Javor Novak: Ne čini drugome…
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 25 Veljača 2025 13:04
Kad je američki predsjednik započeo uvodne telefonske razgovore s agresorom Putinom, isključio je Europsku uniju. Prirodno to nije bilo dobro prihvaćeno, tromo pa sve više EU čelnici stali su glasnije negodovati. Zanimljivo a naivno, isticali su dosadašnje partnerstvo s SAD-om te financijsku i oružanu potporu Ukrajini.
No vidi vraga mada su se bunili zbog nepravednog postupka Trumpa, postupili su prema tobože ravnopravnim članicama Europske unije, na potpuno isti način. Pozvali su samo one njima najbitnije, a isključili „sporedne“: između njih i Hrvatsku. Kao što su oni Trumpu, sad bismo i mi njima opet prirodno i opet naivno mogli staviti pod nos partnerstvo, našu financijsku i oružanu potporu Ukrajini, a k tome još i konstitutivnu ravnopravnost svih članica Europske unije. Jer, već dugo nas nitko nije ovako ponizio.
Tako ponižena EU ponižava logikom: šalji dalje. Samo, Trumpa se stigmatizira, a EU se glorificira. Uostalom takvo stanje stvari, još kod hrvatskog ulaska u EU, predviđali smo i bili označeni kao „euroskeptici“ i tako smo sada stvarnosno svima postali eurorealisti. Što smo oduvijek i bili.
Takav postupak kraljeva EU otvara i pitanje: odmah po pljusci potpredsjednika SAD-a J. D. Vance-a nastupila je kriza u EU. Kako ona tada postupa? Briše ravnopravnost svojih članica i priznaje da u njoj postoje glavni i „sporedni“. Kako bi dakle ti glavni postupili kad bi sutra nastupila kriza (bilo koje vrste) u nas „sporednih“? Ovo je i potpun promašaj podaničkog Plenkovića, pogotovo onaj kad je kupnjom Rafale-a, (u)mislio kako stvara neko dublje savezništvo.
Putinov san
Došli smo i do toga da Trump razmatra povlačenje američkih snaga ne samo iz baltičkih zemalja već i s cijelog europskog kontinenta. I to u vrijeme kad je Putinov ratni stroj dobro podmazan i ugrijan na više nego radnu temperaturu. Taj ustupak Putinu mogao bi pokazati i da osovini Trump-Putin nije samo Ukrajina moneta za poravnavanje, nego bi to mogle biti i druge europske zemlje. To je i poruka svim prepuštenim zemljama da su dane Putinu na izvol'te.
Da ne ispadnem politički analitičar (tek iznoseći svoja stajališta) evo jednog citata koji objašnjava ukrajinsko rodoljubno stajalište mimo Volodimira Zelenskog. Još srpnja 2022. poznata ukrajinska političarka Julija Timošenko kazala je za britanski „The Telegraph“: „Mir je iluzija. Treći svjetski rat je počeo, a jedino rješenje je da Putina dokrajčimo vojnim putem.“ Također je još tada strahovala da će sve popularnija postati inicijativa da se Kijev gurne prema mirovnom sporazumu (srpnja 2022.).
priznanje krivice
Vijesti se mijenjaju doslovno iz sata u sat: Putin sada ističe ugroženost Rusije širenjem Zapada na istok. Trump to prihvaća. Znači ruski hit više nije „denacifikacija Ukrajine“. Inače, ta nam je „ugroženost“ poznata i s hrvatskog terena jer svi smo mi ustaše.
Ono što je stravično, a što će se dogoditi ako Trump stvarno povuče američke trupe jest da će Europa ostati gotovo ogoljena. S četrdesetak američkih vojnih baza posijanih diljem europskog kontinenta govorimo o mogućnosti povlačenja 65.000 vojnika. Notorno je kako Europa ne može preko noći organizirati svoje partikularne vojske u jednu jedinstvenu, niti ju rasporediti za godinu dana. A u tom nebranjenom interregnumu svašta se još može očekivati od Putina. Mnogo je lakše spakirati se Amerikancima, konačno oni su to već izvježbali u Vijetnamu, Afganistanu, Iraku… nego razviti europsku vojsku.
Protuargument je: da, Trump se naoko povlači ali samo s 20 % vojske, naoko povlađuje Putinu dok u stvari samo mijenja žarište svojih interesa. On gleda trgovački: nešto svakako značajnije mora „dobiti“ na drugoj strani: Kanadu i Grenland? Ako vam se to čini nevjerojatnom, novom agresijom SAD-a, upitajte se jeste li vjerovali prije samo mjesec dana da bi povlačenje američkih postrojbi iz Europe uopće mogla biti mogućnost. Svejedno djelomično ili potpuno. K tome Americi nikada nije odgovarala jaka Europa.
vrijeme kojeg nemamo
Nadati nam se samo da ako se Trump odluči povući s našeg kontinenta da to ne će biti ni jednostrana odluka, a niti dekret za slijedeći tjedan već će se možda dati vremena Europi da rasporedi svoju vojsku. Jasno, ako to ne će biti tako, Putin će moći birati kao na meniju - koju će narednu zemlju anektirati.
Ameri su posijali tolike baze, posijali NATO u kojem opet oni imaju glavnu riječ, širili su se na istok i provocirali Rusiju. Sada kad je Putin pokazao očnjake, oni se povlače i ostavljaju nas na nemilost agresoru. I to čak i s prividno logičnim opravdanjem: branite se sami, ne očekujte da Vam slobodu jamči netko drugi. Kao da su Ameri s vojnim bazama tu došli zato da bi štitili Europu. Sigurno nisu širili svoj „american way of life“, niti svoju zonu utjecaja, niti su prkosili Rusima. Ne, oni su bili plemeniti.
Kako piše gospođa Goranka o američkom predsjedniku u svom komentaru na portalu HKV-ea: „za sada - nekoliko odličnih poteza, nekoliko upitnih, nekoliko sumanutih.“
Nisam vojni stručnjak ali očito je: poruka saveznicima u NATO-u da bi trebali vojne proračune povećati na 5 % BDP-a djeluje nedovoljno. Ostane li Europa sama, svoj vojni budžet morat će znatno, znatno više povećati. To će usput, naravno glatko ubrzati ukidanje dosadašnje široke raspodjele EU fondova. Inače: vojni analitičar Ante Kotromanović? Loš Večernjakov vic. Da bi bio analitičar, on prvo mora moći sastaviti rečenicu.
kako se to zove?
Nijedna od zemalja koje trajno pomažu obranu napadnute Ukrajine, u oružju ili na sve druge načine nije se „dosjetila“ onog čega se dosjetio Trump. Zvuči nevjerojatno ali je istinito: on traži naknadu za pruženu financijsku pomoć. Amerika nije osjetila izbjeglički val stradalih ukrajinskih obitelji, ona nema ništa ni s liječenjem ukrajinskih ranjenika, a te terete Amerika, kad svodi račun samo na oružje i financije, ne priznaje Europi. Ali iz Europe naravno nikome nije palo na pamet tražiti „obeštećenje“. Zamislite što bi ostalo od Ukrajine nakon rata, kad bi svih 27 članica EU i još dodatnih 5 zemalja NATO-a zatražilo povrat svoje uložene „investicije“.
Kakvu kompenzaciju, kakvu naknadu, kakvu protuuslugu, kakvu trgovinu zagovara Trump? Samo zato jer silom može, kao nitko iz EU bacio je oko na posebno vrijedna rudna bogatstva Ukrajine. U stvari želi da mu Ukrajina usred rata vrati primljenu pomoć. I to retrogradno. Pomoć želi pretvoriti u trgovinu ili kako to podlo naziva: gospodarskom suradnjom. Trump već zna i cijenu koju želi naplatiti: rude u vrijednosti 500 milijardi $. Svoj kolonijalni zahtjev upakirao je u izjavu: „da bi potpora Washingtona bila 'osigurana'.“ Zamislite da od zemlje uništene potresom tražite njezina rudna bogatstva u protuvrijednosti vaše pomoći.
Kako drugačije nazvati njegov zahtjev za „poravnanje“ duga s Ukrajinom, nego kao ucjenu i gramzivost. Kaže da su SAD-e do sada potrošile 350 milijardi $ što je debelo prenapuhana cifra ali od Zelenskog već traži 500 milijardi $. No, prema pouzdanim europskim izvorima procjene su: 132 milijarde € dano je iz EU i 114 milijardi € iz SAD-a. Očito nema tu nikakve dominacije SAD-a, još je manje logičan zahtjev da 100 američkih milijardi budu „osigurane“ s 500 ukrajinskih. Konačno, indikativno je i to što Amerika odbacuje prijedlog Zelenskog o zajedničkom poslu pri vađenju skupocjenih ruda. Svime se već došlo i do usporedbe: manje je poslijeratna Njemačka bila prisiljena plaćati reparacija nego što se sada nameće Ukrajini. Da, slično je prošla i Hrvatska, bio nam je nametnut embargo pa su cijene nabavljanog oružja odletjele u nebo. Ali kako se zove zarada na tuđoj teškoj nevolji?
Ono što je bilo Bidenovo: "Rusija ne smije pobijediti", Trumpovo je: "to je rat koji se ne može dobiti". I ovo su (financijske) posljedice.
jasan ulaz, u mutno
Kako shvatiti komentar američkog predsjednika da Zelenskij već dugo nije održao izbore i da ih treba održati „kao uvjet za mir“. Štoviše on to vidi kao sine qua non da bi Zelenskij uopće sjedio za pregovaračkim stolom. Kako to Trump naopako misli: prvo izbori tijekom ratnog stanja, a onda mir? Čelnici svih ukrajinskih stranaka složili su se da su izbori mogući tek 6 mjeseci po ukidanju izvanrednog stanja, a to znači da je Zelenskij punovažni ratni predsjednik. Taj rok od pola godine možda je u početku bio uvjerljiv ali sada kad rat traje pune tri godine, to više nikako nije. Pola godine je prekratak rok, a čini mi se da je to i onaj dvostruki. Putin bi kroz Trumpa želio izbore za trajanja žestoke agresije.
recentne prijetnje…
Iako je predsjednik Trump bio taj koji je započeo loptanje uvrjedama SAD-Ukrajina, posebno prema Zelenskom, on mu je biranim riječima odgovarao. Ali izjave da Trump „živi u prostoru dezinformacija koji je stvorila Rusija“ te da pomaže Putinu da „izađe iz godina izolacije“, pogodile su kabinet predsjednika. Hlađenje odnosa Trump-Zelenskij dosegnulo je točku ledišta, dok Trumpovi ljudi prenose kako je šef na njega bijesan. No, diplomacija ipak radi, mnogo lakše kad nema Trumpovih ispada. Tako situaciju oko minerala uspješno krpa inače oštar američki izaslanik, umirovljeni general Keith Kellogg. Ali, ostaje teška činjenica da nakon Rijada i Lavrov i Putin javno hvale američku delegaciju i samog predsjednika, a slave ga i ruski mediji. To mnogo govori.
Potpredsjednik J. D. Vance, koji je istinom šokirao u Muenchenu, sad je povodom ovih prepucavanja iskočio iz okvira poručivši Zelenskom da će mu se loše kritike na Trumpov račun „obiti o glavu“. I samo prepucavanje i ova primitivna prijetnja nisu put. Ako itko u kakofoniji izjava i telefonskih razgovora i razgovora u Rijadu ima pravo biti skeptičan i nezadovoljan onda je to taj nesimpatični Zelenskij i ta nesposobna EU.
…i reakcije
Osobna stajališta američkog predsjednika ispaljuju se u eter kao da je riječ o neupitnim činjenicama. Problem iz toga nastaje brzo jer se ne razmišlja o posljedicama, o odgovorima kojima će njegova stajališta biti pobijana: odmah je stigao odgovor njemačkog kancelara O. Scholz-a. Poručio je Trumpu da je pogrješno ukrajinskog predsjednika nazivati diktatorom. „On je izabran na izborima, Donald Trump je u krivu.“ Isto stajalište zastupa i njemačka ministrica vanjskih poslova A. Baerbock: „Trump-ova izjava je apsurdna“ pod diktaturom žive narodi Rusije i Bjelorusije, a ne Ukrajine. Da i ne spominjem Carla Bildt-a (u nas još u solidnom negativnom sjećanju pri „posredovanju“ u HOR-u) koji je ovdje švedski premijer i dugogodišnji diplomat. On je bio daleko oštriji: „predsjednik Trump je podivljao“; „njegov zlobni napad na Zelenskog“...
Pravi aperkat međutim zadao je odvjetnik i bivši potpredsjednik u prvom Trump-ovu mandatu, Michael Richard Pence. On je napisao: „Predsjedniče, Ukrajina nije započela ovaj rat. Rusija je pokrenula brutalnu i ničim izazvanu invaziju koja je uzela… (…) Put prema miru mora se graditi na istini.“
zašto Rusija, zašto oprez
Ruska federacija na čelu s bivšim kagebeovcem Putinom, ne vodi samo oružanu invaziju na Ukrajinu. Najviše se piše o oštećenjima podmorskih kablova u Baltiku i o neregistriranim ruskim brodovima koji prevoze, prekrcavaju pa prodaju rusku naftu unatoč zapadnim sankcijama. Tu su naravno i hakeri koji više ne napadaju samo komercijalne tvrtke radi otkupnine, već napadaju i strateški važne objekte posvuda u zapadnoj Europi. I tih je šteta proteklih godina sve više. Novo upozorenje (i) Hrvatskoj je slučaj ruskog obavještajca, terorista i diverzanta Aleksandra Bezrukovnog osumnjičenog za obuku proruskih snaga u BiH gdje je osposobljavao grupu Moldavaca za nasilne akcije protiv vlasti i sprječavanje Moldavije na njezinom putu u EU. Krajem 2024. uhićen je u Bosanskoj Krupi (samo 22 km od hrvatske granice) i izručen Poljskoj jer ga terete za koordinaciju napada na Poljsku, SAD, Njemačku i druge zapadne zemlje.
okruženje
U ovako užarenom stanju globalne politike, nije mogla u gorem trenutku, dolazi prvostupanjska presuda Miloradu Dodiku. Isti je već sto puta najavljivao otcjepljenje ali ako presuda bude osuđujuća on će moći preživjeti samo otkidanjem tzv. RS od BiH, a to znači: kreće opet iz Bosne. Sad je to atentat na Daytonsku BiH. Dodatni je benzin na vatri: nije upitno ni što će se dogoditi ako američke trupe napuste (i) Kosovo, pogotovo u kontekstu sadašnjeg Trumpova popuštanja Putinu. Jer i Srbija gori i Vučić je poput Dodika u bezizlaznom položaju zbog višemjesečnih demonstracija. Nevezano ali odmah po objavi presude Dodiku, na snagu će koincidentno stupiti i presuda Vučiću. Naime ovaj tjedan 80 % Srbije zbog američkih će sankcija ostati bez uvozne nafte (preko JANAF-a). Srbija ni Naftna industrija Srbije, a NIS je s 13.000 zaposlenih najveće poduzeće u Srbiji, ništa ne poduzimaju da bi ruske korporacije, koje su pod ovom blokadom, nacionalizacijom prešle u državne ruke. Tako će se Srbija sredinom ožujka kad potroši svoje pričuve, naći usred neviđenih nestašica jer će ostati samo na nedovoljnim bušotinama u istočnoj Srbiji i Vojvodini. A to bi mogla biti točka pucanja. Da je ona vrlo blizu pokazuje prekid poslovanja cijelog niza banaka i tvrtki s NIS-om. On više ne može realizirati ni jedno bankarsko jamstvo niti kredit za osnovno poslovanje. Naravno bit će velikih šteta i za JANAF i Hrvatsku. Ponekad zavidim onima koji politički ne vide i ne misle.
trebalo je još jučer
Teška oružana agresija na Ukrajinu i sav hibridni, obavještajni, asimetrični i elektronski rat koji Rusija vodi brojnim sredstvima protiv Europe, trebao je već odavno biti crveno upozorenje Vladi i Plenkoviću kako Hrvatsku treba zadržati na pametnoj distanci, a ne grlatiti se protiv Rusije i gurati se sa financijskim donacijama, posebno ne i sa isporukama oružja. Odavno smo se već trebali ograničiti na humanitarnu, neoružanu potporu ukrajinskom narodu. Ali uzalud, nastavlja se suicidalno i blesavo hrvatsko „čačkanje mečke“, k'o da smo supersila. Čemu služi taj skup vladajućih na Jelačićevu trgu? Protiv koga oni ulično demonstriraju, nakon što imaju u džepu sve medije u Hrvatskoj?
Na kraju ovaj jezoviti reality show kojeg već od studenog 2024. plešu Rusija i SAD-e, a unatrag dva tjedna i Trump i Zelenskij, prava je mučna nizanka s tisuću objavljenih i još više neobjavljenih detalja od čega se na neko vrijeme vrijedi udaljiti čekajući rasplet.
teška ptičurina
Kad sam prošli utorak između ostaloga pisao i o brodu-plutači „Galeb“ nisam pretraživao članke o njemu. Potom sam prelistao Večernji i Jutarnji te se vrlo iznenadio: proteklih godina pa sve do danas o toj je ptičurini diktatora Tita pisano ni više ni manje nego 116 (sto i šesnaest) puta! O takvom se tu sustavnom ispiranju mozga radi. Mislim (možda griješim) da je zločinac živ i sam bi im poručio: prevršili ste svaku mjeru. No poznato je da su poltroni ljudi bez osjećaja za dobar ukus i mjeru. Nikad dosta ulizništva. Zato: drugovi samo smelo napred! (Ode Obersnelov gradonačelnik Filipović)…
Javor Novak
