Ima li nade za umirovljenike
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 15 Veljača 2025 07:27
Istraživanja pokazuju da je u Hrvatskoj udio prosječne mirovine u prosječnoj plači (30%), najmanji u Europi. To je nacionalna sramota. Sva predizborna i izborna obećavanja nekakvog boljitka u životu umirovljenika su pala u vodu.
Inflacija galopira. Cijene svega, naročito osnovnih životnih namirnica strelovito rastu. Siječanjsko usklađivanje mirovina po formuli 70:30 donosi nekih 2.89 % povećanja, što je nekih 16 eura na prosječnu mirovinu. Niti srpanjsko povećanje koje će navodno biti po formuli 85:15, neće donijeti puno više. Sve u svemu ne piše se dobro umirovljenicima, osim onih s povlaštenim mirovinama. Jako me smetaju visoke mirovine (2.000 eura) bivših saborskih zastupnika. Oni to ničim nisu zaslužili. Sabornica je uvijek uglavnom prazna. Ostali njihov rad je nevidljiv i teško mjerljiv. Poznajem neke od njih. Nemaju ni dana rada u realnom sektoru. Neki su propali studenti. Sklonili su se u politiku i dospjeli do sabora. Nisu par puta progovorili sa saborske govornice. Poslušno su po naputcima dizali ruke. Od njih nitko, osim njih samih, nije imao nikakve koristi. Njima bi trebalo mirovine izračunavati kao i svima ostalima, prema onome koliko su ulagali u mirovinski fond. Učitelji i profesori imaju 2,5 puta manje mirovine od saborskih zastupnika. Njihov rad i doprinos društvu se ne mogu uspoređivati.
Govori se o 13. mirovini, negdje u budućnosti i načinima realizacije te mirovine. To su samo nadanja i očekivanja. U nekim zemljama EU je to napravljeno odavno. U tim zemljama umirovljenici nisu zadnja rupa na svirali, kao kod nas.
Žalosno je i jadno da u svojim poodmaklim godinama moraš brinuti o tome kako ćeš proživjeti od mirovine do mirovine. Obilaziti trgovačke centre i kupovati na akcijama. Dobro je donekle dok se to može. Što kad se čovjek razboli i onemoća? Ako nema bližnjih koji brinu o njemu, život mu je pakao, pogotovo s prosječnom i ispodprosječnom mirovinom. Zdravstvene javne usluge su teško dostupne. Privatni liječnici su skupi. Lijekovi su skupi. Taksi prijevoz je skup. Sanitetski prijevoz je očajan. Treba čekati 4-5 sati da te pokupe nakon pregleda u bolnici.
Znaju li to naši političari? Baš ih briga! Sebi i svojima su enormno digli plaće (80%). Njima ništa nije nedostupno i skupo.
U Hrvatskoj ima preko 1.2 milijuna umirovljenika, trećina svih stanovnika. Skoro 50 % ih živi na granici siromaštva ili u siromaštvu. To je nedopustivo. Nismo mi toliko i tako siromašna zemlja da bi se to moglo i smjelo tolerirati. Mirovine bi trebalo uskladiti i povećati, posebice onima koji jedva sa svojim mirovinama preživljavaju. Apsurdno je govoriti o životu dostojnom čovjeka u takvim slučajevima. Međutim, to nisu osamljeni slučajevi. Preko 500.000 umirovljenika tako živi. To nije život, već mučenje i teško umiranje. Nema sreće i radosti u takvom životu. U bijedi i siromaštvu čeka se neumitni kraj.
Država koja drži do sebe, svoje prošlosti, svojih načela i opredjeljenja bi morala voditi brigu o svakom svojem žitelju, posebice o umirovljenicima. To su ljudi koji su dio sebe utkali u državu. Svojim radom su po 35 i više godina doprinosili napretku i izgradnji. Podizali su djecu i unučad, oslobađali zemlju od srpske tiranije i okupacije. Stvarali kapital, koji sad koriste drugi.
Po recept kako pomoći umirovljenicima da bolje žive ne treba ići daleko. Dovoljno je pogledati u susjednu nam Sloveniju. Čovjek se zapita što to Slovenija ima, a mi nemamo. U Sloveniji, ne samo umirovljenici, već svi bolje žive. Hrvatska je po prirodnim resursima bogatija od Slovenije. U čemu je onda problem ? Nemojte se samo vaditi na Domovinski rat i obnovu zemlje. Prošlo je 30 godina od tada.
Za sve je kao i uvijek kriva vlast i vlada. Ili neće ili ne znaju. Igraju se države. Na rukovodeća mjesta postavljaju stranačke ljude umjesto stručnjaka. Ne proizvodi se, već uvozi i trguje. Bojkot trgovina od potrošača, nije usmjeren na trgovce, već na vlast. Gle čuda! Vlast podržava taj bojkot. Zar oni misle da smo mi ispodprosječni i ne razumijemo taj njihov stav. To je bijeg od odgovornosti.
Bijeg od odgovornosti je i povremeni socijalni dodatak onima s najnižom mirovinom. Time se ništa ne postiže, osim od neukog naroda pridobiti glasove na izborima.
Bliže se još jedni izbori. Za očekivati je opet neki dodatak na mirovine, prema određenom cenzusu. To je kontraproduktivno i neodgovorno. To je zavaravanje. Iz toga bi trebalo što prije izaći. Trebalo bi napraviti istinsku, stručnu, pravu i poštenu mirovinsku reformu. Za to bi se trebalo izboriti. Tko će to učiniti?Udruge umirovljenika su rascjepkane i razjedinjene. U saboru se glas umirovljenika ne čuje. Na ulice se baš i ne izlazi. Trpimo, šutimo i nesretni odlazimo.
Ovo je naša zemlja. Za nju smo se borili. Ovo je naša država, koja nas je zaboravila.
Ankica Benček
