Veća je frka oko Turudićevih SMS-ova nego oko prisutnosti zloduha u DORH-u
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 14 Veljača 2024 18:15
“Kći Jadranka Prlića živjela sa sinom Ivana Turudića, partnerom sina odvjetnika Pliše pretučenog u svingerskom klubu, a prije udaje za Rusa, vlasnika dvorca, koji je bio ortak sina ex-direktora Fortenove”. Što je pjesnik htio reći? Taj naslov s jednog portala najbolje oslikava cirkus oko Turudića.
Kao da istovremeno gledate “Marisol” i slušate Radio Milevu. Na kraju se pitate hoćete li u sljedećem nastavku meksičke sapunice doznati da je Jadrankova kći otkrila da je Plišo i njezin tata, dečko-brat, a prava mama joj je Josipa, koja je isto bila na tom tulumu? I hoće li na kraju ispasti da je glavna junakinja sama sebi djed? S druge strane, pola grada se već oslovljava s “lipoto” i “radosti”, a poruke su postale predmetom grafita i internetskih memeova.
Tko je veći cirkus? Polupismena bivša državna tajnica koja koristi ženski šarm da bi ostvarila političke ciljeve, što je samo po sebi dno? Plenković, koji kaže da Turudić nije lagao nego je bio “reduciran u svom izričaju”, drugim riječima da nije rekao cijelu istinu nego samo pola nje? Oporba, koja gubi podršku čim zine u Saboru? Najbolje im je da dođu na glasanje, šute i izgledaju pametno i zainteresirano, radi kvoruma. Možemovci koji cijelu noć stoje na Markovu trgu, kao da nemaju nikakvog posla jer u Zagrebu sve savršeno funkcionira?
Mediji koji sad razapinju Turudića, među ostalim, zbog presude Sanaderu, iste one zbog koje su mu pljeskali i dizali ga u nebo zbog hrabrosti? Kad sam, dok je bila aktualna, na ovom mjestu naveo kako ta presuda treba pasti jer nema temelja u dokazima, rekoše mi da sam HDZ-ovac i branim Sanadera. Pa ti objasni da Ježićevih pet milijuna eura nitko nije vidio i da ne može biti zaštićeni svjedok ako ih nije vratio u proračun, i da snimka iz Marcelina ne dokazuje baš ništa osim da je Hernadi dao Sanaderu kuvertu, u kojoj je komotno mogao biti i recept za mađarice.
Što je veći problem?
Hrvatska je zbog te presude dobila po prstima u Bruxellesu jer je ispalo da nismo pravna država i da donosimo političke presude pod pritiskom javnosti, medija i politike. Usput, izgubili smo i sve arbitraže s MOL-om. I istina je, presuda Sanaderu jest bila politička, što i Turudić zapravo priznaje, ali da je tada presudio drukčije, da je rekao da nema dokaza da je Sanader primio mito, raskomadali bi ga – prije svega oni koji ga danas kritiziraju, i u politici i medijima. Malo je ipak licemjerno.
Najlicemjernije je optuživati ga da smo zbog njegove presude izgubili arbitražu. Ne, nego zbog Milanovića koji je cijelu priču oko MOL-a i zakuhao, Plenkovića koji je na toj gluposti ustrajao i Bajićeve bespredmetne i šuplje optužnice: nije na sucu da izvodi dokaze, na tužitelju je. Da je oslobodio Sanadera, onda bi tek bio kriv za sve, i to bi mu bio kraj karijere. Iako je, čisto s aspekta zakona, to svakako trebao učiniti. Samo ne vidim kako bi to pomoglo Hrvatskoj u arbitraži.
Što je tu veći problem: sadržaj samih poruka, pravopis ili činjenica da se istražni materijal prodaje poput krumpira na placu i pušta u medije prigodno, iako su oni koji su ga pustili godinama znali za te poruke? To je opasnost za sve građane jer ispada da se rezultati prisluškivanja mogu prodavati medijima i svima onima koji dobro plate ili koristiti za eliminaciju političkih protivnika. I gore od toga – najveći dio poruka koje su Rimac i Turudić razmjenjivali je, kako se čini, iz razdoblja kad ona nije bila pod nadzorom USKOK-a, od 2015. do 2020., dakle riječ je o posve privatnoj konverzaciji iz njezina zaplijenjenog telefona! A to ne može biti “interes javnosti”.
Blago seksualna priroda priče
Cijela je priča visoko ispolitizirana: HDZ brani Turudića tvrdeći da nije učinio ništa nezakonito time što nije priznao stvarnu prirodu svog odnosa s Josipom Pleselić ex Rimac, dok ga oporba napada zbog prijateljstva sa spomenutom i razmjene poruka ponekad blago seksualne prirode – iz vremena u kojem dotična nije bila optuženica ni “dio kriminalnog miljea”, već državna tajnica. Slično vrijedi za Mamića.
Teško je isto tako i reći je li tu problematičniji HDZ ili oporba. Oporbi Turudić smeta iz raznih razloga, a najmanje onih koje ističu. Razlozi su, naravno, poništenje komunističke presude Stepincu, zalaganje za izručenje Mustača i Perkovića Njemačkoj koje je Milanović tada branio noktima i zubima, činjenica da je bio dragovoljac i općenito bliskost s HDZ-om, i to ne ovim umivenim briselskim, nego onim starim, desnim. No veća je frka oko Turudićevih SMS-ova nego oko činjenice da je u DORH-u još prisutan (zlo)duh bajićevštine i da je prepun kadrova koji su pravo studirali još u SFRJ pa postupci protiv četničije za ratne zločine iz devedestih tek sada polako dolaze na red, s tridesetak godina zakašnjenja.
HDZ pak zanemaruje činjenicu da javnost ipak ima interesa za moralni profil državnog odvjetnika, da je to pitanje povjerenja građana u pravosuđe i da to što je sve po zakonu ne znači da tu nema problematičnih razgovora. O da, kad vidim tko sve Turudića napada, i zašto, najradije bih ga svesrdno podržao. A pogotovo kad vidim količinu bijesa kod Maje Sever, Kate Peović, Sandre Benčić i sličnih. No problem s Turudićem nisu toliko SMS-ovi, nego to što se on cijelog života ponašao kao političar. Nije se bojao eksponirati u javnosti, preuzeti najosjetljivije slučajeve, ali ni politički se odrediti. A sudac mora uživati povjerenje kao nepristran. On može biti blizak HDZ-u, svaki sudac uostalom ima političke preferencije, ali nije baš uobičajeno da se javno eksponira na način na koji je to činio Turudić. Intimiziranje s Mamićem i Rimčevom tu je manji problem. Veći je problem hoće li Turudić imati dovoljno autoriteta na čelu DORH-a. Sad je to na njemu: zamijeniti udbaško-masonski DORH HDZ-ovim DORH-om nije rješenje. Najbolje je rješenje da po preuzimanju dužnosti svoj posao odrađuje po zakonu, ne štiteći nikoga i ne držeći optužnice po ladicama, za razliku od svojih prethodnika. Ako to učini, njegovo imenovanje uskoro neće biti sporno.
Zoki je malo nervozan
Da parafraziram “Maratonce”, Zoki je malo nervozan. Sasuo je Turudiću da je seljačina. On je inače poznat po profinjenosti u izražavanju, poput viktorijanske knjižničarke. Proglasio je nacionalnu katastrofu. Pozvao na otpor. Za Plenkovića je rekao da je terorist i diktator. “Ovo je prvi put od Tita da partija odlučuje o čovjeku koji hapsi i zatvara”, kaže. Nije. Uvijek vladajuća stranka odlučuje o državnom odvjetniku, zvali je “partija” ili kako drukčije. To je u demokracijama jednostavno tako. I to je oduvijek i u Hrvatskoj bilo tako, uvijek su ga vladajući izglasavali, nakon sigurnosne provjere. Rekao je i kako je on poslao medijima dokumentaciju, kako javnost ne bi bila uskraćena za saznanja o kakvim se vucibatinama radi.
No da, kad smo kod kriminalnog miljea, Milanović, koji je najglasniji u prozivkama Turudića, i sam je zalazio u klub u Slovenskoj 9. I družio se svojevremeno s tada stranačkim kolegom, a danas optuženikom za milijunske pronevjere iz JANAF-a Draganom Kovačevićem, koji mu je bio i protukandidat na izborima za šefa SDP-a (treći kandidat tada je bio Bandić, što prilično kompromitira SDP kad govore o svom poštenju). I da je on, kao i veći dio njegove stranke, imao sličan takav odnos kakav je Turudić imao s Josipom Rimac – s Marinom Lovrić Merzel, njezinim lijevim pandanom. Zvala je navodno Milanovića i iz zatvora: vidi li možda on nešto problematično u tome, nešto što bi ga spriječilo da se kandidira za predsjednika?
Jer Turudićevo druženje i prepiska s Rimčevom prestalo je prije nego što je nad njom otvorena istraga. A da ne govorimo da je dotična vrlo brzo napredovala unutar SDP-a upravo dok ga je vodio Milanović, iako ga je navodno Račan, dok je bio živ, upozorio na njezine mutne poslove. I da, kad nam već Milanović tumači da je Turudić upao u mjere praćenja Mamića (kao i bivša predsjednica, uostalom, i mnogi drugi koji nisu znali da je praćen), bilo bi dobro da nam objasni je li i on nedajbože koji put upao u mjere praćenja Dragana Kovačevića.
Marcel Holjevac/7dnevno
