Vladimir Dananić: Trijumf Andreja Pupovca i Milorada Plenkovića
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 11 Srpanj 2020 13:05
Na nedavnim izborima hrvatski je narod pokazao neobičnu sklonost prema ilustracijama gore spomenute znanstvene teme. Najprije je Andrej izigrao rezultate predhodnih izbora pa je uzeo Pupovca za glavnog saveznika, a onda je Milorad organizirao nove izbore kojima je Plenkovića „legitimizirao“ na istom položaju. I tako smo dobili histerezu Andrej-Pupovac-Milorad-Plenković-Andrej- Pupovac-Milorad-Plenković-----itd. itd.
U egzaktnim znanostima---matematici, fizici i kemiji---postoje važni pojmovi poput histereze i loma simetrije. Histereza je najviše poznata u magnetizmu--na jedan način magnetizirate materijal koji prije nije bio magnet, a ako pokušate to odčiniti, tj. demagnetizirati isti komadić materijala, ne ćete to učiniti istim putem kojim ste ga magnetizirali, nego će vas odvesti na nekakav drukčiji put. I ako to sve ponovite, imat ćete dva puta-
-jedan kojim dođete do željenog rezultata, i sasvim drugi put kojim se vratite odakle ste došli. Ne možete istim putem doći, i vratiti se odakle ste došli. Svojstva materijala vam ne dopuštaju da istim putem idete od jedne točke do druge, i natrag. Slično je i s lomom simetrije--najomiljeniji školski primjer je kontinuirana preobrazba lica jednog relativno ružnog čovjeka do lika zamamne mlade djevojke. Negdje na sredini te preobrazbe zapravo niste sigurni što vidite, ali su početak i kraj sasvim određeni. Sve te pojave su vrlo zanimljive, pogotovo u ovom našem dobu kada se strojeve, tj. robote, želi naučiti da prepoznaju obrazce oko sebe. Ljudima je to prirođeno, ali strojevima nije. Oni nemaju instinkt prepoznavanja obrazaca, niti će ga ikada imati. To vrijedi na svim poljima djelatnosti, pa tako i politike.
Na nedavnim izborima hrvatski je narod pokazao neobičnu sklonost prema ilustracijama gore spomenute znanstvene teme. Najprije je Andrej izigrao rezultate predhodnih izbora pa je uzeo Pupovca za glavnog saveznika, a onda je Milorad organizirao nove izbore kojima je Plenkovića „legitimizirao“ na istom položaju. I tako smo dobili histerezu Andrej-Pupovac-Milorad-Plenković-Andrej- Pupovac-Milorad-Plenković-----itd. itd.
Ali, u ovom primjeru su obje skrajnje točke jako ružne--ne postoji lik zamamne mlade djeve, nego samo dva lika jednog te istog ružnog čudovišta. Dobro, možda je sredina te kontinuirane preobrazbe još ružnija od skrajnjih točaka, ali to je diskutabilno. Što se ostalih sudionika u izborima tiče, oni tu predstavljaju samo uzputne „Weissove domene“, kojima se objašnjava pojava histereze--jedna domena se malo proširi na račun druge domene, da bi tijekom vrjemena one nestale i pretvorile se u neke druge domene, ali skrajnji rezultati, odnosno glavni putevi političke histereze ostaju netaknutima.
Miroslav Škoro je pokazao da se može napraviti jedna drukčija politička domena, koja barem nije ružna, ako se već nekima ne sviđa. Ali, važnije od toga, zapravo najvažnija stvar u tomu je zadržati tu domenu, da bi se uobće moglo očekivati njezino proširenje. Utjecaj te domene se još ne vidi na skrajnjim točkama An-Pu-Mi-Pl, ali je važno shvatiti da se ni ne će vidjeti ako ta domena u sebi nije dovoljno čvrsta. „Domovinskom pokretu“ savjetujem da nipošto ne kompromitira ono što za što se riječima zalaže tako što bi od glavnim aktera--Andreja Pupovca i Milorada Plenkovića izkamčila komadić vlasti u zamjenu za odricanje od nekih važnih stvari. Neka se ne nude čudovištu, nego neka ostanu pri svome. Bolje je i nestati, ali ostati u dobru sjećanju, nego se šepuriti s mrvicama dobivenih od zločinaca. Na kraju krajeva, nestanak je zajamčen svima, ali Bog nije senilan, pa ne zaboravlja tko je što bio i što je činio.
Ipak, suverenistički zastupnici hrvatskoga naroda nisu sasvim bezpomoćni, a položaj Andreja Pupovca i Milorada Plenkovića nije tako komotan kako se čini da je. Oni nemaju komotnu većinu, nego upravo minimalnu. Oni se u određenim stvarima i postupcima mogu pouzdati u svoje ostale drugove, poput onoga s crvenom kosom, ali je to družtvance alergično i na sam pojam „hrvatsko“, tako da, premda znaju da je Milorad Plenković „čovek savremenih shvatanja“, oni ne mogu protiv svoje ekstremno zle ćudi a da ne budu „antiprotivni“ prema svemu što je na bilo koji način hrvatsko.
Tako im je i sam Andrej Pupovac odbojan jednostavno zbog toga što im se čini da je nekakav Hrvat. Najbolje što svojim budućim ponašanjem u Saboru suverenistički zastupnici mogu učiniti je da ostanu neprobojni u smislu da Milorad Plenković nikada ne bi mogao ni naslutiti kako će glasovati u svezi s određenim temama.
Moraju ih prisiliti na to da uvijek kada se glasuje o nečemu svi režimlije moraju biti nazočni ako žele 76 glasova za svoje prijedloge. Suverenistički zastupnici moraju voditi računa i o tomu da je većina hrvatskoga naroda zabludjela, da ono što se naziva Katoličkom Crkvom i njezinom hijerarhijom u Hrvatskoj ne valja ništa, i da zapravo predstavljaju ostatke ostataka autentičnog hrvatskog naroda i katoličke vjere u njemu.
Kolumnist „Urbani desničar“ je točno ustanovio da su pobijedili globalisti. Ovo je očito njihovo doba. Tako mora biti zato što to dolazi iz dna Pakla, a Gospodin Bog ima taj običaj da zabludjele okorjele grješnike prepušta, barem na neko vrijeme, u vlast Sotone. Na kraju ništa ne će propasti, osim grijeha i svake laži. Ali, Isus Krist nije nikada nigdje obećao da će to biti ugodno i lako za ljude. Nije bilo ni ugodno ni lako za Njega samog, pa zašto bi bilo ugodno i lako za one koji ga ljube i slijede?
Za dom, spremni!
Vladimir Dananić
