Javor Novak: Novi Hitler
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 28 Veljača 2023 13:04
Nakon godine dana agresije na Ukrajinu još nema svjetla na kraju tog tunela. Što je najgori scenarij? Svi ga već znamo: to je nuklearno oružje. No, kad pogledamo kako zločinac Putin vodi taj rat, što dalje to više, čini se kao da ne udara punom snagom. Je li taj rat tek opipavanje susjednih zemalja te SAD-ea i NATO-a? Stvara li Putin detaljan vojni sken Europe, najprecizniji ikad?
samo Nizozemska?
Zabrinutost svakako pronosi vijest da ruski brodovi žele snimati nizozemske vjetroelektrane: način upravljanja njima kao i sustavima vodovoda. Je li to samo zastrašivanje? Zašto bi Putinu to trebalo ako ne misli širiti rat na Zapad? Taj pomorski pokušaj je propao ali ako mu planovi tih sustava jednom padnu šaka, imat će značajno oružje protiv koalicije zemalja koje mu nameću sankcije.
Nismo vjerovali Amerikancima kad su na vrijeme objavili da Putin kreće na Ukrajinu. Mislili smo: takva strahota, ponovno u Europi, jednostavno nije moguća. Sada želimo vjerovati kako se Putin ne će usuditi iz daljine paralizirati primjerice Nizozemsku i time jasno pokazati da ide dalje. Vjetroelektrane bi mogle biti uvod u širi rat i pokazna vježba zemljama protivnicama, a ni Britanija tada nije daleko. I to ona Britanija koja je nakon SAD najoštriji Putinov protivnik.
Energetski rat prividno je mekši oblik sukoba, a kod primjerice Norveške mete bi mogle postati platforme: također ne uništenjem nego „mekim“ elektronskim poigravanjem s prekidom rada. Ne treba sumnjati da je Putin već odavno dijagnosticirao kritične, vrlo bolne točke mnogim europskim zemljama ali pitanje za milijun eura jest: bi li takvi prekidi u radu od strane koalicije bili odmah shvaćeni kao puna objava rata? Ili bi se odugovlačilo kao i s pomoći Ukrajini? Pa bi prazna zapadna retorika, malo jače nego prije, tada tek gromovito laprdala.
Takav par-nepar udar na energetiku mogao bi ojačati agresorsku strategiju kojom Putin ionako prijeti: nijedna zemlja koalicije ne će biti sigurna. I još: ne moram se iskrcati na vaš teritorij, mogu vas paralizirati i postupno uništavati i iz daljine, blokirajući vaše elektronski vođene sustave. A to su svi!
potrošen apsurd
Putin ozbiljno reži. Ozbiljno zato što nastupa kao da je sve što govori općepoznato tako. On otvoreno polaže pravo na dio, a zapravo na cijelu Ukrajinu. I ne samo na nju. Zločincu su sporne i baltičke i crnomorske samostalne države. Ne želi priznati međunarodno pravo, a sjedi u Ujedinjenim nacijama. Zemlje koje su se prije desetljeće i više godina osamostalile, po njemu se nisu osamostalile. Ali ako ste se rastali od supruge, imate li vi pravo braniti joj za koga će se ona zatim udati? Možete li vi tu nešto zahtijevati? Proglasiti se ugroženim ili napadnutim? Kome dakle nije jasno da su Putinovi apetiti osim zločinački i potpuno apsurdni? Izlizana fraza o zaštiti ruske manjine ista je kao i ona bolesna, a srbska o svim Srbima u jednoj državi.
biografske indicije
Nekoliko je prekretnica, naoko tek povijesnih crtica o Putinu. Nakon velikog Gorbačova i raspada SSSR-a, Jeljcin kao prvi predsjednik Rusije nastavlja demokratizaciju zemlje. Zatim izabire Putina za svog nasljednika ali Putin mu laže, školovan je to obavještajac, zna kako se obmanjuje, prikazuje mu se kao istomišljenik, demokrat. I kad postaje predsjednik, Putin još neko vrijeme glumi pozitivca, reformatora Rusije ali postupno prava narav isplivava na površinu - pokazuje se vladarom koji će razmontirati proces ruske demokratizacije. Manijakalno će uništavati sve što su gradili i Gorbačov i Jeljcin: iznutra više slobode, izvana detant. To uostalom oslikava i Putinov prošlogodišnji odnos prema Gorbačovljevoj smrti: bio je to trećerazredan događaj!
Kad je Clinton prije dvadesetak godina bio u posjetu tek ustoličenom Putinu sastao se i iznimno srdačno zagrlio i s Jeljcinom. Nitko bolje od Jeljcina nije poznavao Putina, mislilo se. No, indikativno je da mu Clinton tada izražava svoju zabrinutost spram osobe kojoj je predao mjesto ruskog predsjednika. Jeljcin je bio zaprepašten ali koju godinu kasnije, pred svoju smrt (2007.), kazao je suradnicima kako je odrediti Putina za svojeg nasljednika bila velika grješka.
1. pobiti sve redom
Jak argument o Putinovu eskalirajućem zločinačkom karakteru pokazao se za talačke krize u Beslanu (Sjeverna Osetija-Alanija). Uz eksploziv teroristi su zaposjeli školu punu djece i odraslih te je rasla ozbiljna talačka kriza. Putin odmah šalje vojsku koja otvara tešku vatru iz neposredne blizine: udar je to tenkovskim granatama po školi. Vojska je bila naoružana i raketnim bacačima ali i bacačima plamena! Mnoga su djeca živa izgorjela. Kad je takav bestijalan prema djeci, učiteljima i roditeljima unutar granica, zašto bi bio čovjek izvan ruskih granica? Njemu su djeca i teroristi isto: sve ih treba bespogovorno pobiti.
Epilog te katastrofe Putin je zlorabio u dva smjera, prvo: u školi je bilo više od tisuću osoba od kojih je poginulo 160 djece (ukupno poginulih 330, 700 ranjenih). Pobio je teroriste i poslao poruku svima drugima. Drugo: Putin tu tragediju i osobno zločinstvo iskorištava da bi učvrstio svoju moć. Zahtjeva radikalne promjene u sigurnosti te znatno veće ovlasti, otkazuje izbore, protjeruje najglasnije kritičare. Zločin u Beslanu iskorištava za jačanje svoje diktature, za ukidanje zadnjih ostataka demokracije.
2. bijes na SAD-e pred cijelim svijetom
Godine 2007. na Konferenciji o sigurnosti u Muenchenu Putin drži govor pun mržnje i nezadovoljstva: planuo je i teško izvrijeđao SAD. Osjetio se jakim, osjetio je da može upravo tako - drsko nastupati. Bio je to govor šokantan i agresivan, jedan od njegovih najžešćih napada na SAD. Bio je to razotkriveni Putin: posegnuo je za retorikom hladnoga rata. Objektivno usput rečeno, u nekim je optužbama vrlo realno i točno opisao američki imperijalizam. I jasno je dao svima do znanja: Rusija se pod njegovim vodstvom, kao samouvjerena supersila, vratila na svjetsku pozornicu. Putinovim lažima o demokratizaciji iznutra i izvana, kojima je farbao Jeljcina, došao je definitivan kraj.
Slijede lažirani predsjednički izbori, likvidacije oporbe i nezavisnih novinara, protivnici bježe iz zemlje gdje ih Putinova ruka (trovanjem) sustiže. Neposredno pred početak agresije na Ukrajinu na sastanku cara i kao njegovih đaka, Putin se posprdno smijuljio onima od njih koji su predlagali pregovore i priznanje neovisnosti država. Nakon Čečenije, Sirije i Krima Putin započinje teško razaranje Ukrajine i tako postaje najbrutalniji ubojica 21-og stoljeća.
druga tumačenja
Tvrditi da se u Ukrajini dva imperijalizma bore za svoj opstanak, a što je izjava zagrebačkog sigurnosnog stručnjaka, ne drži vodu. Počnimo od Amerike, ona ima velik utjecaj u NATO-u ali je li SAD = NATO? Nije. Nadalje, je li opstanak NATO-a presudno vezan uz Istočnu Europu? Nije. Je li opstanak globalnog policajca SAD-a vezan uz Istočnu Europu? Nije. Je li imperijalizam SAD-a ugrožen, je li mu u pitanju opstanak? Nije. Pet je puta ugroženiji od Kine nego od Rusije, ali ne po pitanju opstanka nego ranga na svjetskoj ljestvici.
Reći kako su Ukrajinci glineni golubovi žrtvovani tim imperijalizmima, također ne drži vodu. Ako se bore za svoju domovinu kako mogu biti žrtvovani? Ukrajina se počela braniti od ruske agresije sama, prije uključenja Zapada. Drugo je pitanje je li to kasnija huškačka Britanska politika i ona SAD-ea započela iskorištavati za osobni sukob s Rusijom. Dok se dvojica svađaju, treći se veseli (Duobus litigantibus…), a treći je u ovom slučaju Zapad.
Govoriti da je bilo očekivano da će Rusija povući crvenu crtu američkim bazama i proširenju NATO-a na istok, znači ne poštivati suverenitet svih uključenih država. Kojim pravom Rusija pokušava ozakoniti svoju logiku crvene crte, a koja se prostire izvan njezinih granica? I tako ići protiv parlamentarnih odluka suverenih država. Ako su nam pak interesne sfere logične, znači da pristajemo uz imperijalizam. Ali ako je na globalnoj sceni neki imperijalizam nov onda je to Putinova Rusija. Točnije riječ je o renoviranom imperijalizmu.
Svi pametni potezi detanta među velesilama koje je vukao legendarni Gorbačov plus nadziranje povlačenja iz Afganistana i završavanje uzaludnog desetogodišnjeg rata pa do priznavanja suvereniteta zemljama Istočne Europe uz povlačenje sovjetske vojske iz njih, teško su spojivi s klasičnim pojmom ruskog imperijalizma. Ostavimo sa strane ulogu koju je na Gorbačova i SSSR odigrala SAD-e. Također, kao nasljednik i Jeljcin je teško spojiv s opakim imperijalizmom, a ni Dmitrij Medvedev nije bio njegov naslovni lik. Tek Putin, uspinjući se od 1999. stao je obnavljati stari ruski patogeni imperijalizam. Ali u svjetskoj politici, u kojoj ni dvije godine nisu jednake, vrlo je dugačko razdoblje od dolaska Gorbačova (1985.) do dolaska Putina na vlast.
Nije točno da je Putina Zapad isprovocirao (u Europi) jer je prije toga nastavljao rat u Republici Čečeniji. Zatim je bio „isprovociran“ na Krimu, pa u zapadnim područjima Ukrajine, pa na cijelom državnom području, a sad već baca svoje ugroženo oko i na Moldaviju i Bjelorusiju. Usput, potonja ima sve uvjete da postane „Bosna šaptom pade“. Prema tome nije riječ o crvenim crtama nego Putin i bez širenja NATO-a na istok želi ponovno okupirati sve države propalog SSSR-a. Je li on puno prejako zinuo nije pitanje, nego kada će prestati sijati ratove.
U konačnici naravno da se sada SAD-e tuče s Rusijom u Ukrajini ali za opstanak se tuče samo Putin. Ne ni Biden, ni SAD, ni NATO. I to nije novost. Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev (Putinova marioneta kao i Lukašenko) ispalio je dosta neočekivanu ali kategoričku tvrdnju: „Ako Rusija ne pobjedi u Ukrajini, ona će se raspasti“. O čijoj je tu dakle goloj borbi za opstanak riječ?
gram hereze
Drugačije od vojnih analitičara koji drže kako je Putin velikom većinom pokazao što može, kopka me jedna misao. Je li taj i takav Putin koji je prevario Zapad i „preko noći“ Rusiju podigao s razine na kojoj su pomorski časnici „čistili palubu“ i bili prisiljeni prodavati oružje ne bi li preživjeli bez plaća, do ove sile koju gledamo danas, ispalio sve ono konvencionalno što ima? Koliko je već tjedana prošlo otkako su nam analitičari govorili kako su ruske zalihe raketa pri kraju? Kako nema vojnika. Kako logistika, posebno municijom, ne prati potrebe fronte. I opet iznova… Srbija? Ne, ovog puta Rusija tj. Putin.
Može li neki ratobornik u miru, a gladan tuđeg teritorija i bogatstava, pouzdano uspoređivati svoju silu s onom protivničkom? Svim najpodrobnijim analizama nasuprot on može steći potpun utisak tek kad uđe u rat i kad taj potraje neko vrijeme. Da je moguće unaprijed pukom usporedbom velike sile i slabe narodne vojske pouzdano reći: sila će pobijediti, Amerikanci nikada ne bi bili poraženi u Vijetnamu, Rusi u Afganistanu, a velikosrbi u Hrvatskoj…
U tom smislu stvarno izgleda da se Putin debelo preračunao i da će Ukrajina biti njegov Vijetnam. Biti ali kada? Ne dijelim optimizam nekih koji pišu o ruskim snagama koje su zaglibile u Ukrajini i od prošlog ljeta nisu uspjele ostvariti nijednu važniju vojnu pobjedu. Ono kao: kraj se vidi. No tvrdnje o balonu apsurda u kojem Putin živi su očite: tvrdi da nije Rusija ta koja je započela rat, što je točno: započeo ga je on. No, ni on ni Rusija nisu bili napadnuti. Kaže bio sam za dijalog sa Zapadom. Da, vidjeli smo to u Muenchenu na Konferenciji o sigurnosti.
pjena i sljepilo
Pitanje lebdi: je li taj veliki vođa siromašnih seljaka (barbarogenij ubijanja i razaranja) učinio svoj odlučujući korak? Što ako taj bivši agent KGB-a ima još neko lukavstvo, poput onog velikog plana kojim je Rusiju vojno uzdigao? Znamo da je sa samo 47 godina postao premijer, a zatim i predsjednik Rusije. Otkako se diktatorski popeo na vlast ne ispušta je evo već 24 godine! Sve po zakonu molim.
Nove Putinove prijetnje gdje se u kameru hvali koje sve rakete razvija ruska vojska, koje ulaze u uporabu na brodovima, koje na zrakoplovima, a koje za razaranja s kopna, ukazuju na punu eskalaciju njegove manijakalnosti. Osim retorike hladnoga rata on otvara i novu utrku u naoružavanju bacajući rukavicu prvo Americi pa svijetu. Nedostaje još samo usna pjena i histerično lamatanje rukama.
On je opijen razornom moći, zaslijepljen tehničkim podatcima, a žrtve, svu ogromnu patnju koju sije ne samo među civilima i ukrajinskim vojnicima, ni ne vidi niti ne osjeća. Putin je potpuno na Hitlerovoj crti i zato se nadam da će slično i završiti. Jak glas savjesti, poput nekada Solženjicina, danas je Mihail Šiškin koji Putina upravo tako i vidi.
Javor Novak
