Dok Ukrajinci izbjegavaju boriti se za svoju zemlju, EU bi našu djecu slala da ginu u Ukrajini

Pin It

Depresija i paranoja: Ukrajinci bježe od regrutacije. Ne žele ‘kartu s jednim smjerom’

Vjerojatno i veći problem od nedostatka streljiva za Ukrajinu je manjak novih vojnika koji bi na crtama bojišnica morali zamijeniti one stare, istrošene, od kojih se neki bore već i pune dvije godine, ili pak popuniti mjesta onih koji su u borbama stradali.

Drugim riječima, Ukrajina ima akutni problem s regrutacijom, koji bi, ako se ubrzo nešto ne promijeni u psihološkom smislu – mogao postati i kronični. Jer koliko god imali oružja, ako nema vojnika koji će ga nositi ili njime upravljati, sve je uzalud.

Za ovaj ukrajinski problem, naravno, dobro znaju i Rusi, koji igraju svoju igru iscrpljivanja kroz tzv. aktivnu obranu u kojoj „melju“ protivnika i zapadnu tehniku snažnim topničkim i zračnim napadima, bez prevelikog korištenja pješačkih snaga čije resurse maksimalno štede nakon velikih gubitaka koje su pretrpjeli u prvoj – neuspješnoj fazi svoje invazije na ukrajinsku zemlju. Masovnije korištenje pješačkih postrojbi koriste tek nakon snažne topničke i zračne pripreme po utvrđenim položajima neprijateljske strane, a kako je to bilo i nedavno, pri zauzimanju snažne ukrajinske utvrde Avdiivke u široj zoni Donjecka.

O ovom problemu, 25. ožujka piše i medij Politico, a priču počinje s 28-godišnjim mladićem Artemom, kao jedinim od tisuća mladih ukrajinskih muškaraca koji drže pognute glave, izbjegavaju regrutaciju i izbjegavaju registrirati svoje podatke. Artem je oprezan kad izlazi van i izbjegava mjesta kao što su stanice podzemne željeznice gdje policija provjerava dokumente tražeći osobe koje izbjegavaju vojsku.

“Neki moji prijatelji su još paranoičniji – nikad ne izlaze van”, kaže Artem, koji izgleda kao bjegunac, za navedeni medij. Uvijek nosi bejzbolsku kapu koja skriva oči, i kad je oblačno. Prije nego što uđe u kafić u središtu Kijeva, osvrće se na ulici i govori tiho kako ne bi privlačio pozornost.

Ovo je pukla suprotnost u odnosu na početak rata, kada su mladi i stari Ukrajinci preplavili regrutne centre kako bi se prijavili u vojsku. Neki su bili frustrirani što nisu odmah unovačeni i glasno su negodovali. Ukrajinska vojska nije mogla primiti svakoga zbog nedostatka resursa i opreme, ali je uspjela prikupiti nove postrojbe, proširiti postojeće i improvizirati kako bi se zaustavila ruska oklopna kolona koja je krenula na Kijev.

No taj početni patriotski žar oslabio je kako se rat rastegnuo već na treću godinu. Pune se crne vreće tijelima poginulih, a muškarci se vraćaju kući ozlijeđeni i unakaženi. Pesimizam o budućnosti sukoba također uzima maha, a sve više ljudi postavlja pitanje je li Ukrajina sposobna poraziti Moskvu?

Vlasti u strahu od posljedica prisilnog novačenja

Ukrajini treba mnogo više novaka za bojišnice, ali vlasti su i dilemi i važu hoće li nagovarati ili prisiljavati ljude jer se boje političkih posljedica u slučaju odabira ovog drugog. Od ruske invazije prije dvije godine otvoreno je oko 9000 postupaka za izbjegavanje vojnog roka, ali pravi razmjeri izbjegavanja služenja i registracije, tako da se obavijesti o novačenju ne mogu poslati, sigurno su mnogo veći.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski priznaje da je to pitanje osjetljivo. Čak i u tjednima koji su prethodili ruskoj invaziji u veljači 2022. godine, odupirao se pozivima oporbenih zastupnika u Kijevu da objavi opću mobilizaciju.

Sada je nužno angažirati još vojnika koji se mogu rasporediti duž crte bojišnice od 1000 kilometara prije očekivanog velikog ruskog prodora prema Harkivu na sjeveroistoku ili Odesi na jugu. Uz zimsko blato koje se počinje sušiti i nadolazeće proljeće, ukrajinski vojni dužnosnici strahuju da će usmjerena ruska ofenziva započeti u sljedećih nekoliko tjedana ili mjeseci.

Glad za streljivom i ljudima

Ukrajini opasno nedostaje ne samo streljiva – posebno topničkih granata i projektila protuzračne obrane – nego i vojnika koji bi mogli dočekati ruski napad. Prosječna dob ukrajinskih vojnika na prvoj liniji je 43 godine – a sve je više dokaza o izbjegavanju vojnog roka.

BBC je nedavno izvijestio da je 650.000 ukrajinskih muškaraca sposobnih za borbu pobjeglo iz zemlje u posljednje dvije godine, većina je prešla u Poljsku i Slovačku, neki s lažnim dokumentima o izuzeću koji su im dopuštali izlazak iz Ukrajine unatoč zabrani odlaska muškaraca sposobnih za borbu.

Prošle godine gotovo 1300 osoba koje su izbjegavale novačenje našlo se pred sudovima, ali dužnosnici priznaju da je to samo mali dio onih koji izbjegavaju vojsku. Postoji sustav za mobilizaciju, ali parlamentarni zastupnici kažu da je nefunkcionalan zato što tisuće obveznika nisu registrirale svoje podatke i mjesto boravka. Provedba je nasumična, uvelike ovisi o nasumičnim provjerama dokumenata od strane policije, koja je u nekim dijelovima zemlje revnija nego u drugima.

Rusija ima više od milijuna vojnika, ali tu nije i kraj

Rusija na ukraj inskom tlu trenutačno ima raspoređeno više od 400.000 vojnika, a još ih je 100.000 blizu ukrajinskog teritorija. Kijev ukupno ima oko 680.000 aktivnog vojnog osoblja, od čega je oko 200.000 na prvim crtama. Rusija, pak, ima 1.2 milijuna, prema Međunarodnom institutu za strateške studije. Glavni stožer ukrajinske vojske objavio je prošle godine kako strahuje da bi Rusija mogla razmatrati mobilizaciju 400.000 do 700.000 dodatnih vojnika.

U prosincu je Zelenski rekao da će biti potrebno 450.000 do 500.000 dodatnih vojnika za pružanje otpora Rusiji 2024. Ukrajinski parlament već tjednima razmatra novi zakon o mobilizaciji, prema kojem bi se minimalna dob za regrutiranje snizila s 27 na 25 godina. Dob je zapravo snižena u zasebnom zakonu u srpnju prošle godine i odobrio ju je parlament, ali Zelenski to nikada nije potpisao. Nije u potpunosti objasnio zašto.

Novi nacrt zakona je nekoliko puta prepravljan i predviđa pozivanje još 400.000 ukrajinskih vojnika. Međutim, u parlamentu je došlo do zastoja jer su se zastupnici protivili nekim kaznenim mjerama koje smatraju neustavnim, poput ograničavanja vlasničkih prava osoba koje izbjegavaju vojsku, zapljene njihovih automobila i blokade bankovnih računa.

“To je vrlo nepopularno”, rekao je Mikola Knjažicki, oporbeni zastupnik iz Lavova. Istini za volju, mobilizacija je vruć politički krumpir i nitko ga se ne želi primiti. Vojsci treba puno više ljudi. Ali Zelenski ne želi preuzeti odgovornost za mobilizaciju i kaže da to ovisi o vladinim ministarstvima, koja se boje da se ne opeku, i kažu da to ovisi o parlamentu, koji zatim odgovornost prebacuje natrag na predsjednika.

“Čak je i većina zastupnika iz Zelenskijeve stranke Sluga naroda protiv zakona, govoreći da je u suprotnosti s europskim konvencijama o ljudskim pravima. Ovo postaje prava zbrka. U Lavovu ljudi kupuju stanove, ali ne potpisuju kupoprodajni ugovor kako bi izbjegli formalnu registraciju ili ga registriraju na ime prijatelja jer se boje da bi kasnije mogao biti zaplijenjen. Drugi prazne bankovne račune u slučaju da se zakon odobri i njihov novac bude zamrznut”, dodao je Knjažicki.

Česti prigovori pesimističkih časnika

Ono što ne pomaže, kažu on i drugi zastupnici, česti su prigovori s prve linije o nedostatku oružja i topničkih granata. “Imate časnike na televiziji koji govore da će svi na frontu poginuti za nekoliko tjedana ako ne dobijemo više novca i streljiva iz Sjedinjenih Američkih Država i Europe jer Rusi proizvode mnogo više dronova i imaju više granata”, govori Knjažicki. Takve prognoze ne pomažu u uvjeravanju nevoljkih Ukrajinaca poput Artema da im se pridruže.

“Ne postoji stvarna politička volja da se donese zakon koji bi zapravo učinkovito funkcionirao – već je toliko puta odgođen”, rekla je bivša zamjenica premijera Ivanna Klimpuš-Cincadze, sada oporbena zastupnica: “Oklijevanje Zapada u pružanju pomoći i dostavi oružja koje nam je potrebno ne pomaže u smislu mobilizacije. Ako je jedino što čujete s fronta to da nemaju dovoljno oružja za borbu, onda to ljude očito čini još skeptičnijima oko novačenja.”

“Jednosmjerna karta” koju malo tko želi

Artem kaže da se on i njegovi prijatelji koji izbjegavaju mobilizaciju također boje da će mjesecima ili godinama ostati zaglavljeni u borbi: “Mlad sam i želim živjeti svoj život, a teško je otići tamo ne znajući kada ću se vratiti normalnom životu. Imam prijatelje koji su bili dragovoljci na početku rata i još uvijek se bore. Dakle, to je kao karta u jednom smjeru.”

Dugotrajni angažman na prvoj crti bojišnice također izaziva pritužbe umornih ukrajinskih vojnika koji zahtijevaju da ih se demobilizira ili inzistiraju na dugotrajnom oporavku. Njihovi rođaci žele istu stvar: u nedjelju su se deseci članova obitelji vojnika okupili na trgu Majdan u Kijevu tražeći da se njihovi muževi, očevi i momci vrate iz borbe, tvrdeći da su odradili svoj dio posla i da sada moraju biti demobilizirani ili da moraju dobiti duži odmor.

Ali to se ne može dogoditi dok se više Ukrajinaca ne prijavi u vojsku i ne bude obučeno za borbu. Neki se parlamentarni zastupnici zalažu za smanjenje trajanja vojnog roka predloženog u nacrtu zakona o mobilizaciji s 36 na 18 mjeseci. Trenutno je služenje neograničeno.

U veljači je Mihajlo Podoljak, viši savjetnik predsjednika Zelenskog, rekao da će ljudi morati sami odrediti cijenu koju su spremni platiti za neovisnost Ukrajine. Za Politico je rekao kako bi pomoglo i to da obični Ukrajinci ne osjećaju slabljenje potpore Zapada i upitao razlikuje li se Ukrajina toliko od ostalih modernih europskih zemalja.

“Postoji li ijedna zemlja u kojoj će svi sudjelovati u ratu u kakvom je Ukrajina? Čini mi se da bi bilo vrlo teško provesti takvu mobilizaciju u bilo kojoj europskoj zemlji. Čak i puno teže nego u Ukrajini. Morate uzeti u obzir da su ljudi fokusirani na svoje karijere i dobar život”, rekao je Podoljak za Politico.

Podoljak je dodao: “Kod Rusa je to drugačije. Mnogi ljudi žive u teškim uvjetima, nezaposleni su i onda dobiju dobru plaću da se bore. Osim toga, govore im da mogu nekažnjeno ubijati i krasti.”

Također je rekao da gledanje na problem samo kroz prizmu mobilizacije promašuje bit: “Glupost je razmišljati o golim brojevima kada se borite protiv Rusije. Živimo u doba visoke tehnologije. Zašto bi se ljudi morali boriti ako ima dovoljno preciznog oružja – dronova ili projektila dugog dometa? Što više alata imamo u obliku preciznog oružja, treba nam manje pušaka.”

Ali Ukrajina nema dovoljno tog visokotehnološkog oružja. Dok se to ne dogodi, broj vojnika može biti presudan. A čak i ako Ukrajinci dobiju oružje, možda neće moći nadoknaditi to što je ruska vojska brojnija.

Za Artema postoji malo toga što bi ga moglo uvjeriti da se prijavi: “Moja majka je medicinska sestra i često njeguje ranjenike i odlučno mi kaže da se ne miješam u to.”

geopolitika.news