Javor Novak: Izvolite vi van!
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 25 Travanj 2023 13:08
Iako ne dijelim politička stajališta s Dalijom Orešković ona je prošli tjedan u Saboru označila dvije ključne značajke Izbavitelja. Prva je da on uopće ne odgovara na pitanja (saborskih zastupnika na aktualnom satu) a druga iz toga proizlazi: on niti poštuje Hrvatsku sabor, niti poštuje hrvatske građane.
Mnogi misle da je to konačni stadij umišljenosti no točnije je reći da Izbavitelj čvrsto vjeruje kako nas sve ima u šaci. Još nije došao do paroksizma iako mu je vrlo blizu. Kesa je u njega i mnogi zoon politiconi ravnaju se isključivo po tome. Izbavitelj pokazuje toliku umišljenost da na svako drugo upućeno pitanje drži svoj „nadmoćni“ monolog. Došao je već i do otvorene mržnje i vrijeđanja, odbacivanja ljudi ("Gute Reise! Bis bald! Auf Wiedersehen!"), što je više nego nisko.
Njegova nesposobnost prihvaćanja kritika ili samo primjedbi, odavno je postala opasna. Demografska mu politika sa stravičnom depopulacijom Hrvatske tim njegovim riječima dobiva i drski moto: Idite! Doviđenja! On ne samo da vrijeđa nego se s lančanim odlascima i sprda. Pojam nenarodna vlast odavno se pokazao nedovoljnim.
Kad i nešto odgovori, prije toga ide obvezna papagajska nizalica: ova Vlada otvorila je Pelješki most i sve pristupne ceste, tu je i koridor 5C, pomogla je gospodarstvu, podigla plaće i mirovine, ova Vlada ulaže u Slavoniju… i tako u nedogled. Nikada ne govori o negativnim pokazateljima, o porazu plaća i mirovina i standarda hrvatskih građana u odnosu na inflaciju. Nikada o mnogo jačim mjerama koje su poduzele susjedne europske države. Nikada ne objašnjava zašto nas primjerice Slovenija toliko nadmašuje…
Što još pokazuju njegovi monolozi zbog toga što smo mi eto: drsko neimpresionirani svim njegovim uspjesima? Suradnici ga i neki ministri šopaju podatcima pa Izbavitelj vjeruje da će njima nekoga zastrašiti. Pa naravno da ima brojne podatke, koga to može zadiviti? Je li sam došao do tih novovremenih dosjea? Ali takav njegov stand up šou može ostaviti gadljiv utisak da se osjeća napadnutim, pa pogubljeno vadi sva oružja koja ima. Bez ikojeg demokratskog kriterija. Bez ikakve samokontrole ili akademske kočnice. Idu čete partizana. No, čak ni sa svim tim podatcima nije superioran, on tek otkriva gdje je (sve) tanak, ranjiv i besprizoran. To je stara komunistička logika „znamo mi tko si ti“ uz ono milicijsko obvezno diskvalificirajuće: „otprije poznat miliciji“.
I Grabar Kitarović kao predsjednica bacala nam je pijesak u oči s onim „moja Hrvatska“ da bi za kratkoga mandata dogurala do svojih birača koji su joj postali tamo neki „marginalci“. Da bi za pozdrav Za dom spremni prvo rekla da je stari hrvatski a onda i to povukla. Ono kao krivo su je savjetovali. A ona svoga mišljenja ni saznanja neima.
Tako je prošli tjedan na portalu dragovoljac.com osvanulo i ovakvo stravično svjedočenje, vrijedi ga još jednom istaknuti: „Godine 1997., iz razloga koji su preopširni da bi ih ovdje navela, Sveučilište je tražilo pismenu potvrdu Veleposlanstva RH u Ottavi da je hrvatski jezik službeni jezik u Hrvatskoj. Osobno sam posjetila hrvatsko veleposlanstvo u Ottavi kako bih dobila potrebnu potvrdu i doživjela sam šok! Tadašnja službenica, koja je obnašala dužnost otpravnika poslova, Kolinda Grabar Kitarović, odbila je izdati takvu potvrdu uz obrazloženje da hrvatski jezik nije bio priznat od američkog Kongresa i da veleposlanstvo ne može potvrditi da je hrvatski službeni jezik u Republici Hrvatskoj!“ (Katarina Pejaković, književnica, Vancouver).
Kad pogledamo krakove iz istog MVP RH vidjet ćemo da je iz njega niknuo još i Grlić Radman i Zoran Milanović. Sve su to zlatna deca danas prepoznata kao lavirajuća. Od Bude do Očenašeka s dva mobitela i tri polovine.
Vraćam se pitanju: kako Izbaviteljevi odgovori mogu pokazivati išta drugo nego jad intelekta kad oni redovito započinju prvo s optužbama: „vi ste ovo“, „vi u vašoj stranci“, „vi ste izjavili ono“, „vi niste glasovali za“ i tako dalje. Ima tu i uvrjeda: sanitarni kordon prema desnici, primjerice. Koliko je sve to povezano s pitanjem? Baš nimalo. Izbavitelj je savršen, čisto zlato, nikada ne griješi, ima policijske podatke, spreman je na obračun a sve povodom jednostavnih pitanja na koja nije sposoban izravno odgovoriti. Njegovo, u posljednje vrijeme učestalo cerekanje i pokazivanje jezika svaki bi europski psiholog označio pripadajućim. Ali u animalnom svijetu.
On ne odgovara Saboru, narodnim zastupnicima bez obzira na sve njihove mane, što je protiv Ustava RH, ali mu osobno ništa ne znače ni gledatelji tv prijenosa, ni slušatelji njegovih eskapada. Još mu nije jasno da sve to njegovo izvaljeno pred kamerama nema pojedinačne adrese. Upućeno je svim hrvatskim građanima. Govoreći u tv kameru ridikulozno je tvrditi: to sam rekao samo njoj, a gleda ga i sluša cijela Hrvatska. Pa i šire. I srami se takvog predsjednika Vlade. Nije samo Dalaj Lamu prebacilo.
Izbavitelj je odavno uškopio sve one koji ovise o „njegovoj“ kesi i tu je u mnogo boljoj poziciji od diktatora Tita. Zločinac je trpao ljude pod zemlju ili u gulage diljem šugoslavije, sijao je strah među slobodnomisleće ljude. No Izbavitelju nije dosta ni stado monetarnih Hrvata ili obrtnika nad manjinskim pravima, on se poželio svima začepiti usta. Poput uzora mu. Uvođenjem verbalnog delikta pokazao je kako je napokon shvatio postojanje i onih nepotkupivih, a koji bi širenjem slobodne misli mogli ugrožavati sjaj kacige ovog faraona (u kognitivno havariranom stanju). Prvo treba udariti na hrvatske branitelje, ukinuti sva prava legendarnim vitezovima HOS-a, a zatim, opet milicijski, treba progoniti i novinare i sve koji se drznu misliti slobodno. Na sve to od sramote, sa zida pada čak i fotografija predsjednika Tuđmana u Izbaviteljevu tzv. HDZ-u! Ali idemo dalje, a kmeti nek čkome. Povijest je prepuna takvih buhtli i one su uvijek skupo stajale svaki pojedini potlačen narod.
Uopće me ne zanima gdje će se on „preparkirati“. Jedino što nas treba zanimati je: koliko nas košta Izbavitelj? Njegova karijera niti nastaje niti opstaje logičnim putovima znanja. Nakon prepjevavanja Agrokora u Fortenovu, nakon izgubljene parnice za Mali Agrokor a lako moguće i očekivano i za onaj Veliki, ništa od svega toga ne će plaćati Izbavitelj. Zna se tko će.
Jom Hašoa
Sjećamo se milijuna žrtava holokausta i suosjećamo s tolikim uništenim životima i obiteljima na tako bezdušan i posebno okrutan način. Obilježavanje Jom Hašoe na željezničkom kolodvoru bilo bi još potresnije ali i dostojanstvenije i multikulturalnije, da se u brojnim govorima barem netko ipak sjetio hrvatskih Pravednika među narodima. A to je visoko izraelsko priznanje primilo 130 Hrvata. Mnogi sa cijelim svojim obiteljima. Tu naravno stoji i veliko djelo spašavanja Židova od blaženog kardinala Stepinca. Posebno treba istaknuti časne sestre iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, koje su uz znanje i usku suradnju s nadbiskupom Stepincem spasile 309 Židova u bolnici Sestara milosrdnica na Vinogradskoj cesti. Tu su naravno i velaluški Korčulani koji su prihvatili i spašavali Židove. Kako se stotine i stotine spašenih života može preskakati, čak zaboravljati i negirati? Tko je spasio jedan život spasio je cijeli svijet.
Također, gospođa iz izraelskog veleposlanstva u Zagrebu, u svom se govoru pohvalno izrazila o partizanima, preskačući notorni povijesni podatak o njihovu klanju Hrvata na Bleiburgu. Dakle o žrtvama u hrvatskome narodu. Također čudi što se ni riječju nije dotakla Titova i partizanskog oduzimanja židovskih stanova, o rušenjima sinagoga do 1962., kao i o Titovu zakonu kojim su se Židovi morali pismeno odreći svih svojih nekretnina prije odlaska u državu Izrael. No, površni i polovični govornici na zagrebačkoj komemoraciji ne mogu umanjiti naš osjećaj pijeteta i sućuti sa židovskim narodom koji je trpio i još trpi užase holokausta.
Foxcrime
Ovaj utjecajan tv kanal nedavno je otpočeo s emitiranjem nizanke od dvanaest nastavaka po uzoru na one američke i pod skupnim naslovom „Split homicide“. Šteta, osim dva hrvatska glumca, Nijemci nisu posegnuli niti u zagrebački niti u splitski ženski glumački bazen pa su njemački policajci koji rade u Hrvatskoj kako bi nas spašavali (blago nama), svi odreda ukupnim likom slabije privlačni te neuvjerljivi. Ameri odavno već znaju da lice, markantan glas, seksipil, karakter, prodaje proizvod worldwide ali Nijemcima to još nisu rekli.
Naslov izvornika je „Der Kroatien krimi“ a u hrvatskom prijevodu: „Zločini na Jadranu“. Nizanke su snimljene 2018. uz participaciju HAVC-a i to u Splitu, a solidan redatelj je Michael Kreindl (poznat nam iz akcijske „Cobre 11“). U solidnoj sporednoj ulozi nastupa na njemački nahsinkronizirani naš odličan Goran Navojec. Snimajući po američkom zanatskom obrascu Kreindl nije imao mnogo prostora za inovacije, za ono što bi ga odlijepilo, učinio promišljenijim od hollywoodskih standarda potrošačkih krimi nizanki. Scenarij je tanak, kakav je i sam žanr. Zato je prostor pronašao u pljuckanju kao „začinu“ svim dijalozima. Tako se pljucka po Splitu, po Zagrebu, po mentalitetu Hrvata, a jedino što u nas valja su čevapčići (koje zovu hrvatskim specijalitetom), ever ready dalmatinski galebovi za jednu noć te slastice i valjda jedino kvarnerski škampi. Nema više.
Uz lijepe snimke Splita i kratke tek pokazne plovidbe jedrilicama i gliserima (za Nijemce egzotika), zanimljivo je pogledati kadrove, scenu. Ostavimo sa strane feministički pristup koji, što bi braća rekla „provejava“. Nije jasno što njemački policajci rade u splitskoj policiji, koje nigdje na zgradi i po automobilima nema kao Polizei. Ne postoji ni hrvatski policijski tim s kojim bi oni surađivali. Usput hrvatske policajce prikazuju kao bezosjećajne i bezdušne sirovine i svi savršeno govore njemački. To jako podsjeća na prašnjavog Winnetou-a, vesterna iz daleke 1963. u kojem svi, pa i Indijanci, ako niste znali, od majke tečno govore njemački. Čini se Nijemci još nisu izašli iz te nehotične opće smijurije. Od toga su dražesnije samo slovenske nahsinkronizacije: „Roke gor! Indijaneri prihajajo!“
„Začini“ u dijalozima: oni će vjerojatno gledateljima ostajati u najdužem sjećanju. Po njima, Hrvati su čudan narod - korupcija je svugdje: u građevinarstvu, u državnoj upravi oko građevinskih dozvola, u bespravnoj gradnji, u preprodaji nekretnina, u čarteru i kriminalnim poslovima po nautičkim palubama, korupcija korupcija, posvuda korupcija i uvijek gledana s njemačkih visina. Korupcija je kod liječnika koji nisu dobili kovertu pa umiruće pacijente ne žele ni primiti. U drugim će nastavcima vjerojatno biti riječ i o sucima, i o političarima i tako dalje. Pljucka se po hrvatskom mentalitetu, po narodu, a njemački su policajci ti koji rješavaju, recimo to tako, međuresorna ubojstva. Riječ mafija se ne spominje, čak ni kod trgovanja malodobnim djevojkama i pri prostituciji. Izgleda sav taj hrvatski kriminal je potpun europski izuzetak jer on je u Njemačkoj jedna sasvim nepoznata biljka. Zato se nad tim njihov redatelj i cajci tako zlurado i zgražaju.
Je li redatelj Kreindl napumpao broj ubojstava u Splitu ili Zagrebu? Naravno da je. Je li o svojoj domovini snimio nizanku s istinitom, barem trostruko većom stopom ubojstava? Je li se izrugivao s njemačkim narodom i mentalitetom? Zdravo sumnjam. Ali kroz ovu „zabavu“ ostaje ponuđena međunarodna predodžba koja se zanatskom režijom usađuje u sjećanje gledatelja. Ostaje utisak nad kojim bi se trebao zamisliti hrvatski Izbavitelj (kad bi mu bilo stalo): upravo za njegove vladavine Hrvatsku se percipira kao potpuno korumpiranu državu. A serije i filmovi putuju svjetskim festivalima…
Javor Novak
