Sigurnost je varljiva, a ponekad i opasna
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 12 Veljača 2025 07:04
Sigurnost je jedna od temeljnih ljudskih potreba. Svi teže sigurnosti u obitelji, školi, na poslu, među različitim skupinama ljudi... Opća percepcija je da ona pruža ugodu, predvidljivost, stabilnost, sreću... No, sa sigurnošću se često manipulira, ona je opasna doktrina vladanja masama, a zna sputavati osobni i društveni razvoj.
Sigurnost nasuprot slobodi
Stvaranje osjećaja općeg stanja beznađa i nesigurnosti dio je strategije upravljanja ljudima. Ograničavanja slobode u svrhu sigurnosti građana svakim su danom vidljivija. U zadnje vrijeme je sve izraženija nesigurnost u školama i kibernetički napadi. Prema scenariju dirigiranog kaosa, sigurnost se nameće važnijom od slobode. Ljude se svakodnevno zastrašuje opasnostima od međunarodnog terorizma, korupcije, inflacije, gubitka posla, raspada veza, kriminala, klimatskih promjena, migranata... To je matrica ideološke indoktrinacije sa strategijom ograničavanja ljudskih sloboda. Sve, osobito materijalno razvijene države, uvode totalnu kontrolu građana s video nadzorima.
Suvremeni čovjek, trebao bi znati cijenu gubljenje slobodâ na račun (lažne) sigurnosti. Ovdje je zgodno parafrazirati svjetski priznatog pisca i svećenika Normana Vincenta Pealea: "Nekad smo kao lavovi rikali za slobodu, sada kao ovce blejimo za sigurnost."
Kada sigurnost sputava osobni rast?
Sigurnost je rijetko stalna i češće je nestabilna nego stabilna. Ljudi u zrelim godinama ne žele se odreći zone komfora. Odbacuju činjenicu da je ona je prolazna. Jer, tko može jamčiti sigurnost u vezama, međuljudskim odnosima, sigurnost (dobivanja) posla, visoka primanja...?
Poznato je da su brojni ljudi postigli sjajna postignuća jer su bili spremni na rizike, nisu bili opterećeni ishodom, a vukao ih je put u nepoznato. Uspijevaju samo oni koji se ne zadovoljavaju postojećim stanjem ili trenutačnom sigurnošću.
Kada bismo nabrojili velikane "ljutog krša" iz siromašne Like, Imotske i Sinjske krajine ili Hercegovine koji su obilježili neknašu i europsku kulturnu i znanstvenu baštinu, siguran sam da ne bismo pronašli impozantniji skup genijalaca poteklih s tako malenog dijela svijeta i teških uvjeta života.
Slovenska pedagoginja Ana Krajnc otkrila je zanimljivu činjenicu u svojim istraživanjima da u državama gdje su građani siromašniji i privreda manje razvijenija obrazovanje uživa najviši ugled. Visoko vrednovanje obrazovanja bila je njihova jedina nada za osobno napredovanje, iako težnje za obrazovanjem nisu bile u suglasju s njihovim materijalnim statusom i obiteljskom sigurnošću.
Stvorena je prijevara da ništa ne daje takvu sigurnost kao posjedovanje novca ili nekretnina. "Dobro je imati novac i stvari koje se njime mogu kupiti, no dobro je, također, povremeno provjeriti da niste izgubili stvari koje novac ne može kupiti." (George Horace Latimer)
Istraživanja pokazuju da zaposlenike masovno frustrira činjenica da nemaju očekivana priznanja za svoj posao. To su glavne tendencije nezadovoljstva zaposlenih u razvijenim državama svijeta. Međutim, materijalna sigurnost nije nužno u korelaciji sa zadovoljstvom s poslom. Važniji su aspekti upornost, međuljudski odnosi, napredovanje, kreativnost, uvažavanje svakog člana radnog kolektiva... Radnici mogu imati iznimno visoka primanja, biti materijalno osigurani, a visoko otuđeni i depresivni. "Vlasništvo je zamka: ono što vjerujemo da posjedujemo, to posjeduje nas" (Balzac).
Koronavirus, kuga i privid sigurnost
Strategije upravljanja i/ili indoktriniranja ljudima bile su vidljive s orkestriranim kampanjama straha u vrijeme korone. manipulacijaPsihijatar Robert Torre (nešto prije svoje prerane smrti) dao je snažno upozorenje: "Prihvatili smo teror sigurnosti, opću karantenu svih protiv svih."
Roman Kuga Alberta Camusa simbolizira zlo koje čovjeka degradira kao osobu. Lik u romanu, izvjesni Cottard, pridaje vrijednost osobnoj udobnosti i materijalnom profitu. Želi da zlo – kuga − potraje, jer mu omogućuje povoljan ambijent za kriminalne aktivnosti. Bolest koja je harala omogućila mu je privid "umirujuće sigurnosti." Benjamin Franklin daje mudro upozorenje: ”Oni koji bi se odrekli temeljne slobode, kako bi dobili malo kratkotrajne sigurnosti, ne zaslužuju niti slobodu niti sigurnost.”
Zaposlenima najvažnija materijalna sigurnost
Istraživanja iz sociologije rada pokazuju da zaposlenike masovno frustrira činjenica da nemaju očekivana priznanja za svoj posao. To su glavne tendencije nezadovoljstva zaposlenih u tzv. razvijenim državama svijeta. Istraživanje građana u deset tranzicijskih zemalja, iz 1998. godine (Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Češke, Istočne Njemačke, Poljske i Ukrajine), pokazuje da u tim postsocijalističkim zemljama postoji visok stupanj zaokupljenosti pitanjima materijalne sigurnosti. Mogućnost napredovanja, altruizam, samostalnost, i druge radne vrijednosti znatno zaostaju u odnosu na materijalnu sigurnost.
Sigurnost rijetko nalazimo među ljudima
Da bismo prekinuli ili umanjili svoja razočaranja, trebamo promijeniti uvjerenja da ćemo sigurnost naći među ljudima. Možemo je naći kod pojedinaca, ljudi – ne!
Hrvatski književnik Fran Mažuranić u svom djelu Lišće zapisao je genijalnu misao: „Sve sam ljude nekoć – o kojima ništa loše znao nisam – za poštene držao. Prevarih se često, pak se žalostih. Sada držim svakoga – o kome što valjana ne znam – nepoštenim. I sada se prevarim, samo što se naveselim kada se prevarim.“ Jedan od najpoznatijih koronaameričkih književnika Mark Twain je zapisao: "Kada nahraniš gladnog psa, neće te ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka."
Oni koji od ljubavi traže sigurnost, zaboravljaju da je ona najčešće prolazna. Kada nemamo visoka očekivanja od drugih (u ljubavi, prijateljstvu, kolega na poslu...) smanjujemo razočarenja. Oscar Wilde ironično komentira da ljubav "počinje zavaravanjem samoga sebe, a završava zavaravanjem drugih."
Roditelji koji svojoj djeci nisu bili emocionalno dostupni, razvijaju kod njih lošu sliku o sebi, a takvi klinci imaju sliku svijeta kao nesigurnog mjesta. Taj životni skript kasnije se reflektira na kasnije odnose s ljudima. Kod drugog tipa njeguje se "sigurna privrženost", gdje djeca svijet doživljavaju kao sigurno mjesto. Kod trećeg stila helikopter-roditelji kruže oko razmažene djece kako bi ispunili baš svaku njihovu želju. Takvi roditelji svojoj djeci (nakon diplomiranja) nalaze posao, novčano pomažu i kada se zaposle, otplaćuju njihove kredite... Takvi rezoniraju: "Ako su moje oči bile svega gladne, moja djeca će sada sve imati"! Takvi „bager“ roditelji otklanjaju sve prepreke ispred djece i onda kada ta djeca zasnuju svoje obitelji. U takvom stilu odgoja djeca se nisu sposobna nositi s neizvjesnostima i lošim iskustvima. Takvi roditelji (kao da) ne žele da njihova djeca odrastu i budu samostalna. I kada ista pređu tridesete glumataju da imaju traume od poslodavca pa sigurnost i razumijevanje vlastitih ludosti traže kod staraca - "hodajućih bankomata", baka servisa i sl. Traže zaštitu i od roditelja koji su u mirovini. Takvi se nisu odmaknuli od (dječjeg) "pretkonvencionalnog stupnja razvoja" (Kohlberg), koje prati egocentrično ponašanje.
Zaključno
Uspijevaju samo oni koji se ne zadovoljavaju postojećim stanjem ili trenutačnom sigurnošću. Sigurnost je rijetko stalna. Ona je češće nestabilna nego stabilna. Da bismo umanjili svoja razočaranja, trebamo promijeniti uvjerenja da ćemo sigurnost naći među ljudima.
dr. sc. Zlatko Miliša prof./hkv.hr
