Javor Novak: Zamislite, snijeg
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 07 Ožujak 2023 13:00
Da, uvijek je bilo i bit će neodgovornih vozača. Stara je pjesma: ili nemaju zimsku opremu ili je imaju, ali se u oba slučaja zalijeću u snježne oluje, a ima tu i toreadora bez plašta. Oni jednostavno očekuju očišćene ceste. Napamet. Oni jednostavno očekuju očišćene ceste. Sramota jedna.
Uvijek će biti onih koji prije puta ne provjeravaju stanje na cestama. A i ne vole to ni putem. Kao što će uvijek biti i onih koji se s praznika ili skijanja ili odmora vraćaju obvezno s djecom. I obvezno se s djecom u automobilu zalijeću u snježne nanose ili repine u kolonama. No, što ćemo s onima koji moraju na put, idu na posao, idu na dijalizu, zakazani su im važni pregledi, idu na ispite na fakultetu, imaju neodgodivog posla? Nema takvih! Svi su neodgovorni. A dostava? Nema dostave! Ionako plačete da vam je sve preskupo.
Kako to da se primjerice magistrala Senj - Karlobag zimi često zatvara za sav promet zbog jake bure, postavlja se rampa i kraj nje je policijski automobil. Nitko ne prolazi. Kako to da se tu brine za sigurnost putnika, vozila i roba, a s prošlotjednim snijegom u Lici i na Velebitu nije bio taj slučaj. Neki su čak (za)ostali u snijegu zatečeni. Kako to da o sigurnosti nitko nije brinuo? I to ne na Jadranskoj magistrali nego na autocesti! I onda putnike vadi Gorska služba spašavanja. Koji cirkus. Dobro je dok ih ne tuku.
Nepogoda je zatekla građane, neopremljenu zimsku službu i malobrojnu policiju pa čak i vozače kamiona i autobusa. Da ne povjeruješ. Prije ove tzv. kataklizme meteorolozi su najavljivali obiman snijeg i jaku buru, ponavljali vrlo nepovoljnu prognozu za promet kroz Liku i priobalje. I u subotu i u nedjelju 26-og. Na stotine vozača nije čulo prognozu, drmali su turbo folk za vožnje, neš ti to meni zabranjivati, pa ne će valjda uključiti radio, vijesti. Stotinu vozača od Maslenice, jureći autocestom, uletjelo je u debeo snijeg. Slobodno. Pa tko ih je trebao zaustaviti, lička vodoprivreda? To je sigurno zato što su jurili.
A tko snima auto-ceste? Znam, selfiji su najpopularniji ljeti ali zar se nije znalo koliko ima snijega i gdje. Ni na portalima tunela gdje kamere nisu pod mećavom? Doduše od ZG do ST ili RI nema nijednog tunela, ne. Zar su kamere snijegom onesposobljene za samo pet minuta? Ili su operateri na zaslonima gledali tursku seriju. Tko ima pregled nad vršnim opterećenjima pojedine dionice. Tko dobro zna kada su česti „skijaški čepovi“, turistički val ili kraj praznika. Zar Hrvatske autoceste nemaju te podatke već dugi niz godina? Kažu u mećavi se nije vidio prst pred nosom, a u magli se vidi? Autoceste se zatvaraju zbog magle? Čemu služe svi oni pusti elektronski panoi koji vozače informiraju o svemu, još jedino ne i o tv programu? Kako se moglo dopustiti promet u uvjetima zatrpanih autocesta?
Ima li rukovoditelja odgovornih za čišćenje prometnica? Ima u Sloveniji, naši su na skijanju. Ima li podkoncesionara koji je odgovoran za ovaj kaos? Za prohodnost spoja Zagreba s Primorjem. Može li život stati zbog pola metra snijega? Može kad zimska služba nije opremljena, a toliko smo puta za toplog vremena gledali špalir spremnih kamiona pod žutim rotirkama. Glećte jako lepo, onak čisto, svetle. Uz hrpetine pjeska i soli, a nitko da pomisli na zaštitu jadnih krtica i voluharica koje time ostaju zatrpane. I usred ljeta.
I onda opravdavanja: bila je mećava, padao je gust snijeg, bili su zapusi. Možda da se zimska služba pripusti u neki ljetni revir gdje radni uvijeti nisu u mećavi, iako otegotno: ima i pješčanih dina. Nigdje mira za zimsku službu. Najbolji su mi oni zimskoslužbujući vozači kad kažu: nanosi su mjestimično bili visoki do tri metra. Prvo: zapuh nije dug kilometrima. Imate li bagere? Drugo: duboki snijeg se ne čisti ralicom nego strojem s poprečno postavljenim velikim „svrdlom“. Možda da su išli kombajnima? Još šezdesetih godina (prije više od pola stoljeća!) takvi strojevi svrdlali su i mljeli snijeg Zg ulicama i bacali ga sa strane. Ima ih sigurno i Hrvatska vojska ali nemojte sad, je li ih tko uopće zvao?
Treće: što znači bili su visoki nanosi? Odjednom pali s neba? Znači li to da nije bilo hop-hodnje autoceste, da nije bilo dežurstva zimske službe? Sustava upozorenja. Možda su svi oni sebe već shvatili prodavačima, avangardom, a kako znamo nedjeljom se više ne bu radilo. Da, da, političari odsada brinu za vaš obiteljski život, a ne Crkva. Idu izbori, a snijeg nije sponzor.
Četvrto: autocesta je proglašena zatvorenom. Koji poraz, koja sramota u 21. stoljeću. A kako to da je željeznička pruga bila bez nanosa? Kako je ona cijelom trasom ST - ZG mogla biti na vrijeme očišćena? A nije ni pod kamerama, ni pod elektronskim panoima, niti pod učestalom ophodnom službom…
Netko je tu jako zahrkao, banalno rečeno, ali je istinito. I nije jedini odgovoran. Zato svalimo sve na vozače, znate vi njih, oni su vam neodgovorni. Svi do jednog. Svi koji su ostali u vlaku u snijegu. Po što su uopće išli. Sami su si krivi. Jer su na dvije od tri najvažnije prometnice u državi ostali prepušteni sami sebi. Da izmjere visinu snijega kotačem. Tko bi im dakle drugi bio kriv. Sami vozili, pa nisu ih vozili cestari. Oni su ih tek dobro provozali studenom hladnoćom da „spavaju“ na parketu bez madraca ili na metalnoj stolici u kafiću. Što se može, viša (mi je) sila.
„razotkrivanje“
Nova tv dosjetila se jadu. Ne samo njezini novinari, kad političarima svakodnevno postavljaju pitanja, nerjetko su i oštri i provokativni, kako već politički novinari i moraju biti. Često ih i prekidaju na poantama, a takvi nikako ne bi trebali biti. I onda… kako se dodvoriti političarima? Smišljena je emisija kao format razotkrivanja, no ona je u stvari novo nametanje.
„Portretirani“ će nam političar govoriti kako voli rodno mjesto ili vlastitu obitelj (ekstra zanimljivo) ili zašto vozi bicikl (kao potrošen stil života - trovanja plućica urbanim smogom) ukratko, glagoljat će o marginalijama. I postati negledljiv. Ako je pak namjera tog „novog“ formata bila predstaviti nam slabo poznate političare, tobože zapostavljene, onda je i to promašaj. Kakve svrhe (osim udvorničke) ima predstavljati političara koji se svojim radom sâm nije učinio prepoznatljivim? To je kao logika: ne ćemo emitirati samo prave pjevače, dajemo vam čuti i diletante.
Na primjeru isprana mozga (kojemu se teži) o političarima ništa kritički. Svojevremeno je pogođeni S. Linić za novinare, nepoznavajući metier, govorio: „vaše je da izvještavate s događaja, a ne da komentirate“. To je ona žuđena komunistička i totalitarna namjera: novinare preodgojiti i mjeriti po tome jesu li svjesni drugovi, koliko odani društvenopolitički radnici. Takva ispranost ili ona hinjena, vidljiva je i u formatu Razotkrivanje.
Zanima li vas privatni život političara? Polupismene sve ono privatno uvijek zanima. No ta je „biografija“ već u startu frizirana. Kad želite u zlatara kupiti prsten pitate li ga voli li on svoju ženu? Dolazi li na posao biciklom? Mnogo i ništa reći će nam format Razotkrivanje jer on je osmišljen da gladi, ne da propituje. Pa pogledajte percepciju građana, je li im stalo do tog da se političare gladi? Zato je to mrvu iritantno, a pomalo i po dodvorništvu smrducka. Neš ti populizma. Neš ti otkrivanja.
tv-diletant ali i turistički
Digla se opravdana larma oko HRT 1 emisije Borisa Veličana „Turistički vodič“, koja je uostalom i dvostruko preduga. Osim razloga vezanog uz poniženje uspomene na Mariju Jurić Zagorku, o njoj isti govori samo kroz njezin privatni život (!). Najkraće o mnoštvu promašaja, prvo koncepcija: dok turistima s mukom prevodi nešto na engleski, po čemu je sve to važno hrvatskim gledateljima?
Idem telegrafski: vodi strane goste, a ne govori tečno engleski već ga tvrdo nabada; dovodi ih pred zgradu suda, a ne zna engleski izraz za njega; u montaži ne razlikuje sporedni od glavnog sadržaja; Veličan čak pokazuje i kako potcjenjuje i obmanjuje turiste (kamion Jadran filma); promovira gluposti: zvonjava desecima stanara istovremeno na portafon uz objašnjenje kako je to naš običaj kad nemamo ključ zgrade; turiste zatim nagovara da obmanjuju stanare, prikazuju se kupcima stanova - nenadmašna pubertetlijada; u naratorskom dijelu govori o „starijim stanovnicima Hrvatske“ (boćanje) no turistima govori da su to „locals“ (mještani) što se znači odnosi na Zagrebčane – Veličan ni sam ne zna što i o čemu govori pa takvih grozdova nonsensa ima više; zatim tvrdi: „glavni razlog što ih baš ovdje vodim je što sam i sâm tu radio“ (Jadran film) - koji kolosalan razlog; kao i neki HRT dokumentaristi i ovaj obožava sliku svoju, čak se gordo namješta izazivajući podsmjeh i žaljenje, no ide i dalje (više nego fishing compliments): čak traži od gostiju da iznose hvalospjeve o njemu; zatim, tipičan je globtroter kojeg zanima tek vanjština; njemu je „najljepša građevina u Zagrebu“ Mamutica - kako vicik; nedavni simpatičan, smislen i zabavan putopisni ciklus Andree Buča po Hrvatskoj, za Borisa Veličana predstavlja potpuno nedohvatni uzor iz kojeg nije baš ništa naučio; slijedi stupidarij prašnjavih jugo-partizanskih filmova, koje Veličan prikazuje turistima birajući kadrove u kojima kao od tri metka pada deset „Švaba“ – prevrijedno. A ima li krvave zvijezde?
Valjda je odlučujući razlog zašto je šupljina auktora iscurila u javnost potpuno povijesno nekritičko evociranje partizana, naglašavanjem odore sa zločinačkom crvenom petokrakom koja mu je važna tema rezgovora. Dokazujući svoju podobnost strance je još naučio i da razvlače Bella ciao, a što se, prema uobičajenoj deračini, teško više može zvati pjesmom. Kako ovakav galimatijas može biti zabavan? Veličan pojma nema o poslu turističkog vodiča, pobrkao ga je s onim animatora i lošeg vic mahera, a nije ni escort…
No, nije kriv B.V. što je utukao novac da bi se napuhan eksponirao nizom površnosti, nego je to onaj urednik/ca koji je odlučio pustiti u program ovakvu bedastoću. Iskusni HRT-ovi dokumentaristi mora da se zgražaju koliki se diletantizam pušta i to u Prvi program. Veličan se natječe s divnom i uzaludnom nizankom „Vjetar u kosi“ i bit će da je (i) ovaj primjer - primjer rušenja kriterija smišljen za to da se tv prostor učini popunjenim, kako stvarni sadržaji i događaji, kojih imamo u Zagrebu i Hrvatskoj, ne bi nikada došli do šire publike.
Javor Novak
