Javor Novak: Sjecikese
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 02 Svibanj 2023 13:01
Kao što se jedan srednjestrujaški medij, nakon smradne navike saborske zastupnice Urše Raukar da kopa nos i odurno jede šmrklje oblizujući se (sve pred kamerama), požurio odmah donijeti članak o medicinskoj koristi od te ljigave navike (Možemo mogu kopati i nos), tako nas je protekli tjedan Zvonimir Despot potrčao uvjeriti kako nam ZDS i njegovi nositelji ne trebaju.
Točnije njemu više ne trebaju. Jesu li mu ikada i trebali? Zakon još nije stupio na snagu ali eto već imamo usamljenog odobravatelja. Među novinarima! Lomeći jezik i pero Despot nam pokušava dokazati kako ZDS nikad nije bio pozdrav svih hrvatskih branitelja, baš kao da je to itko ikada i tvrdio. Još je odurnije kad tvrdi kako ZDS nije bio pozdrav na kojemu smo pobijedili u Domovinskom ratu. Pitanje za Despota glasi: je li Hrvatska vojska u svim bitkama i uvijek pobjeđivala? Kako nije, hoćemo li se odreći svih onih postrojbi Hrvatske vojske koje na nekom dijelu bojišta, u nekoj pojedinačnoj etapi rata, nisu pobijedile?
Što znači reći nije bio pozdrav na kojemu smo pobijedili? Zar se u ratu broje samo pobjede? Ili i iscrpljivanje neprijatelja, pružanje otpora neprijatelju, sprječavanje prodora neprijatelja, dobivanje na vremenu dok se jedinica dodatno ne popuni ljudstvom te naoruža, ili i pružanje podrške desnom ili lijevom krilu obrane itd. Zar na Vukovaru nije slomljena kralješnica srbskom agresoru? Uz velike žrtve, a nismo pobijedili. Pa kako to? Znači po Despotu ZDS nam u Vukovaru ne treba, nije trebao i nije odigrao presudnu ulogu?? Nismo pobijedili pa time žrtva vitezova u krvi - niti ne vrijedi. Kako podcjenjivački, kako lažljivo. Toliki su dečki život dali za Hrvatsku ali po Despotu to ne vrijedi jer nisu pobijedili. I ne treba se HOS sjećati svojih poginulih boraca, to nisu pravi domoljubi, zdravi domoljubi, ne trebaju nositi ambleme na koje su ponosni iako su upravo pod njima ginuli i krvarili ali i pobjeđivali. Ne treba mu (danas!) slavno znakovlje i pozdrav HOS-a i to zato, kako glagolja Despot, što nisu svi branitelji nosili znakovlje HOS-a i koristili pozdrav ZDS. Koja glupost. Pa jesu li svi hrvatski branitelji nosili znakovlje primjerice IV gardijske? Znači idemo ukloniti oznake jedinica, jer mi se (kukavički poslije svršetka rata, naravno) herojskih bitaka stidimo. Poginuli, kao, nisu junački poginuli. Idemo ukloniti svo ono znakovlje koje nije bilo na grudima i ramenima SVIH hrvatskih branitelja. Koje podvaljivačko bulažnjenje. To se zove uškopiti ideju pobjedničke Hrvatske vojske. Koje podrepaštvo.
Pupovac nam zatim već prijeti kako je ovo samo prvi korak. Ali ne će mu to proći. Ne će se suborci nikada odreći svoje braće po oružju koja su pogibala pred njima, s kojom su branili Hrvatsku, bivali ranjavani, zarobljavani. A nakon svega toga, odmah poslije 1995. (ali već i prije) pa sve do danas - trpjeli su podcjenjivanja, šikaniranja i negiranja. U Hrvatskoj. Prolazili i sudske kalvarije. Ne u Srbiji. Trpjeli najviše upravo od polutana, vojnih pobjegulja i od onih hrabro anonimnih dojavljivača.
Hrvatske branitelje HOS-a u ratu, veliku većinu njih, nije zanimalo kad je nastao pozdrav ZDS, ni prije ni poslije, niti njegov povijesni kontekst, ni Drugi svjetski rat, još manje NDH. Kad bi oni za to uopće imali vremena? HOS je išao prvi. HOS je išao na najteža bojišta. Oni su se pod tim znakovljem smrzavali u mokrim rovovima, improviziranim skloništima, u teškim i neljudskim uvjetima. Tukli su agresora, ranjavani su i umirali na rukama svojih suboraca. Tko je taj koji jučer i danas i sutra i ikad ima pravo najboljima između nas zabranjivati znakovlje na krvi ostvareno? Pa čak i kad bi se, što Despot podmeće, raspravljalo tek o NDH. Ako je Pavelić kompromitirao stari pozdrav i njegove inačice a jest, onda su ga dečki u nametnutom ratu vratili hrvatskome narodu kao simbol vjekovnog hrvatstva, junačkoga otpora i časne pobjede. Baš kao onaj stari usklik iz opere Zrinjski. Po čemu to jedino i samo četverogodišnja NDH i Pavelić imaju licencu na pozdrav za dom? A svi prije i poslije njega to u cijelim desetljećima nemaju?
Jesu li u ledenim noćima, u blatnjavim rovovima, u tenisicama i s premalo oružja, vode i hrane, branitelji HOS-a sanjali Pavelića? Davali živote za tu ideju ili su se borili do kraja, bez ostatka, za slobodu domovine Hrvatske? Jesu li spašavali civile iz podruma zato da bi vratili ideju Hrvatske do Drine ili zato da bi obranili svoj dom? Jesu li kroz kukuruze, jedinim putem u slobodu, vodili na čelu kolone majke i djecu i starce i prvi, svojim vlastitim tijelima primali nagazne mine, branili ostale - zato što ih je vodila nekakva ocvala politika? Ili je to bilo nezamislivo vojno i ratno junaštvo? Nepojmljiva hrabrost i predanost borbi: kad prvi HOS-ovac pogine od mine, drugi stupa na čelo kolone i ona nastavlja dalje. Noću, po hladnoći, potpuno nezaustavljivo. Kao ZDS. Neprijatelju tako silno zastrašujuće.
Jesu li se prevrtali ranjeni u bolnicama u bolovima i besanim noćima zato da bi oživljavali Hitlera? Jesu li trpjeli živodersko nasilje po srbijanskim logorima, patili samo zato da bi se vratili u povijest davnoga poraza, ili zato da bi se što prije vratili u redove sudrugova i borili se kao važna sastavnica pobjedničke vojske? Pa jedan stranac, francuski dragovoljac HOS-a Jean, imao je više domoljublja i časti nego svi ti neki šutljivi kad je grmilo, a grlati naknadno.
To su današnje sjecikese pri globama četiri puta većim od prosječne hrvatske plaće. Globama koje hrvatskog čovjeka mogu financijski dotući na godina dana. Sjecikese da. Predsjednik Tuđman upotrijebio je svojevremeno taj izraz iz svoje mladosti kad je odlazio na školovanje u grad, citirajući načelo vlastita oca. Parafraziram: Idi u grad, obrazuj se da, ali ako postaneš jedan od onih sjecikesa ne vraćaj mi se na oči!
Nije tu gospodine Despot riječ o ustaštvu, Paveliću ili NDH, riječ je o nastavku laži koje od početka slobode šire velikosrbi: „Građanski je rat u Hrvatskoj bio utemeljen na zločinu“. To je ono što se valja preko leđa HOS-a. Njih se „samo“ prve želi otpisati i žrtvovati. Koliko je novi zakon s drakonskim kaznama potreban (a smislila ga je Božinovićeva policija! u demokratskom društvu!) najbolje nam govore podatci same policije koja navodi kako je korištenje ZDS-a u javnom prostoru u padu. Znači suvišno se pogoduje onima koji su pobjegli van, nisu ratovali 1991., onima koji nisu željeli Hrvatsku, onima preko Drine koji postojanje Hrvatske ne mogu smisliti, pogoduje se četnicima i velikosrbima, polutanima, orjuni i etničkim zanatlijama u Hrvatskoj. "Naši" partneri: Vučić, Vulin, Dačić, Šešelj… mogu biti zadovoljni. Podupiremo ih u njihovom pregovaračkom procesu s EU. Radosno i zajedno s osuđenim ratnim zločincem, zastupnikom u Narodnoj skupštini.
Podvesti žrtvu hrvatskih branitelja pod nazivnik zabrane za koju sam Despot tvrdi kako je „to očito bio glavni element koji je jamčio da će nakon više godina ponovno biti jedna kolona i jedna komemoracija“ u Jasenovcu, odvratno je. Znači nije istina važna, nego pogodovanje određenim skupinama. Gradnja je to laži. Preko žrtve HOS-a. Stroj najhrabrijih, predizbornim Izbaviteljevim skupinama, tek je moneta. Despot bi iz javnog prostora uklonio znakovlje pobjedničke vojske iako teška srca priznaje da su drakonske kazne uvedene utilitarno i dodvornički prema hrvatskim manjinama. Njemu je ukidanje znakovlja HOS-a važnije od slobode koju su iznjedrili svi hrvatski branitelji pa tako i HOS. Jer ako se kriminalizira hrvatske branitelje onda ni rat nije bio pravedan. Dotle smo došli.
A oni pojedinci u HOS-u, koji dižu desnicu i nose brkove a la Hitler - oni su koji svima nanose štetu. Oni su taj štap, to slabo opravdanje policiji, oni su zaslužni za generalizaciju „pitanja“ HOS-a. I njima također imamo zahvaliti ovakav policijski sat i zakon ali (slučajno i usput) i uvođenje verbalnog delikta. Pa kad je bal vampira nek je i… coprifuoco.
Staro je pravničko načelo kako je najgore osuditi nevinog. Upravo se to sada događa s braniteljima HOS-a koje se sve trpa u isti koš. A nasilje nad njima traje već vrlo dugo. Ukratko odmah nakon što se saznalo za njihovu legendarnu hrabrost, odmah nakon što se saznalo kako su se borili, kako ginuli u Vukovaru i kako voljeli Hrvatsku. Kako su lomili agresiju, zaustavljali gadno gvožđe takozvane JNA. Zato je HOS vječni trn u oku. Ma kakvi simboli, oni su tek neuvjerljiva izlika. Bio bi HOS sve to isto, neželjeno, nekima, i da je nosio običnu ružu na svom grbu jer agresora i poltrone mu - peče poraz. Zasluženo. I treba ih peći.
Zdravo je domoljublje priznati i slaviti junačku borbu HOS-a i hrvatskih branitelja, uostalom do u detalje zabilježenu i opisanu u knjigama. Istina o njihovoj borbi je zdravo domoljubje, a ne gornje podrepaštvo trenutnoj vlasti. Ako to Despot možda želi, brojni drugi nikako ne žele biti Jude, poslije rata. A generalizacija osude cijeloga HOS-a upravo je to: izdaja Hrvatskog obrambenog rata. Svijanje kralješnice pred onima koji barut nisu ni onjušili, kojima hrvatski branitelji smetaju jer su primjer hrabrosti i ratnog znanja - svega onog što polutani nisu u stanju biti.
Živio HOS, dragocjeno je da smo ga imali i da ga još imamo. Odavanje počasti, a ne zabrana, to je ono što nam nalaže svijest, savjest i ponos, dug prema hrvatskim braniteljima HOS-a. Dodvorništvu nije mjesto u javnome prostoru. Uvlačenju nije mjesto u dnevnim novinama čak ni onda kad je tako prozirno i bijedno (naručeno?) „argumentirano“ kao u Despota.
Javor Novak
