Mišlju, Vjerom, Perom, Riječju i Djelom
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 10 Ožujak 2025 07:24
ISPOVIJED HRVATSKOG RATNIKA
Ispovijedam se Bogu svemogućemu i Vama braćo...
U ovo vrijeme Korizme uputio bih mladima koju riječ kao čovjek sad već u poodmaklim godinama, čovjek koji je od 10 Božjih zapovijedi zasigurno prekršio 11. Čovjek koji sa svim tim iskustvom odrastanja bez roditelja nije imao nekoga tko bi mu dao savjet kojim putem ne ići,što ne činiti, nekoga tko bi mu po potrebi opalio šamar pun brige i ljubavi kako bi ga spasio zlih misli, nedjela promašaja i propusta.
Meni je Bog dao drugu priliku, ne zato što sam je zaslužio, nego zato što je tek trebam zaslužiti, odraditi, žrtvovati se za nju.
Stoga kao takav rekao bih našim mladima koju riječ o tomu. Mnogi možda neće u ovom trenutku shavtiti što zborim, neke neće niti zanimati, no jedno svima jamčim doći će vrijeme kad ćete o tome razmišljati, ako Vam dragi Bog dade vremena u kojem ćete razmisliti moći.
Ima tako jedna izreka koja kaže:
Dobri Bog je mnogima omogućio imati djecu kako bi kroz njih shvatili kako izgleda život kad stvoriš nekoga po svom liku a on te se u jednom trenutku odrekne, zataji, ne iskazuje poštovanje i zahvalnost za sve ono što si mu od sebe dao i kad misli da te više ne treba, da je sam sebi dostatan.
I onda u jednom trenutku kad ostane bez roditelja, bez njihove ljubavi, brige, riječi savjeta i uputa shvati koliko je sam ostao na vjetrometini života kojim zlo nastoji u svim segmentima ovladati i koliko je bilo lakše putovati putevima života uz pomoć,vodstvo,savjete,ljubav,naputke i pravila svojih roditelja i predaka.
Roditelja i predaka koji su taj put u očima novih generacija prolazili lakše, jer nove generacije kažu „Ma Vama je bilo lakše nego nama danas..“ a nije nam bilo lakše, teret generacija ispred nas je bio daleko teži, no imali smo ga s kime podijeliti, imali smo nekoga tko je podnio golem dio tog tereta a to su naši roditelji , vjera naših predaka. Vjera u Boga, tvorca našega koji je onima koji su mu hvalu dali davao snagu nositi se sa svekolikim teškoćama koje život i zlo koje ga nastoji prekinuti donose.
Stoga draga Hrvatska mladeži poštujte Oca i Majku, poštujte vjeru predaka, poštujte naslijeđe i žrtvu koju su za Vas podnijeli, kako ne bi došao će tren kad će svaki od Vas bez toga biti, sam, napušten, izgubljen i bez roditeljskog stabla i bez Boga uza se od zloga zarobljen i istrebljen.
U Gospodina Boga Jahvu stvoritelja, Sina Isusa Krista otkupitelja, i Duha Svetog prosvjetitelja bezrezervno vjerujem. Sa crkvom i svećenstvom RKT religije kojoj pripadam imam neriješenih dvojbi, jer nju ipak vode ljudi u svem svojem nesavršenstvu.
To zborim i tu misao dijelim sa Vama kako netko od Vas mlađih od mene, ne biste mislili kako Vam docira netko tko „liže oltar“ ili ima „mesijanski sindrom“. Ne dragi moji pišem ove riječi evo danas jer iz nekog razloga mi dođoše na um i pojavila se potreba to podijeliti sa Vama, kako bih Vas ponukao na promišljanje o napisanom i izrečenom.
Čovjek ne zna što ima dok to ne izgubi. Jedna od tih teških i bolnih životnih situacija je kad izgubite roditelje.
No vjerujte mi, daleko je bolnije i teže kad izgubite vjeru u njihovo postojanje jer ih više nema a vi vremena nemate ili si ga ne stvorite posjetiti im groba, baš kao što niste našli vremena za njihova života.
Još je bolnije kad izgubite vjeru u postojanje Boga, Vjeru koju su oni imali i za Vas je čuvali i njegovali kako biste Bogu bili mili. E kad to sve izgubite, tad ste izgubili i sebe.
Vjerujte mi znam o čemu pišem i govorim, ja se još uvjek tražeći Ga molim da ponovo uz mene bude i da mi se javi, kako bih našao sebe i podnio presudu i kaznu za svih onih grijeha koje sam počinio.
A rekoh da sam od deset Njegovih zapovjedi prekršio 11 jer nisam imao nekog da me kao mladca kroz život usmjerava i vodi...
Odslužio sam kažu kaznu koju mi odrezaše ljudi, i ne osjetih kako sam bolje i da mi je u životu zbog toga lakše.
Dao sam obol kad su to od mene zahtjevali bližnji pa čak i strani mi ljudi. I ništa. Bit će kako je to između mene i Njega. Dok ne otplatim duga Bogu što prekrših zapovjedi Njegove koje poštivahu mi preci, život mi neće od Vašeg biti lakši, samo to Vam mogu reći...
To što jeste, Božji je dar vama;
Ono što ćete postati, jest vaš dar Bogu.
Slušajući riječ predaka....
A Hrvati pri ognjištu svome
Nek se mole Bogu velikome
Nema sriće di se Boga psuje
I Njegovo ime pogrđuje
To je vel`ka mana Hrvatima
Beštima im uvik na ustima
Stvorca svoga neka ne vriđaju
Misto psovke nek mu hvalu daju
BOGU VJERNI-ZA DOM SPREMNI !
U ime
Hrvatskog Vojničkog Reda
ČUVARI DOMOVINE
Mario Maks Slaviček
emeritus Miles
