Uljanik posuđivao milijune Končaru dok nisu imali za plaće, Miletić pere ruke: IDS nije imao ništa s Uljanikom
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 31 Ožujak 2019 16:52
Danas Večernji list donosi intervju s gradonačelnikom Pule Borisom Miletićem koji pere ruke od Uljanika i za sve optužuje Vladu i Zagreb, a Jutarnji list objavljuje kako je Uljanik u ljeto 2018. godine dao pozajmicu tvrtki Nenada Končara, sina Danka Končara, u iznosu od 1,381.550 milijuna eura, odnosno – oko 10 milijuna kuna.
Uljanik je prethodno platio 1,889.550 milijuna eura za isporuku agregata tvrtki u većinskom vlasništvu Končara, a potom 1,275 milijuna eura i kineskom dobavljaču od kojeg su agregati bili naručeni, jer je Kinezima Končareva tvrtka od tih novaca dala tek 425 tisuća eura! Tako je dosad za te agregate Uljanik platio 3,164.550 milijuna eura, odnosno platio ih je – dvaput, jednom Končarevoj tvrtki koja ih je uvozila, a drugi put kineskom proizvođaču koji ih nije htio isporučiti dok ne budu plaćeni u cijelosti.
Končareva tvrtka im se obvezala u roku od tri godine vratiti tih 1,889,550 milijuna eura pa je Uljanik spomenutim ugovorom u ljeto 2018. godine pristao isplatiti ostatak tog potraživanja, a vodio se kao pozajmica. No račun Končarove tvrtke je u blokadi, i to od ožujka ove godine od strane Uljanika.
No to nije sve – Uljanik je, kako se navodi u ugovoru u posjedu Jutarnjeg, ugovorio ukupnu cijenu agregata od 2,223 milijuna eura s Končarevom tvrtkom, a iz istog tog ugovora također je vidljivo da je Adriadiesel ugovorio kupovinu tih agregata po ukupnoj cijeni od 1,700 milijuna eura. A na kraju je Uljanik za te agregate platio 3,164.550 milijuna eura!
Istovremeno, gradonačelnik Pule Boris Miletić u intervjuu u Večernjem listu na pitanje novinara: “Neki prozivaju i IDS zbog stanja u Uljaniku, u smislu da je lokalna politika štitila menadžere koji su sada uhićeni. Postoji li odgovornost IDS-a za stanje u Uljaniku? odgovara:
“Utjecaj IDS-a na poslovanje Uljanika bio je i ostao ravan nuli. Udio jedinica lokalne samouprave u poslovanju Uljanika je 0,7 posto, a udio države 25 posto. Političke opcije koje nemaju šanse u Istri ostvariti bilo kakav relevantan izborni rezultat pokušale su preko agonije Uljanika naštetiti IDS-u. Takve su konstrukcije mogle u naletu histerije funkcionirati neko vrijeme, ali ljudi su brzo shvatili da i da je htjela, lokalna vlast nije mogla baš nikako utjecati na poslovanje Uljanika. Da je IDS imao ikakvu ulogu u Uljaniku, brodogradilište bi raslo, kao što raste cijela Istra. Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.”
On također tvrdi da brodogradnja može biti profitabilna, temeljem toga što u Italiji postoji profitabilno brodogradilište u Monfalconeu koje gradi uglavnom kruzere.
U Uljaniku je nedavno sagrađen prvi kruzer, za sad još nedovršeni “Scenic eclipse”, no australski naručitelj ne dozvoljava radnicima Uljanika pristup nezavršenom brodu koji kasni gotovo godinu dana, a do završetka će kasniti vjerojatno i više, i na završetku broda rade njegovi radnici, te je prošlog tjedna zaprijetio tužbama ukoliko štrajkaši ne dozvole nastavak rada na brodu.
Njegova odluka da posao gradnje kruzera povjeri Uljaniku je bila predmetom skepse u brodarskim krugovima, jer Uljanik nije imao iskustva u takvim poslovima, a u Uljaniku su se nadali da bi im uspješan završetak tog projekta omogućio narudžbe drugih takvih brodova i kako je ta narudžba osiguranje budućnosti brodogradilišta. No nakon katastrofe sa “Scencic eclipseom”, kad je novac od avansa potrošen a brod nije završen, teško je zamisliti da bi Uljanik ikad ponovo dobio takvu narudžbu i kad bi se Vlada odlučila spasiti ga.
