Marijačić: Nitko ne vrijeđa uspomenu na košarkaškoga velikana Dražena Petrovića kao rođena mu majka Biserka Petrović
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 07 Rujan 2024 16:07
Njezina sada već patološka želja da parazitira na slavi svoga pokojnoga sina odvodi je u sferu iracionalnoga pa uz pomoć umjetne inteligencije oživljava sina u zagrebačkoj Areni u povodu 60. obljetnice njegova rođenja, a osim toga, na revijalnu memorijalnu utakmicu poziva i Vladu Divca, srbijanskoga košarkaša, koji je 90-ih trgao i gazio hrvatsku zastavu i bio antipod Draženu te mu nije htio ni na sprovod doći.
Uza sve to, gospođa Petrović sada izjavljuje da bi Dražen u to doba bio spreman igrati i za "Crvenu Zvezdu". Očito se ukrcala u vlak rehabilitacije bratstva i jedinstva dodvoravajući se anacionalnim nomenklaturama na vlasti kao što trčala svojedobno pod skute Tuđmanu.
Da je čuje, Dražen bi se zgrozio vlastite majke i njezine sumanute trgovine tako neprispodobive primordijalnome majčinstvu jedne žene, zgrozio bi se poteza suprotnih njegovome športskom, kulturnom i političkome habitusu.
Draženov športski genij i slava neprolazni su i ne mogu je umanjiti učestali cikusantski perfomansi, no njihovim organizatorima netko već jednom treba reći i to da u hrvatskome športu, napose i u košarci, Hrvatska ima i drugih velikana kojima nitko ne skrnavi veličinu, nego se decentno i krajnje ukusno održavaju sjećanja na njih.
Krešimir Ćosić nije manji košarkaški genij, nego možda i veći od Dražena Petrovića pa nitko ne trguje uspomenom na njega na tako neukusan način.
Upravo s Krešimirom Čosićem, a ne s Draženom Petrovićem započela je svojevrsna revolucija ne samo hrvatske, nego i europske košarke. Svaki košarkaški znalac priznat će da je košarka prije Kreše bila jedno, a savim drugo nakon njegove pojave. Svaki klub je mogao s Ćosićem biti prvak, tako je i bilo. Od njega su svi učili, bez njega, ne bi bilo ni svih kasnijih zvijezda, a možda ni Dražena. Ali od toga nitko ne stvara posthumne egoistične cirkuse.
