Od Anarhističke do Blokadne kuharice
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 29 Prosinac 2024 10:56
Prije nešto više od sedam godina umro je William Powell, autor kultne Anarhističke kuharice. Powell je svoj priručnik za anarhističko djelovanje, natrpan savjetima i grafičkim prikazima kako u kućnoj radinosti napraviti oružje, objavio 1971. godine inspiriran vlastitim buntovništvom i nezadovoljstvom spram vanjske politike tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Richarda Nixona.
Knjiga je navodno inspirativno djelovala na mnoge prijestupnike, tako se, primjerice, savjetima iz knjige koristio i Timothy McVeigh koji je 1995. godine postavio kamion-bombu u Oklahoma Cityju. Sam Powell se pet godina nakon objavljivanja knjige vratio vjeri i tražio je micanje vlastite knjige s polica američkih knjižnica i knjižara.
Ovih je dana sumnjivu slavu stekla jedna druga anarhistička knjižica, koja se, doduše, ne bavi instrukcijama za sklapanje priručne bombe nego više organizacijskom stranom anarhističkih akcija preuzimanja institucija. Riječ je Blokadnoj kuharici iznjedrenoj iz iskustava blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu potkraj prvog desetljeća 21. stoljeća. Ta je publikacija u fokus srpske javnosti dospjela uslijed studentskih prosvjeda u toj zemlji. Predsjednica Narodne skupštine Republike Srbije Ana Brnabić je studentske prosvjede i blokade fakulteta u Srbiji izrijekom povezala s Blokadnom kuharicom iz Hrvatske: ''Nije bitan broj (studenata u blokadi), da postoji i jedan koji želi da razgovara, ja bih razgovarala. Trenutne blokade su iz nekog razloga iz ove 'Blokadne kuharice' iz Hrvatske. Ta 'Blokadna kuharica' kao plenum ne postoji na našim fakultetima. Ne znam sa kim da razgovaramo, jer nemamo studentski parlament, nego taj plenum koji je definisan 'Blokadnom kuharicom'' (Portal 021.rs).
Ne ulazeći u to u kojoj se mjeri srbijanski studenti uistinu ravnaju zagrebačkom Blokadnom kuharicom ni koliko se može vjerovati osobi profila Ane Brnabić, činjenica je da između naputaka u Blokadnoj kuharici i aktualnih blokada fakulteta u Srbiji postoje stanovite sličnosti. One se prije svega tiču takozvanih studentskih plenuma kao glavnog tijela odlučivanja te izbjegavanja da se jasno deklariraju studentski vođe, nego se inzistira na kolektivnom odlučivanju. Plenum se u Blokadnoj kuharici definira na sljedeći način: ''Plenum je središnje tijelo odlučivanja na fakultetu pod studentistudentskom kontrolom. Na njemu se sve odluke donose direktnodemokratski, uključujući i onu o nastavku ili prekidanju kontrole nad fakultetom. Plenum je skup svih zainteresiranih studenata i drugih građana (plenum je FF-a otvoren svima a ne samo studentima, za razliku od nekih drugih plenuma u Hrvatskoj – odluku o razini otvorenosti donosi plenum ovisno o okolnostima). Na njemu svatko ima pravo govoriti i svatko ima jednako pravo glasa. Sve se odluke donose većinom glasova'' (Blokadna kuharica, Centar za anarhističke studije, 2009., Zagreb, str. 11.) Upravo te elemente, koliko sam uspio pohvatati iz različitih izvora informacija, nalazimo i kod beogradskih, novosadskih i drugih studentskih plenuma u Srbiji.
Srbijanska opozicija dugo je i na razne načine pokušavala poljuljati Vučićevu gotovo apsolutnu vlast u Srbiji, međutim s vrlo malo ili nimalo uspjeha. Studentske blokade nakon pogibije petnaest ljudi ispod nadstrešnice koja se srušila na željezničkoj stanici u Novom Sadu prve su prosvjedne akcije koje su ozbiljno uzdrmale Vučića. Sve opozicione snage u zemlji sad očekuju što će biti i hoće li studentima uspjeti ono što njima nikako nije polazilo za rukom. Nevezano uz rasplet antivučićevske borbe u Srbiji nameće se pitanje kakve implikacije imaju ti događaji za Hrvatsku i njezine interese, a bogme i za ponašanje hrvatskih studenata. Ne treba, naime, ispustiti iz vida da su srpskim studentima podršku dali i studenti nekih hrvatskih fakulteta. Takvu su podršku, primjerice, dali studenti Filozofskog fakulteta u Rijeci te studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. To studentsko bratstvo i jedinstvo razvija se i jača već neko vrijeme i teško je iz sadašnje perspektive zaključiti koliki je njegov domašaj.
Međutim, vezano uz tu situaciju nameću se neka pitanja. Prvo, jesu li svjetski centri moći odlučili konačno pustiti Vučića niz vodu ili ga samo malo pritiskuju zbog ovih ili onih razloga? I kakve to implikacije ima za Hrvatsku? Drugo, hoće li se možda model studentskog pritiska - ako bude uspješan – koristiti i za smjenu vlasti u Hrvatskoj budući da opozicioni pokušaji micanja Plenkovićeva HDZ-a s vlasti do sada nisu urodili plodom? Treće, što bi po hrvatske interese vučićznačilo rušenje Vučića s vlasti u Srbiji? Na ovo ću pitanje pokušati i odgovoriti. Mislim da se to ne bi povoljno odrazilo po Hrvatsku. Naime, postoji u Hrvatskoj jedan relativno značajan postotak jugonostalgičara koji željno očekuju bilo kakvu naznaku demokratizacije Srbije i barem deklarativnog omekšavanja srpskog nacionalizma eda bi spremno poletjeli u bratski zagrljaj prekodrinskoj braći, stoga je presvučeni radikal za Hrvatsku manje opasan od umivenog demokrata kakvim se, primjerice, predstavljao Tadić.
Uostalom, da Milošević nije bio onako bahat i nepopustljiv tko zna bi li Tuđman uspio uvjeriti kolebljivi dio nacije u nužnost samostalne države. A da ni srpska studentarija ne odustaje od zacrtanih srpskih nacionalnih ciljeva dokaz je njihova poruka kosovskom premijeru Kurtiju, koji ih je podržao, da ne odustaju od Kosova i Metohije kao sastavnih dijelova Srbije. Dakle, ako Srbi i smjenjuju Vučića, ne smjenjuju ga zbog toga što je srpski šovinist, nego zato što, po njihovom mišljenju, nije bio dostatno uspješan u tome.
Damir Pešorda
