Vladimir Dananić: Ubojstvo s predumišljajem drugog mišljenja
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 07 Prosinac 2020 13:00
Ovih dana imamo prigodu promatrati svađu između ljudi koje zovemo znanstvenicima, pa i sudjelovati u toj svađi na način da negdje nekako izrazimo i svoje mišljenje, odnosno da se priklonimo određenom mišljenju. Razumije se, riječ je o svađi oko virusa korone.
Navodno je član Znanstvenog savjeta Vlade RH, Gordan Lauc, u pitanjima borbe protiv epidemije, zauzeo stav da se virus ionako ne može izkorijeniti, pa da je u tom smislu bolje da što više zdravih i odpornijih ljudi preboli napad toga virusa i tako pridonese skupnoj odpornosti cijeloga stanovništva prema tom virusu. Zaista nemam namjeru pogrješno tumačiti nečije stavove, ali ja sam takav dojam stekao čitajući ponešto o tome u avnim glasilima.
Dakle, Lauc se priklanja „švedskom modelu“ borbe protiv virusa. Što se mene tiče, smatram da je to razumno.
Slično kao i kod borbe protiv prirodne katastrofe poplave.
Možete donekle zaustaviti nabujalu vodu da ne ubije sve živo na svom putu, ali ne možete učiniti da ama baš nitko ne pogine od toga, niti da spasite ama baš svaki dom i svaku zasijanu njivu.
Ne ide, pa ne ide. Pred elementom smo uglavnom nemoćni. Naša znanost i tehnologija još uvijek nije dorastla za takve stvari, premda imamo različita sredstva i načine da ublažimo posljedice prirodnih katastrofa.
Ovaj virus nije prirodna katastrofa u smislu da je nastao spontano, negdje na nekakvu mjestu gdje vladaju nehigijenski uvjeti, ali je prirodan u smislu da je napravljen u skladu s prirodnim zakonima. Neke zle glave su to smislile, pa su to pustili među ljude, ili im je pobjeglo. Ali, to ne ćemo sa sigurnošću znati zato što nije bilo nikakve iztrage o tome.
Što se mene tiče, očito je da mlađi ljudi, pa i popriličan broj i malo starijih ljudi može podnijeti napadaj toga virusa čak i bez ikakve liječničke pomoći. Osobno poznajem neke takve ljude.
Oni ljudi koji već imaju u svojem organizmu nekakvu kritičnu situaciju, za koju možda nisu ni znali da ju imaju, teže podnose zarazu, pa i umru zbog toga. Učinak ove sadašnje zaraze moći ćemo vidjeti tek nakon što svi statistički podatci o broju umrlih od bolesti (bilo koje bolesti, ne računajući pogibije u prometnim nesrećama i slične situacije), dobiju svoje trajno mjesto u statističkim obradbama. Živi bili, pa vidjeli.
A sada se vratimo na naše znanstvenike. Lauca su oštro napali neke njegove kolege, prije sviju Đikić i Štagljar, a javio se je i Ban. Ne želim prepričavati kvazihumanističke gluposti i prenemaganja kojima su se spomenuti okomili na Lauca, nego ću iztaći jednu izjavu koju je dao Ban, i koja je zabilježena u javnim glasilima. A ta izjava ima smisao da u znanosti „nije moguće imati drugo mišljenje“. Osim što je katastrofalno pogrješna, ta izjava je i katastrofalno opasna prije svega za samu znanost i znanje, a onda i za čovječanstvo.
Razumije se da postoje stvari koje su čvrsto dokazane, a takve stvari se uglavnom nalaze u matematici. Za primjer, zaista je blesavo imati „drugo mišljenje“ o tvrdnji da se omjer obsega kružnice i njezina promjera može izraziti kao određeni razlomak.
Ne može, ali svatko u primjeni može naći razlomak koji mu po volji dobro služi kao taj spomenuti omjer. Je li tu kraj te priče?
Nije. Možete uzeti kružnicu u zakrivljenom prostoru, i sukladno tomu definirati njezin promjer, pa se može dogoditi da je spomenuti omjer zaista predočiv u obliku razlomka. Drukčije rečeno, u matematici kao najegzaktnijoj disciplini ljudskoga uma i logike, „drugo mišljenje“ se pokazuje u izboru početnih tvrdnji, iliti aksioma. Matematičari najbolje znaju pravu vrijednost „drugih mišljenja“.
Odmaknimo se malo od matematičkih abstrakcija, pa spomenimo i neke druge važne primjere „drugih mišljenja“, koji su vrlo važni za tehnoložki naprjedak čovječanstva. Naprimjer, početkom 20. stoljeća, mnogi znanstveni autoriteti toga doba imali su mišljenje da ništa ljudskom rukom napravljeno, a da je u svojoj cjelini gušće od zraka što ga udišemo, ne može letjeti. Braća Wright imali su svoje „drugo mišljenje“ o toj znanstvenoj dogmi, pa su pokazali da je autoritativno mišljenje jednostavno pogrješno. I zato danas imamo ogromne putničke zrakoplove, kao i borbene zrakoplove. Koliko smo zbog te činjenice sretni ili nesretni, sasvim je druga tema. Da ironija bude veća, jednačbe što su ih rabili braća Wright su iste jednačbe formulirane još u 18. stoljeću, i koje su isto tako bile pod nosom vrhunskih znanstvenih autoriteta, ali ih oni jednostavni nisu htjeli prihvatiti kao takve, tj. da znače upravo ono što govore.
Zapravo, s logičke strane gledano, „drugo mišljenje“ nije bilo ni potrebno, ali je bilo potrebno jednostavno zato da se nadvlada oholost i iz nje proizašla glupost vrhunskih autoriteta.
Pošteno je spomenuti i primjer u kojem je „drugo mišljenje“ bilo pogrješno. Naime, u projektu Manhattan, u kojem je američka vlada bila skupila ponajbolje znanstvene sutoritete toga doba, da rade na razvoju nuklearnoga oružja. Veličinu i zahtjevnost toga projekta ne treba posebno izticati, osim razumne tvrdnje da nijedna druga vlada tadašnjega svijeta jednostavno nije mogla, nije imala ekonomske i družtvene snage za sličan poduhvat, premda su nacisti bili razpolagali sa zavidnim brojem vrhunskih znanstvenih umova koji su bili u stanju proizvesti nuklearno oružje.
Kako bilo da bilo, a odprilike znamo kako je bilo, među znanstvenicima u projektu Manhattan postojalo je i „drugo mišljenje“, da će umjetno izazvana nuklearna lančana reakcija zapravo izazvati požar u cijeloj zemaljskoj atmosferi, koja se jako pretežito sastoji od dušika i kisika. Znamo da je to mišljenje bilo pogrješno. Nije se dogodio globalni požar, premda je od toga doba, pa sve do danas čovječanstvo izazvalo na tisuće nuklearnih lančanih reakcija svake vrste.
Čovječanstvo se ne smije odreći „drugih mišljenja“, upravo zato da se znanost i znanje mogu razvijati. Što se dogmi tiče, one imaju svoje mjesto jedino u pravoj i spasonosnoj VJERI u Isusa Krista. Mi Hrvati znamo, i upravo i ovoga trenutka trpimo nepravdu zbog zloće i gluposti kojom se zabranjuju znanstvena iztraživanja povijesti hrvatskoga naroda, poglavito što se tiče 2. svj. rata i Nezavisne Države Hrvatske. Znamo da je hrvatski narod stalno obtuživan lažnim i izmišljenim brojkama o logoru u Jasenovcu. „Drugo mišljenje“ jednostavno znači provjeru, s materijalnim i logičkim dokazima, sviju tvrdnji usmjerenih protiv hrvatskoga naroda. Oni, koji izriču gluposti poput spomenute Banove gluposti, nemaju dobrih namjera ni prema hrvatskom narodu ni prema čovječanstvu obćenito.
Za dom, spremni!
Vladimir Dananić
