Javor Novak: DP ostaje PD (Plenkovićevi Dečki)

Pin It

Nakon što je završio Izborni sabor PD-a, a novo-stari predsjednik nam je dobro poznat, osnovno pitanje ostaje: zbog čega je Penavin PD tako sramno odgurnuo intelektualce kalibra dr. Jurčevića, dr. Prosperova Novaka i degradirao dr. Branku Lozo? Kad su se izborno borili za prepoznatljivost, hvalili su se i slavnim građanskim pjevačem Jimmyjem Stanićem, uglednim profesorima i intelektualcima, a onda su ih sve potiho odbacili. Je li to osveta neobrazovanih?

Osjećaju li se ugroženi od pametnih i afirmiranih? Na oba pitanja odgovor je isti: da. Očito su proradili njihovi poljoprivredni kompleksi.

A što reći na Penavinu izjavu o Ćipi: „Pa što ako je uzeo 500 eura?“ Ili kad dodaje: „Pa on je ratni stradalnik“. Znači za Ćipea zakon ne vrijedi, on je privilegiran. Što to govori o Penavi? Da je on možda maknuo i više, pa je ovo s Ćipeom za njega nešto sitno? Koje dno, koje obezvrjeđivanje Domovinskog pokreta, koja moralna blamaža.

Bez obzira na ekspres Izborni sabor i njegove rezultate jedno je jasno: mnogo je lakše politički rušiti neku stranku nego ju graditi. Upravo to radi Ivan Penava. Konačno, s obzirom na to kolikima smeta Domovinski pokret, slobodno možemo reći da je rušenje stranke lukrativno, vrlo dobro plaćeno. Tako sada izlaze „sitnice“: Penavine bakanalije plaćane karticom DP-a, a zatim i krupno potkupljivanje – najam vrlo luksuznog stana u Zagrebu. Sve to neposredno nakon što je Penava javno izjavljivao: „okreće mi se želudac zbog Bartuličinog ferrarija“. No Bartulica nije platio puku vožnju u ferrariju pa tako nije ni teretio blagajnu Domovinskog pokreta, a sve to Penava izgleda non - stop radi. Točka na i je i taj luksuzni stan u Veslačkoj ulici u Zagrebu. Okreće li se Penavi i sada želudac? Mislim dok je u iznajmljenom luksuznom stanu o trošku i države i stranke? I onda fol tehnomenađeri su mu glavni problem stranke.

Prof. dr. Slobodan Prošperov Novak, kao i mnogi, bio je za to da Mario Radić bude novi predsjednik i bio je iznio osnove koje demokratska stranka mora poštivati: „Načelo kompetentnosti mora postati ključno na svim razinama hrvatskog društva i ono nema alternative. (…) „Očekivao sam da će upravo DP, čim bude imao priliku, promijeniti lošu osobinu hrvatske politike. A mi smo postali ruglo takve prakse, pa se onda ono što govore kritičari - kako smo svi zajedno potkapacitirani - pokazalo kao neka istina. Na takvo što ja ne pristajem“ – kazao je. Ali je točno da je Penavin PD/HDZ od sada i nedemokratski i ruglo. Igor Peternel, sada već bivši član DP-a, a nakon Izbornog sabora otišao je i korak dalje: „to je primitivna banda, na divljački je način ukrala stranku“.

Sad je očito da je Penava uspio vezati uz sebe 64 Domovinca od ukupno 103, tek malo više od polovice. Tako se pokazalo da je pobijedila njegova lukavost s iznenadnim sazivanjem Izbornog sabora u kolovozu, kad su ljudi još na godišnjemu. Pobijedio je tom iznimno kratkom kampanjom ali iako će svi sada pisati kako je Radić izgubio, a Penava pobijedio, istina je drugačija. Najveći gubitnik je sâm Domovinski pokret čije će osipanje članova Penavu tek sustići. A najveći dobitnik je duboka država i pro-ljevičari. PD-e (Plenkovićevi Dečki) je već dugo u silaznoj putanji, a ovakvim neregularnim izborima nekompetentnost i podkapacitiranost stranke samo raste. Ono čega Penava i Ćipe uopće nisu svjesni, niti to priznaju, jest da će ovakvim njihovim potezima samo osokoliti Izbavitelja da presječe gordijski čvor čim imalo započnu komplikacije u Saboru. I onda će s nekoliko žetončića (nikad lakše) sklopiti svoju novu trgovačku koaliciju ali bez DP-a. Hvala Penavi!

Proces osipanja DP-a/PD-a već je započeo: Bartulica je trenutno izašao, a Pervan je odmah javno prerezao člansku iskaznicu (bivšeg) Domovinskog pokreta. Naravno izašli su i Radić i Peternel i Čabaj. U narednim danima taj će broj stalno rasti. Najdalje je otišao naravno Bujanec objavljujući osmrtnicu (bivšeg) Domovinskog pokreta. Da to nije samo parada najavljuje i član DP-a dr. Damir Biloglav koji se ne želi tek tako predati. On razmišlja o aktivaciji svog jesenskog saborskog mandata kako bi se raskolom Kluba uzdrmala Izbaviteljeva vladajuća većina, te kako bi od 11 DP-ovih zastupnika u Saboru ostalo njih samo 8.

Ako Izbaviteljeva trgovačka koalicija s DP-om spadne na graničnih 76 ruku, on će sigurno povući poteze kojima će tu krhku većinu htjeti podebljati. Tu sad dakle na scenu stupa Izbavitelj, koji bi baš kao svojevremeno i s Mostovcima tajnici jednostavno, a sirovo, mogao samo izdiktirati nalog da ispiše otkaz iz Vlade i Penavi i ostatku DP-a. Očito, moguće su razne kombinacije iako se činilo da će Izborni sabor razriješiti situaciju. Ne će. Pupovac već viri iza vrata. I sav taj rasplet brojnim se biračima već pomalo gadi. Nije čudo što birači imaju sve manje povjerenje u politiku. O niskom rejtingu Sabora (nazivom kojim se želi umanjiti šteta), a u stvari riječ je o sabornicima, da i ne govorim. 

Problem je ne samo Hrvatske što kratkovidni političari uporno ne žele razmišljati što će biti nakon njih, ne zanima ih opće dobro. Zanima ih samo što će se dogoditi u njihovom mandatu. I to je tako u Gradu (Bandićevi projekti se svi odbacuju baš kao da nijedan ne vrijedi), u Saboru i nažalost u Vladi. HDZ gura svoje projekte SDP svoje, nema tu kriterija vrijednosti. Zato dr. Prošperov Novak i vapi za načelom kompetentnosti, jer ga nema(mo). Nakon Penavine „pobjede“ počinjena tako velika politička šteta da će u buduće bilo kojoj novoj stranci biti dvostruko teže doseći uvjerljivost i podršku. Posljedice će biti dugoročne, jer je biračko tijelo, ovakvim razvojem situacije, opravdano prevareno. Hvala Penavi na kvadrat.

prljava otimačina

Nije to ništa drugo nego obična porezna otimačina kad se ljudima, koji su cijeli život štedjeli i otkidali od usta dinar po dinar, kunu po kunu, dizali i otplaćivali teške kredite sve ne bi li sagradili nekakvu vikendicu ili klet, nameće porez. I sada kad je krov već desetljećima pokriven, a kuća u prošlosti već dovršena eto nama danas pljačkaške države koja kaže: toliko i toliko meni! Kojim pravom? To je i nemoć i kukavičluk i licemjerje države jer ako želi oporezovati „bogatstvo“ onda prvo treba povećati porez na najviše plaće. E ali u tom su razredu i oni, pa ne će oni takav namet izglasovati sami sebi. Oni će sebi mrtvi hladni izglasovati mamutsko povećanje plaća! To je socijalna politika: njima 60 %, a umirovljenicima 7 %. I još bi htjeli da time budemo sretni.  

Nemam ništa protiv toga da se oporezuje treći stambeni prostor i dalje: četvrti i peti… Jer to stvarno jest bogatstvo. Ali oporezovati one koji osim stana imaju nekakvu vikendicu  jest čista pljačka. Čak ne postoji ni cjenovni kriterij vrijednosti, niti kriterij po starosti objekta, niti razred po kvadratima. Naravno kad bi se išlo s porezom na luksuzne objekte, velike objekte, objekte s bazenom, tada ova prljava ribarska državna mreža ne bi zahvaćala dovoljno. Poanta je da se zagrabi u svih, široko, bez razlike, bez kriterija i u tome je odurnost ovoga zakona. Što je njegova namjera? Da se upotrijebe nekretnine, tobože. Kako prozirno. Vlada i njezini koalicijski epigoni žele nam reći kako će novim porezom na nekretnine doći do povećanja iznajmljivanja istih. Pa će onda to dovesti do jeftinijeg iznajmljivanja? Koja glupost. Stvarna je namjena harač. To nije ni ispravljanje nekakve socijalne nepravde jer da je, onda bi bogataši bili prvi na udaru. A njih se brižljivo zaobilazi.

Oporezovati objekt koji se ne iznajmljuje već ga koristi jedino vlasnik s obitelji, koji ga je zajednički i s kreditima godinama gradio, čisto je piratstvo. Mi imamo brojne slučajeve u kojima su vlasnici doslovno vlastitim rukama sagradili jednostavniji objekt. I sad je to bogatstvo? Živimo u kapitalizmu, a ovakvim nakaznim zakonom vraćamo se u socijalizam. Samo je u socijalizmu imati - značilo zločin. Tko ima, taj je buržuj.  

Ekonomski analitičar Neven Vidaković izjavio je da ne postoje ekonomski razlozi za takvu odluku. O tom se porezu već dugo govori, ali je, zbog štetnosti i destruktivnosti te odluke mislio da ipak neće biti donesena. Osim štetnih posljedica, povećanje nejednakosti, uzimanje novca od građana, kažnjavanja štednje... ne postoji razlog za ovo. Vlada želi kamuflirati svoju pravu nakanu... Ovaj porez je poruka svima - nemojte štedjeti, nemojte imati, nemojte se truditi. I to je ono što je loše. Zato je onaj koji je radio, platio porez, platio PDV i porez na dohodak sad kažnjen, jer uštedio je da ima nešto, naglasio je Vidaković. Jutarnji piše: za vikendicu od 70 m2 i do 700 eura poreza!

Nevjerojatno je drska i stopa poreza, ona se povećava za ništa manje nego 100 %. Dosadašnja je gornja granica bila 5 eura po m2, a odsad će ona biti 10 eura. Tako ćete za vikendicu od samo 50 m2 plaćati do čak 500 eura!! S jedne vam strane smanjuju cijenu energenata za nekoliko eura, a s druge vam vade iz džepa na stotine eura. Harač rajo harač!

Osim svega, to je i nedopušteno naknadno zakonodavstvo, kažnjavanje unatrag. Sankcioniranje iz suvremenosti u prošlost, u vrijeme kad to nije bilo pod porezom. Nitko ljudima nije rekao kad su gradili vikendice, da će one pasti pod porezne škare. Vlada Izbavitelja želi napuniti svoje državne kese, to je jasno, ali ljudi su gradili vikendice u 50-ima, 60-ima, 70-ima, a zakon će biti donesen tek 2025. I zahvaćat će sve! Ne buduće vikendice, nego sve pa i one sagrađene prije 75 godina! To je neviđena pljačka i za nju nema ni argumenta niti opravdanja. To je dodatni udar na najšire pučanstvo. Nešto neviđeno prljavo i piratsko. I još sve to pljačkanje imaju obraza nazivati reformom!

Ima još: ne će država raditi svoj posao i koristiti podatke iz svoje Gruntovnice kako bi saznala tko ima koliko nekretnina, nee, građani će sami morati sebe prijaviti, raditi državni posao. Uvodi se obveza prijave svake nekretnine do kraja ožujka iduće godine, a kazne za neprijavljivanje mogle bi biti nekoliko tisuća eura. To je država, to je pravno funkcioniranje iste. Građani su sluge državi.

PS: Da bude jasno: osobno me ta pljačka ne će zahvatiti jer nemam tolike nekretnine ali sam osjetio moralnu potrebu ustati za sve one koji će biti orobljeni.

„Uvijek iznova Srbija“ (dr. Ivo Pilar)

Već sam pisao o tome kako smo propustili povijesnu šansu prekinuti sve veze sa Srbijom, čak i prometne. Dok nam ne isplate ratnu odštetu i ne priznaju svoje koncentracijske logore. Da smo to na vrijeme napravili Srbija bi se mnogo prije opametila i krenula polu-demokratskim putem. Ovako to ne će ni za pedeset godina. Samo što je svojevremeno tek želio skrenuti Srbiju prema Europi, Zoran je Đinđić brzo dobio metak u glavu u po bijela dana, ubijen je u Beogradu. Nema takve države na tlu Europe koja je pobila toliko svojih vladara kroz povijest kao Srbija. A u samoj svojoj Skupštini čak i Radića i drugove.

Sad se famozni Šengenski prostor, koji je bitno derogiran već mjesecima, dosjetio da bi na vanjskim granicama pa onda tako i sa Srbijom, trebalo uvesti fotografiranje sa skeniranjem otisaka prstiju te uz naplaćivanje ulaza! Eto odmah  panike u Srbiji. No, čak da nepostojeći Šengen dio tih mjera i uvede, u što čisto sumnjam, takve mjere vrlo će brzo biti ukinute prema Srbiji. Jer nema Srbije do Srbije. Uvijek iznova Srbija.

Svaki put kad se Vučić susretne s negativnim srbskim gospodarskim rastom, s inflacijom ili padom proizvodnje on se okrene horendnoj mržnji na sve Hrvatsko. Srpska pravoslavna crkva tu zdušno „pomaže“. I to im prolazi. Još neko vrijeme, ali ne će zauvijek. Srbi ne mogu vječno jesti mržnju zbog Hrvata, ona im je doduše ukorijenjena ali ima ona i svoj vijek trajanja. Ma kako dug on bio.  

     Ima i onih Srba koji otvoreno kažu: „Što bismo mi sad? Ratovali smo i izgubili smo rat, Hrvati su bili jači i to im treba priznati.“ Ima i onih Srba koji kažu: „Mira na Balkanu bilo je samo u tih 500 godina kada je Turčin držao srbsko zlo u ropstvu da miruje“. Ali svi Srbi umreženi u službenu politiku i divlju parapolitiku, „lože“ se isključivo na opaku mržnju spram (svih!) Hrvata. Zanimljivo ne prema Slovencima jer zlatna je koka uvijek bila Hrvatska. 

Isto tako uvijek sam žalio one koji odlaze trgovati, pjevati ili zabavljati se u Srbiju. To je kockanje s opakim gubitkom, nekada i s osobnim životom. Srbija je oduvijek crna rupa Europe, svako malo netko u njoj zaglavi. Jučer hrvatski branitelj te jedan političar, danas Severina i nekakav isfabriciran hrvatski špijun. Koja paranoja. I da nema Hrvata koji prelaze njihovu granicu oni bi pronašli jednog koji će platiti za sav srbski jad. Politički Srbi imaju vrlo dugu povijest iznalaženja neprijatelja države u svojim satrapijama šugoslavijama. Nekad pod Miloševićem, a danas pod malim Miloševićem Vučićem, i njegovim skutonošcima: Dačićem i međunarodno ozloglašenim Vulinom.

Četništvo nikada nije bilo masovnije, laži o Hrvatskoj rasprostranjenije, mržnja na Hrvate nikada dublja. Ali mi i dalje imamo službujuće veleposlanike na obje strane. Nije to samo poraz u HOR-u i bežanija srbskih traktorista, bežanija zečeva, kako neki misle. Tu je još nešto mnogo važnije. Ne mogu više pljačkati Hrvatsku, krasti novac, graditi nekakve bijesne Gazele po Beogradu, nemoguću brdsku željezničku prugu Beograd-Bar i sad napokon moraju raditi. Suočiti se napokon s time koliko vrijede sami sa sobom. Jer nitko nije želio s njima, nije to samo Hrvatska. Već baš nitko.

Osim toga ma koliko su Srbijanci i njihovi poltroni u Hrvatskoj trubili kako Hrvatska ne može opstati sama, sada već 34 godine gledaju ne samo kako Hrvatska opstaje nego joj je očito daleko bolje i prosperitetnije živjeti i poslovati bez Srbije. Srbija ne može dostići hrvatski BDP (ma kako on nizak bio) iako ima duplo više zaposlenih nego Hrvatska. I to je ono što polutane u Hrvatskoj i četnike u Srbiji izbacuje iz cipela: nama je bolje, a njima je gore. Spaljenu smo zemlju, koja je bila njihov pakleni plan, obnovili i razvijamo se. Nema Srbinu više parazitiranja na susjednim narodima, više nisu gazde. Sad bi se jednom napokon trebali zbrojiti (ako mogu) pomiriti s činjenicama i napokon početi raditi. Ali što su činjenice Srbinu koji se hvali kako uvijek laže, kreativno laže, laže da bi preživio?

legenda jazza

U 90. godini napustio nas je jazz publicist, urednik, povjesničar, kritičar i producent Mladen Mazur (1935.-2024.), najdugovječniji pratitelj hrvatske i svjetske jazz scene, dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja. Bio je svjedokom svih mijena i strujanja u jazz glazbi prošloga, ali i ovoga stoljeća. Tako pišu službene vijesti. K tome, ostavio je znatnog traga i u međunarodnom jazzu. Gospodina Mladena Mazura poznavao sam kao duhovita čovjeka iznimne topline, rodoljuba i urednika, prvenstveno čovjeka koji je sve oko sebe u režiji i studiju Hrvatskoga radija isključivo držao za kolege, a ne manje vrijedne suradnike. Bilo je uvijek ugodno i vrlo zanimljivo politički diskutirati i raditi s njime. Počivao u miru! Izražavam duboku sućut obitelji i prijateljima.

Javor Novak