Vladimir Dananić: Eksplozija ravno ukrug
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 19 Srpanj 2020 12:58
Jednom, ne sjećam se točno kada je to bilo, volio sam pogledati igrano-dokumentarnu seriju „The Mythbusters“. U toj seriji su određeni poznati i manje poznati glumci sebi dali zadatak da provjere određene stvari koje se mogu vidjeti u filmovima, posebice u akcijskim filmovima. Bilo je to vrlo zabavno gledati, što će se dogoditi kada se neke stvari provjere doslovce.
„Iztjerivači mitova“ bili su jako vješti, samo što nisu imali obvezu da glume nego da određene šašave filmske stvari provjere na licu mjesta. Naprimjer, meni je bila jako poučna provjera činjenice da se poznati plastični eksploziv, C4, ne može detonirati nikako drukčije nego samo s točno određenim detonatorom---možete ga udarati kako god hoćete, možete ga staviti u kakav god hoćete oganj, možete na njega izliti i raztaljeno željezo ili koji drugi metal, C4 će se ponašati kao komad blata. Ništa se ne će dogoditi. Nema detonatora, nema eksplozije. To je služilo pobijanju filmskoga mita da će C4 u prtljažniku automobila eksplodirati kada dođe do sudara, ili kada se automobil zapali. Takva svojstva, odnosno ponašanje C4-eksploziva podsjeća me na ponašanje jednoga naroda, ali ne ću reći kojega.
U jednoj drugoj epizodi spomenute serije, glumci su išli provjeriti jednu bioložku činjenicu koja se tiče ljudskoga stvorenja. Naime, zadatak je bio taj da čovjek svezanih očiju, tako da baš ništa ne vidi, od jednog mjesta do drugog, udaljenog stotinjak metara, dođe po manje-više ravnoj crti, hodajući po ravnoj podlozi. Nitko od „slijepaca“ nije to uspio napraviti. Krivulje gibanja su bile svakojake, uključujući i one koje se vraćaju na isto mjesto.
Ako ne vidi ama baš ništa, i ako nema nikakvih dodatnih pomagala, čovjek ne može hodajući držati se ravne crte. Ne ide, pa ne ide.
Možda je bila stvar u hodanju? Možda bi plivanje dalo drukčije rezultate? Ne, i plivanje daje iste rezultate. Iz razumljivih razloga, letenje nije provjereno, barem ne s čovjekom. Uostalom, dobro je poznata stvar da ako se čovjek nađe u nepoznatoj šumi, odnosno kada se izgubi u šumi, najčešće će se gibati tako da se vrati odakle je pošao, i kada nema zavezane oči. Naime, višak informacija--drveće i krajolik--koji mu ništa ne znače djelovat će na isti način kao i podpuni nedostatak informacija. Reklo bi se--bit će slijep kod zdravih očiju. Orijentacija zahtijeva nekakvu neobičnost, nešto što se iztiče nad svime ostalim--šum potoka, jako visoko drvo, ili nedostatak drveća, bilo što. To me podsjeća na ponašanje jednoga naroda, koji se je izgubio u nepreglednoj šumi, pa je zaboravio i slušati i gledati, i tako se vrti ukrug, misleći da ide ravno k cilju kojega ni ne vidi. Opet, ne ću reći na koji narod mislim.
U našoj, zapadnjačkoj kulturi, koja se voli pozivati na mitove iz antičke Grčke, poznat je pojam Arijadnine niti. Ta priča je toliko uhvatila korijena da se i jedan postupak u računalnoj znanosti zove Arijadnina nit. Ukratko, riječ o bilježenju onoga što se je dogodilo, odnosno izračunalo, zatim izboru na temelju toga i cilja koji se želi postići, i vraćanju na predhodnu točku ako dođe do kontradikcije, pri čemu se izbor označava kao loš, i napravi se drukčiji izbor. Računala to rade bezprijekorno, ali ljudi nisu skloni takvomu radu. Jedan narod--ne ću reći koji--ponaša se upravo suprotno zdravom razumu, pa kontradikciju označava kao uspjeh, a bilježenje, odnosno pamćenje, označava kao nazadnost.
Ponaša se tako zato što pogrješno misli da je dolaženje do bilo koje točke jednako uspjehu i da mu bilježenje znači samo nepotrebni teret. Odrekao se je slobode izbora zasnovane na zdravom razumu.
Rezultat toga može biti samo još izraženija kontradikcija sve do stupnja gdje se poriče samo postojanje naroda. Slično kao hodanje po Möbiusovoj vrpci--kada mislite, odnosno vidite da se nalazite u točci iz koje ste pošli, vidite sebe u izokrenutom položaju u odnosu na prijašnji položaj. Rješitba toga je vrlo jednostavna-- napravite još jedan krug, i doći ćete gdje ste i bili i u izpravnom položaju. Ali, morate pamtiti polaznu točku i položaj u njoj. Bez toga ne znate jeste li u pravom ili krivom položaju.
Što se ljudskoga stvorenja tiče, bilo da je slijepo i gluho, i bez ikakvih zemaljskih pomagala, ono je obdareno jednim nepropadljivim orijentirom ubilježenim u ljudskomu duhu. Taj orijentir su deset Božjih Zapovijedi. Nikakva zemaljska sila ne može izbrisati taj orijentir, niti bilo koja zemaljska vlast ima moć da redefinira te Zapovijedi. Tko se drži toga orijentira, sigurno dolazi do jedinog valjanog cilja--vječnog života. Svi ostali ciljevi vode u propast. U današnjem svijetu ne bih znao pokazati ni na jedan narod koji se toga drži, ali znam za jedan narod--ne ću reći koji--koji ima u svojoj povijesti dovoljno dobro zabilježene orijentire s pomoću kojih se može gibati ravno prema dobrom cilju. Potrebno je samo uzeti pravi „detonator“, koji je tu negdje, skriven i zaboravljen u jednom džepu, i koji će pokrenuti pravu eksploziju prave vjere i pravog ponašanja.
Za dom, spremni!
Vladimir Dananić
