Vukovarske bartolomejske noći
Žrtve komunističkog terora u vukovaru
U posljepodnevnim satima 12. travnja. 1945. godine partizani su ušli u Vukovar i tada počinje ono što nazivamo „Vukovarske bartolomejske noći“.
Add a comment 
Međutim, iako su se zločini dogodili na isti dan, zločin u Trusini, kao ni većina drugih zločina nad Hrvatima u BiH, nisu dobili pažnju svjetskih javnosti, a pravosudnu zadovoljštinu još manje.
U Kovčevski Rog su krajem svibnja i početkom lipnja 1945. godine dovedene žrtve iz Bleiburga. Iste se godine ondje odvio najveći genocid nad hrvatskim narodom. Likvidacije nisu bile nužno zlo, greška ili likvidacije suradnika okupatora. To je bio planirani genocid protiv čovječanstva u ime ideologije, u ime komunističke revolucije.
Add a comment 
Mladoga Franu zatvorili su u samicu samo u donjem rublju. Stavili su mu okove na noge i zatvorili u visoku prostoriju bez stakla, a pod su zalili vodom koja se na hladnoći smrzavala.
Misleći da su se napokon oslobodili svih srpskih i jugoslavenskih okova i robovanja, Hrvati su 10. Travnja doživjeli kao nešto veliko, povijesno i dugo iščekivanom DELIRIJU nije bilo kraja. Kao što je rekao i prvi predsjednik Obnovljene Hrvatske Države dr. Franjo Tuđman, NDH je bila i izraz težnji hrvatskog naroda za neovisnošću, a ne samo puki hir Sila Osovine.
Partizani su kamionima iz sabirnih logora Kanala i Maksimira, vodili gole zarobljenike u Jasenovac, i od njih pravili Srbe i Židove. Na autobusnom kolodvoru su bila najmasovnija smaknuća.
Add a comment 
Ako bismo danas postavili pitanje „Tko je bio Alija Šiljak?“, većina Hrvata, posebno onih mlađe dobi, vjerojatno ne bi znala odgovor na ovo pitanje. Kad bismo napomenuli da je riječ o osobi čije se ime neminovno povezuje s Domovinskim ratom, za mnoge bi jedini Alija kojeg bi se sjećali bio Alija Izetbegović. No, s osobnim imenim svaka sličnost između dvojice prestaje.
Add a comment 
Čestitke uz novu obljetnicu Desetoga travnja, obnove naše NDH za spas i oslobođenje hrvatskoga naroda, u svojoj povijesnoj, prirodnoj i etničkoj domovini, između visokih Alpa, velikih rijeka i plavoga mora, kada želismo obnoviti svoju slobodnu i nezavisnu državu Hrvata, na prostorima slavnih nam Kneževina i Kraljevina Hrvatskih.
(Leljak otkrio u Sloveniji 300 a u Hrvatskoj i BiH vjerojatno ih ima mnogo više)
Tajni Udbini bunkeri namijenjeni su za skrivanje ljudi, pohranu oruža i sredstava za tihu likvidaciju, poput “olovka 1”, “olovka 2” sa smrtonosnim cijankalijem, “lula”, “štap” i ”kišobran” s prigušivačem. A bili su opskrbljeni i obilnom količinom novca
Add a comment 
Dana 27. ožujka ove godine, navršava se 81 godina od smrti Stipe Javora, junaka, domoljuba, revolucionara i mučenika koji je živio i umro za svoj narod i Hrvatsku. Još za života, Hrvati su ga s pravom doživljavali kao nacionalnog junaka. Čvrsti, stameni, nepokolebljivi revolucionar, svojim je prkosom i dostojanstvom i u vrijeme kad su ga vezivali, mučili i lomili mu kosti, svjedočio o svojoj nadmoći nad dželatima.
U ŠIROKOJ KULI 41./45 LIKVIDIRANO 136 HRVATA DOK JE 91./95 LIKVIDIRANO 33 HRVATA – ZAŠTO NAM SE POVIJEST PONAVLJA, MOŽDA JER NISMO JOŠ IMALI PRILIKU UČIT „POVIJEST“
Titin general se ženio u Celju dok su partizani zvjerski ubijali u nedalekoj Hudoj Jami
»...Ušavši Zagreb ujutro 9. maja, nepune četiri godine poslije ilegalnog odlaska odatle u partizane, Nađ se ponadao da će upravo tog dana „slaviti pobjedu nad fašizmom“. Ali izvještaji što su stizali iz divizijskih štabova nisu govorili u prilog slavljenju.
Add a comment 
Za Hrvate iz Posavine nigdje mjesta nema
U Bosanskoj Posavini, obrana je očajnički nastojala zaustaviti srpsku ofenzivu i spriječiti probijanje koridora i uspostavu komunikacije Knin - Banja Luka - Bijeljina - Beograd.
Add a comment (Po svjedočanstvu očevidca Grge Šole)
“Kada smo tamo došli imali smo što vidjeti; pancer-grabe koje su bile široke oko pet metara, a išle su na cik cak, bile su pune ljudskih tijela. Na pune grabe tijela bilo je bačeno svega 15 cm zemlje kroz koju je probijala crvena pjena od krvi i sukrvice, debljine 15-20 cm. To je bilo zastrašujuće! Naš zadatak je bio da preko te pjene naspemo zemlju, pa smo je i nasuli, debljine oko jedan metar”.
Add a comment 
Ako su nekog vašeg ubili i zakopali na trasi tramvajske pruge u Gračanima, imate sjajne šanse da mu se grobno mjesto označi, a da njegovi vremešni pretci dobivaju tako željenu mogućnost da svom rođaku zapale svijeću. Ako su, međutim, nekog vašeg ubili izvan današnje trase travmajske pruge u Gračanima, sad je već prilično izvjesno da nikada nitko neće otkriti mjesto njegova stradavanja.
U svibnju 1945. godine dio zarobljenika iz britanskih je logora u južnoj Austriji vraćen u Jugoslaviju željezničkom prugom Klagenfurt-Rosenbach-Hrušica-Jesenice, odnosno kroz tunel Karavanke dug 7865 m. Zarobljeničke kolone dalje su se kretale prema Ljubelju i Kranju, a zatim prema Ljubljani. Križni put jednim dijelom se nastavlja prema Zagrebu, drugim prema Novom Mestu i Karlovcu, a trećim prema Kočevskom Rogu.
Lokalno stanovništvo otkrilo je kako su žrtve dovođene iz sabirnih centara, zatvora i logora u Zagrebu, pješice, u skupinama ili u kolonama, među njima je bilo muškaraca i žena, neki su bili vezani žicom, neki nisu. Ubijali su žrtve na ulazu u Park prirode Medvednica, a tijela su naknadno u masovne grobnice morali pokapati mještani Gračana.
Add a comment 
Budući da su radovima ispod Sljemena ponovno aktualizirane žrtve partizanskih zločina na sjeveru Zagreba i u pokrajnjim naseljima u svibnju 1945. godine, prisjetimo se osnovnih činjenica o tome tko je, kako i zašto dolaskom komunista na vlast ubijen u Gračanima. Organizirane egzekucije u Gračanima su prema iskazima svjedoka i dostupnoj dokumentaciji započele 10./11. svibnja 1945. godine i trajale su barem do kraja svibnja.
Podsjetimo, nakon završetka rata jugoslavenski komunisti u okolici Gračana tisuće su tzv. “narodnih neprijatelja”, zapravo civila i zarobljenih hrvatskih i njemačkih vojnika, likvidirali bez suđenja, a masovna smaknuća trajala su sve od 10. na 11. svibnja do početka lipnja 1945. kada su napustili selo.
“Nedaleko od mjesta gdje smo bili, jedno 2 km dalje, bila je neka jama, bivši rudnik ili slično. Tu ih je ubačeno, ja računam, oko 6.500. Kod nas su ih tovarili na kamione, gonili do te jame i ubijali. Sjećam se da je neki Petar Duvnjak, rodom ili podrijetlom iz Dalmacije, bio glavni egzekutor. On je bio za mitraljezom i praznio redenike koseći živote mladih Hrvata.
