Javor Novak: Biblioteka knjiga
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 03 Ožujak 2023 12:04
U srijedu je u 18 sati, u popunjenoj Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu, književnica Nevenka Nekić proslavila dvije velike obljetnice: 80 godina života i 50 godina književnog i društvenog rada. Bila je to svečana promocija u organizaciji Matice hrvatske, Đakovačkog kulturnog kruga i Croatice kft. Budimpešta, predstavljanje nove knjige ove iznimno plodne auktorice, knjige naslova „Brač i miris kalopera“.
O djelima Nevenke Nekić, ne samo književnim, govorili su Đuro Vidmarović, Timea Šakan Škrlin, Mirko Ćurić, Javor Novak, Hrvojka Mihanović Salopek, a ulomke iz knjige, malo je reći maestralno i nenadmašno, uz oduševljenje publike, interpretirao je Joško Ševo.
Ovo rođendansko slavlje okrunjeno je na najbolji mogući način, novom knjigom. A ona je 50-ta (pedeseta!) u opusu Nevenke Nekić. Ako iz velikog opusa ove auktorice izdvojimo nekoliko naslova pokazuje se njezino znatno zanimanje za žrtve, za ratnu patnju. „Kardinalovo srce“ je naslov koji opisuje golgotu i trovanje koje je trpio blaženik Alojzije Stepinac. Njegovo ubojstvo sjeme je zla koje će pokazati kako ni ubojstva hrvatskih ljudi po inozemstvima, ni Hrvatsko proljeće, a ni agresija na Hrvatsku 90-ih, nisu eksces već patogeno pravilo.
U knjizi „Burik“ čitamo tragičnu sudbinu svećenika Ivana Burika, ubijenog u Hrvatskom obrambenom ratu, na krajnjem istoku Hrvatske. U knjizi „Jean ili miris smrti“ riječ je o ubojstvu mladog francuskog dragovoljca HOS-a, Jeana – Michela Nicoliera ranjenika izvučenog iz vukovarske bolnice kojeg su srbočetnici mučki smaknuli na Ovčari 1991. Jean je s hrvatskim vitezovima branio četvrt Sajmište. Redom Nikole Šubića Zrinskog posmrtno ga je odlikovao predsjednik Republike Josipović. Velikim i usklađenim naporima, što se malo zna, upravo je književnica Nevenka Nekić bila ta vertikala koja je dovela Jeanovu majku u Hrvatsku i povela ju ratnim putem njezinoga sina. Majka Lyliane Forunier zatim je primljena kod predsjednika gdje joj je uručeno odlikovanje za sina.
U knjigama „Bodljikave priče 1.“ i „Bodljikave priče 2“ auktorica sjajno raskrinkava hrvatske izdajnike, oslikava ih toliko vjerno da im imena nisu ni potrebna. Ne može se reći da se ti polutani nisu okoristili Hrvatskim obrambenim ratom i smrću jedinoga Predsjednika. Hrvatska je još u postratnim traumama, a rashrvaćivanje ide dalje. Rat i poslijeratno razdoblje uvijek su nerazdvojivi.
U knjizi „Kupite igračke“ auktorica daje slike razaranja u Slavoniji te punu patnju stanovništva. Kao krešendo knjige auktorica je tijelom i duhom u krvavoj dolini, gdje traju žestoke vojne bitke, a civili uvijek stradavaju prvi. To je slika opstanka i tragičnog nestanka malog dječaka u Lašvanskoj dolini. Kroz njegovu sudbinu Nevenka Nekić ispisuje sve strahote rata. Na kraju nitko za njega više ne zna, on nestaje u kovitlacu rata, u krvavoj dolini.
Mogao bih dugo nabrajati još mnoga djela ove iznimno plodne književne auktorice, apostrofirati mnoge njezine naslove koji su između ostaloga ugledali i drugo i treće izdanje… Tu je i njezin društveni rad kao potpredsjednice Paneuropske unije gdje je djelovala i u Europskom parlamentu. Prijatelj u inozemstvu i Hrvatskoj bio joj je legendarni austrijski nadvojvoda, Otto von Habsburg, prestolonasljednik Austrije, Češke, Hrvatske i imenovani mađarski kralj, državljanin Austrije, Njemačke, Hrvatske i Mađarske, između ostaloga i sjajan poliglot. Čovjek koji je u Europi i svijetu mnogo učinio da se istina o srbskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu čuje. Koji je uporno lobirao u najvišim političkim i kulturnim krugovima za hrvatsku stvar, za zaustavljanje agresije, za međunarodno priznanje.
* * *
Što je još bilo važno reći o auktorici Nevenki Nekić i nekim njezinim djelima kazao sam na predstavljanju:
Čitajući više knjiga Nevenke Nekić, poput „Gospodične i druga“ ili „S-udbonosnog patuljka“ mi putujemo štivom u kojem su imena skrivena, a opet jasno je tko su. To su stranice o totalitarizmu i povijesnim monstrumima koji su ga provodili. Stranice o žrtvama, utamničenjima, o lažima o boljem društvu, o svijetloj budućnosti. Nerijetko bih zastao u čitanju i prepoznavao orvelijanski duh (kao u svjetski slavnoj „1984.“) ili bi me dodirnuo teatar apsurda kao iz romana „Tartarska stepa“ Dine Buzzatija. U mističnim pasažima asocijacije su mi bile uz Đuru Sudetu i njegovu vrhunsku novelu „Mor“.
U „Bodljikavim pričama 1. i 2.“ ima mnogo političkih suvremenika iz Hrvatske, točnije hrvatskih svevremenika i izdajnika. U „Bodljikavim pričama 1.“ pokazalo mi se koliko je mnogo ljudi posudilo tu knjigu u knjižnici. Ali, više od svega oduševilo me još nešto: u anonimnim pasosima o političarima u Hrvatskoj (jer oni nisu hrvatski političari) čitatelji su točno prepoznavali te likove i olovkom na margini ispisivali njihova imena!
U opsežnoj knjizi „Ogledi, kritike i polemike“ zbirci eseja objavljenih na društvenoj mreži, auktorica osvaja erudicijom, oštrim nervom i refleksom na politička nevremena uz puno rodoljublje. Time razbija svaku ravnodušnost uz jaku kršćansku notu. Auktoričina književna polemika po raznolikim temama nije rez perom u osobu, već uvijek u problem, u sadržaj, koji propituje.
U monografiji, nastaloj s mukotrpna truda „Naša klecala i baklje“ auktorica istražuje mnoštvo dokumenata uz cijelu galeriju povijesnih fotografija. Upečatljive su biografije časnih sestara, članica ovog velebnog crkvenoga reda. Časne su još od 17. stoljeća osnivale i bolnice i škole gdje nitko drugi nije. Svojim radom raspršile su se do Bugarske i do hrvatskih iseljenika u Latinskoj Americi. Imale su brojne talente: svirale su, marljivo ispisivale kroniku svoga reda, pjevale, slikale, bavile se literaturom. Stvorile su današnju Vinogradsku bolnicu dovodeći je do pozicije najcjenjenije bolnice u ovom dijelu svijeta.
No, u komunističkim nevremenima prijeki suci izmišljali su monstruozne optužnice pod kojima su mnoge časne izgubile život. Neki od tih tzv. sudaca nisu se znali ni potpisati na presude u kojima su stajale upravo svemirske optužbe: časne su navodno „neprijatelju raketama davale signale i tako odavale partizanske položaje“. Sestre mučenice Titovi su osloboditelji ubijali skrivečke i noću, kako već zločinci i skrivaju svoju podmuklu rabotu. I to im nije bilo dosta: skrivali su im potom i grobove. Čak su i stražarili nad onim humcima koji su bili vidljivi. Kontrolirali da vide i prijave tko časnima dolazi, moli se, ostavlja svijeće i cvijeće. Mnoge sudbine časnih sestara milosrdnica – mučenica su teške, mnogi opisi mučni, a divljaštvo odanih komunista dokumentirano je.
U knjizi nevina naslova „Kupite igračke“. Sadržaj teče kroz tri teme: uništenje života i nastanak velike tuge u marljivih Slavonaca, o „silasku“ u Bosnu kako kaže auktorica te o pokoljima u Lašvanskoj dolini.
„Silazak“ u Bosnu put je ugrubo od Slavonskog Broda zapadnim revirom prema Sarajevu prije kojeg auktorica sjajno i slikovito kruži mnogim zaboravljenim hrvatskim gradićima. Onima koji su sada pod čizmom nekakve tzv. republike srpske. Ovaj se gusti putopis prostrire na svega 30-tak stranica ali je to istinski bljesak hrvatske povijesti i umjetnosti i pismenosti. Uvjerljivo je isprepleten s ratom u Slavoniji uz brojne bolne povijesne poveznice.
Drevna Bosna, lijepe freske i stečci, stare hrvatske crkve, znameniti fratri čuvari blaga samostana, krvava povijest u ratovima s Turcima. Tu u auktorice plodno meandriraju snovi, legende, bujne asocijacije ali i tragedije hrvatskoga naroda. Stara je to i napaćena zemlja. Nevenka Nekić suvereno nas vodi uz bok blistavim narodnim vladarima i njihovim sudbama.
Krešendom, auktorica maestralno donosi tragičnu sudbinu mitskog dječaka nestalog u Lašvanskoj dolini. On prodaje pronađene igračke da bi mogao kupiti kruh. Dječak je lebdeća duša, gotovo privid života uz kojega se subsumirajuće ovijaju patnje i okupirane Slavonije i drevne Bosne kroz stoljeća i žrtve suvremenog ratovanja i velikih ljudskih žrtava u krvavim dolinama. U njoj se gubi i anima ovog bezimenog dječaka metafore strahota, kojemu je nestao otac, a zatim je izgubio i majku. Slobodno mogu reći kako nigdje nisam pročitao toliko poetske elegije ali i snage, sjajnih nītī suosjećanja, iskaza boli, gradnje mučne atmosfere, oslikavanja svih aspekata rata kao u prvih 70 stranica ove knjige, u prve tri balade. Sva tri dijela ove knjige srasla su u puno uskrsnuće majke, domovine Hrvatske.
* * *
U ovom kratkom pregledu najdražih mi auktoričinih knjiga, od kojih su neke nastale u doba corone, nezaobilazno je podsjetiti se na prave hitove koje je auktorica izdala u više izdanja. To su svakako naslovi „Kardinalovo srce“ i „Jean ili miris smrti“. Potonja je knjiga o hrvatskom branitelju, poznatom francuskom dragovoljcu HOS-a, kojeg su izvukli iz Vukovarske bolnice kao ranjenika, potpuno nenaoružanog, i mučki ubili.
Javor Novak
