Šarić: Ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kaže amblem na ramenu Žarka Manjkasa Crvenkape
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 11 Srpanj 2025 12:56
Početkom 2020. godine pronađeno je i identificirano tijelo Žarka Manjkasa Crvenkape, jednog od 58 pripadnika vukovarskog HOS-a, koji je poginuo tijekom „Štafete smrti“, što je jedan od najvećih, ako ne i najveći herojski podvig u Domovinskom ratu. Crvenkapa je poginuo prilikom proboja iz okupiranih Bogdanovaca predvodeći kolonu suboraca i civila kroz minska polja.
Hodao je na čelu kako bi ostalima pokazao put, dok nije poginuo. I nije bio jedini. Uz njega su ginuli i ostali, koračali su prema smrti motivirani jedino ljubavlju prema bližnjima i skladu s amblemom koji su nosili tijekom iscrpnih bitaka za to malo selo, znano i kao “tvrđava Vukovara”. Na ramenu im je pisalo „Za dom – spremni“.
HOS-ovci su se borili duž čitave bojišnice u Domovinskom ratu, s istim tim pozdravom na ramenu. Od Vukovara do Dubrovnika, od Sajmišta i Bogdanovaca do Srđa. Bili su izrazito cijenjeni i suprotno očekivanjima nisu radili probleme. Slušali su zapovjednike na mjestima gdje su se došli boriti. Jednoga sam i osobno poznavao. Riječ je o zbilja hrabrim ljudima, što naravno ne znači da su bili jedini. Prilikom kratkog oslobođenja Škabrnje u akciji Gusar (Maslenica) 1993., Gotovina je tražio Skejine HOS-ovce da zauzmu taj težak dio bojišnice, a mnogi se nisu usudili ići. Rijetko se ističe činjenica da HOS nema niti jednu presudu za bilo kakav ratni zločin, a bili su „nasljednici ustaša“. Štoviše, Zvonimir Ćurković, pripadnik vukovarske jedinice HOS-a tvrdi da su on i njegovi suborci u Vukovaru bili – „najčišći hrvatski antifašisti“! A nosili su „Za dom – spremni“.
Jareb ima doktorat o ustašama, a s naslovnica i TV ekrana ne silazi Klasić
Povjesničar Mario Jareb, koji je napisao „debelu“ knjigu o ustaškom pokretu, doktorat, kaže kako je „Za dom – spremni“ pozdrav koji su prvi u takvom obliku počeli koristiti ustaše. Dok netko ne pronađe dokument koji govori drugačije, to ostaje činjenica. Nadalje, činjenica je i da tog čovjeka ne vidimo na ekranima i u medijima, barem koliko bi trebali. Iako Jareb ima doktorat o ustašama, s naslovnica i TV ekrana ne silazi Hrvoje Klasić.
Prije gotovo deset godina na temi o Anti Paveliću doktorirao je Ante Delić. Tko je uopće ikada išta čuo o njemu, osim kada je nastupila kratkotrajna panika u medijima kada je imao obranu?
Ipak, o tom razdoblju najviše pišu novinari, i to s neviđenom bahatošću i moralnim ucjenama, zatim političari poput Katarine Peović, Dalije Orešković, Tomislava Tomaševića ili Anke Mrak Taritaš. Zašto je tome tako?
Odgovor je vrlo jednostavan. Zato što se i dalje čuvaju mitovi i narativi o NDH i ustašama kao apsolutnom zlu, nečemu najgorem što je izašlo iz ljudske povijesti. Ovo nije obrana ustaša pred sudom povijesti. Želim reći da postoji jedna političko-medijska mašinerija koja guši svaki razgovor ili pokušaj revizije jugoslavenske režimske povijesti, što može značiti samo dvije stvari – prvo, nešto se skriva, i drugo, NDH je koristan alat za držati narod u pokornosti. Istraživanje povijesti NDH još uvijek je “sklizak” teren koji može ugroziti posao na fakultetu, a kamoli tek propitivanje Jasenovca čija je službena priča toliko šuplja da je to već postalo tragikomično. Treba nam potpuna revizija povijesti NDH!
‘Veliki antifašistički prasak’
No, vratimo se na pozdrav „Za dom – spremni“. Krenimo u seciranje tog pozdrava i koliko je on „opasan“ za društvo.
Te tri riječi zajedno, kada bismo izbacili svu ideologiju i na trenutak se pravili da ga nikada nismo čuli, tvore jednu sasvim legitimnu i plemenitu poruku. Tko nije „za dom“? Tko nije spreman braniti dom? Trebamo li više one „za dom – spremne“ ili one koji to nisu? Što bismo rekli o čovjeku koji ne voli svoj dom?
Krenimo malo dublje… „Za dom“, bez „spremni“, stoljećima se uzvikivao u narodu, još od vremena Osmanlija. Konačnu inačicu pozdrava iskovali su ustaše, hrvatski revolucionarni pokret koji svoje korijene ima u atentatu na Stjepana Radića i velikosrpskom nasilju iz razdoblja prve Jugoslavije.
Uzroci ne opravdavaju zločine, no ne smijemo zaboraviti da se 1941. nije dogodio „Veliki antifašistički prasak“. Mnogi još ne znaju, no ustaše nisu pale s neba naoštrenih noževa. A kada slušamo što se sve provlači kroz javni prostor, nameće nam se upravo takav narativ. Ispada da Hrvati kao u nekakvom sci-fi filmu imaju zločinački gen koji se aktivirao baš 1941., pa su i časne sestre „klale decu“.
Dječji logori posebna su tema, naime, NDH nije imala dječje logore smrti. Ponavljam, treba nam revizija povijesti, samo tako znanost napreduje, pa i ova historiografska.
Hrvat koji traži svoju državu 1990. je ustaša
U brojnim službenim dokumentima NDH na dnu nalazimo „Za dom – spremni“, negdje i „Za dom i Poglavnika – spremni“. Ne treba reći da danas, u Čavoglavama pogotovo, nitko ne dodaje „Poglavnika“. Zašto? Zato što su i NDH i poslijeratna povijest najtragičnije razdoblje hrvatske povijesti. Stjerani u krilo Sila Osovina, s opcijom pridruživanja drugom zlu – komunistima, kako je drugačije Drugi svjetski rat mogao završiti za Hrvate, nego tragično?
S dolaskom 1990. godine, Hrvati su opet postali ustaše. Hrvat koji traži svoju državu 1990. je ustaša. Hrvat koji nosi pušku 1991. je ustaša. Vlast koja je vratila hrvatsku zastavu na Markov trg 1990. je ustaška. Nešto kasnije, vlast koja je uvela kunu, što je bila valuta samo u NDH, je ustaška.
Neprijateljska vojska hrvatske branitelje nazivala je ustašama. “Antifašistička” JNA je koristila taj termin, kao i srbijanski mediji. Republika Hrvatska je bila NDH 2.0. Stoga ne čudi da se koristio i pozdrav „Za dom – spremni“.
Vratimo se na zastavu. Prva zastava Republike Hrvatske, od srpnja do prosinca 1990. bila je identična onoj ustaškoj, samo bez slova “U” – prvo bijelo polje i bez krune. Tijekom Domovinskog rata imali smo i domobranske jedinice, kao i u vrijeme NDH. Štoviše, doktor Jareb tvrdi da je domobranstvo sastavni dio ustaškog pokreta, što je i naslov njegovog doktorata: „Ustaško-domobranski pokret“. Ustaše su i kruh jeli, Zagreb je bio glavni grad države, kockice su bile državni simbol… pa što onda sve to ne iskorijenimo iz moderne Hrvatske? I ime promijenimo! Naime, Hrvatska je riječ iz kratice NDH!
Problem je ‘Bog, obitelj i domovina’, a ne ‘Za dom – spremni’
No, ova moja promišljanja o prošlosti i rasprave o povijesti NDH nisu toliko bitne u današnjem dnevno-političkom diskursu. Pitanje pozdrava „Za dom – spremni“ najmanje je pitanje NDH i ustaša. Optužbe za ustaštvo, i Thompsonu i nama koji smo bili na Hipodromu, služe isključivo kako bi nas se držalo u pokornosti, kako bi se opet ovladalo našim postupcima, jezikom i mislima. Mnogi se ne mire s nastankom hrvatske države, koliko god to već zvučalo kao floskula, no pogledajte zagrebačku vlast i nacionalnu oporbu. Prođe li jedan dan, a da ne čujemo nešto o „antifašizmu“?
Koncert Marka Perkovića Thompsona i „Čavoglave“ izazivaju let raznih šišmiša i vrana, kako je Thompson to opisao u prošlom albumu. Sada je svojim mrziteljima poslao poruku u pjesmi “Ravnoteža” u kojoj kaže: „Kad zapjevam, partija mi sudi“. Thompson vrlo malo komunicira s javnošću, pogotovo putem medija, ali sve što ima za reći nalazi se u njegovim pjesmama. Mnogi slušaju, zato su i bijesni.
Stih „Za dom – spremni“ u Čavoglavama samo je povod, a ne uzrok napada na vrijednosti koje Thompson promiče u svojim pjesmama – Bog, obitelj i domovina. Domovina nije slučajno na “zadnjem” mjestu. Ona je na pravom mjestu, ondje gdje treba biti. Prvo Bog, pa sve ostalo dolazi na svoje mjesto. To je problem za „antifašiste“, a ne „Za dom – spremni!“.
Za dom – spremni! Vi ste me natjerali da to izgovorim!
Kada se čuje stih „Za dom – spremni“ u Čavoglavama, to budi sjećanja na Domovinski rat, u kojem smo između ostalog, pobijedili i „antifašiste“. Branitelji su taj pozdrav prihvatili i iz inata, a što će se više potencirati tobožnja velika opasnost koja prijeti zbog te tri riječi , to će se one sve više koristiti u javnom prostoru. To je i cilj! „Antifašisti“ trebaju fašiste, inače gube svaki smisao, iako su ga izgubili još prije 80 godina. Štoviše, oni nikada nisu bili antifašisti. Bili su tek posvađani s bratom blizancem jer komunizam i nacizam/fašizam su dvije vrlo bliske ideologije. Pitajte Poljake.
Stoga, da završimo… „Za dom – spremni“ nije nikakva opasnost niti zabranjen pozdrav. To je pozdrav i hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, ne samo HOS-ovaca. S njime se branila Hrvatska. On je u potpunosti legitiman i legalan. Nije zabranjen. Pola milijuna ljudi ga je izgovorilo i nitko nije ubijen. Treba biti direktan poput Anušića koji je jasno i glasno rekao „Jesam, odgovorio sam – spremni!“. I što sada? Što će više peovićke, tomaševići, pusići i jakovčići siktati i pjeniti se, to ćemo ga glasnije izgovarati. S takvom isključivom i agresivnom ekipom treba biti direktan, bez nasilja naravno, i jasno im dati do znanja da je vrijeme bacanja u jame i logore završilo.
A ja ću završiti s Thompsonovom hitom, nešto izmijenjenim…
„Ako ne znaš šta je bilo, nek’ ti kaže amblem na ramenu Žarka Manjkasa Crvenkape“
Ipak, dodajem i onaj stih iz Čavoglava, ne s ustašama u mislima, već Crvenkapom: Za dom – spremni! Vi ste me natjerali da to izgovorim!
Foto: Iskopano tijelo hrvatskog branitelja, pripadnika HOS-a, Žarka Manjkasa Crvenkape. Poginuo je u “Štafeti smrti” prilikom izvlačenja civila nakon okupacije Bogdanovaca u blizini Vukovara u studenom 1991.
