Javor Novak: DP kao PD (Plenkovićevi Dečki)
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 27 Kolovoz 2024 13:09
Nakon velikog razočaranja naglim odlaskom Škore iz stranke, ponovno smo žestoko prevareni Domovinskim pokretom. Možda nam je zadnja nada u Mariu Radiću. Naime Penava kao predsjednik stranke odveo ju je u njezinu potpunu suprotnost. Zajedno s Ćipeom! Ne možeš vjerovati. Pupovac će i dalje dobivati velike pare za pljuvačke Novosti, pljuvačke po svemu hrvatskome.
Pupovac doduše više nije u Vladi ali to nije problem, glavno je da mu lova teče kao i prije. A Penava na to rado pristaje. I da dovede stvar do paroksizma pristao je i da DP podupre SDP-va Milanovića, za predsjednika RH u drugome mandatu. Milanovića znanog kao Lex Perković! Znanog kao prvog premijera koji je poslao policiju na hrvatske branitelje! I to u crkvu sv. Marka na Gornjem gradu! Koliko nisko Penava još uopće može pasti?
Izigravajući sva izborna stranačka obećanja, kršeći stranačke programe i ciljeve, bez i trunka demokratičnosti u samoj stranci, ostalo mu je za to još vrlo malo prostora. Izbavitelj ga je mljeo na dva načina: nabacujući mu lovu i privilegije, a s druge strane krešući sve njegove i DP-ove bitne zahtjeve. Penava je pristao na sve jer vlast je slast, a principi to nisu. Ili kako Srbi kažu: „Para vrti gde burgija neće“. Tako smo dobili dvoglavu perverziju: sretnog Penavu i sretnog Plenkovića, dva u jednom ili Nedjeljom u 2. Tko više uopće mari za birače ili za stranku?
Od vodećih DP-ovaca pobunio se jedino Mario Radić koji je oštro kazao da DP-e ne ide u dobrome smjeru, da se događaju stvari koje su suprotne programu stranke, da tu ima i vrijeđanja njega i drugih te da se Penava ne konzultira već o svemu odlučuje autokratski. Baš kao u Sjevernoj Koreji. Istakao je i da je stranci i biračima nanesena velika šteta, koju će teško biti popraviti. Radićevo kandidiranje za predsjednika stranke, koju je i sam zdušno stvarao, sasvim je logično i očekivano.
No, ono što zapanjuje i kod Maria Radića jest to da on uopće za predsjednika RH ne vidi onog ponajboljeg među kandidatima: hrvatskog dragovoljca, odvjetnika, povjesničara i bivšeg diplomatu dr. Tomislava Jonjića. Čovjeka kojeg mediji zdušno cenzuriraju i trajno bojkotiraju. Umjesto njega Radić pristaje podupirati HDZ-ova nestranačkog kandidata Primorca! A to je ipak kompromiserstvo i dodvorništvo HDZ-vom gazdi.
Nadalje, postavlja se osnovno pitanje koliko je figurica Penava dosad uspio kupiti i postaviti uz sebe, a koliko je u stranci još ostalo karakternih, nepotkupivih članova, koji su nezadovoljni Penavinim ogromnim saltom i uništavanjem stranke koje je i očito i bezočno. Neki govore i o Penavinoj izdaji što nije daleko od istine. Pokazao se mekan na novac i položaj, potpuno i rado gazeći sve programske ciljeve stranke. Zbog vlastitog probitka uništio je jedan kvalitetan hrvatski i obećavajući pokret. Hoće li Radić biti taj zaokret i nužan povrat stranci kakva je bila i kakva je dobila veliku izbornu podršku glasača? In spe.
teške optužbe
Penava sada najavljuje raskrinkavanje Radića „do daske“. Sad odjednom kad mu je Mario Radić protukandidat i kad ga on snažno kritizira, Penava naglo zna sve. Već to jest, ali bit će to još mnogo očitije da će upravo takvim ocrnjivanjem Penava zapravo potpuno diskreditirati sam sebe. A gdje je on uopće do sada bio? Kako je mogao uzeti ništa manje nego za svog zamjenika čovjeka o kojem sada iznosi sve najgore? Mrtav hladan Penava sada iznosi „argument“: čovjek ima terete u vlastitoj prošlosti zbog čega je odbio ministarsku poziciju, a takav čovjek ne može biti ključan u DP-eu! A kada je to bilo dragi Penava da je Radić odbio ministarsku poziciju? Koliko je vremena od tada prošlo? Zašto tada niste govorili da taj čovjek ima teret prošlosti? Zašto tada niste tražili da takav čovjek ne bude ključan u DP-eu? Nego ste ga uporno držali na poziciji svog zamjenika. I onda sada iznenada i preprozirno, kad je Radić protukandidat, tek sada saznajete sve! Kako neuvjerljivo.
Među nekoliko stvarnih uvrjeda koje je uputio Penava stoji i jedna tvrdnja koja je apsurdna. Kaže Penava da nitko pa ni Radić ne može upravljati iz sjene. To rekne i ostane živ. A kako to Mario Radić može upravljati iz sjene ako je legitiman zamjenik predsjednika stranke Ivana Penave? Kakva je to dakle sjena? I onda tobože kompromitirajuća priča: bomba o Radiću kao podoficiru JNA. Ali što to ona zapravo znači? Nije li veliki broj hrvatskih branitelja bio u JNA i među podoficirima? Među desetarima, vodnicima i starijim vodnicima? Što to dakle uopće znači? Jesu li ti ljudi zato postali manji hrvatski branitelji? Manji dragovoljci 90-ih?
No izgleda da će nam upravo Penava sâm odigrati vlastitu političku monodramu i potvrditi koliko je politički nesposoban ali i destruktivan. A razbijanje i uništenje DP-a nije započeo Radić već Penava. Tko će pak zabiti onaj posljednji čavao u lijes te stranke pokazat će vrijeme. Sve mi je jasnije kad smo mi Hrvati ovakvi danas, kad nas udba tako lako buši još i dan danas, jasno je da smo tako lako mogli pristajati na srbsko robstvo u obje šugoslavije. Na dugih 72 godine! Nemoćno.
Na kraju, Radić se osvrnuo i na izvlačenje novca iz braniteljskih udruga u što se još na sve ovo Penavino, izgleda umočio i Ćipe. Ako je i to istina, ma koji je to pad Domovinskog pokreta! Strašno. Sad se mnogi silno upinju želeći dokazati kako je Ćipe nevin, a pravo stanje stvari je da on nije ni kriv ni nevin. Tek se jedno od toga mora pravosudno razriješiti. No već ovo što je do sada Ćipe napravio braneći Penavu, govori nam da je on mali Penava. Posebno je loše odzvonilo Ćipino nabacivanje blata na ratni put Maria Radića. No, to mu se blato vrlo brzo rasprsnulo u lice: Radić je izašao u javnost s potvrdama o svojem ratnom putu. Dragovoljca, nota bene! 313 dana u borbenom sektoru kao dragovoljac, pa to nije šala. Što se zbilo u glavi Stipe Mlinarića Ćipea da javno iznosi takve prijesne laži i konstrukcije? Da se osobno kompromitira. Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je. I onda pogledajte još kako to taj Dabro hoda, koliko lamaće rukama. K'o prvi čovjek.
gnjecavo
Više je nego jasno da je američki predsjednik Biden među najlošijima ako ne i najlošiji američki predsjednik ikada. Sjetimo se samo J. F. Kennedy-a kojeg je cijeli svijet poštovao i volio i njegovog sumnjivog nasljednika Lyndona B. Johnsona koji mu nije bio ni do gležnja. Eto, takav jedan ni do gležnja jest Biden, ali je sasvim al pari Johnsonu.
Nakon Bidena, rodonačelnika gerijatrije i senilije, za kojeg je pitanje hoće li uopće uspjeti preživjeti do kraja predsjedničkog mandata, dolazi njegova lijepa zamjenica Kamala Harris (1964.). Harris je prekrasnoga osmjeha i sasvim šuplje biografije, bez političkog profila, osoba bez stajališta i utjecaja, bez sposobnosti vođe. Glasni su i oni koji njezin uspon vezuju uz krevet. Točno je takva i toliko slaba kakvu američki magnati, stvarni upravitelji svijeta, upravo i trebaju da bi ju koristili za svoje profite. Elektori su i njihovi partneri - marke, a tvrdnje da američkog predsjednika/cu biraju glasači iz naroda, su smiješne.
Upravo je tragično po demokraciju i Ameriku posebno, kako se Harris izrazila o Bidenu nakon što je isti bio prisiljen jadno demisionirati iz kampanje. Ulizivački, sluzavo pohvaljivački, karikaturalno ga i neuvjerljivo uzdižući, ona je svog šefa pokušala učiniti velikim kad on to sam, cijelim svojim predsjedničkim mandatom, nije ni izbliza uspio. Jadno, ona mora hvaliti propao posao s njime jer inače ni ona sama ne bi postala ostatak ostataka Bidenove politike promašaja. Ona ga jednostavno mora uzdizati u nebesa jer je dio njegova kabineta. Nije upitno: ona mu je beskrajno zahvalna na prilici koju joj je pružio, ali brate, pa sve ima svoje (karakterne) granice. Ili nema? I sad što? „Njezini“ se fondovi snažno pune Bidenovim kapitalom. Jasno, jer ona je upravo ono što magnati žele. Iskoristiti.
tulum napušenih tinejdžera
Pogledajte kako izgledaju konvencije oba američka predsjednička kandidata. Upravo je tragikomično što se tim tulumima želi postići. Naime bilo Harris bilo Trump, oni okupe tisuću-dvije svojih plaćenih fanatika koji onda urlaju, plješću i lamaću transparentima čim se njihov kandidat pojavi na pozornici. Još nije ništa ni kazao, a oni su već u ekstazi! Kao na gumb. To je toliko prozirno kupljeno da ne mogu vjerovati da to američki narod uopće puši. Pa čak i oni najnepismeniji. Tomu vjeruju, time se rukovode? Umjesto da s podsmjehom odbace sve te cirkusijade.
Ali sama činjenica da kandidati za američkog predsjednika sve to uporno i iznova i iznova plaćaju i organiziraju, govori nam da to u velikom dijelu američkog biračkog tijela izgleda prolazi. A to je katastrofa. Što je to onda? To više nije tisuću-dvije fanatičnih plaćenika, to je onda šupljoglavost značajnog dijela nacije? Mase onih čiji kvocijent inteligencije ne prelazi broj njihovih cipela. Jer ako se takvi tulumi napušenih tinejdžera organiziraju svaki put, onda znači da to ima bitnog utjecaja na izbor za predsjednika SAD-ea. Izgleda da takav „folklor“ kod Amera prolazi. Eto na što se srozala najstarija demokracija na svijetu. Na plaćeni tulum napušenih tinejdžera.
nisu zadovoljni
Brojni se turisti, naročito oni koju dolaze s istoka bivše nakupine, zlurado žale kako im je u Hrvatskoj sve skupo. Najbolji su mi i oni Austrijanci i Nijemci koji „argumentiraju“: „pa skuplje je nego u Austriji i Njemačkoj!“ A recite molim vas, ima li Austrija ili Njemačka čisto more? Imaju li te dvije zemlje svježu ribu, školjke i rakove iz bistrog plavog mora pa izravno na tanjuru? Imaju li ljepotu arhipelaga, sjajnih otoka tišine i krasote? Išta slično onome što im mi nudimo? To im je skupo? Pa onda nek doma jedu masne kobasice. Ne znam više čija je to pjesmica bila, slušao sam je u djetinjstvu: „Tko ima para kupa se u moru, a koji nema doma u lavoru…“
Austrijanci i Nijemci pokušavaju nam nametnuti neke svoje falše kriterije. Tu je uz potcjenjivanje bitno još i ovo: mi njima uvijek moramo biti jeftini. Nekad je bilo tako pa onda valjda tako mora i ostati. Kome to još zvuči logično: dođeš ljetovati na more, u stranu zemlju, a troškovi su ti niži nego doma u Njemačkoj ili Austriji!?
Dijelu stranaca teško se pomiriti da Hrvatska ima svoju cijenu na Mediteranu i da ona više nije niska. Konačno zašto bi i bila? Zašto bi Hrvatska morala biti jeftinija od brojnih mediteranskih konkurenata kad ima ljepšu obalu, more i arhipelage od svih njih? Rijetko gdje u svijetu ima takvih nautičkih revira kao u Hrvatskoj. Grčka ima mnoštvo otoka ali međusobno udaljenih te udaljenih od obale. Hrvatska ima blizinu, ima specifičnost, kome je dakle čudna viša cijena?
Predrag Matić
Pokoj duši preminulog. Jest, i umro je premlad. Ali ovaj cirkus koji su mu post mortem priredili njegovi praznoglavi drugovi prešao je baš svaku mjeru dobrog ukusa. Očekivano. Kano je Matić bio nobelovac! Ma još i više: pravi komunjarski svetac. Svak se sada želio očešati o njegovu smrt ne bi li se ulijepio u taj dio medijske „slave“. I tako su mu upravo ti isti njegovi (po)činili medvjeđu uslugu. Stvorili su mit grande od Matića, a u koji slabo tko realno vjeruje. Indikativno, Matić svoju knjigu „Ništa lažno“ započinje citatom J. F. Kennedyja: „Veliki neprijatelj istine najčešće nije samo laž – namjerna, smišljena i nepoštena, već i mit – tvrdokoran, uvjerljiv i nerealan.“ Upravo takav jedan mit postao je i preminuli Matić: nerealan.
No mnogo prije svega toga, Matić je sam sebi učinio nepopravljivu „uslugu“. Kao hrvatski branitelj, kao zatočenik srbskih koncentracijskih logora, kao mučenik od petokrake on je prešao baš u SDP-e, k toj istoj petokraki!! Ima nešto u tom Stocholmskom sindromu… a i u supruzi Svetlani koju je kroz barikade spašavajući ju, vodio u Zagreb, u gnijezdo sigurnosti, ne pardon, u Beograd. Beograd je bio to krilo sigurnosti za hrvatskog dragovoljca i branitelja Matića i njegovu suprugu. Oni su vjerovali u njihovu pobjedu. Gle slučaja. Na čijoj je on tada bio strani? Zapravo ništa čudno niti neočekivano o Matiću, čovjeku iz miješanoga braka.
Od Matića, veći je i prljaviji luping napravio jedino Bojan Glavašević. Na smrti oca. On je bio i pomoćnik Matiću u ministarstvu. Obojicu je SDP srdačno prihvatio kao dobrodošle konvertite honorirajući ih saborskom klupom ili ministarskom foteljom te brojnim masnim privilegijama. Nešto slično Urši Raukarovoj i njezinom konvertitstvu u Možemo. Konvertiti su korisni i najljući pobornici ljevičarstva, a koje su još do jučer prezirali kao sve njihovo pogrješno i nakaradno. Ali, ali, sada, da bi se konvertiti ustoličili, oni grizu na najjače u sve ono što nije ljevičarsko. I kao takvi vrlo su potrebni, oni su jastrebovi samo s lijevim krilom, oni su ljevičarske korisne budale. Ni ne znaju da ih ljevičari nikada ne će prihvatiti kao istinski svoje, oni će za njih zauvijek biti sumnjivi konvertiti. Ali ti promjenljivci to niti shvaćaju niti razumiju. Oni se nadaju. Oni uporno uznastoje.
S braniteljima u Savskoj, u šatoru, a koje je kao ministar tih istih branitelja pogrdno nazivao šatorašima, Matić je bio u oštrom sukobu i nije s njima uopće želio surađivati. Punih točno 555 dana trajao je Matićev otpor hrvatskim braniteljima i to kao ministra branitelja. Njegov SDP-premijer Zoran Milanović poslao je naoružanu policiju na branitelje u crkvu sv. Marka. Nismo tada velebnog humanistu Matića ni vidjeli ni čuli da je branio ni branitelje, niti nepovredivost crkvenoga prostora. Mislim to je taj isti Matić, kojeg sad ugrađuju u humanistički mit istine i pravde. Svi ti koji sada Matića kuju u zvijezde i od njega stvaraju vječni mit zaboravljaju da su postojali i Matićevi suborci, a oni su za njegovu knjigu „Ništa lažno“ svjedočili kao - sve lažno. I kad čujemo što istinski branitelji svjedoče, ispada da od sveg „dragovoljnog ratovanja“ Predraga Matića ostaje istinito samo ono po srbskim koncentracijskim logorima. Ali ostaje i PTSP od kojeg se (kao jedini!) Matić trenutno i upravo čudotvorno izliječio munjevito - čim mu je Milanović ponudio da bude ministar branitelja. Inače je bio žestoki protivnik dramatičnog porasta oboljelih od PTSP-a, ali ne i kada je riječ o drami njegovog osobnog PTSP-a.
Na kraju Matić se kao ministar hrvatskih branitelja odrekao hrvatskih branitelja. I to svih. On nije rekao neki branitelji ili ti i ti branitelji su me vrijeđali, prijetili mi, ne, Matić kaže zbogom svim hrvatskim braniteljima! Čak ga je jedno vrijeme kao ministra morala štititi i policija: hrvatskog branitelja od hrvatskih branitelja, toliko im je dobra učinio.
Javor Novak
