publika na sam spomen imena, nije ni bitno što je glumac izrekao, to odmah kreću u izrugivanje, đavolski smijesi, pa tako lijevo do mene dvije ženske osobe srednjih godina zagrcale se umalo od siline smijanja.
Nekako se, ali jedva suzdržavam i molim Boga za oprost, te da i njima oprosti, jer očito ne znaju što činu.
Predstava je napravljena tako mudro, da debela dva sata nema što nije oblaćeno, nije izrugano, vjera i domovina, ono svakome tko prakticira i živi za isto je sveto, izuzev neprijatelja naravno, koji su i u ovoj režiji, i ta nesritna publika velikom velikom većinom.
Na kraju predstave naravno usklici, klanjanje, pljesak se ori kazalištem, bacim pogled okolo na prstu jedne ruke nas ima što ne da ne plješćemo nego se zgražamo i tako ja sa suprugom kulturno do kraja tog sotonističkog pljeska ostanem, te komentiramo zlo, dok se kazalište ori pljeskom.
Kažem sebi:"Bože moj dragi, ovi neprijatelji su gori od bilo kojih s kojima smo ratovali od povijesti Hrvatske kako u onome tako i u ovome ratu, kako ove pobijediti Bože?, imamo li ikakve šanse nas šačica još Hrvata i katolika istinskih kojih je ostalo?, kako Bože dragi?",
Mislim da imam odgovor za to, samo molitvom i molitvom, jer đava je isto duhovno biće i vrlo je močan u odnosu na čovjeka, te je uvijek korak iza ili ispred nas i samo čeka našu slabost i vješto dolazi bez poziva, dok Bog ne dolazi dok ga se ne pozove.
Bez Boga ne samo nama Hrvatima, ma nikome živućem biću na zemlji nema spasa.
Ili đava ili Bog, jednostavna računica, samo žalosno je to što je đava ne samo našu naciju, nego i ostatka kako i europe, tako i svijeta već debelo prisvojija.
Malo ćemo bar mi koji nismo đavoljski nastrojeni imati mira kroz dvanaesti mjesec, bar od te sotonističke predstave, ali kolo se nastavlja i u novu nam 2025, pa tako su odmah krenuli sa čak tri predstave na početku nove godine, da narod lijepo uđe na početku nove sa sotonom kako i završava.
Ja ću ako dragi Bog da 21.12.2024.na Božićni koncert, koj se godinama održava samo jedan dan.
Rekli bi oni:"ne kuri nam to"., i na žalost u pravu su, što davat kad nema interesa, a mi koji smo rođeni Splićani i imamo neke godine života, te Boga u sebi i malo pameti, dobro znamo te "Splićane", i na žalost da se tako jedan lijep grad pretvorio odavno već u sotonizam i komunizam.
Citirat ću jednog mog prijatelja fratra koji je bio u službi u Splitu u jednome samostanu više od deset godina:"Split je pun komunjara i bezbožnika".
Tom činjenićnom istinom, ja bih još dodao kao i puste godine koje ukazivam i Hrvatska velikom većinom.
Žalosno, ali istinito i ćim prije to i uvidimo, možda uz molitvu i samo molitvu i bude nade za nas, te nam se smiluje dragi Bog.
Dalibor Jednačak-Dale
