Bojažljive izjave o tome je li bilo telefonskog razgovora Trump-Putin ukazuju samo na jedno
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 12 Veljača 2025 08:09
Sramežljive izjave i s američke i s ruske strane o vrlo jednostavnom pitanju je li bilo razgovora između Trumpa i Putina ukazuju na svu složenost međusobnih odnosa dviju država kao i ukrajinskog rata koji te odnose stavlja na ekstremni test opterećenja i održivosti
Američki predsjednik Donald Trump razgovarao je telefonski s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom o rješavanju sukoba u Ukrajini. To je rekao u petak u ekskluzivnom intervjuu za The New York Post u predsjedničkom zrakoplovu Air Force One – navodi spomenuti medij. Upitan koliko je puta razgovarao s ruskim kolegom, Trump je odgovorio: “Radije ne bih o tome”.
Trump je rekao kako ima konkretan plan za prekid borbi. “Nadam se da će ovo uskoro uspjeti. Ljudi umiru svaki dan. Ovaj sukob je tako strašan za Ukrajinu. “Želim stati na kraj ovoj prokletoj stvari”, rekao je Trump.
Obraćajući se svom savjetniku za nacionalnu sigurnost Mikeu Walzu u zrakoplovu u petak navečer, Trump je u svom stilu rekao: “Hajdemo već jednom započeti ove pregovore. …. Ljudi umiru svaki dan. Ginu mladi i zgodni vojnici. Mladi momci, poput mojih sinova. S obje strane i na cijelom bojištu.”
Pritom nije zaboravio podsjetiti kako je sa Zelenskim želi “sklopiti ugovor vrijedan 500 milijuna dolara za pristup rijetkim zemljinim mineralima, metalima i plinu u Ukrajini u zamjenu za sigurnosna jamstva prema potencijalnom mirovnom sporazumu” – kako je prenio NYP.
U nedjelju je služba za medije Bijele kuće izjavila da je Trump odbio otkriti pojedinosti svojih kontakata s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom. “Predsjednik je odbio precizirati kada i koliko često je komunicirao s Putinom.”
Rusi ne potvrđuju niti negiraju
Kako u ponedjeljak objavljuju ruski mediji, glasnogovornik predsjednika Putina Dmitrij Peskov u razgovoru za Izvestiju nije ni potvrdio ni demantirao informaciju o Putinovom telefonskom razgovoru s Trumpom.
Trump je više puta izrazio želju da se osobno sastane s Putinom. Prema riječima pomoćnika ruskog čelnika Jurija Ušakova, nije bilo kontakata između Moskve i Washingtona o ovom pitanju, ali je Rusija spremna saslušati relevantne prijedloge.
Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz potvrdio je u intervjuu za NBC News da su u tijeku aktivni pregovori o Ukrajini između Moskve i Washingtona, te ih je nazvao “delikatnim”.
“Nije mi u planu ići ispred predsjednika, ali svakako da je u tijeku mnogo delikatnih razgovora”, “ rekao je Waltz. Pritom je izbjegao odgovoriti na izravno pitanje postoji li dijalog između američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina.
Prosudba
Sramežljive izjave i s američke i s ruske strane o vrlo jednostavnom pitanju je li bilo razgovora između Trumpa i Putina ukazuju na svu složenost međusobnih odnosa dviju država kao i ukrajinskog rata koji te odnose stavlja na ekstremni test opterećenja i održivosti.
Očito je kako se razgovori između Moskve i Washingtona na određenim razinama definitivno odvijaju, što je prošli tjedan po prvi put službeno priznao i Dmitrij Peskov, navodeći kako se oni “intenziviraju” (Trump mora i pred domaćom i pred svjetskom javnosti ispuniti obećanje “o prisiljavanju” Rusije i Ukrajine da sjednu za pregovarački stol i brzo zaustave rat, pri čemu Moskva taj rat uistinu želi završiti ali ne pod svaku cijenu i ne bez uvjeta koje bi mogla predstaviti kao svoju pobjedu). Međutim, također je razvidno da su ti razgovori vrlo teški i mukotrpni.
Jasno je i zašto: ulozi u toj nikad složenijoj psihološkoj igri i geopolitičkoj šahovskoj partiji bez presedana toliko su veliki, a u pojedinim elementima imaju i gotovo egzistencijalni karakter – da bi samo jedna “greška u koracima” mogla prouzročiti nesagledive posljedice ne samo po jednu od dviju nuklearnih velesila ili pak po obje, već i po cijeli svijet (u slučaju izbijanja njihovog neposrednog vojnog sukoba).
Onaj isti svijet, koji sad ne samo što strepi od Trumpove “tornado-politike” (prije svega ekonomske i one koja se odnosi na pokretanje carinskih odnosno trgovinskih ratova), već i onaj koji s golemim zanimanjem već dugo promatra i Rusiju u kontekstu njenih nastojanja da zajedno s Kinom izvrši potpuni preustroj svijeta u odnosu na onaj post-hladnoratovski, kada su Sjedinjene Države gotovo dva i pol desetljeća imale potpuni monopol ili hegemoniju u svim ključnim elementima globalne geopolitike – diplomatsko-političkim, ekonomsko-financijskim i sigurnosno-obrambenim.
Nije potrebno govoriti da mnogi iz tog “ostatka svijeta” (geopolitički Globalni jug) istinski teže krahu američke odnosno zapadne hegemonije (ne samo zbog osvete za dugu kolonijalnu vladavinu zapadnih sila iako ni ona nipošto nije zanemariva), ali ne nužno i američkog velikog utjecaja na budući svijet kao vodeće tehnološke sile, uz Kinu koja se ubrzano približava toj poziciji. Na Rusiju pritom gledaju kao na svojevrsni “obrambeni kišobran” od neokolonijalnih pretenzija u budućnosti koje uopće nisu isključene, jer svijet priznaje samo silu.
Rusija na neki način u Ukrajini tri godine sama ratuje protiv združenog Zapada, a u slučaju po Moskvu povoljnog ishoda tog sukoba Globalni jug bi, dakle, imao itekako koristi. To je prilično frustrirajuća pozicija za Moskvu, kada ona ukrajinskim ratom nastoji ostvariti svoje nacionalne interese, a kojima bi se onda okoristio i veliki dio “ostatka svijeta” bez da joj taj “ostatak” u tom iscrpljujućem ratu želi konkretnije pomoći u strahu od prije svega oštrih američkih sekundarnih sankcija.
Hoće li i taj element Moskva uzeti u obzir u predstojećim pregovorima sa SAD-om odnosno s njim trgovati teško je reći, iako ne vjerujem, jer ona prije svega mora voditi računa ruskoj strateškoj sigurnosti bez obzira što bi se time mogli okoristiti i drugi.
Ali ono što se sada može reći bez opasnosti od pogreške je slijedeće. Sama činjenica da o ukrajinskom ratu zapravo pregovaraju neposredno Amerikanci i Rusi potvrđuje sve naše ranije analitičke pretpostavke i prosudbe od izbijanja rata prije sada već skoro točno tri godine – da je taj rat od samoga početka zapravo rat Rusije i Sjedinjenih Država i da ga one jedino mogu, a vjerojatno i hoće završiti.
Svi ostali, uključujući i Kijev i članice EU-a i NATO saveza samo su promatrači s određenim pravom glasa, ali daleko od toga da on je i može biti presudan u donošenju konačne odluke. U najboljem slučaju, na nju u određenom stupnju može samo djelomično utjecati. I to je ono što je za europske političke elite sada najneugodnije: prijeti im opasnost da ne budu niti pozvane za pregovarački stol, ili pak da tamo budu samo u svojstvu “fikusa”.
