Što je ‘Volinjska tragedija’ zbog koje Poljaci ne žele Ukrajinu u EU?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 07 Srpanj 2025 18:05
Ukrajinci su u Voliniji ubili između 60.000 i 120.000 poljskih civila
Volinjska tragedija, poznata i kao genocid nad Poljacima u Voliniji, odnosi se na masovno ubijanje poljskih civila koje su tijekom Drugoga svjetskog rata, osobito tijekom 1943. godine, provodili ukrajinski nacionalisti.
Unatoč dubokim političkim i vojnim vezama između Poljske i Ukrajine, Volinjska tragedija, odnosno genocid nad poljskim civilima koje su između 1943. i 1945. počinili pripadnici Ukrajinske pobunjeničke vojske (UPA) i Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), i dalje ostaje ozbiljan izvor napetosti. Ovo povijesno otvoreno pitanje moglo bi postati prepreka za ukrajinski ulazak u Europsku uniju, posebice jer Poljska, ključna članica EU i NATO-a, traži jasno priznanje tih zločina kao genocida te uklanjanje zakonske i društvene glorifikacije njihovih počinitelja.
U tom kontekstu, posljednje vijesti o započetim ekshumacijama u selu Puzniki doživljene su kao važan, ali tek prvi korak u procesu istinskog povijesnog pomirenja između dviju zemalja.
Novoizabrani poljski predsjednik Karol Nawrocki, bivši čelnik Instituta za nacionalno sjećanje, zauzeo je čvrst stav prema Ukrajini. On naglašava da ne može biti govora o ukrajinskom članstvu u EU dok se Kijev ne suoči s istinom o “vrlo brutalnom zločinu nad 120.000 svojih susjeda”. Nawrocki, kao i drugi poljski dužnosnici, kritizira to što Ukrajina ne priznaje ove zločine kao genocid, te ističe kako u zemlji ne postoje zakoni koji bi sankcionirali veličanje počinitelja, već se, naprotiv, kroz zakonske okvire i društvenu praksu slavi djelovanje OUN-a i UPA-e, što u Poljskoj izaziva duboko nezadovoljstvo.
Poljska je započela ekshumaciju posmrtnih ostataka Poljaka
Poljska je nedavno započela ekshumaciju posmrtnih ostataka Poljaka koje su ubili ukrajinski nacionalisti tijekom Drugog svjetskog rata, u bivšem poljskom selu Puzniki, nakon višegodišnjih zahtjeva Varšave po tom pitanju. Niz poljskih vlada tražio je pristup mjestima u zapadnoj Ukrajini, koja su nekada bila dio Poljske i gdje je, prema navodima poljskih dužnosnika, više od 120.000 ljudi ubijeno.
Vlada Donalda Tuska dobila je zeleno svjetlo iz Kijeva za provođenje istraživanja i ekshumacije posmrtnih ostataka poljskih žrtava u studenome prošle godine. Institut za nacionalno sjećanje, na čelu kojega je do sada bio novoizabrani poljski predsjednik Karol Nawrocki, pozdravio je ovu odluku.
”Ovo je svakako pozitivan znak da su ukrajinske vlasti dale prvo dopuštenje za ovakvu vrstu rada”, rekao je glasnogovornik instituta Rafal Leskiewicz za Reuters.
Radovi na mjestu Puzniki imaju za cilj ekshumaciju žrtava, njihovu identifikaciju i dostojanstven ukop, objavilo je poljsko Ministarstvo kulture. Na terenu radi oko 20 stručnjaka, dok će oko 50 znanstvenika provoditi genetska istraživanja.
Poljski potpredsjednik Vlade Władysław Kosiniak-Kamysz pozvao je Ukrajinu da dopusti nastavak sličnih istraživačkih i ekshumacijskih radova i na drugim lokacijama.
Ukrajinci su u Voliniji ubili između 60.000 i 120.000 poljskih civila
Volinjska tragedija, poznata i kao genocid nad Poljacima u Voliniji, odnosi se na masovno ubijanje poljskih civila koje su tijekom Drugoga svjetskog rata, osobito tijekom 1943. godine, provodili ukrajinski nacionalisti. Prije svega pripadnici Ukrajinske pobunjeničke vojske (UPA) i Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN). Ti su zločini izvršeni na području povijesne regije Volinije, koja se nalazi u današnjoj zapadnoj Ukrajini. Cilj napada bio je potpuno uništenje poljskog stanovništva s teritorija koje su ukrajinski nacionalisti smatrali dijelom buduće neovisne ukrajinske države.
Najkrvaviji dio zločina dogodio se 1943. godine, posebice u srpnju, tijekom takozvane “Krvave nedjelje”, 11. srpnja. Tada je istovremeno napadnuto više od stotinu poljskih sela. Osobito na području okruga Kovelj, Horokhiv, Włodzimierz Wołyński i okolice. Cilj je bio etnički očistiti poljsko stanovništvo s tog teritorija.
Taj dan je postao simbol kulminacije genocidnih zločina. Tisuće civila, uključujući žene, djecu i starce, ubijeno je na izuzetno brutalan način, često tijekom ili neposredno nakon jutarnjih misa. Zato se taj dan često naziva i “Krvava nedjeljna misa”.
Napadi su bili pažljivo organizirani i planski provedeni. UPA je napadala pretežno sela naseljena Poljacima, pri čemu su vojnici i lokalni suradnici koristili hladno oružje poput sjekira, noževa i kosira kako bi se izbjegla pucnjava koja bi mogla privući pažnju. Ubijani su muškarci, žene, djeca i starci, često na izuzetno brutalan način. Pritom su čitava sela uništena, kuće spaljene, a crkve razorene.
Procjenjuje se da je tijekom ovih zločina ubijeno između 60.000 i 120.000 poljskih civila. Osim Poljaka, stradali su i Ukrajinci koji su pokušavali pomoći svojim poljskim susjedima, kao i brojni Židovi koji su se skrivali u okolnim područjima. Ubojstva su počinjena bez milosti.
Za Ukrajinu pokolj u Voliniji nije genocid nego tragedija
Ukrajina još uvijek službeno ne priznaje masovne pokolje Poljaka u Voliniji tijekom 1943.–1945. godine kao genocid. Poljski parlament je pak 2016. godine donio rezoluciju kojom se ti zločini nazivaju genocidom. Proglasio je i 11. srpnja Danom sjećanja na žrtve genocida počinjenog od strane ukrajinskih nacionalista. Ukrajinska strana koristi izraz “Volinjska tragedija” ili govori o obostranim zločinima.
Ukrajinski povjesničari i političari često ističu da su zločini bili rezultat međusobnog nasilja između Ukrajinaca i Poljaka. Pri tome se naglašava da su i ukrajinski civili stradali u odmazdama poljskih snaga, poput Armije Krajowe . Neki ukrajinski povjesničari priznaju da su zločini nad Poljacima bili etničko čišćenje. Ali ne prihvaćaju termin “genocid”, tvrdeći da nije postojao plan za potpuno istrebljenje poljskog naroda.
U političkom smislu, Ukrajinski parlament (Verhovna Rada) osudio je poljsku rezoluciju iz 2016. godine, nazivajući je “jednostranom političkom ocjenom povijesnih događaja” i upozoravajući da takve odluke mogu narušiti bilateralne odnose.
Domostawa, Poljska – 8. studenoga 2024.: Spomenik žrtvama genocida na istočnim pograničnim područjima. Spomenik posvećen žrtvama masakra nad Poljacima u Volinju i istočnoj Galiciji. /Foto: Istock by Getty images
U Ukrajini ne postoje sankcije za veličanje etničkog čišćenja u Voliniji, zakon pak štiti počinitelje
Što se tiče sankcija za veličanje počinitelja tih zločina, u Ukrajini ne postoje zakoni koji bi kažnjavali takve postupke. Naprotiv, 2015. godine ukrajinski parlament donio je zakon kojim se pripadnici Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) i Ukrajinske pobunjeničke vojske (UPA) službeno priznaju kao “borci za neovisnost Ukrajine u 20. stoljeću”. Dok se njihovo omalovažavanje ili kritiziranje može se smatrati kaznenim djelom.
Ovaj zakon izazvao je kritike u Poljskoj, gdje se OUN i UPA smatraju odgovornima za genocid nad poljskim civilima. Poljski političari i javnost izražavaju nezadovoljstvo zbog glorifikacije tih organizacija u Ukrajini, posebno u kontekstu ukrajinskih nastojanja za pridruživanje Europskoj uniji.
Unatoč tim nesuglasicama, posljednjih godina ipak je došlo do određenog napretka u poljsko-ukrajinskim odnosima.
Zelenski je poduzeo neke korake u rješavanju ovih pitanja, ali izbjegava nazvati ”Volinjsku tragediju” genocidom
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poduzeo je određene korake prema pomirenju s Poljskom u vezi s genocidom u Voliniji. U siječnju 2025. godine, tijekom posjeta Varšavi, zajedno s poljskim premijerom Donaldom Tuskom, najavio je dogovor o dopuštanju ekshumacija posmrtnih ostataka poljskih žrtava u Ukrajini, što je Poljska dugo tražila. Ova odluka označena je kao “proboj” u rješavanju povijesnih sporova između dviju zemalja.
Međutim, Zelenski i dalje izbjegava koristiti termin “genocid” za opisivanje masakra koje su počinili pripadnici Ukrajinske pobunjeničke vojske (UPA) tijekom 1943.–1945. godine. Umjesto toga, ukrajinska strana koristi izraze poput “Volinjska tragedija” ili govori o “obostranim zločinima”, ističući i stradanja ukrajinskih civila u odmazdama poljskih snaga.
Bivši poljski predsjednik Andrzej Duda dosljedno koristi izraz “genocid” za opisivanje Volinijske tragedije. U više navrata naglasio je važnost priznavanja istine o tim događajima, ali i potrebu za pomirenjem. Tijekom zajedničke komemoracije sa Zelenskim u Lucku u srpnju 2023., Duda je istaknuo da se ne radi o osveti, već o potrebi za iskrenim suočavanjem s prošlošću.
Karol Nawrocki, novoizabrani predsjednik Poljske i dosadašnji predsjednik Instituta za nacionalno sjećanje, zauzima stroži stav. Izjavio je da Ukrajina ne može postati članica EU ili NATO-a dok ne prizna i ne pomiri se s “vrlo brutalnim zločinom nad 120.000 svojih susjeda”. Iako je pozdravio odluku o ekshumacijama, naglasio je da su potrebni daljnji koraci.
Stav Europske unije je podijeljen
Unutar Europske unije postoji podijeljeno mišljenje o ovom pitanju. Dok neki poljski političari, poput ministra obrane Władysława Kosiniaka-Kamysza, smatraju da Ukrajina mora riješiti povijesne sporove prije pristupanja EU, drugi, poput predsjednika Sejma Szymona Hołownije, ističu da Ukrajina treba postati članica EU unatoč nesuglasicama, koje bi se rješavale unutar europskog okvira.
Europska unija u cjelini nije zauzela službeni stav o Volinijskoj tragediji. Međutim, pitanje povijesnog pomirenja između Ukrajine i Poljske smatra se važnim za stabilnost regije i uspješan proces pristupanja Ukrajine EU.
