Zadnji komentari

I, što nakon inauguracije?

Pin It

Inauguracija hrvatskog predsjednika 18. februara na Pantovčaku

Dok pišem ove redove, ‘peglaju’ se zadnji detalji oko inauguracije predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Danima se naklapalo tko dolazi, tko ne dolazi i zašto te tko je svoj dolazak konačno potvrdio. Pisalo se i pričalo tko će i što pjevati, a i sam Ured predsjednika ‘doskočio’ je možebitnim ‘kontroverznim’ glazbenim izvedbama.

Političari i glazbi moraju pristupiti oportunistički. U ovom slučaju, mora bit’ nešto posebno. Po Milanovićevom ukusu. Ali i politički korektno.

Na prvoj inauguraciji je to ‘nešto posebno’ bila Josipa Lisac i njezina izvedba Lijepe naše. I dok su jedni ‘rezali vene’ na osebujni umjetnički izričaj, drugi su je prozivali za oskvrnuće državne himne koju je, po mnogima, dovela do neprepoznatljivosti. U svakom slučaju, efekt je postignut, što god tko o tome mislio. Svečanost inauguracije nije zaboravljena istoga dana. Dapače. O njoj se pričalo tjednima. Prisjećalo godinama. I ponovno je bila u fokusu uoči (n)ove inauguracije, koja će Milanovića posve bezbolno otisnuti u drugi mandat.

Tko (ni)je trebao doći?

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković potvrdio je da neće doći na svečanost Milanovićeve druge prisege. Svi HDZ-ovci su usuglasili svoje stavove po tom pitanju. Zašto ih i kriviti? Zamjerili su mu činjenicu da je prošle godine ‘preuzeo kormilo’ SDP-a i, ne nudeći predsjedničku ostavku, kandidirao se za premijera. Je li on u tom trenutku bio predsjednik svih građana, ili samo te oporbene stranke?

Premijer Andrej Plenković u svojoj (sve nervoznijoj) maniri pojasnio je da ne može doći na inauguraciju nekome tko krši Ustav, a položit će prisegu na isti taj Ustav. I, eto, doznali smo ovih dana da je Plenkovićev put u Egipat, premda dogovaran godinama, ‘pao’ baš u dan Milanovićeve inauguracije. Kakav šok! Kakva ‘slučajnost’! Ono, taman i da je htio, i da se predomislio ipak doći na svečanost svoga ‘staroga političkog druga’, eto, ne može. Ne može! Morao je čovjek na put!

Ipak, bilo je i onih koji su shvatili da bi, što god privatno mislili o predsjedniku RH, bilo u najmanju ruku pristojno i korektno prihvatiti poziv na ovaj nesvakidašnji događaj. Jer, tko god što mislio o njemu kao Zoranu Milanoviću, on je ipak osoba koja stoji na vrhu institucije predsjednika države.

U prvom planu – unutarnji sukobi

I Milanović i Plenković u svojoj retorici se neumorno pozivaju na demokraciju. Zanimljivo, za vrijeme svog premijerskog mandata, Milanović, primjerice, 2014. godine nije podržao referendumsku inicijativu udruge U ime obitelji o demokratizaciji izbornog procesa.

Ono na što se oglušio i njegov pozicijski nasljednik, također je glas naroda. Naime, Plenkovićeva Vlada je četiri godine kasnije ignorirala volju građana i ‘ukrala’ referendum “Narod odlučuje”.

A narod sada, htio – ne htio (a sudeći po izbornim rezultatima – htio!) umnogome ovisi upravo o ove dvije individue. No, lijepo je podsjetiti se koliko te dvije individue uistinu cijene glasove tog istog naroda.

I 18. veljače 2025., također htjeli mi to ili ne, u prvom planu vijesti o inauguraciji nije samo Zoran Milanović. U sukobu ova dva ega, njegov ‘deklarativni neprijatelj’ Andrej svojski se potrudio da i njegova odsutnost postane tema dana (u odnosu na mnoge “ne-teme”) potegnuvši sve do Egipta.

Tako će i dalje tema broj 1 biti unutarnji politički sukobi u Republici Hrvatskoj. Točnije, njihovo produbljivanje.

Što nakon inauguracije?

A što nakon inauguracije? Pa, mogu o tome promišljati i građani, i novinari, i politički analitičari. I svi oni iz susjednih zemalja. Čak i oni ‘preko bare’.

U ova nesigurna, neizvjesna i teška politička vremena, dok sa svih strana zvecka oružje i pristižu različite i nimalo lijepe poruke, Hrvatskoj je manje nego ikada potreban unutarnji sukob.

I dok se već i djeca u vrtiću razbacuju više pravima, a manje dužnostima, čini se da se isti obrazac preslikao i na politički vrh. No, nismo u vrtiću. Nismo u pješčaniku. I tema trenutka naše realnosti nije ‘moja tata je jači od tvog’.

Ovo je država, koliko god se neki trudili proglasiti je ‘slučajnom’. I krajnji je trenutak da Milanović i Plenković počnu pristojno komunicirati. Javno. Tako im Bog pomogao.

narod.hr