Javor Novak: Političke ambicije bez moralne kočnice
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 14 Veljača 2023 12:56
Ministar Vili Beroš u svom mandatu nije proveo nikakvu reformu zdravstva, niti je pacijentima bolje, niti su liste kraće, liječnici nisu dostupniji jer im nisu poboljšani uvjeti rada. U očima gledatelja potpuno se srozao kad je pred tv kamerama dodvornički pljeskao na Plenkovićevu pobjedu tik pred njim i još savijao koljena pri tom. No, kakve on veze ima s nekim pojedinim slučajem bolesti u Splitu?
Čak i ako je riječ o propustu pojedinog liječnika.
Umjesto da Hrvatsko novinarsko društvo i njegov predsjednik Hrvoje Zovko rade na profesionalizaciji novinske struke, da se bore protiv utjecaja sponzora, protiv nepismenosti članaka, protiv lažnih vijesti ili za boljitak svojih članova, oni se bave politizacijom struke, oni bi smjenjivali ministre u Vladi. Baš kao da su svi oni članovi SDP-a i to u vrućoj predizbornoj kampanji. No, to ih čini tzv. novinarskim društvom. Ono iskorištava smrt svojeg kolege i provodi političku operaciju pod imenom „Oprostite što smetam, ne mogu disati“. Idu čak toliko otvoreno daleko pa kažu da su „protiv sistema koji je ubio njihovog kolegu Vladimira Matijanića“! Mislili su valjda reći kako je riječ o sustavu, a ne sistemu. No, neviđena je optužba da je njihov kolega ubijen!
Ne ulazim u bolest (ili bolesti) tragično preminulog, niti u moguć propust liječnika. I oni su samo ljudi, ali reći da ga je sustav ubio - gadna je manipulacija. Priča mi prijatelj kako je njegovu susjedu u poodmakloj dobi u rekordnom dolasku po pozivu, Hitna učinila sve što može ali nije postavila dijagnozu. Logično, jer tek nakon temeljitih bolničkih pretraga može se (ali i ne mora uvijek!) doći do potpune dijagnoze. Ima mnogo ljudi koji nisu uspjeli dobiti dijagnozu, bolesti su raznovrsne, a neke i interferiraju s drugim oboljenjima. Možemo li za to optuživati cijeli zdravstveni sustav? To mogu samo paušalni kritičari, diletanti koje istina niti ne zanima, manipulatori i politikanti.
Ako dežurni liječnik nije kvalitetno odradio dijagnostiku, ako puna pomoć nije pružena, zar tada ne bi bilo logično pacijenta u privatnom aranžmanu prevesti u bolnicu? Zar ne postoji susjed s automobilom, zar ne postoji taxi služba? Tragično je, i pokazalo se letalnim po zdravlje oboljelog, što čak ni njegova partnerica nije reagirala. Je li bila u stanu? Je li vidjela stanje svog partnera? Ako sve to nije, kako zna da je napravljen gadan propust? No ako jest bila nazočna, kako je reagirala? Kako mu je pomogla?
Čini mi se da tu ima više njih odgovornih. Žele li oni sada negirati svoju i prebaciti odgovornost na cijeli zdravstveni sustav, čak i na ministra koji je bio 400 kilometara udaljen od te splitske drame? Ministar Beroš može biti odgovoran za sustav ali ne i za postupanje svakog pojedinog dežurnog liječnika. Kome to nije jasno? To „nije“ jasno samo onima iz tobožnjeg HND-a koji se žele dodatno afirmirati, prikazati se kako oni djeluju, a sve na smrti, čak i na smrti, svojega kolege. Što Novinarsko društvo ima s (imperativno zahtjevanom!) smjenom ministra?, s grlatim prosvjedima otvoreno političkih namjera?, s nepostavljenom dijagnozom? Zar je oboljeli novinar trebao, za razliku od svih drugih pacijenata, dobiti VIP tretman? Samo zato što je novinar??
Dokle ide HND-e govori nam ova njihova sramna poruka na koju su očito vrlo ponosni: „dokle god si živ, nećeš pobjeći od odgovornosti!“ Dokle ide njihovo sijanje mržnje?, do kraja života čovjeka, sada ministra?! Poprilično krvoločno dodao bih.
olujni vjetar, srušena debla
Još će se dugo zbrajati štete diljem Hrvatske nastale padom stabala. Ona svako malo prijete pješacima, automobilima, kućama i normalnom protoku prometa ulicama gradova. Još nam nije postalo bistro da stablima visine 20 i više metara nije mjesto u gusto naseljenim područjima. Što u Zagrebu radi primjerice Zrinjevac zadužen za zelene površine? Kljaštri li stabla na maksimalnih pet do osam metara? Reže li stara stabla i zamjenjuje li ih mladima? Očito nedovoljno.
Još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća mnogi su vlasnici jedrilica u Hrvatskoj ugrađivali tzv. eho-sondere, dubinomjere. Male vrlo korisne spravice. U devedesetima, dakle još prije puna tri desetljeća, one su postale nezamjenjiv lokator jata riba u dubini, pa su i na našim kočaricama ti lokatori postali nezamjenjivi, čak i s velikim zaslonima, čak i u koloru.
Opće je poznato da se sličnim uređajima može snimiti i unutrašnjost nekog debla. Može se otkriti trulež, pukotina i tako predvidjeti pucanje i na vrijeme spriječiti pad stabla čija je statika narušena. Ako se dubinski može snimati pukotina u metalu, pa valjda drvo nije tvrđe… Eho-lokatori nisu nešto posebno ni veliki, lako su prijenosni. Nisu nešto ni skupi. Posebno ako njihovu cijenu usporedimo s visinom i brojnošću šteta. Zašto se dakle takvo ispitivanje ne primjenjuje? Zašto se kontinuirano ne ispituju barem ona starija debla?
potresi, prokleti potresi
Uvijek me čudi, iako postoje konkretni znanstveni i povijesni podatci o učestalim potresima na određenim područjima, koliko to matične države uporno desetljećima ignoriraju. Kalifornija, Čile i Japan primjerice, u potpunosti su promijenili konstrukcije obiteljskih kuća: to su laki drveni „kavezi“ u kojima i za najjačeg potresa može otpasti malo tanke žbuke ali objekti se ne urušavaju. Pitanje je dakle, s obzirom da rješenje postoji i s obzirom da je ono opće poznato, zašto ga države izložene jakim potresima, uporno ignoriraju? Zbog iznenadnosti i snage potresa, štete na cestama, plinovodima i uzletištima, pa i ljudske žrtve, nemoguće je potpuno isključiti ali ih je moguće bitno smanjiti. Osim snage potresa, sudara triju tektonskih ploča kao u Turskoj, vrste tla, dubine epicentra, ulogu igra i vrlo važna protupotresna gradnja. A u Turskoj se potkradalo na armaturnom željezu.
Često se u zemljama „Trećeg svijeta“ misli kako je protupotresna gradnja jako skupa, što nije točno. Nije ni skupa niti rijetka. Tvrtke diljem svijeta, tisuće njih, promoviraju montažnu gradnju, drvenu gradnju, protupotresnu gradnju. I u najzabitijem kutku svijeta, nakon što se izgrade prve dvije - tri takve obiteljske kuće, stanovništvo lako može potpuno usvojiti tehnologiju sigurnije gradnje. Zašto njihova država to ne želi?
je li sve u frekvenciji?
Pisalo se tisuću puta o čudnom ponašanju životinja neposredno prije samog potresa ali još nema objašnjenja za to. Ako psi uznemireno laju, ako mačke pokazuju uznemirenost i paniku, ako se ptice naglo dižu u zrak, onda valjda za to ima neki konkretan razlog. Koliko znanost zna, životinje ne mogu predosjećati već jedino čuti frekvenciju koju ljudi ne čuju ili eventualno osjetiti nadolazeće mikro-vibracije. S obzirom na to koliko smo nemoćni pred potresima, zašto sve to ne istražiti? Zar suvremena računalna tehnologija ne može mjeriti ultrazvučno područje? Tim prije što se zna da psi čuju daleko bolje od ljudi, a mačke mnogo bolje od pasa.
Ljudsko uho najosjetljivije je na frekvencije između 1.000 i 4.000 Hz. Dijete može čuti cijeli naš spektar: od 20 do 20.000 Hz ali se u starosti (većinom!) raspon suzuje na 50 do 8.000 Hz. Psi čuju i u ultrazvučnom području od 40 do 60.000 Hz, a mačke čuju ultrazvuk i do 65.000 Hz. To je čak za oktavu i pol više nego što može čuti ljudsko uho. Rekorderi su, pogađate, šišmiši ali i kitovi jer oni mogu čuti ultrazvuk čak do 125.000 Hz!
Na Zemlji postoje iznimno učestala trusna područja, posebno Pacifički prsten zemalja, zašto dakle ne istražiti pitanje frekvencija? Nije li mjerenje magnitude, jačine potresa seizmografima prošlo svršeno vrijeme? Mjerenje post festum? Naime Richterova ljestvica, kao uvriježeni standard mjerenja, nastala je još daleke 1935., prije punih 88 godina!
Inače, prvi uređaj za detekciju zemljine trešnje nastao je još 132-ge u Kini. Krajem 18. st. u Europi se seizmometrija započela snažno razvijati pa tako iz godine 1703. potječe prvi živin seizmoskop. No, nagli razvoj seizmometrije započeo je tek krajem 19. st. i nastavio se u 20-om. Nije mi doduše poznato je li u fizici i geologiji seizmografima pridružen i uređaj koji bi mjerio frekvencije u ultrazvučnom području. Mjeri li se hiper osjetljivim samostalnim uređajima frekvencija tektonskih poremećaju kraj vulkana kao i na izuzetno trusnim područjima? Što su sva ta svjetska istraživanja do sada pokazala? Postoje li tihi titraji prije snažnog udara?
Irina VU, još se ne zna
Pitali u onom starom vicu Muju koliko je sati ako je mala kazaljka na punom satu, a dugačka na pola. Još se ne zna, ispali Mujo. Baš je tako to i u nas i s jahturinom Irina VU. Tipično balkanski: još se uvijek ne zna tko je (sve) kriv za isplovljenje koje se nije smjelo niti dogoditi. Uhićuju se čak i domaćice broda jer sigurno su baš one krive što jahti nisu oduzeti plovidbeni dokumenti. Ma da nije onaj kogo dokumentima iša palit vatru?
Jadna Hrvatska, jadno Ministarstvo pomorstva, jadna granična i carinska služba, jadne sve. Osim onih koje su „uprihodile“. Četiri mjeseca nakon isplovljenja, punih mjesec dana nakon otkrića, mi još uvijek ni izbliza ne znamo: tko bi za to imao biti odgovoran? Ma da nije Ministarstvo od športa?
Policiji je propao pokušaj okriviti kapetane i posadu, jer ako su oni krivi, ako su oni postupali protupravno, protupomorski, ako su im bili oduzeti plovidbeni dokumenti onda što je radila dubrovačka granična policija? Što je radila dubrovačka carina? Kako oni, svi lipi i nadnadležni u zlatnim širitima, nisu znali da jahta ne smi isplovit? Zašto su je pustili priko granice? Kako oni nisu oduzeli plovidbene dokumente? Ali kako će oni doli znat ako je neki mulac gori u Zagrebu začepija ključne podatke? E a more zato bit da je krivo Ministarstvo športa jer ovi šport: mazni love što više moreš, puno je popularan u (svestranačkoj) Rvatskoj. Triba nan zato žurno zasnovat špecijalnu komisiju. Ne prije jeseni. Ajmo multidisciplinarnu, to moćno zvuči. Ona će to siguro sve razrišit. Sve koliko je bilo i kome.
Uvijek se tako začudno zakomplicira istraga i ništa se ne zna kad je država odgovorna, pogotovo ako je (ne daj Bože) umočena ona vladajuća stranka. I sad jasno, vrime teče, to se i traži, pa neš lovit lopine, lovi kapetane, lovi posadu, lovi domaćice, ne će valjda bit krive institucije. Neš ti tih judi od institucija. Smijeni sve niže rangirane. Nek se vidi da se nešto radi. Triba dotle vidit kako će se ki i kako koprcat, koga će bit najlakje umočit. Tko bi gori… Ali da prostite, a gdi je ona osnovna glava ribe od koje prvokarce sve i smrdi? Mujo kaže: još se ne zna. A jesmo svi mi mujini…
Dora u svinjcu
U što se Dora pretvorila? U potpun garderobni cirkus, svi su izvođači učinili neukusno ama baš sve samo da se istaknu. U tom povremeno gadljivu eksperimentu pobjedila je ona najneukusnija grupa. Grupa poznata po najgadljivijim nastupima. To odavno nije sukob ukusa starijeg i mlađeg naraštaja, to je jednostavno odvratno. Raspravljati dalje o tzv. glazbi i (tek raritetno) o glazbi, o neduhovitim voditeljima, o elektronskim, vatrenim i dimnim te svjetlosnim efektima, potpuno je besmisleno. Na Euroviziji će Hrvatsku predstavljati svinjari!
Javor Novak
