Kočevski rog 2. dio
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 02 Lipanj 2022 12:01
JEDNIM SNAŽNIM I DUBOKIM REZOM
Posebna "poslastica" kočevskog zločina bila su masovna klanja i škopljenja Hrvatica i Hrvata,u čemu se posebno isticala komesarka Milja. Ona je,prema navodu svjedoka, uistinu bila sotonskom maštom obdaren vrhunski stručnjak za mučenje i ubijanje ljudi.
Upravo je njezinom zaslugom "obična" partizanska masovna "likvidacija narodnih neprijatelja" na Kočevskom rogu pretvorena u kani-balsku orgiju ubijanja. Osobno je izdvajala veće skupine mla¬đih muškaraca i na-ređivala borcima da ih kolju, žlicama i noževima kopaju oči, odsijecaju uši,nose-ve i spolne organe,te im u prazne očne šupljine nabijaju izvađene testise, a u usta odre¬zane penise. Prema naredbi komesarke, partizanski su koljači sve amputacij-ske rane obilno solili i potom žrtve puštali da se što dulje muče.Milja je koljačke šeprtlje,koji su muškarcima rezom odozgo nevješto odsjecali vanjske spol¬ne or-gane gubeći vrijeme na "dugotraj¬no testerisanje", stručno podučavala tom zvjer-skom postupku. Prema Milji pravilni je partizanski postupak kastriranja započi-njao rezom ispod skrotuma, a nož se pritom polagao koso u prepo¬nu. Tako se penis zajedno sa skrotu¬mom odsijecao jednim snažnim i dubokim rezom. Milja je, isto tako, "drugarski kritikovala" nespretnjako¬viće, koji su zbog predubokog reza na vratu žrtava, zatupili noževe na njiho¬vim vratnim kralješcima, a u šumi ih nisu imali gdje naoštriti. Nevještim je koljačima pokazivala kako rez na vratu mora ići kružno kroz meke česti i zah¬vatiti velike žile obje strane vrata zajed¬no s grkljanom, da "hrvatska svinja" ne može glasno urlati.
IZBIJANJE NEZAVISNE IZ GLAVE
Milja je vlastoručnim kastriranjem umorila više stotina hrvatskih mladića
srednjoškolske dobi iz nekakvog inter¬nata školske ustanove i pritom ritualno li-zala njihovu krv s noža. Rukom im je utrljavala sol u amputacijske rane i nasla-đivala se njihovim mukama. Prije toga istu je skupinu mladića na šumskoj čistini grupno silovala i na felaciju pri¬siljavala skupina koljača na čelu sa zapovjedni-kom Simom. Milja je neko¬licini dragovoljnih koljačica demonstri¬rala vitalnu ekstirpaciju još uvijek kucajućeg srca kao vlastiti "specijalitet" zvan "usoljeno ustaško srce". Nakon četiri snažna udarca sjekirom u prednju starlit grudnog ko-ša u obliku četve¬rokuta i otkidanja prsne kosti,još uvijek živim žrtvama izvlačila je srca,rane obilato zasipala solju i potom ih potežu¬ći za srca i pripadajuće krvne žile, vukla po zemlji. Na kraju je nožem bušila ot¬vor na stijenci kucajućeg srca, usmjera¬vala mlazeve krvi žrtvi u usta i tjerala je da pije vlastitu krv.
Drugi Miljin "specijalitet" zvao se "kli¬nčani hrvatski mozak". Ova psihija-trij¬ska bolesnica, s velikom je nasladom živim ljudima kladivom zabijala zidar-ske čavle kroz lubanju u mozak i nakon svakog zabijenog čavla žrtvu pitala: „Je-sam li ti izbila Nezavisnu državu Hrvatsku iz glave?". Žrtve su dobro podnosile tu vrstu mučenja i začuđujuće dugo preživljavale. Prema Miljinoj naredbi, borci su svakodnevno na raž¬njevima žive pekli časnike hrvatske vojske.Postupak nabi-janja živog čo¬vjeka na kolac i njegovo pečenje na laganoj vatri obavljan je tako, da žrtva što dulje ostane na životu i pritom trpi nesnosne muke.
UŽASNA MUČENJA ŽENA
Jure,nadalje, tvrdi da su u svim vrsta¬ma zvjerstava prednjačile "drugarice" partizanke. Žrtvama oba spola palile su cigaretama i užarenim željezom najosjet-ljivije djelova vanjskog spo¬lovila i bradavice na dojkama. Žena¬ma su kroz rodni-cu bajunetom izrezivale i čupale maternice, te po¬tom iste žrtvama gurale u usta i gušile ih vlastitim organima. I muškarce su gušile uguravanjem odsječenog vla-stitog vanjskog spolovila u usta. Na nagovor komesarke Milje, partizanke su ko-made bodljikave žice za vezi¬vanje ruku muškarcima sadistički za¬bijale kroz pe-nis u mokraćnu cijev. Trudnicama su nožem parale trbuhe, vadile im nerođenu djecu i dječje ru¬čice provlačile kroz nožem napravlje¬ne proreze na dojkama maj-ke. Partiza¬nke su skupini časnih sestara i svjeto¬vnih žena, nakon serijskog silo-vanja, vlastite ruke provukle kroz proreze na dojkama, međusobno ih svezale ži¬com i potom ih prisilile da prije smaknuća tako sputane i gole, uz zvuke harmo-nike, plešu kozaračko kolo i pje¬vaju: "Mi smo kurve, joj mi smo kurve i hrvat-sko smeće, časne sestre, joj časne sestre, đubre su najveće".
Neke su drugarice "likvidacije" vršile tako da su ženama i muškarcima pu-šča¬ne cijevi zabijale u rodnicu ili analni otvor i zatim pucale u njih. Na poticaj komesarske Milje,"drugarice" su ve¬ćem broju žena odsijecale dojke, solile rezne površine i potom posoljene odsje¬čene dojke pritiskale natrag na amputa¬cijske rane. Uz to su im žičanim četka¬ma nanosile grozne ozlijede vanjskog spolovila i nakon toga solile rane. Teš¬ko unakaženim žrtvama mokrile su i defecirale po ra-nama i po licu. Svaki, pa i najzvjerskiji postupak prema žrtvama, na Kočevskom je rogu bio praćen sku¬pnim poticanjem,javnim odobrava¬njem i kanibalskim odu-ševljenjem zločinaca.
TITOVA OSOBNA ODGOVORNOST
U petak, 1. lipnja 1945, tijekom prijepodneva, kočevska je stratišta uz iznimno jako oznaško osiguranje, natkrivenim američkim džipovima obišlo visoko partijsko i vojno izaslanstvo
Simo i Milja su među dragovoljci¬ma izdvojili skupinu koljača s mesar-skim iskustvom i zadužili ih za deranje kože živim ljudima. Te su "drugove" oslobodili svih drugih zloči¬načkih obveza i dali im povlašten status u kaznenoj jedinici. Svjedok navodi da su ih zvali "specijalisti", a njihov zločinački uradak "specijalnom obra¬dom". "Specijalisti" su žrtve vješali naglavačke na drvene kri-ževe za deranje svinja i živima im derali kožu počevši od stopala prema glavi. "Specijalnu su obradu" namjerno izvodili potanko i što dulje, a oderane dijelove tijela obilno zasipali solju. Urlici koje su ove žrtve ispuštale prije bi se mogli na-zvati životinjskim, nego ljudskim. Obrada je završavala ski¬danjem skalpa i po-tom pribijanjem u cijelosti oderanih ljudskih koža na obližnje drveće radi suše-nja. "Spe¬cijalist" živoder potom bi oderanu žr¬tvu ostavio da posoljenog ogolje-nog potkožnog tkiva polako umire u mu¬kama ili bi joj u položaju naglavačke rasporio trbuh, izvukao i presjekao šupljine i vijugu iz koje se cijedio iz¬met, provukao u usta.
RASPOLOŽENJE UZ LOGORSKU VATRU
Koljačka 24-satna smjena obično je završavala paljenjem logorske vatre i cjelonoćnim dežurstvom nad svježe popunjenim grobištem. Uz logorsku se vatru jelo,opijalo i pjevalo,prepričava¬la su se koljačka iskustva iz proteklog dana,a po-jedini parovi partizanskih ka¬nibala izdvajali su se i podalje od vatre javno kopu-lirali. Idući dan u zoru nastu¬pala je druga smjena i nastavljala s ubijanjem. Tije-kom pokolja poneki od "drugova" slabih živaca povraćali su,padali u nesvijest ili čak doživjeli živča¬ni slom. Jure je iznio vrlo zanimljiv podatak o postupku parti-zanskog stože¬ra prema takvim pojedincima: "Prolu¬pale je koljače odmah odvo-dila OZNA i vjerovatno ih po kratkom postupku ubila, jer ih više nitko od nas nikad poslije nije vidio,niti je čuo bilo što o njima". U "drugova" su se prigodom klanja znali javiti tzv. jurišantski napa¬di, pri čijem su nastupu u svojevrsnom transu žrtve ubijali "kao po tekućoj traci". Pojedine su "drugarice" pri ubijanju dobivale psihomotorične napade poznate pod pučkim nazivom „Kozara”. Tada su u stanju tobožnje opsjednutosti mahnito unakazivale i ubijale ljude, lizale krv i mozgovinu žrtava, te trgale vlastitu odjeću, vadile dojke i javno masturbirale.
Svjedok Jure navodi da su, protivno dojmu koji vlada u javnosti, slovenski partizani ravnopravno sudjelovali u svim vrstama nasilja nad žrtvama. Prema Ju-rinoj procjeni,na kočevskim su stratištima slovenski koljači obavili pri-bližno po-lovicu posla i to na osobito ok¬rutan način. Sa sobom su donijeli velike šumarske tandem-pile"žage"i s njima "hrvaške bandite žagali" na pola i to vrlo polako,tako da se žrtva čim dulje muči i zapomaže. Svjedok ističe da je osobno promatrao Slovenku, kojoj su njemački vojnici navodno pred očima pobili čitavu obitelj, kako u stanju pot¬pune izbezumljenosti živim ljudima nožem izrezuje utrobne organe i sjeki¬rom odsijeca udove.Ista je osoba kas¬nije postala viđenija dužnosni-ca KP Slovenije. Slovenski su partizani poje¬dinim žrtvama prilikom klanja odsi-je¬cali glave i s njima za vrijeme odmora igrali nogomet. Osim toga ljudske su glave nabijali na štapove i pekli na žaru.
PUNIH DVANAEST DANA POKOLJA
Jure je osobno vidio Dubajića kako kolje hrvatske zarobljenike dvosjeklim bodežom zvanim kama.Pritom je pio mlazeve krvi iz njihovih vratnih žila i lizao krv sa noža. Neki "drugovi i dru¬garice", uključujući i komesarku Milju, lizali su posoljen svježi mozak žrtava na vrhu noža. Milja je nakon brojnih vlastoručno izvršenih "likvidacija" po¬primala sotonski izgled. Bila je tako kr¬vava, da joj se ljudska krv cijedila s odjeće i ruku. Čizme su joj bile ružičasto-bijele od gaženja po ljudskoj moz¬govini, a u naborima odjeće i kosi nosi¬la je komadiće raznesenih lubanjskih kostiju i ljudskog mozga.
Punih 12 dana vrletima Kočevskog Roga prolamali su se urlici i jauci ljudi podvrgnutih neopisivim mukama. Ve¬lik broj unakaženih žrtava, posebno že¬na, na koljenima je molio partizane da prekinu s daljnjim mrcvarenjem i od¬mah ih ubiju. Završnih dana pokolja posebno dovedene diverzantske jedini¬ce počele su eksplozivom urušavati gr¬otla jama i usjeke u kojima su ležali de¬setci tisuća tru-pla i pokoji umirući nes¬retnik. U slučajevima kada bi eksploziv neoprezno bacili na ljudska tijela, eksp¬lozija bi iz jama visoko u zrak izbaciva¬la i okolo raznosila kašu od ljudskog mesa i kosti.
TITO PRED ODERANIM SVEĆENIKOM
U petak 1.lipnja 1945.tijekom prijepo¬dneva,kočevska je stratišta uz iznimno jako oznaško osiguranje, natkrivenim američkim džipovima obišlo visoko partijsko i vojno izaslanstvo. Jure i "drugovi" uspjeli su među njima prepo¬znati maršala Josipa Broza Tita, Edvar¬da Kardelja, potpukovnika Milana Že¬želja, te generale Aleksandra Rankovi¬ća, Peku Dapčevića, Ivana Mačeka, Franca Leskošeka,Koču Popovića i Pe¬tra Drapšina. Prilikom pro-laska te sku¬pine kroz Kočevje i okolna sela, bio je proglašen redarstveni sat sa strogom za¬branom izlaska iz kuća i gledanja kroz prozore.U svakoj kući na smjeru kre¬tanja kolone vozila, naoružani je parti¬zan na nišanu držao sve ukućane i silio ih da borave u prostorijama bez pogle¬da na cestu.Spomenuta se delegacija najkrvoločnjih partizana pri obilasku živo zanimala za rezultate svog udruže¬nog zločinačkog pothvata.
Kako je ubijanje "hrvatske bande" bilo u punom zamahu, borci su vrhovnom komandantu i pratnji uživo prikazali sažetak krvo¬ločne metodo-logije za eksterminaciju Hrvata. Između ostalog, pokazali su im razapete svježe oderane ljudske kože pune muha, te na stablo naopako pribijenog svećenika Mihovila Lajoša oderane kože, obrađenog na partizanski način. Iz usta mu je virio vlastiti penis, izvađene očne jabučice bile su mu žašilje-nim štapićima zabijene na mjesta odrezanih uški, a testisi su mu bili štapići-ma zabijeni u prazne očne šupljine. Izvađeno srce bilo mu je velikim čavlom pribijeno na čelo, a na mjestu odrezanog penisa iz trbuha je virilo raspelo. Ushićen prikazanom kanibalskom orgijom,Tito je Simi i Milji "čestitao na primjernom obav¬ljanju zadaće". Po završetku "likvida¬cije" svim je izvrši-teljima pokolja na¬redio "dvotjednu nagradnu preko¬mandu na Bledsko jezero, radi odmora i partizanskog druženja".
TITOVA POŠTENA INTELIGENCIJA
Od utemeljenja zlosretne partizanske jugoslavenske državne tvorevine, iz-nikle na krvi Kočevskog roga i sličnih zločina, pa do danas, naraštaji hrvatskih i inih boljševičkih pseudoznastvenih dušobrižnika uporno pokušavaju opovrgnuti "dezinformaciju neprijateljske propagande" da je Tito osobno naredio, te tijekom svibnja i lipnja 1945. na mjestu dogadaja zapovjedao pokoljima hr¬vatskih ratnih zarobljenika i svjetovnih uhićenika. Štoviše, komunistički profesorski ološ s hr-vatskih sveučilišta i dan danas tvrdi da partizani u načelu nisu kršili međunarod-no ratno pravo,niti su izvršili bilo kakav ozbiljnji ratni zločin.Okorjeli krijumčari povijesti iz redova tzv. Titove poštene inteligencije smetnuli su pritom s uma po-datke objavljene u komunističkom tisku u to doba, koji govore suprotno. Primje-rice, tih dana je „Vjesnik“ jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatske, ne samo potanko pratio Titovo kretanje, boravke i govore, nego je ujedno opisivao i veličao masovna ubijanja ljudi bez sudske presude.Iz tekstova objavljenh u"Vje-sniku“,ljudska je krv jednostavno liptila. Već i letimični pregled Titova kretanja nedvojbeno dokazuje da je komunistički zločinac između 19. svibnja i 6. lipnja kroz 1945. neprekidno boravio u Sloveniji i na obližnjem sjeverozapadu Hrvat-ske. Upravo u tom razdoblju i na tom području, po njegovoj je naredbi bez suda ubijeno više stotina tisuća ljudi.
************
Nikad više nećemo dozvoliti da se poje¬dinci koriste plodovima džinovske bor¬be naroda.Mi ćemo našu kuću provje¬triti tako,da se za uvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajed¬nčku kuću- slobodnu, federativnu Jugo-slaviju. J. B. Tito, Vjesnik, 25. svibnja 1945., br. 30, str. 4
TITO JE OBIŠAO MJESTA MASOVNIH LIKVIDACIJA
Tijekom boravka u Sloveniji, 1. lipnja,prema svjedočenju dragovoljca Jure, Tito je s visokim partijskim i vojnim izaslanstvom obišao klaonicu na Kočevskom Rogu u vrijeme najžešćeg ubijanja
Kronološki gledano Tito je već 14.svibnja u Zagrebu predsjed¬ao sastan-kom štaba I. i II. armije JA i Glavnog štaba Hrvatske, kojima su prema redosli-jedu za¬povijedali generali Peko Dapčević, Koča Popović i Ivan Gošnjak, te člano¬vi „Narodne vlade Hrvatske“ na čelu s razvojačenim generalom Vladimi-rom Bakarićem zvanim Mrtvac.
KOLJAČ MIJALKO TODOROVI
Sastanku je kao potpredsjednik Savez¬ne vlade nazočio Edvard Kar-delj zvan Bevc. Prema svjedočenju sudionika sastanka,načelnika Vojnosud-skog odjela II. armije Gabrijela Divjanovi¬ća, glavne teme sjednice bile su: osni¬vanje i rad Komunističkih koncentra¬cijskih logora za eksterminaciju Hrva¬ta, određivanje pravaca kretanja i eta¬pno sprovođenje zarobljeničkih hod¬nja smrti, pronalaženje većeg broja prikrivenih stratišta i organizacija ma¬sovnog ubijanja Hrvata. Tijekom sjed¬nice posebno se isticao komesar I. ar¬mije, velikosrpski koljač Mijalko To¬dorović, sredinom svibnja 1945. glav-ni organizator i izvršitelj pokolja hrvatskih rodoljuba u Zagrebu i okolici. Mijalko se pred vrhovnim komandan¬tom hvalio da je po zagrebačkim stra-tištima "vlastoručno poklao više ljudi nego tijekom cjelokupnog dosadaš-njeg rata zajedno i to u tolikom broju da ga je zabolila desna ruka, zgadio mu se život i više ne može jesti meso".
GOVOR O KONAČNOM OBRAČUNU
Prema partizanskom tisku, Tito je u zagrebačkoj okolici boravio od 19. svibnja nadalje. U nedjelju 20. svibnja predvečer, nenajavljeno je u pratnji gene-rala Aleksandra Rankovića i Koste Nađa ušao u Varaždin i obratio se građani-ma koje su partizani strojni¬cama i bajunetima natjerali na Kapu¬cinski trg. U svom govoru održanom u pripitom stanju, izjavio je da "u Vara¬ždin nije došao službeno, niti da govo¬ri o politici, već da obiđe jedinice JA koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom". Svim „neprijateljima“ najavio je"da će u novoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame".
TITOV OBILAZAK
Tito je tijekom dvodnevnog puta po sjeverozapadu Hrvatske obišao parti¬zanska stratišta,pregledao svježe isko¬pane masovne grobnice i razgo-varao sa psihopatima koji su vršili"likvi¬dacije".Potom je 21.svibnja došao u Zagreb i isti dan održao govor na Markovu trgu. Sljedeća tri dana boravio je u Zagrebu i njegovoj okolici, te pritom osobno zapovijedao masovnim ubija¬njem Hrvata. Prema svjedočanstvu ča¬snika OZNE Dragutina Rafaja, u Kar¬lovcu je obišao komunistički koncen¬tracijski logor za eksterminaciju Hrva¬ta Dubovac i tamo zatekao tisuće Hr¬vata kako leže na zemlji unutar žice.Zapovjedniku je naredio"ubrzavanje dinamike ubijanja uključivanjem srps¬kog stanovništva Korduna i Banije i to tako da hrvatsku bandu uz pret-hodnu najavu šalje na likvidaciju u srpska sela". U Sisku je posjetio sličan, no ne¬što manji logor Viktorovac i također naredio žurnije ubijanje uz po-moć okolnog srpskog stanovništva.U obi¬lasku samoborskih logora i stratišta zadržao se cijelo poslijepodne. U prat¬nji bivšeg bravara, generala OZNE Ivana Krajačića,više je puta obišao zagrebačke logore i zatvore i izrazio ne-zadovoljstvo sporošću "likvidacije". Od Krajačića i ministra zdravstva Na-rod¬ne vlade Hrvatske Aleksandra Ko¬harevića zatražio je detaljan popis po¬bijene "hrvatske ranjeničke đubradi" iz zagrebačkih bolnica, jer je načuo da je nekima pošteđen život. Spomenuta dvojica psihopata odmah su dala pre¬živjele ranjenike pobiti u bolesničkim posteljama i potom su svom vr-hov¬nom komandantu dostavili popis sma-knutih ranjenika iz svih tadašnjih 11 zagrebačkih bolnica. Ukupan broj ubijenih ranjenika iznosio je 4.791. Prezauzet ubijanjem Hrvata, Tito se 22. svibnja brzojavom ispričao gene¬ralu Crvene armije Ždanovu što ga osobno ne može primiti prilikom nje¬gova posjeta Beogradu, pa je gosta u zamjenu primio načelnik Generalštaba JA Arso Jovanović.
PROSLAVA ROĐENDANA
U petak 25.svibnjaTito je u Zagrebu svečano proslavio svoj navodni rođe-n¬dan. Prema Divjanovićevu svjedo¬čanstvu njegovi najbliži suradnici priredili su mu kao rođendanski pok¬lon "drugarsko" iznenađenje. Odveli su ga u policijsku zgradu u Petrinjskoj ulici i s prozora mu u dvorištu pokazali netom izručenu Hr-vatsku vladu na čelu s Nikolom Mandićem i Milom Budakom,postrojenu nje-mu u čast.Tito je pobjedonosno blistao osjećaju¬ći vrhunac vlastite moći. Naredio je da ih se do suđenja ne smije tjelesno zlostavljati. Svojoj je pratnji s ponosom pokazao ćeliju u kojoj je svojedobno bio zatvoren.Potom se odvezao na proslavu rođendana koja je trajala dugo u noć i završila teškim opijanjem sudionika.Iduće jutro, nakon što se ot¬rijeznio,Tito je odlučio na revolucionaran način riješiti pita-nje velikog broja ratnih izbjeglica zatečenih u Zagrebu i bližoj okolici.
Zagreb, koji je prigodom zadnjeg prijeratnog popisa 1931. imao 185.581 stanovnika,konac rata je dočekao s preko 600.000 duša, pretežito vojnika i izbje-glica iz opustošenog dijela NDH. Nakon uzmaka hrvatske vojske u Austriju, u Zagrebu je na rubu gladi i dalje boravilo oko 220.000 svjetov¬nih izbjeglica.Pre-ma Divjanovićevu svjedočanstvu, Tito je u subotu 26. svibnja naredio "da se ova cjelokupna hrvatska izbjeglička banda izbaci iz grada"i"pod oružanom pratnjom jedi¬nica regularne armije, OZNE i KNOJ-a, usiljenim hodnjama ili vlakovima organizirano sprovede u zavičajna mjesta". "Putem ili po pri-spjeću u za¬vičaj, hrvatski je smrad trebalo bez milosti likvidirati, jer su oni većinom bili narodni neprijatelji". Zapovjednik grada Večeslav Holjevac isti je dan prema maršalovoj naredbi raspisao okružnicu i otvorio dva prolazna logo¬ra. Manji, za izbjeglice iz užeg grad¬skog područja, u prihvatnoj stanici Crvenog križa kod Glavnog kolodvo¬ra,te veći, za izbjeglice iz okolice gra¬da, u Psihijatrij-skoj bolnici Vrapče. Partizanska horda je potom, usred Za¬greba i ne zazirući od zgražanja javno¬sti, počela s pljačkom, silovanjem, nasilnim odvođenjem i kla-njem ove skupine nesretnih ljudi, koju su uglav¬nom činili starci, žene i djeca.
NAREDBA BROJ 7
Prema svjedočenjuKoče Popovića i Gabrijela Divjanovića,Tito je na-kon proslave rođendana na nagovor gene¬rala Rankovića naredio da se za odma¬zdu pobiju svi hrvatski mladići rođeni između 1924. i 1927. u gradu i kotaru Zagreb, koji nisu zarobljeni u završ¬nim operacijama II. svjetskog rata, a kraj rata su iz raznih razloga dočekali kod kuće. Naredba je izuzela osobe koje su pristupile je-dinicama partizan¬ske paravojske, te pojedince zdravst¬veno nesposobne za službu u oruža¬nin snagama. Komanda grada Zagre¬ba ovu je Titovu odluku uobličila u znamenitu"Naredbu broj 7". Tom je naredbom komanda uspjela podlo namamiti 7.800 mladića, koji su se kojekuda skrivali, da se jave radi tobožnjeg "novačenja u JA". Odmah po partizanskom"novačenju" izvrše¬nom u vojnom objektu u Maksimi¬rskoj ulici 63, mladići su stavljeni pod vojnu stražu i sprovedeni u logore Maksi-mir i Prečko. Odatle su noću, po¬dijeljeni u dvije skupine, u četveroredovi-ma odvedeni na usiljenu hodnju smrti preko Podravine, Slavonije i Srijema u logor Kovin u Vojvodini. Nakon neizrecivih zvjerstava izvršenih putem, u Kovin ih je živih stiglo 2.200, a u Zagreb se vratilo svega 58.
Nastavlja se.....
