Tko i zašto mrzi hrvatsku reprezentaciju?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 02 Srpanj 2026 13:07
“Ne volim hrvatsku reprezentaciju jer su mali debili doveli Thompsona da im pjeva.”
“Želio sam da ispadnu sa SP-a.”
“Srušimo kult hrvatske reprezentacije!”
“Dalić je slučajni izbornik, Modrić nije nikakav ambasador Hrvatske.”
“Dalićevo huškanje na tobožnje neprijatelje Hrvatske u normalnoj bi zemlji završilo razgovorom u policiji.”
Pomislio bi čovjek da su ove rečenice, koje praktički pljuju hrvatsku nogometnu reprezentaciju, njezinog izbornika i kapetana, izdvojene iz nekakvih “srpskih tabloida”. Ipak, one dolaze iz pera manje ili više poznatih, ali i nagrađivanih novinara iz Hrvatske.
Nismo svi isti. I interesi su nam različiti. Možda netko i ne prati sport, pa tako ni nogomet. No, hrvatsku nogometnu reprezentaciju, baš kao i naše reprezentacije ostalih kolektivnih sportova, uz sve vrhunske sportske individualce koji pronose ime naše domovine po svijetu na jedan od najzdravijih i najljepših načina, trebalo bi barem poštovati. Nekima to nikako ne ide od ruke. Štoviše, zvuče kao da se natječu u blaćenju još jednog kanala kolektivnog hrvatskog identiteta.
(Ne)razumljivi animozitet
“Kolektivni odnos prema hrvatskome nogometnom uspjehu replika je kolektivnog odnosa prema tzv. domovinskom ratu: uspostavljena je svetinja, a oni koji je dolično ne štuju svrstavaju se u neprijatelje koje valja uništiti”, napisao je u tekstu pod naslovom “Bajka na kvadrat” Viktor Ivančić referirajući se na hrvatsku reprezentaciju.
Ovoliki animozitet prema ekipi okupljenoj oko izbornika Zlatka Dalića nerazumljiv je prosječnom čovjeku. Bilo je tako 2018., kada je i nastao Ivančićev tekst, a tako je i danas.
Na početku teksta navedeni (nepotpuni!) niz sadržaja umanjenja vrijednosti reprezentativaca kao igrača, kao osoba i kao, na kraju krajeva, hrvatskih građana pronositelja naših državnih simbola diljem svijeta, samo su dokaz da se kroz omalovažavanje reprezentacije preziru svi simboli koje ona, iz utakmice u utakmicu, predstavlja.
“Ispraćaji” Luke Modrića
Luka Modrić. Ime i prezime kojemu nije više ni slovo potrebno dodati. Ipak, u usta ga uzimaju ljudi koji u životu nisu u rukama držali nogometnu loptu i dociraju čovjeku koji je svojedobno proglašen najboljim igračem svijeta.
Poznavajući pozadinu Modrićeve životne i nogometne priče, respekt bi trebao biti tim veći. Naravno, kad su u pitanju ostvareni ljudi lišeni kompleksa i mržnje. Ovako, “ispraćaji” Luke Modrića s klupe reprezentacije, ali i nogometnog terena općenito, djeluju kao niska medijska hajka na onoga koji je svojom virtuoznom igrom pojam “Hrvatska” približio najudaljenijim mjestima na svijetu.
Osobito su naporni oni koji Modrićevih 40 godina prikazuju kao da ih ima barem 68 i u najmanju ruku skakuće po terenu na štakama.
Logično je pitati se jedno logično pitanje: u čijem je to interesu?
Tko predstavlja hrvatsku reprezentaciju?
Hrvatsku reprezentaciju predstavljaju odabrani igrači koji su, iz ovog ili onog razloga, zaslužili povjerenje izbornika.
Danas je to Zlatko Dalić, sutra će biti netko drugi. Iz krugova u kojima se nagađa o novom izborniku, trenutno se šuška o dva imena: Ivica Olić i Slaven Bilić. Hoće li se pojaviti i neko treće ime i kakav je stvarni interes ova dva za preuzimanje uloge koja je odavno prešla granice same nogometne igre, pokazat će onaj vječni sudac – vrijeme.
Nijednom kolektivu nije moguće funkcionirati kao skladno tijelo ukoliko se ne zatome vlastita ega i stavi kolektivni interes iznad osobnoga. Duboko vjerujem i osjećam da je isto tako i s našom reprezentacijom. Naša, hrvatska, odavno je prerasla sam nogomet.
Jedanaestorica na zelenom terenu, uz zvuke himne i uz državne zastave predstavljaju ne samo svoj trud i rad, već i sve nas koji se naježe na taj zvuk himne i poštuju tu zastavu izborenu krvlju. Šteta što neki glasni ljudi tih osjećaja nemaju.
Lekciju bi mogli naučiti iz izjave francuskog nogometaša Thierryja Henryja. I on je neki dan istaknuo da se uspjeh hrvatske reprezentacije ne može promatrati samo kroz nogomet.
“Kad znate što se događalo s ratom i kroz što su prošli… nije lako. Oni i dalje sanjaju i sve što naprave je sjajno”, kaže Henry. Kad te Francuz mora učiti domoljublju…
Helena Mostarkić Gobbo/narod.hr
