Javor Novak: Politički nasilnici
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 19 Ožujak 2024 13:00
I SDP i HDZ već su nam više puta pokazali sve što znaju i mogu: degradirati Hrvatsku. Trebaju nam novi ljudi. Došlo je napokon vrijeme da se vukovarski gospodarski uspjeh raširi po Hrvatskoj. A to (provjereno) ne mogu učiniti ni sasvim potrošeni HDZ, ni lutajući Most, a još manje SDP i njegovi amalgami.
Kao malo dijete koje traži veću pozornost pa razbija sve oko sebe, tako i predsjednik na odlasku Milanović. Ovakav njegov rušilački pohod kandidiranja na listi SDP-a uslijedio je nakon što je shvatio da drugi predsjednički mandat nikako ne će osvojiti. Prozirno govori da to i ne želi iako predsjednikovati u Hrvatskoj već dugo znači brati slast i mast uz nerad. Sad je pak odlučio igrati na obje (time nemoguće) mogućnosti: i potencijalnu premijersku i predsjedničku u odlasku pa tako udarati u dvije kuglice flipera sve dok se ne pokaže koja će se uhvatiti.
Nakon šupljeg prosvjeda na Markovu trgu shvatio je svu slabost i prostakluk amalgama stranaka koje su se tamo tek divile same sebi. Shvatio je i da je zadnji tren da im dade umjetno disanje. Tobože radi za njih, radeći prvenstveno za sebe. Ništa mu ne bi bilo slađe nego nakon premijera i predsjednika ponovno postati premijer, a istovremeno Plenkovića poslati u povijest. To bi bila ljuta osveta i konačna pobjeda u svim svađama koje je godinama proizvodio. No, tu je i temeljna grješka u koracima koja ga dovodi do gadnog sraza s Ustavom RH. Kao predsjednik nitko ne može biti član neke političke stranke niti ju favorizirati u javnosti. Kad bi to bilo dopušteno onda je to pojedinačni, stranački predsjednik, a ne onaj svih građana tj. sasvim protudemokratski. Kao Mesić i Milanović se dugo gradio predsjednikom svih građana, dok nije došao trenutak istine. Vidjeli smo ga neki dan, izašao je iz janjeće kože, a da li je postao vuk pokazat će prvo Ustavni sud pa birači.
Bijedno je i kukavički htjeti ne samo sjediti na dvije stolice nego kao Kim Jong-un istovremeno biti i vođa partije i vrhovni vođa. Od presice s Grbinom, Milanović je već postao i diktator, a još bi u cijelom razdoblju sve do službenog proglašenja izbornih rezultata, u svojim rukama htio koncentrirati moć dvaju istaknutih političkih funkcija, a to je otvoreno političko nasilništvo uz silovanje Ustava. No, time se politička scena bitno sužava. Umjesto pet ostaju samo tri stranke: HDZ, Domovinski pokret i SDP.
Pokušavajući ono uzaludno, Grbin ga naziva junakom, ma tigrom načisto i on to zaista i jest ali od papira. Da je on neki tigar muški bi presjekao i dao ostavku na funkciju predsjednika RH te se tek tada kandidirao na partijskoj listi. Pa što bude. Ovako, on bi i jedno i drugo. Već su mu sasvim nedvosmisleno odgovorili ustavni stručnjaci: to je flagrantno kršenje Ustava. Kako mu predsjednička funkcija i vremenski i izborno propada Milanović bi se (kao ponavljač) utješio Banskim dvorima. Bilo gore bilo dolje, protiv pervertiranog HDZ-a on čak priznaje da je bio premijer najlošije Vlade. Proglašen takvim od međunarodnih institucija. Ali to ne smeta zar ne, sad se (logično), kao ponavljač, hoće vratiti na mjesto zločina. I još: u svemu, čini mi se veliku je ulogu odigrao Predstojnik Ureda predsjednika RH Orsat Miljenić.
tigar do tigra to su tigra dva
No, i Plenković hoće tigrom biti. Pjevaju mu o tigrovom oku, kandže će sutra. Pa tako kad ujutro skoči iz kreveta prvo nabroji sve što je HDZ na čelu s njim do sada napravio. I onda kad ga to prebaci hvali se i obnovom od potresa, izvučenim EU sredstvima. Rado čovjek zaboravlja činjenicu da smo se svi zgražali što dvije godine nakon potresa nije obnovljena ni jedna četvrt, nekmoli Zagreb ili Petrinja. Tek kad je obnova postala roba u predizbornoj kampanji, lani se otpočelo obnavljati kako bi se upravo u izbornoj godini moglo još šire zloporabljati nesreću građana.
Koliko nas Plenković želi učiniti bez mozga i pamćenja vidi se i iz pokušaja kojim bi se htio pohvaliti: „U mandatu SDP-a prosječna plaća je porasla 24 eura u četiri godine, u našem za 450 eura. Mi smo vidjeli da su oni mirovine povećali za 12 eura, a u našem za 220 eura...“ Jasno, jasno, sve divno. Nisam doduše vidio tih 220 eura, ali to je sigurno moja krivica. Uz to sva ta povećanja naravno nisu bila takva zbog troskok inflacije i corone i potresa, nee to je bilo zbog ogromnog altruizma Andreja Plenkovića. A kad nabraja i obećava on tek niže bozu do nebuloze od kojih Hrvatska napreduje ali građani propadaju. Kaže kako je „u srži naših vrijednosti hrvatska obitelj“ jedino ne kaže gdje, u Irskoj ili Njemačkoj?
Bio je i komičan, kao pravi stand up pa je ispalio: „Cijelo vrijeme smo vodili politiku u kojoj skromnije obećavamo, a djelima nadiđemo obećanja.“ Zaista, on sebe toliko nadilazi da ga građani već mole: stani više!
Na skupu u Lisinskom Plenković je pozdravio i Tomislava Karamarka čija sudbina se već mjesecima reprizira s napadima na Ivana Turudića. Karamarko je najavio lustraciju i duboka država odmah je zadobila zapaljenje pluća. I na Turudića je vučji čopor očito krenuo zbog straha da će biti otvoreni predmeti koji to ne smiju biti. Neki koalicijski partneri došli su u Lisinski ali Pupiju je Vučić napisao ispričnicu: bio čovek bolestan.
partijski, državni i korejski predsjednik
Vratimo se političkom nasilništvu s druge strane: da nije samo riječ o Milanovićevom rušenju ustavnog poretka RH sramotnom kandidaturom, nego i nepriznavanjem institucija države, Ustavnog suda, vidljivo je iz poruke: „što god oni govorili i kakvu god odluku HDZ-ovi ustavni suci donijeli, možete biti mirni. Na ovim ću izborima sudjelovati kao kandidat za premijera i pobijediti.“ Dakle ni Ustav ni Ustavni sud njemu ne postoje, ne će poštivati njihove odredbe. Pri tome zaboravlja da je od trinaest ustavnih sudaca najmanje troje njegovih sumišljenika. Najpoznatiji su Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović i Josip Leko, a tu je sada već i četa profesora i analitičara koji mu svi redom poručuju: daj ostavku!
Esdepeovcima je buduća Milanovićeva kandidatura i normalna i zakonita međutim realno, stvari stoje drugačije. Milanović je već u kršenju Ustava, samom činjenicom da je došao na tiskovnu SDP-a i obratio se tim biračima. I to ne bilo kad nego u predizborno vrijeme. Tko mu još dakle vjeruje da je predsjednik svih građana? Čak i jedan notorni Gong čiji su članovi punili redove SDP-a, drži da bi trebao dati ostavku. Čak i jedna radikalna Benčić i lijevi politički analitičari, svi misle to isto. I sve ih je više koji nimalo ne dvoje. Ali Milanović se rukovodi vrhunskim domišljajima Nikoline Pišek, Jadranke Kosor i Severine, koje ga sve prpošno podržavaju. Što su svi stručnjaci prema njima? Čista kuruza.
Milanović je tako nastupom na tiskovnoj konferenciji SDP-a napokon javno objavio da je on stranački predsjednik. To je odgovor onim hrvatskim ljudima koji su nasjedali na „promjenu“ Milanovićeve politike, na tobožnje skretanje „u desno“, na „brigu“ za BiH Hrvate, na „istinoljubivost“ koju on kao ganja u slučaju suca Turudića, na ja sam predsjednik svih građana, a nisu ga pročitali kao očitog nastavljača Josipovićeve politike: u ljubljenju s Miloradom Dodikom. No kao u maškarama: prvo je stavio laž za svoju masku, a zatim je krenuo skupljati milodare po stanovima tobožnje desnice. Na krilima obmanutih popeo se najviše i konačno zakukurikao.
nezavisno neovisno ovisni
Najviše mene sviđa ova Milanovićeva izjava: kandidirat ću se kao „neovisni i nestranački kandidat na listi SDP-a“. Obožavam taj status neovisnih. Sasvim konkretna stranka dovede ih u Sabor, oni se s njom raziđu ali zadrže sve osvojene stranačke pogodnosti: od plaće i privilegija za saborske zastupnike do povlaštene mirovine. Tako ga predstavlja predsjednik SDP-a Grbin, ali Milanović će bidne neovisan i nestranački kandidat. Na listi SDP-a. Muljaže da im je. Inače ti neovisni nemaju sa strankom ništa, ona ih je samo stvorila… Sponzoruše su male bebe za politički neovisne.
Kakva je to demokracija i izborna jednakost u kojoj su svi nositelji lista ili ministri ili samo političari, a predsjednik RH je već četiri godine non-stop u medijima? Slika se ovdje i svugdje, ima otvorene sve medijske kanale, svu predsjedničku a sada izranja još i sa stranačkom mašinerijom te kao potpuno privilegiran kandidat uključuje se u "pravednu i demokratsku" izbornu utrku?
Jako mi se sviđa i što je Milanović slučajno proglasio izborni i neradni dan usred tjedna. Slučajno to će najviše pogoditi Hrvate izvan domovine gdje SDP slučajno nema svojih fakina (tal. facchino - težak, nosač prtljage). To će mu donijeti i dodatnu popularnost kod velikog dijela drugova radnika (glavno da se ne radi), a tog se populizma koji će izazvati brojne štete i troškove poduzetnicima, nije dosjetio nitko prije njega. Dakle originalno, a što još može razoriti?
advocatus diaboli
Grbinov pokušaj špičenja s Ustavnim sudom te pozivanje na politiku 90-ih, potpun je promašaj. Mi smo tada imali polupredsjednički sustav u kojem je u mnogim pitanjima alfa i omega bio predsjednik. I ne samo da je to bilo dobro, nego je to u ratu bilo i nužno. Međutim danas se praviti, kao mudri Grbin nakon tiskovne s Milanovićem, kako je polupredsjednički sustav jednak sustavu parlamentarne demokracije, žalostan je pokušaj obmanjivanja birača. Tim veći kad se zna da je Grbin diplomirani pravnik. To je i tipično ljevičarski reductio ad absurdum. Kakvo je to načelo ili argumenat: jest da nam je tadašnji HDZ s predsjednikom Tuđmanom bio potpuno neprihvatljiva stranka opasnih namjera ali ćemo zato vrlo rado još i dan danas usvajati ondašnje političke metode!? Ta je dvoličnost prihvatljiva samo ljevičarima, samo Milanoviću koji se još u veljači pred tv kamerama zgražao da kakvo je to uopće pitanje hoće li se on kandidirati na parlamentarnim izborima. Naravno da ne ću, bio je kategoričan odgovor, nemam ni stranku. Toliko o vjerodostojnosti i Grbina i Milanovića.
A do koje je mjere Peđa Grbin indoktrinirani komunist i frazeoman niže klase, vidjeli smo u NU2 kad mu je postavilo pitanje: A kako će Milanović biti predsjednik svih građana kad je na listi jedne stranke?? Grbin odgovara: Pa baš zato, on je predsjednik svih građana. Eto. Nisam znao da su i Milanović i SDP-e moji, a ja njihov građanin. Ali ako to Peđa kaže…
Zatim u bijesnoj nedjeljnoj poruci Milanović kipti i inati se: „Ne ću dati ostavku.“ To tako tim više što mu i krug stručnjaka poručuje da bi imao više izgleda pobijediti na izborima kad bi bio običan kandidat, a ne stranački predsjednik. Čak i iz stranih diplomatskih krugova stiže ocjena kako je Milanović tempirana bomba i da je s njim sve moguće. Ali što je više pozivanja na razum to je bijes i inat u njega jači. I u tome se pogubio.
Već smo na to navikli: velika je Milanovićeva potreba preokretati činjenice. Pa tako kaže da je suprotna strana „odmah, u strahu od poraza, krenula osporavati ustavnost mojeg sudjelovanja.“ Dakle nije riječ o neustavnom potezu već o strahu kod suprotne strane. A kad on ruši Ustav kad bi na to trebalo reagirati, valjda slijedeći mjesec?
„udri jače manijače“
Kad govori o porobljavanju Hrvatske i strahu od Jandrokovića i Plenkovića onda je to ono staro poznato: reci mi to ti prvi, da ja to tebi ne bih kazao (reci mi da ti nerečen). Tako zarobljavajući instituciju predsjednika, sramotnom kandidaturom i odbacivanjem odluka Ustavnoga suda te ulaskom na listu SDP-a, Milanović upravo to pokušava: porobiti Hrvatsku i staviti sebe iznad demokratskih funkcija i institucija. Vrhunac je tragikomedije kad se on nakon svog ovog skandala još poziva i na Ustav. Ali imao je od koga učiti: na istoku od Vučića, na sjeveru od Putina.
Dokle ide ovaj samodržac vidi se i iz ovog njegova priznanja: „nakon naše pobjede na izborima i nakon konstituiranja novog saziva Hrvatskog sabora odstupit ću s dužnosti predsjednika.“ Znači cijelo vrijeme, ako pobjedi, sve do konstituiranja Sabora on misli biti izabrani i premijer i predsjednik RH! No nazdravlje. Ali kad se mak tjera na konac inat hoće preuzeti razum. Pa tako odmah zatim Milanović poručuje ono što je i njemu samome jasno: ne može biti i jedno i drugo. Tako odjednom šiklja dosjetka: „Nakon što okupim većinu zastupnika, od vršitelja dužnosti predsjednika Republike tražit ću da mi povjeri mandat za sastav nove Vlade RH.“ Znači ipak će predati vlast, ipak će biti vršitelja dužnosti, i naravno ono što u toj rečenici nije kazao - to može biti samo Gordan Jandroković, HDZ.
Milanović: inat, kontradikcije, bijes i primitivizam, žuč… to je njegova musaka, sve drugo povremeni je preljev ili… Samo Ustavni sud, očekivano u ponedjeljak, Hrvatsku može vratiti demokraciji. A možda niti on. U nedjeljnoj poslijepodnevnoj, do sada neviđenoj količini uvrjeda, Z. M. je napao predsjednika Ustavnog suda te se na taj sud (u cjelini) ispovraćao: „To je sve banda, nasilnici, pijanci“ i „šljam“. Čini se stigla je do njega povratna informacija, javlja SDP-e iz tog suda: bit će mu odrezana nepovoljna presuda. Odatle žuč i buljuci uvrjeda.
Nemam baš nikakvu namjeru braniti poduzetnika Pavla Vujnovca kojeg se vezuje i uz Domovinski pokret, ali ulazak policije na zahtjev Uskoka, a u predizborno vrijeme u njegove poslovne prostore, čista je slučajnost. Kao na gumb.
I SDP i HDZ već su nam više puta pokazali sve što znaju i mogu: degradirati Hrvatsku. Trebaju nam novi ljudi. Došlo je napokon vrijeme da se vukovarski gospodarski uspjeh raširi po Hrvatskoj. A to (provjereno) ne mogu učiniti ni sasvim potrošeni HDZ, ni lutajući Most, a još manje SDP i njegovi amalgami.
Javor Novak
