Nova antikristova religija
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 15 Veljača 2025 08:46
Zbunjenost raste unutar Crkve. Naglasci se mijenjaju, riječi mijenjaju značenje, doktrina se suprotstavlja doktrini... Pojavljuje li se tu antikršćanska religija? Kako se razvija? Tko ju stvara? Ideje objavljene prije mnogo godina vrlo su aktivne. Pitamo se zabrinuto: što se to u stvari događa u Katoličkoj Crkvi? Dajmo se poučiti od Svetoga pisma.
Prva poslanica sv. Ivana (1 Iv.2,18)
Prva poslanica svetoga Ivana govori o antikristima koji su već došli. Oni dolaze iz svoje kršćanske zajednice! Ivan piše: "Čuli ste da Antikrist dolazi. Sada su došli mnogi antikristi. To nam govori da je posljednji sat. Oni su došli među nas. Ali oni nisu pripadali nama. Jer da su pripadali nama, ostali bi s nama. Ali postalo je da svi oni ne pripadaju nama." (1. Ivanova 2:18)
Ovdje ulazimo u bit našeg pitanja gledajući i analizirajući stanje unutar Crkve danas. Sveti Ivan nam otkriva strašnu istinu: nevjera i vjersko antikršćanstvo, antikatoličanstvo stvoreno je od samih vjernika. To znači da ne dolazi izvana, već iz vlastitih redova iznutra. Ova tvrdnja nas uvjerava da je Kristova Crkva po svojoj naravi izložena u svako vrijeme povijesti istoj ugrozi: pojavi svojih neprijatelja - antikrista - iz vlastitih redova. Ta spoznaja nas mora uznemiriti. Ona stavlja pred oči svakom vjerniku mogućnost da baš on uđe u okvire vjernika koji su već postali antikristi i tako postane rušitelj one zajednice u koju je ušao s vjerom i nadom za spasenje.
Koja je osnovna ideja antikršćanstva koje se želi ponuditi svijetu kao "nova religioznost"? Kamen spoticanja je sam Isus Krist. Antikristova religija želi ukloniti ovaj "sablazni kamen spoticanja", tj. Isusa Krista kao "jedinog koji je Bog i počiva u srcu Očevu, obznanio je". (Iv 1, 118)
To je temeljni skandal: Isus je jedini koji poznaje Boga! Samo On može obznaniti o Bogu: "Nitko ne poznaje (Boga) Oca osim Sina i onoga kome ga Sin želi objaviti." (Mt 11, 27). I On, Isus, je skandal. Kako to može netko uopće pomisliti?
Srž protukršćanske religije je ovo poricanje Kristove jedinstvenosti: "Tko niječe da je Isus: Krist." (1. Ivanova 2:22) A tko ne želi priznati Isusa kao jedinog koji poznaje Boga i koji je obznanio o Bogu, ne zna ništa o Bogu Ocu. Tko niječe Sina, ne poznaje ni Oca-Boga: "Ovo je Antikrist: Onaj koji niječe Oca i Sina. Tko niječe da je Isus Sin, nema ni Oca. Tko priznaje da je Sin, ima i Oca." (1Iv 2, 23)
Tko je Isus Krist?
To je upravo pitanje koje danas postavljamo: "Tko je Isus Krist?" Je li On jedini pred kojim će svi ljudi jednog dana stajati na Božjem sudu? Je li On jedini koji doista poznaje Oca-Boga? Je li On jedini koji nam je donio vijesti o Bogu Ocu? Je li on doista "Put, Istina i Život"? Je li On jedini naš Spasitelj, Spasitelj za svakog čovjeka? Za svaku povijesnu epohu i kulturu? Za svako pleme i za svaki narod?
Moderno antikršćanstvo - „revolucionarni“ pokret
Moderno antikršćanstvo je strastveni pokret koji zagovara da Krist "nije jedini"! Mnogi odbacuju ovu Kristovu isusjedinstvenost. Oni namjerno poriču tvrdnju da je Krist jedini koji poznaje Boga i počiva u Očevom srcu, stoga može donijeti svjedočanstvo o Bogu! Jako začuđuje da ima teologa koji to naviještaju. Za mnoge je to odskočna daska za još jednu herezu koja glasi: sve religije su jednake. Svaka religija je po Božjoj volji put prema spasenju. To je za katolika krivo i heretično Iako to zastupaju teolozi; iako to naviješta sam Papa.
Današnje antikršćanstvo već je opisano u Bibliji kao pokret koji proizlazi iz Crkve: "Došli su među nas, ali nisu pripadali nama. Jer da su pripadali nama, ostali bi s nama." (1Iv 2, 19).Ovo antikršćanstvo nije nereligiozno, već strastvena suprotnost vjeri kršćana katolika... Ovo antikršćanstvo želi promijeniti, zamijeniti, preobraziti i obnoviti kršćanstvo iznutra. Žele staviti nešto novo "na mjesto Krista".
To je izopačenost kršćanstva. Svjesno negiranje i borba protiv svih sadržaja vjere koji su oblikovali vjerovanje od prvih crkvenih koncila: "Vjerujem u Boga, Oca Svemogućeg, i u Isusa Krista, njegova jedinorođenog Sina, Gospodina našega... "Antikršćanstvo odbacuje Kristovu Veselu vijest spasenja, Kristov križ, otkupljenje kroz Njegovu prolivenu krv, Kristovo tjelesno uskrsnuće, Njegov sud nad živima i mrtvima i Njegov drugi dolazak.
Antikatoličanstvo - „nova religija“
Antikršćanstvo nije samo bezbožnost, već odbacivanje Boga, odbacivanje Isusa Krista. Imena ostaju, ali sadržaj se mijenja, odbacuje, reinterpretira do krajnjih granica. Antikršćanstvo ne želi ukinuti religiju, već želi zauzeti mjesto katoličanstva.
"Antikrist" tada znači: "Umjesto Krista!".Trenutačno doživljavamo ovaj unutarnji preokret i reinterpretaciju, promjenu i transformaciju katoličanstva.. Antikršćanstvo u svom punom obliku počinje tek nakon odbacivanja katoličanstva. To apostolproizlazi iz ove negacije. To je „ne“ svemu u što su kršćani do sada vjerovali, živjeli i što su naviještali. Antikršćanstvo čuva imena i sličnosti s katoličanstvom, znakove i čudesa, iscjeljenja i hvalospjeve, proročku riječ i viđenja – ali sve to nisu znakovi odozgo, nisu nebeske sile, već znakovi odozdo, sile podzemlja i zla.
Događa se oponašanje Boga i božanskog. Zli, koji se zove Sotona, koji kao đavao želi sve pobrkati i prevariti, također proizvodi vizije, moćna djela i znakove, moć iz mržnje i "proroke" koji su "lažni proroci". Tko će imati moć razlučivanja ako antikrist želi pridobiti katolike na svoju stranu s velikom uvjerljivošću? Tko će vidjeti kroz zavodničke vještine nadolazećeg napasnika što je pravo i istinito?
Pavao je to rekao u jednom od svojih prvih pisama: "Zli kad dođe, imat će Sotoninu vlast. Pojavit će se s velikom snagom i činiti prijevarne znakove i čudesa. On će zavesti sve koji propadnu i zavesti ih u nepravdu. Oni su izgubljeni jer su se zatvorili od ljubavi prema Istini po kojoj su trebali biti spašeni. Zato ih Bog tjera da padnu u vlast zablude, tako da povjeruju u laž. Jer treba suditi svima koji nisu vjerovali istini, nego su ljubili nepravdu. (2. Sol 2:9). Razlikovanje između Božjeg Duha i zlog duha zla dana je samo onima koji istinski vole i žive istinu i koji su je upili u svoje misli i postupke. Ako prepoznajemo u ovim mislima barem jedan dio stvarnosti u životu Katoličke crkve danas, onda se trebamo najprije duboko uznemiriti, ali nemojmo ostati u tom raspoloženju. Crkva nije naša nego Kristova: On je Crkva. On je pobjednik. Ostanimo s Njime i u Njemu s uvjerenjem da je ovaj čas povijesti naš čas i nama poziv na djelotvornu vjernost katoličkoj apostolskoj vjeri na mir i istinsku slobodu svijeta.
