Hrvatska je završila na vrlo mračnom i opasnom mjestu
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 09 Ožujak 2025 16:03
Dok se Europska unija trudi pokazati mišiće u međunarodnim odnosima, gdje je sve više izolirana, jedinstvo njezinih članica više praktički ne postoji. Emmanuel Macron načinom pozivanja na sastanke na kojima se raspravljalo o Ukrajini pokazao je da postoji prva i druga liga u EU-u, a toga su svjesni i lideri zemalja koje pripadaju europskoj obitelji.
Slovenija je nezadovoljna takvom politikom, a Hrvatska po tome pripada zemljama koje nisu ključne kada se kreira nova europska politika. Dakle, na zabačenom smo, takoreći mračnom i opasnom, mjestu.
Najznačajnija, uz Francusku, zemlja EU-a, Njemačka, zabavljena je izborima, a Vatikan, čija je diplomacija i dalje vrlo važna, zaokupljen bolešću osamdesetosmogodišnjeg pape te je došlo vrijeme da se razmišlja o papi nakon pape.
Europa je zbog svega toga u nekoj vrsti šoka, ostavljena od Amerikanaca, dezorijentirana kada je posrijedi Kina, nesvjesna da više nije vrijeme dugih i neplodonosnih diskusija. Troma europska administracija ne ostavlja mnogo šanse da će se nešto brzo promijeniti u načinu funkcioniranja EU-a, a kriza nije vrijeme za brze i efikasne reforme koje nisu provedene u puno boljim okolnostima.
Koktel izjava
Izbori u Njemačkoj u sjeni su dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću i kontroverznih stavova njegovih suradnika kada je riječ o Europi. Pokazat će kolika je snaga krajnje desne stranke koja grčevito želi vlast, a uživa Trumpove simpatije. U Njemačkoj se ujedno vodi i grčevita borba za budućnost ujedinjene Europe koju pritišću teme kao što su imigracija i ekonomska kriza.
Europska unija zauzet će se za sebe ako se interesi nađu na meti, ponavlja Emmanuel Macron, koji se našao u ulozi jedinog pravog lidera, dok je Njemačka u izborima.
“Ako naši komercijalni interesi budu napadnuti, Europa će, kao istinska sila, morati reagirati.” U tom busanju u prsa pridružio mu se i njemački kancelar na odlasku Olaf Scholz, koji kaže kako je EU dovoljno jak da reagira na bilo kakve američke trgovinske namete, ali “cilj bi trebao biti da stvari rezultiraju suradnjom”. Visoka predstavnica za vanjsku politiku Unije Kaja Kallas tvrdi da “neće biti pobjednika u trgovinskom ratu”. Europa i SAD trebaju jedno drugo, poručuje poljski premijer Donald Tusk, ali sve te riječi nemaju odjeka u Washingtonu. Američki predsjednik ponovio je dugogodišnje pritužbe na iznos američkog trgovinskog deficita s ujedinjenom Europom te zahtijeva da Europa uvozi više američkih automobila i poljoprivrednih proizvoda. “To će se sigurno dogoditi s EU-om, to vam mogu reći”, poručio je. Dodao je da, iako nema određenog vremenskog okvira za europske carine, to će “biti vrlo brzo”. “Europska unija nas je tako užasno tretirala”, izjavio je Trump.
U tom koktelu izjava i tvrdnji europski se čelnici trude da ga ne povrijede, ali da mu daju do znanja da će uslijediti reakcija na američke mjere i da se nitko neće dobro provesti. Istovremeno, predsjednik Europskog vijeća António Costa kaže kako su se zemlje članice EU-a složile s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom da “obrambeno jača Europa također jača transatlantsko partnerstvo”.
Različiti pogledi
Rutte je ustvrdio da je jasno da SAD “prodaje mnogo više” obrambene opreme Europi nego obrnuto i da europski NATO saveznici povećavaju obrambenu potrošnju. “Sjedinjene Države i Europa na putu su sudara koji će iz temelja promijeniti i transformirati transatlantske odnose. Neće samo jedno pitanje izazvati sukob, već naizgled svako pitanje, od NATO-a do Ukrajine, od klime do trgovine, od tehničkih propisa do Kine. Sjedinjene Države i Europa vjerojatno će se sukobljavati, opetovano i neprekidno. Utjecaj tih sudara bit će transformativan za transatlantske odnose i preoblikovat će transatlantski savez. Europa sada zuri u početak novog postameričkog doba. Od kraja Drugog svjetskog rata Europa je neraskidivo vezana uz Sjedinjene Države. Iako je povremeno dolazilo do pukotina u transatlantskom tkivu, one su se uvijek mogle sanirati. Ali sukobi koji dolaze možda neće moći i mogli bi zauvijek promijeniti prirodu transatlantskih odnosa. Europa sada računa s potencijalnom budućnošću u kojoj će možda morati zacrtati vlastiti smjer”, piše u analizi Max Bergmann, direktor Programa za Europu, Rusiju i Aziju pri Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.
Srž je napetosti, tvrde analitičari, u tome da Europa i Sjedinjene Države pod Donaldom Trumpom sada imaju vrlo različite poglede na transatlantski savez i svijet. Za Europu su odnosi sa Sjedinjenim Državama služili kao europska sjevernjača i temelj europske vanjske politike, te su tretirani s najvećom važnošću. Europa danas očajnički želi očuvati savez kakav trenutno postoji i osigurati da Sjedinjene Države ostanu jamac europske sigurnosti. Za Sjedinjene Države Europa je manje važna. Čak i prije povratka predsjednika Trumpa na dužnost, Europa je Washingtonu postala naknadna misao.
Podjela rada
Ruska invazija na Ukrajinu – aneksija Krima 2014. i invazija punog opsega 2022. – ponovno je usmjerila pozornost SAD-a na Europu, ali samo privremeno. NATO se možda vratio svom hladnoratovskom fokusu na odvraćanju ruske moći, ali Sjedinjene Države nisu. Unatoč tomu, postojao je jasan dvostranački konsenzus među administracijama o važnosti kontinuiranog vodstva Sjedinjenih Država u Europi kao srži američke globalne strategije.
“Taj je dvostranački konsenzus slabio i sada se čini da je potpuno prekinut. Predsjednik Donald Trump ima sasvim drugačiju perspektivu prema Europi i NATO-u – onu koja vidi manje vrijednosti u savezima. Čini se da postoji vrlo malo interesa za očuvanje transatlantskog status quo. Umjesto toga, Trumpova je administracija jasno dala do znanja da želi iz temelja promijeniti sadašnju dinamiku savezništva. U Trumpovu Washingtonu postoji osjećaj da je Europa manje važna u svijetu, a ipak iskorištava sigurnosna jamstva SAD-a kako bi zanemarila svoju obrambenu odgovornost, cijelo vrijeme ciljajući na američke tvrtke s opterećujućim propisima”, navode analitičari.
U istom tjednu J. D. Vance je izašao na pozornicu u Parizu kako bi osudio europske tehnološke propise, dok je ministar obrane Pete Hegseth jasno istaknuo da će Sjedinjene Države dati prednost Aziji i stvoriti “podjelu rada” u kojoj Europa preuzima “odgovornost za vlastitu sigurnost”.
Ukratko, Europa Trumpa ne zanima. Ni Velika Britanija, što je još jedna novost u američkoj vanjskoj politici. U ovom trenutku Europa i Trumpova Amerika imaju potpuno različite poglede na svijet. Još od američke invazije na Irak Sjedinjene Države i Europa nisu bile toliko udaljene. Znači li to da se mogu očekivati agresivni sukobi? Zbog političkih i strukturnih razloga postizanje velikog dogovora u svim područjima politike ne čini se vjerojatnim.
Sigurnosno jamstvo
“Ono što će nadolazeće sudare učiniti nevjerojatno dinamičnima iz perspektive politike jest to što će oni međusobno djelovati, olakšavajući eskalirajuću ili deeskalirajuću dinamiku. To znači da bi eskalacija borbe u jednom političkom području mogla izazvati još žešću i agresivniju borbu u drugom političkom području. S druge strane, ako se postigne dogovor ili detant, kao što je u carinskom ratu ‘milo za drago’, to bi moglo stvoriti zamah za deeskalaciju u drugim područjima. Ukratko, političku dinamiku u transatlantskim odnosima karakterizirat će borba s rubova i napetost. To će dovesti savez na rub i moglo bi stvoriti atmosferu dubokog nepovjerenja”, smatraju analitičari.
Način na koji će Europa upravljati nadolazećim sudarima imat će značajne posljedice za njezinu budućnost i budućnost transatlantskog saveza, kao globalnog poretka. Unatoč američkim opažanjima da Europa stagnira i propada, ona se zapravo neprestano razvija. Europska unija danas izgleda potpuno drukčije nego prije pet, deset ili dvadeset godina, a vjerojatno će izgledati i znatno drugačije na kraju Trumpove administracije.
Ima i onih koji smatraju da će između Amerike i Europe doći do velike pogodbe, pomirenja. Europa bi, na primjer, mogla učiniti neke ustupke, možda pristati na kupnju više ukapljenog prirodnog plina od Sjedinjenih Država, potrošiti više na obranu, kupiti više američkog oružja ili učiniti neke trgovinske ustupke u zamjenu za relativno miran odnos i nastavak američkih sigurnosnih obveza. “Ali transatlantski veliki dogovor malo je vjerojatan jednostavno zato što izgleda da je Trumpova administracija odlučila preoblikovati partnerstvo na način koji će Europi biti neprihvatljiv”, stav je analitičara.
Mnogi novi dužnosnici Trumpove administracije, kao i američke tvrtke koje su stisnute propisima EU-a, žele koristiti američko sigurnosno jamstvo kao alat za izvlačenje ustupaka od Europe u gospodarskoj, trgovinskoj i tehnološkoj politici.
Uočava slabosti
Tijekom predsjedničke kampanje potpredsjednik J. D. Vance povezao je američke sigurnosne obveze kroz NATO s labavijom europskom tehnološkom regulacijom platforme društvenih medija Elona Muska, X. Ipak, Trumpova je administracija jasno dala do znanja da je odlučila prebaciti teret europske sigurnosti sa Sjedinjenih Država na Europu. To će vjerojatno značiti znatno smanjenje američkih snaga u Europi ili potpuno povlačenje koje se najavljuje. Sigurnosno jamstvo SAD-a služit će samo kao pregovaračka poluga za Europu ako ne bude materijalno oslabljena. Umjesto da se zalaže za kompromise, Trumpova administracija vjerojatno, što je na mnogo načina razumljivo, neće htjeti birati ili postavljati prioritete. Umjesto toga, inzistirat će na tome da Europa učini velike političke ustupke, istovremeno prebacujući teret obrane na Europu.
Postoji i veliko nepovjerenje Europljana prema Trumpu i novoj administraciji. A američki predsjednik to vidi kao slabost Europe, strah i bespomoćnost. Teško da sada i on može “povući kočnicu” i početi slati drukčije poruke od onih koje je slao u kampanji. Vjerojatnije je da će Trump, uočavajući slabosti Europe, biti još agresivniji. On dobro vidi kaos koji vlada u Francuskoj i Njemačkoj, nejedinstvo koje forsira Orbanova Mađarska, pa i Slovačka. Vidi i Macronove reforme koje uvodi na mala vrata, kada želi postaviti Europu “dviju brzina”, što su Francuzi uvijek predlagali. Trumpu je jasno da Macron na jedne računa više nego na druge, a na neke uopće ne računa. Slovenci nisu uopće pozvani da raspravljaju o Ukrajini.
Od pedesetih godina prošlog stoljeća Amerika igra nezamjenjivu ulogu u europskoj sigurnosti. Koliko god se američke administracije žalile na nedovoljna europska ulaganja u obranu i ograničene obrambene sposobnosti Europe, Sjedinjene Države nisu podržale Europu da radi na vojnom organiziranju bez Sjedinjenih Država, osobito od kraja hladnog rata.
Budući odnosi
Trump sada traži da Europljani izdvajaju pet posto BDP-a za obranu, što je mnogima nemoguće. Washington ne priznaje da se u Ukrajini brani europska sloboda. Ta će činjenica zaoštriti sukob na relaciji Europa – Washington, a pokušaji da se dođe do “mirovnog rješenja” bez Ukrajine za većinu su europskih zemalja neprihvatljivi. Baš će zbog toga izbiti prvi veliki sukob, jer se Trump želi što prije prikazati kao mirotvorac koji će, kako je najavljivao, odmah zaustaviti rat. A sada je jasno da neće.
“Europa i Sjedinjene Države pod Trumpom imaju različite poglede na svijet i različite pristupe međunarodnim poslovima, zbog čega će napetosti rasti. Na primjer, koncept liberalnog međunarodnog poretka koji se temelji na pravilima mnogi u Trumpovoj administraciji odbacuju, no on ostaje temelj geopolitičkog gledišta Europe”, smatraju mnogi europski analitičari.
“Retorika predsjednika Trumpa o pripajanju Gaze Sjedinjenim Državama i sprečavanju povratka Palestinaca naišla je na osudu u Europi. A predsjednikovi napori da Grenland i Panamski kanal stavi pod kontrolu SAD-a doveli su do zabrinutosti u Europi zbog potkopavanja međunarodnog konsenzusa protiv nasilnog ili prisilnog mijenjanja granica nakon Drugog svjetskog rata. Nastavi li Trumpova administracija tim putem, to će neizbježno dovesti do diplomatskog sukoba s Europom.”
Njemački političari i s desnice i s ljevice duboko su zabrinuti zbog budućih odnosa i suradnje s Amerikom. To je izbilo u prvi plan prije izbora te čak i zasjenilo nove napade imigranata na građane. J. D. Vance i u Muenchenu je dao naslutiti što želi Trump kada je riječ o Njemačkoj. Pozvao je njemačke čelnike da dopuste Alternativi za Njemačku ulazak u saveznu vladu, ne spominjući ni jedan od razloga zbog kojih glavne stranke ne žele vladati s njom, a prije svega problem je u tome što su neki njezini članovi osuđeni za korištenje nacističkih slogana.
“Trump, ne upleći se”
Nije jasno koja bi stranka, ako bi ijedna, mogla imati koristi od novog fokusa na gospodina Trumpa. Postupci njegove administracije dali su platformu za nekoliko vodećih stranaka. Među njima je i Alternativa za Njemačku, poznata kao AfD, koja je od Vancea u svom govoru dobila ono što su njemački mediji nazvali ‘darom za kampanju'”, pisali su američki mediji uoči izbora na kojima je favorit bio Friedrich Merz. I on i dosadašnji kancelar Olaf Scholz jasno su poručili Trumpu da se drži podalje od njemačke politike. “Neka se ne upleće, Nijemci poštuju američke izbore i očekujemo da i SAD-a postupi isto ovdje.”
Trumpovi ljudi umiješali su se u važne europske izbore
Njemačka kampanja bila je relativno kratka, osobito prema američkim standardima. Prijevremeni izbori raspisani su nakon što se u studenome raspala posljednja vladajuća koalicija, a natjecanje je zaživjelo tek u siječnju.
Kandidati su se u početku uglavnom usredotočili na migracije i stagnirajuću ekonomiju. Vodeći kandidati za kancelara, uključujući Merza i Scholza, uglavnom su se prepirali zbog državne potrošnje, zaduživanja i energetske politike, a vrlo je važno pitanje bilo i kako najbolje revidirati zakone o migraciji kako bi se upravljalo milijunima tražitelja azila koji su ušli u Njemačku u proteklom desetljeću.
Prvi veliki potres dogodio se kada je afganistanski imigrant koji je trebao biti deportiran – i za kojeg je policija rekla da pati od mentalne bolesti – nožem u bavarskom parku ubio malo dijete i slučajnog prolaznika koji ga je pokušao spasiti. Ubojstva su se dogodila nedugo nakon što je saudijski imigrant koji je radio kao liječnik u Njemačkoj ubio šest ljudi na tržnici u Magdeburgu zaletjevši se automobilom u gomilu, te nakon drugih napada nožem prošle godine.
Trumpovi ljudi to su jedva dočekali jer oni otvoreno navijaju za desničarsku Alternativu za Njemačku, a izbori su bili prvi test koliko poruke “preko bare” imaju odjeka u Europi. Jasno je da su se Trumpovi ljudi umiješali u važne europske izbore, što je do jučer bilo nezamislivo, barem javno. I to je dokaz da se u američkoj vanjskoj politici mijenja mnogo toga što će Europljani morati prihvatiti žele li preživjeti.
Autor:Tomislav Fumić/7dnevno
