Istina je najjače oružje, zato jasenovačka laž ne može opstati
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 02 Svibanj 2023 19:01
Posljednjih desetak godina hrvatska je javnost zaokupljena, među inim, intenzivnijim razodkrivanjem, s jedne strane, odnosno skrivanjem, s druge stane, istine o Jasenovcu u doba Drugoga svjetskoga rata i u poraću. Promicatelji naslieđenoga velikosrbskoga mita o Jasenovcu iz doba socialističke Jugoslavije uporno se trude skriti od očiju javnosti tu istinu
na način da trajno podmeću laži koristeći svoj politički položaj u suzbijanju onih, koji žele razodkriti tu istinu. Taj velikosrbski mit pomalo je razdrmavan već u prvom desetljeću slobodne Republike Hrvatske i to je nastavljeno u drugom njezinom desetljeću. Za to su zaslužni znanstvenici i iztražitelji: akademik i predsjednik dr. Franjo Tuđman, dr. Josip Jurčević, akademik Josip Pečarić, Ljubica Štefan, mr. Mladen Ivezić, dr. Vladimir Horvat, prof. Vladimir Mrkoci i novinar Tomislav Vuković. Objavom knjige Tomislava Vukovića godine 2012., "Drugačija povijest (o Srbu, Jasenovcu, Glini ...)", započelo je još intenzivnije traženje istine o Jasenovcu. Iste godine dao je "Hrvatski list" priliku meni podpisanomu izreći svoje spoznaje o Jasenovcu, što je izazvalo veliko protivljenje od strane negatora istine i političkih uhljeba. Pogotovo im je zasmetalo tumačenje častnoga hrvatskoga pozdrava "Za dom spremni". Nakon toga usliedili su i drugi znanstvenici i iztraživači svojim radovima o Jasenovcu. Tu je svakako na prvom mjestu Igor Vukić svojim neumornim iztraživačkim arhivskim radom, na temelju čega je napisao nekoliko knjiga. Svoju knjigu o lažnom popisu jasenovačkih žrtava podario je hrvatskoj javnosti Josip Kljaković-Šantić (2016.). Svojim međuznanstvenim pristupom velike su količine laži s Jasenovca odpuhnuli dr. Nikola Banić i dr. Mladen Koić, koji su objavili više desetaka članaka u "Hrvatskom tjedniku" i na raznim mrežnim portalima razodkrivajući pojedinačne lažnjake na službenom jasenovačkom popisu žrtava.
Negatore jasenovačke istine i političke uhljebe jako su zaboljela osobito dva recenzirana izvorna znanstvena rada, koja su objavili Stipo Pilić i mr. Blanka Matković u akademijinom zborniku "Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru" (2014.), odnosno dr. Nikola Banić i dr. Neven Elezović na englezkom jeziku u mrežnom časopisu "IEEE Access" (2020.). Istina o Jasenovcu probija se i izvan hrvatskih granica englezkim prievodima knjiga, kao što su "Radni logor Jasenovac / Labour camp Jasenovac" (2019.) i "Razotkrivena jasenovačka laž / Jasenovac – a lie uncovered" (2020.).
Istina je najjače oružje u svim razpravama i ideoložkim sukobima. No, nije dovoljno da bude samo napisana na papiru i u knjigama. Ona mora živjeti u sviesti ljudi. Svjestni toga, pobornici istine su godine 2014. osnovali Družtvo za iztraživanje trostrukoga logora Jasenovac, kako bi svojom djelatnošću trajno uprisutnjivali istinu o Jasenovcu u hrvatskom narodu. Krajnja nam je svrha bila i jest, osloboditi hrvatski narod od tereta jasenovačkih laži, kako bi mogao slobodno živjeti. Bilo je velikih odpora za upis toga družtva u Registar udruga građana Republike Hrvatske. Ustrajnim radom vodstvo družtva je svladalo sve prepreke, te su njegovi članovi do danas vrlo zauzeti u promicanju istine o Jasenovcu. Družtvo je do sada objavilo četiri knjige na hrvatskom jeziku i tri englezka prievoda. Održana su mnoga predstavljanja tih knjiga diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i mnoga predavanja na raznim tribinama. Dio hrvatskoga naroda, koji prati ta događanja i koji čita "Hrvatski tjednik", koji je najjači promicatelj hrvatske istine, oslobođen je tereta nametnute krivnje, te više ne vjeruje političarima, koji pokušavaju i nadalje promicati velikosrbski mit. Drugi dio hrvatskoga naroda ovisan je o javnim priobćajnicama, pa još uviek sliepo vjeruje svemu onomu što političari pred kamerama izreknu.
Može se reći, da je ukinut monopol nad istinom, jer smo se uspjeli izboriti u javnom prostoru za vlastito djelovanje, govorenje i promicanje istine. Naravno je, da suprotni tabor, t.j. negatori istine i politički uhljebi nisu zadovoljni s takvim stanjem, pa u nedostatku argumenata za obranu svojih "istina" prizivaju argument sile, kako bi državna vlast svojim represivnim mogućnostima suzbila slobodno iztraživanje i predstavljanje rezultata javnosti. Poznato je, da je najuspješnije suzbijanje neke ideje nekom drugom idejom. Ideja se ne može suzbiti silom. Tko to pokušava, pokazuje da mu je ideja slaba, da nema argumenata, kojom bi ju obranio. Na žalost, političko stanje u Hrvatskoj je trenutačno takvo, da donedavni monopolisti nad istinom, a današnji gubitnici u svim razpravama, jer ne mogu obraniti svoju ideju, odnosno velikosrbski mit, prizivaju represivno djelovanje državnog aparata, protiv onih koji se bore samo snagom istine i jasne ideje. Slušajući takve gubitnike Hrvatski je sabor donio prije nekoliko dana "Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira", prema kojem bi se kažnjavalo onoga, koji bi pozdravljao pozdravom "Za dom spremni". A to je pozdrav kojim su hrvatski branitelji obranili i oslobodili Hrvatsku od velikosrbskoga neprijatelja. Budući da se ne valja bosti s rogatim, kako nas uči mudrost našega naroda, predlažem da hrvatski branitelji u budućnosti koriste pozdrav "Za hrvatski dom spremni".
Kad je rieč o Jasenovcu treba stalno ponavljati, ono što je prof. Vladimir Mrkoci napisao god. 2008. u svojoj izvrstnoj knjizi "Ogoljela laž logora Jasenovac", a to su sljedeći zaključci: 1.) za množtvena ubijanja u logoru Jasenovac nema nikakvih dokaza; 2.) komunistička vlast pokušala je dokazati svoje teorije i svoj napuhani mit izkapanjima u tri navrata, ali to nije uspjela, jer je trajno nailazila na žrtve vlastitoga zločina; 3.) od svih nacionalnosti najbrojniji su logoraši bili sami Hrvati, protivnici ustaškoga režima; 4.) točan broj žrtava logora Jasenovac niži je od najniže službene komunističke procjene; 5.) logor Jasenovac bio je radni logor, a ne logor uništenja; 6.) logor Jasenovac postojao je i nakon godine 1945. pod upravom komunističkih vlastodržaca i u to je doba nastao najveći broj jasenovačkih žrtava. Slično je Igor Vukić u svojoj nizanci u "Glasu Koncila" godine 2013. uztvrdio, da ratni logor u Jasenovcu nije bio logor iztrebljenja, već sabirni i radni logor, te da u njega nisu dovođeni ljudi zato što su bili drugčiji (po vjeri, naciji, rasi ili slično), već samo oni koji su ugrožavali stanovništvo i poredak ND Hrvatske, Židovi zbog političkoga pritiska Njemačke, a privremeno i oni koje je zbog ratnih podhvata trebalo zbrinuti.
Borba za jasenovačkom istinom nastavlja se, dokle god o njoj ne bude upoznat većinski dio hrvatskoga naroda i dokle god hrvatski političari u tom pogledu ne budu počeli razmišljati i raditi u korist hrvatskoga naroda.
Stjepan RAZUM,
Član Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac
Hrvatski tjednik, 27. travnja 2023.
