Kapital se ne odriče rata ni u globalnom svijetu
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 01 Prosinac 2024 08:52
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi ratnim stanjem u kojemu se je zatekao svijet, odnosno naša vrsta. Neposredno poslije uspostave slobodnoga svjetskog tržišta 1995. godine činilo se da će svijetom zavladati mir.
Opravdavajući uspostavu slobode tržišta liberali su tvrdili da je „sloboda trgovine najpouzdaniji put do svjetskog mira“. Iako je ratovanje urođeno kapitalu, mnogi su ljudi povjerovali obmani kapitalističkih medija da je sloboda trgovine sredstvo uspostave i jamac čuvanja svjetskog mira te da se više ne treba bojati izbijanja svjetskog rata.
Nekoliko godina poslije utemeljenja „mirotvorne“ Svjetske trgovinske organizacije (WTO), nositelji svjetskog kapitala prihvatili su se ratovanja nalazeći izliku u rušenju tornjeva „blizanaca“ u gradu New Yorku, poslovnom i financijskom središtu Amerike. Dana 7. listopada 2001. godine Amerika je napadom na Afganistan počela dvadesetogodišnji rat, koji je prestao 15. kolovoza 2021. godine naglim, zbrkanim i sramotnim povlačenjem američke vojske iz Afganistana.
Dva mjeseca poslije američkog napada na Afganistan Kina je pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Pristup toj organizaciji olakšao je Kini gospodarski i tehnološki procvat. Ubrzo je došlo do prevage azijskih gospodarstava nad zapadnima. Zapadne zemlje su počele propadati u privremenom miru pa se je kapital, koji je nakupljen i usredotočen u Americi, ponovo prihvatio ratovanja i obavještajnog potkopavanja država s političkim sustavima drukčijim od liberalne demokracije.
U svijetu se sad ozbiljno ratuje. Mjesta rata su prema očekivanju blizu proizvoljno proglašenih neprijatelja Zapada: Rusije, Irana, Kine i Sjeverne Koreje. To su zemlje starih ili drevnih naroda, koji se drže narodne, a ne liberalne demokracije. Zanimljivo je to, što su tri od tih četiriju zemalja članice BRICS-a, a Sjeverna Koreja je politički i gospodarski tijesno povezana s Rusijom i Kinom. Četiri navedene, ali i brojne druge zemlje – politički sustavi kojih su nesukladni s liberalnom demokracijom i zato neprihvatljivi privatnomu zapadnom kapitalu – ubrzano se međusobno povezuju u Svjetsku većinu, koju predvode zemlje BRICS-a.
SAD i Velika Britanija su svojevremeno isporučile Ukrajini dalekometne ili dalekodosežne rakete koje su dva dana zaredom, 19. i 20. studenoga, ispaljene na mete u dubini ruskog zemljopisnog prostora. Takve rakete ukrajinska vojska ne zna programirati i pravo usmjeriti na izabrane mete rabeći satelitske komunikacijske sustave. Raketni napad na Rusiju su očito obavili vojni stručnjaci američke i britanske vojske.
Uporabu zapadnih raketa Rusija unaprijed je označila kao prekoračenje „crvene crte“ koje označuje izravno uključenje zapadnih država u Rat za Ukrajinu te je istovremeno osuvremenila i dopunila svoj nauk o uporabi nuklearnog oružja. raketaPrijašnji i novoizabrani predsjednik Donald Trump optužio je sadašnjeg predsjednika Joea Bidena za „dovođenje cijelog svijeta na rub Trećega svjetskog rata“, iako je svijetu potreban mir te američko pučanstvo želi mir. Novi svjetski rat bio bi prvi takav rat u globaliziranoj vrsti homo sapiens.
Dan kasnije, 21. studenoga, Rusija je – nakon što je unaprijed obavijestila Ameriku – na odabranoj vojnoj meti u Dnjepropetrovsku iskušala novu raketu dometa do 5.000 kilometara nazvanu „Orešnik“ (lijeska), koja može nositi i nuklearnu glavu. Raketa „Orešnik“ koja je zabačena na Dnjepropetrovsk nosila je uobičajeno razorno punjenje. Posebnost „Orešnika“ je u tomu, što poslije rasprskavanja rakete više zasebnih naprava zaspe metu. Predsjednik Putin se poslije napada na Dnjepropetrovsk obratio svojim vojnim snagama i građanima te naveo da će „Orešnik“ biti iskušan na dodatnim vojnim metama.
Nositelji zapadnoga krupnog kapitala imaju svoja dva razloga za razaranje svjetskog tržišta. Prvi razlog je gospodarske naravi. Svjetsko je tržište donijelo znatno veću korist zemljama u razvitku, nego zapadnim zemljama. Politika SAD je de facto već podijelila svjetsko tržište, kako bi kapital u svojemu, zapadnom dijelu mogao ponovo biti hegemon, kakav je bio i za hladnog rata. Tad su Sovjetski Savez i ostale komunističke zemlje nadzirali dobru polovicu svijeta i imali jak utjecaj na Pokret nesvrstanih zemalja. Nositelji svjetskog kapitala i političari SAD zaključili su da svjetsko tržište ozbiljno ugrožava probitke i kapitala i SAD.
Drugi razlog razaranja svjetskog tržišta je strategijske naravi. Kapital želi podijeliti svijet kako bi i nadalje mogao ratovati. (Tako je bilo uoči Prvoga svjetskog rata kad je Europa bila podijeljena na industrijski razvijene zemlje i na zemlje koje su upravo počinjale industrijalizaciju. Uoči Drugoga svjetskog rata versajska Europa je bila temeljito politički i ideološki podijeljena.) Ako bi izbio rat u sadašnjem povezanomu svijetu, mnoge bi se zemlje i mnogi narodi usprotivili geoprestanku mira i početku rata te bi se skupno okomili na napadače ili agresore. Ipak, kapitalisti ne uviđaju činjenicu da je početna globalizacija poslovanja velikih korporacija okinula i brzu globalizaciju naše vrste, koja ima izrazit geopolitički vidik. Kapitalisti zanemaruju činjenicu da je svijet unutar sebe politički tijesno isprepleten. Deglobalizacija poslovanja korporacija je provediva, ali deglobalizacija naše vrste nije. Poslovanje se može deglobalizirati, ali se vrsta ne može depolitizirati.
Sadašnji područni ratovi i mogući novi svjetski rat su ratovi „na sve ili ništa“. To su ratovi do tuđe ili do vlastite propasti, do tuđega ili do vlastitog uništenja. Nije riječ o mojem nagađanju, nego o mojem uviđanju unutarnjeg stanja u Sjedinjenim Američkim Državama i u Europskoj uniji. Kapital, SAD i EU nastoje ratovanjem „istrgnuti pobjedu iz čeljusti neizbježnog gospodarskog poraza“. Umjesto da to nastoje postići ratom, zapadne bi se zemlje mogle spasiti posvemašnjom suradnjom. Zašto se kapitalisti plaše međudržavne suradnje? Kapitalisti izbjegavaju takvu suradnju jer u suradnji sve države čuvaju suverenost svojih naroda pa nema prigode za uspostavu hegemonije. „Ili hegemonija ili ništa!“
Unatoč takvom urođenom nastojanju kapitala, našu globaliziranu vrstu života kao cjelinu, kao živi svjetski organizam čekaju zanemareni i neobavljeni poslovi. To je prvobitno uređenje klime, daljnji poremećaj koji bi mogao ugroziti našu vrstu, Zemlju, ukupan bogomdani život na njoj pa čak i kapital. Na posao uređenja klime trebaju prionuti svi narodi i sve političke zajednice.
Drugi važan skupni posao država i naroda je uspostava sve ravnomjernije prostorne razdiobe pučanstva. Velegradovi su pretrpani i imaju zagušen prijevoz, a njihove okolice su narijetko naseljene ili čak puste. Pučanstvom su pretrpani obalni globpojasi i doline plovnih rijeka. Za novu, ujednačeniju prostornu razdiobu pučanstva potrebno je postaviti novu kopnenu prijevoznu podlogu.
Treća velika nevolja vrste je nenadzirana seoba naroda, koja je dosegnula dosad neviđene mjere. Seoba naroda se ne da zaustaviti, ali se skupnim nastojanjem zemalja može učiniti podnošljivom i prihvatljivom. Kako bi se to postiglo, valja hitno početi uspostavljati novi, opći, globalni sustav uvjerenja. Po tom bi sustavu svi ljudi pripadali samo (1) našoj vrsti i (2) životnom prostoru, na kojemu se zateknu i na kojemu prebivaju čak i privremeno.
Spas za Zemlju, za život na njoj i za našu vrstu je u životnom zajedništvu cijele globalizirane vrste, koja prihvaća isti sustav uvjerenja, koji neće omogućiti podjele u vrsti. Ključni uvjet za dobro obavljanje posla, koji je po važnosti ravan zajedništvu, je mir u vrsti. Ratu nema mjesta ni u kojoj zajednici, nacionalnoj ili svjetskoj. Rat je opreka zajedništvu. Novi svjetski rat bi nepopravljivo pogoršao stanje vrste i stanje Zemlje. Poslovi vrste, koji su uistinu hitni mogu se obaviti samo u miru. Zato je mir prava dragocjenost.
