Javor Novak: Pokloni svoj mi foto
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 21 Veljača 2023 13:05
ponedjeljak
Političari u Hrvatskoj jako vole posjećivati projekte koji se upravo ostvaruju. Pri tim posjetima, vidi čuda, obvezno vuku i novinare. Po mogućnosti one s kamermanima. Pa kako to? Ptičica šapnula novinarima? Baš svaki put?
Što nam to političari hoće time reći? Da nisu imali informacije pa su se morali doći uvjeriti? Znate onu frazetinu: „ministar se došao osobno uvjeriti“. Koja korist od tog? Tko u to vjeruje? Da nisu imali savjetnike? Zar mobiteli ne rade? Zar se ne šalju izvješća savjetnicima političara na obradu? Jee ali kako bi premili političari drugačije skupljali bodove ako se ne bi pojavljivali (slučajno zar ne?) pred kamerama i baš tamo gdje sve ide po planu? Pa ne će se valjda naslikavati tamo gdje su podbacili, promašili, gdje godinama ništa ne rade (vidi pod tzv. obnova). Vidi pod ono što nitko nije vidio. Ali nov ministar eto zalutao.
Upravo je degutantno kako političari skupljaju bodove. Kako iskorištavaju svaku priliku da si samim uslikavanjem pokušaju podići popularnost u narodu. Vidi (trenutno) pod ministar Branko Bačić. To je uostalom stalna praksa Izbavitelja pa ga dodvornici smjerno imitiraju. Imali li koji dan, a da se Izbavitelj nije oglasio na radiju tri puta, na televizijama barem pet puta? I onda se hvali kako mu je rejting visok. Da stvarno, zašto mu je rejting u nepismenih tako visok?
Lutajući reporter, pardon ministar, pardon potpredsjednik Vlade Bačić nagutao se naroda pri obilasku obitelji i kuća stradalih u Zagrebu. Ne će on više tako skoro obilaziti ljude nakon što je dobio tu verbalnu pljusku, nakon što je morao odslušati sve što mu postradali čovjek ima reći. To što je pozvao kamere i novinare obilo mu se o glavu, napokon. Pa i Izbavitelj je već imao više takvih uživancija. Štoš kad ga narod voli. Ah taj razdragani narod, ah ti divni političari u Hrvatskoj. Ali Bačić je mještanina slušao i gledao s izrazom lica kao pri crijevnim kolikama. Nije još ispekao drven izraz kano u Izbavitelja.
Kako je lijepo vidjeti skup koji nije organiziran i namješten. Kako je lijepo vidjeti kad mu dragu dobrodošlicu nisu organizirali njegovi stranački slugani. Kako su rijetki ti trenuci istine i suočenja sa stvarnošću, s onim što ti političari hrvatskome narodu zaista jesu. Znam, reći će neki, političari imaju jako debelu kožu. Pa ipak, lijepo je uvijek vidjeti kako mucaju pred narodom, kako hrabro šute nemoćni. Kako se topi sva njihova sila i kako grcaju u vlastitoj nemoći. Ne pomažu im više fraze. Navikli su novinare držati u džepu ali kako ucijeniti građane? Kako „demokratski“ pridaviti ljude koji slobodno misle i koji su s pravom siti svih njihovih višegodišnjih floskula i prijevara. Nikako, ne će moći.
utorak: Izbavitelj je i duhovit
Ne mogu vjerovati, vjerujem da i mnogi hrvatski građani ne mogu vjerovati. Izbavitelj je ingeniozno zaključio da u nas informacije cure. Cure iz policije, cure iz pravosuđa, odasvud cure. Neki to naplaćuju, drugi političari time zidaju neku svoju poziciju. Pa tako informacije, kako genijalni Izbavitelj (napokon) zaključuje – cure. E ali, ne će više moći. Gotovo je zauvijek. Odmah nakon što je Izbavitelj zaključio da neke od tih curotina njemu štete, munjevito se uhvatio prijedloga novog zakona. Pa kad prije? I čemu? Kako ste izvanserijski zaključili druže Izbavitelju - veljača je u drugoj polovini. Bravo.
Je li se Izbavitelj osjetio ugroženim? Samo po proročanstvu ili i po predosjećaju? Je li to pred vrata njegova dvorca stiže maskirana vojska, Birnamska šuma? Baš kao što je tako iznenadno stigla i pod Sanaderove zidine. Jesu li to obojica onjušila političku jelovinu? Kaže Jimmy kad su ga pitali kakav si mrtvački sanduk želi: „Onaj od hrastovine“. A zašto: „Jer taj traje najduže“. Možda je ovdje riječ tek o osjećaju ugroženosti i o Izbaviteljevom uzrujanom pokušaju prevencije političke smrti? Ako ikada umrem…
Ono što još ostaje nejasno, ali doduše sasvim sasvim malo, jest kako će curenje strateških podataka iz srbsko-hrvatske Vlade, Izbavitelj zaustaviti? Primjerice na primjeru SDSS-a? Kako će spriječiti da mu koalicijski partner ne daj Bože, tri puta dnevno lifra podatke Beogradu? Ili je sve što se na sjednicama Vlade odlučuje toli beznačajno i sporedno? Vidimo naime da se ne može provesti ni kazneni postupak protiv Borisa Miloševića, a nekmoli po glavi Milorade. Ali to nije bitno. Izbavitelj će sigurno naći nekog pozornika koji je za 50 eura propjevao za novinare. I eto, Izbavitelj opet u sridu. Našli smo mi, znamo mi njega, vidimo mi odakle curkom curi. I nije to njemu prvi put…
četvrtak: demografija
Često govorimo o negativnim, zapravo strašnim hrvatskim demografskim minusima kojima svjedočimo. Iseljavaju se cijele obitelji pa to odavno nije više tek val pojedinaca gastarbajtera. Pri tom, vrlo često iseljavaju se oni najsposobniji, najobrazovaniji. Koliko gubimo kao društvo time što smo ulagali u njihovo obrazovanje da bi sada primjerice Njemačka, Irska ili Amerika brali vrhnje – gotove stručnjake. Je li netko pokušao izračunati taj barem financijski gubitak?
Vlada se demografijom i negativnostima uz nju ne bavi, osim frazama, njih to ne zabrinjava. Rukovode se logikom: uvest ćemo stranu radnu snagu. Primjera radi, jako se voli jedan drugi podatak: koliko su naši iseljenici ili gastarbajteri, poslali novca u Hrvatsku. Jako se voli reći kako je to velika injekcija u naš BDP. O čemu se pri tome ne vodi briga? O čemu se niti ne govori?
Strani radnik u bilo kojoj zemlji pa tako i kod nas, zarađen novac samo manjim dijelom zadržava za svoje elementarne potrebe, a sav ostatak šalje obitelji u svoju domovinu. Koliki su iznosi tih radnika, privremenih useljenika u Hrvatsku, koji svoj novac šalju drugdje? Je li netko izračunao o kolikom se tu odljevu novca radi? Je li netko izračunao koliko hrvatski BDP time gubi? I to prvo: ukupni sve malobrojniji hrvatski radnici zbog velikih valova iseljavanja, na svakodnevnu potrošnju i punjenje budžeta troše bitno manje jer ih se mnogo iselilo. Drugo: kakav je odnos uplata hrvatskih iseljenika u Hrvatsku i uplata stranih radnika na strane adrese? Financijski, to su dva najvažnija parametra, pored fizičkog gubitka ukupne nacionalne „mase“ stanovnika.
petak: Beroš u problemima
Opravdano. Ministar zdravstva Vili Beroš pred kamerama sve više glumata, razbacuje se grimasama, pokušava svime time potkrijepiti svoje tvrdnje koje pred liječnicima jednostavno ne drže vodu. Možda mu je po grimasama ideal Josipa Lisac ali to mu je sasvim uzaludan pokušaj: Lisica (u razgovoru) nenadmašno vodi. Beroš će tako imati štrajk i na kraju će morati popustiti. Jasno, tek kad mu to odobri Izbavitelj jer ministar je samostalan, ne?
A što zapravo radi ministar zdravstva? Malo malo pa šalje inspekcije. Doduše sad će morati do sredine ožujka organizirati i dodatne sastanke s liječnicima te se za njih mnogo, mnogo bolje pripremati. Upravo je zatim neukusna manipulacija, udarac ispod pasa, kad ministar Beroš politički podvaljuje liječnicima govoreći da će ovakvih prosvjeda biti još i više slijedeće godine jer se približavaju izbori.
aplikacija s cijenama
Osim što je projekt debelo zakasnio, ova aplikacija vrijedi za samo tri prodajna lanca. Ostali su jednostavno Izbaviteljevu Vladu izignorirali i ponizili. Isto tako aplikacija ne vrijedi za desetine tisuća starijih umirovljenika koji s omrežjem nisu na ti, a upravo su umirovljenici oni najugroženiji kupci.
Sam koncept aplikacije pogrješno je i postavljen jer građani sami moraju pretraživati i uspoređivati, liste proizvoda su beskrajne, umjesto da program sam izlučuje poskupljenja. Čemu popis onih koji nisu mijenjali cijene? Zar se to ne podrazumjeva samim tim što nisu na listama poskupljenja i pojeftinjenja? Halo? Kad se Slovenija pripremala za zamjenu valute, njihova je crna lista objavljivala račune iz trgovačkih lanaca čije su cijene divljale upravo nakon konverzije ali (o čemu smo mi mogli samo sanjati) i pred samu konverziju. Tako Hrvatska Vlada tek sada (krajem veljače!) tobože pokušava zauzdati cijene, a sve nakon što nam kotač inflacije gazi standard evo već godinu dana. Po tko zna koji put političke garniture u nas mjesecima traže rješenje ili ga „traže“, a mole Boga da ga ne nađu. Traže rješenje za nešto što je u inozemstvu već odavno riješeno.
Što nadalje pružaju svi ti izlistani podatci o poskupjelim proizvodima, hoćemo li ih pretraživati pametnim telefonima na licu mjesta? Koliko će to trajati?? Inače su umirovljenici opće poznati po najnovijim modelima mobitela, a i vrsni su omrežni pretraživači. Kako će liste pomoći?, tako što će se ljudi valjda sad voziti autom i trošiti benzin od jednog do drugog trgovačkog lanca zbog 3-4 proizvoda?? Ili će odustajati od kupnje željenog proizvoda jer je skuplji nego prošli tjedan?? Kako je sve to promašeno zamišljeno. Kako sve to jako podsjeća na onu poznatu Titovu rečenicu: „Mi imamo odlične zakone, samo ih još moramo promeniti u praksi“. Tako će i ova genijalna mjera ministra gospodarstva i održivog razvoja Davora Filipovića (očekivano) pasti u praksi.
Jedna digresija, spomenuo sam diktatora Tita. Gdje god se taj „najdraži gost“ pojavio - obasipali su ga darovima. Vidio to naš Izbavitelj, svidjelo se to i njemu pa i on od sad sav razdragan „slučajno“ prima poklone. Sve nam pri tom miga, sve nam pritom žmirka, sav se samodopadno topi i smeška. Izgleda bit će još poklončića. Nije mi jedino jasno kako to, a Valentinovo je prošlo? A dan žena još je daleko? Pjevaju mu već i bećarce, uzvraća i on jednim svojim, siromašnim i sklepanim, pa se pitam kad će druže i štafeta?
subota: još o aplikaciji
Upravo nevjerojatno da ovako slaba ideja nekakvih bijelih lista, dolazi od ekonomista koji se obrazovao ne samo u Hrvatskoj nego velikim dijelom i po svijetu. I baš ga je najviše zanimala organizacija. Pa gdje je onda ta organizacija RH gospodarstva, barem u dijelu cijena kod prodajnih lanaca? Nigdje. Nula.
Osim što su ljudi ogorčeni kaosom s cijenama i totalnom neorganizacijom te državnim (ne)djelovanjem, neki kažu i slijedeće: „A zašto bi država intervenirala u cijene proizvoda najšire potrošnje, zašto bi smanjivala inflaciju kad na mamutskom PDV-eu puni svoje blagajne?! Briga njih za građanstvo (kojeg su im puna usta!)“ Na svakih 400 kuna koje smo potrošili u prošloj godini 100 kuna otišlo je državi! Ili danas: od svakih 40 eura feudalcu ode 10!
I konac djelo krasi: široki Zagreb broji oko 900.000 stanovnika, aplikaciju o cijenama danas je otvorilo tek 19.000 korisnika, ali sustav se više puta rušio! Pa za koga je on namijenjen? Za jednu jedinu gradsku četvrt? Koji diletanti, koji Filipovićev fijasko.
nedjelja: privilegirani „song“
Cijeli tjedan lupeta se o važnosti našeg nastupa na Eurosongu. O tome što smo do sada slali, što sada (tzv. glazbeno) šaljemo, a rock kritičari predvode sa svojim tupavim hvaljenjem te grupe običnih falših svinjara. Osim silne zagrijanosti uskog kruga uključenih osoba, zašto nam to treba? Što se zaboravlja? Pa samo jednu malu sitnicu: Eurosong nije natjecanje ravnopravnih. Time natjecanje postaje „natjecanje“ i svatko razuman odbio bi takvo sudjelovanje. Točka.
Javor Novak
