Jedina knjiga u svijetu koja se mora čitati po noći, u mraku, pod svjetlošću jedne svijeće, “Bitka za Vukovar, ne plači moj dobri Anđele“ autora Damira Plavšića
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 21 Svibanj 2020 13:00
Autor si knjige ‘Bitka za Vukovar, ne plači moj dobri Anđele’ koja se, prema nekim recenzijama, smatra jednom od najboljih knjiga o Domovinskom ratu. Kako si se odlučio napisati knjigu i što te je na to ponukalo?
Knjigu sam odlučio napisati ponukan općim neznanjem učenika i mladih o Domovinskom ratu a posebno o bitki za Vukovar koja spada u svjetske fenomene poput Američkog Alama ili Ruskog Staljingrada. Da se u bilo kojoj zemlji na svijetu vodila takva bitka kakva je bila bitka za Vukovar o njoj bi već bilo snimljeno na desetke filmova a svi bi se ljudi sa ponosom i poštovanjem odnosili i prema bitki i prema preživjelim Braniteljima.
Drugi povod je bio taj što sam htio opisati neke od akcija koje su bile presudne za bitku za Vukovar o kojima se do tada ništa nije znalo a poput uništavanja prvog tenka u Vukovaru i početku rata ili presijecanje komunikacije Vukovar – Borovo naselje kod Caffe bara “London“.
Treći je povod bila moja namjera da se sa potpunom istinom napisanom u knjizi suprotstavim lažima, bajkama i izmišljotinama koje već dvadesetak godina pojedinci objavljuju u knjigama, medijima i na društvenim mrežama. Mnogi takvi pojedinci koji ili uopće nisu branili Vukovar ili su u Vukovaru bili svega nekoliko dana, pišu knjige, objavljuju u medijima i drže predavanja o bitki za Vukovar te na takav način stalno ponavljajući laž dovode do toga da laž postaje “istina“. Neki pojedinci tako izmišljajući i lažući, sebe stavljaju iznad svih nas ostalih koji smo u bitki za Vukovar sudjelovali od početka do kraja pa ispada da su ti pojedinci vjerodostojni a mi koji smo godinama šutjeli nevjerodostojni smo jer je naša istina bila nepoznata javnosti.
Na pisanje ove knjige kao četvrti povod potaknuo me je i negativan odnos tadašnje SDP-ove vlasti (2015. godina) prema Hrvatskim Braniteljima, omalovažavanje žrtve koju smo dali za stvaranje slobodne i neovisne Države Hrvatske te pokušaji da se Domovinski rat proglasi građanskim i da se jednostavno zaboravi da je rata uopće i bilo. Na žalost i danas je sličan odnos prema Hrvatskim Braniteljima jer nas se i dalje u lijevo orijentiranim medijima naziva: teroristima, šatorašima, štakorašima, pijancima sa plinskim bocama, parazitima i slično.
Reci nam malo više o samoj knjizi
Knjiga “Ne plači, moj dobri Anđele“ je zapravo dopunjeno i prošireno izdanje knjige “Zapisi iz srpskih logora“ koju sam izdao 1995. godine a kojoj je predgovor napisao naš pokojni književnik Ranko Marinković.
Naslovnica knjige “Bitka za Vukovar, ne plači moj dobri Anđele“, autor fotografije Damir Plavšić
Ovoj knjizi predgovore su napisali fra Ante Perković, Vukovarski fratar, koji je zajedno sa nama prošao bitku za Vukovar i zatočeništvo u Srpskim logorima te Don Damir Stojić, studentski kapelan grada Zagreba. Predgovore knjizi su napisali svećenici jer knjiga opisuje život, akcije, razmišljanja i postupke mladog Katolika i praktičnog vjernika tijekom bitke za Vukovar. Također sam htio da upravo svećenici napišu predgovor knjizi kako bih dobio Blagoslov crkve u iznošenju istina napisanih o ovoj knjizi.
Na početku knjige objavljujem kratku pjesmu o Vukovaru napisanu u obliku “Ranjenog Isusa Krista razapetog na križu“ iz Vukovarske crkve a odmah potom slijedi pjesma “Kraljica Slavonske ravnice“ koja opisuje život i smrt jedne djevojčice a zapravo simbolizira stradavanje djece u Domovinskom ratu.
U nastavku opisujem uništavanje prvog tenka u gradu Vukovaru a sa time i početak rata u gradu. Prvi tenk u gradu Vukovaru a vjerojatno i u Domovinskom ratu uništili smo pokojni Robert Janić i moja malenkost a branitelji sa desne i lijeve Supoderice zamalo su nakon jednosatne borbe zarobili cijelu kolonu tenkova. Nastavljam sa opisom borbi na najkrvavijoj Vukovarskoj bojišnici – Sajmištu gdje smo neprijateljskim snagama nanijeli velike gubitke u tehnici i ljudstvu a mi malobrojni preživjeli Branitelji Sajmišta ranjeni smo u prosjeku 2 puta.
Vukovar, “Minimarket“ prostor između lijeve i desne Supoderice, izvor fotografije: internet
Slijedi opisivanje presijecanja iznimno važne komunikacije Vukovar – Borovo naselje gdje smo moj zapovjednik Tihomir Lada i moja malenkost nekoliko sati sprječavali prodor kolone tenkova i više stotina neprijateljskih vojnika (Arkanovi dragovoljci zajedno sa JNA), odnosno, njihov pokušaj presijecanja komunikacije Vukovar-Borovo naselje. Nas dvojica smo se povukli tek kada su nam pancirno – zapaljivim tenkovskim projektilima probili sve zidove u kući i zapalili ju (Caffe bar “London“). Presijecanjem te važne komunikacije, Borovo naselje biva odsječeno od Vukovara i Vukovarske bolnice pa su od toga trenutka i Vukovar i Borovo naselje pali u potpuno okruženje i to je bio trenutak kada su Vukovar i Borovo naselje bili osuđeni na vojni poraz.
U nastavku detaljno opisujem sumorne osjećaje ljudi slomljenog morala koji su svjesni da mora uslijediti predaja te vjerojatno i smrt. Opisujem sam čin zarobljavanju, ponižavanje i premlaćivanje te preživljavanje svakodnevnih mučenja u tri srpska logora: Stajičevo kod Zrenjanina, Niš i Sremska Mitrovica. Opisujem odvođenje na razmjenu, premlaćivanja u autobusima te sam čin tjelesnog i psihičkog doživljaja slobode nakon prelaska linije razgraničenja u Nemetinu kod Osijeka 27. ožujka 1992. godine.
Mučenja Hrvatskih Branitelja u srpskim logorima, film “Zapisi iz srpskih logora“, autor fotografije Damir Plavšić
Knjigu završavam sa posljednjom stranicom očevog ratnog dnevnika koju je napisao nekoliko dana prije pada grada i svoje smrti na Ovčari zajedno sa 264 Vukovarska ranjenika i civila.
Ovo je jedina knjiga na svijetu koja se mora čitati u posebnim uvjetima, odnosno, mora se čitati tijekom noći, u tišini, u potpuno zamračenoj prostoriji samo uz svjetlost plamena jedne svijeće.
Tek u takvom okruženju čitatelj će dobiti osjećaj da se u tim trenucima i sam nalazi u hladnim, vlažnim i smrdljivim Vukovarskim podrumima, osjetiti će miris krvi i baruta, biti će sa mnom u akcijama koje opisujem ali će isto tako duboko osjećati opise predaje, preživljavanje mučenja u srpskim logorima i oduševljenje trenutkom prelaska crte “Slobode“ tijekom razmjene zarobljenika…
Knjiga je prevedena na engleski i španjolski a upravo se prevodi i na njemački jezik.
Na ovoj video snimci možete vidjeti opis knjige “Bitka za Vukovar, ne plači moj dobri Anđele“
https://www.youtube.com/watch?v=IDR499GB_UY
Kako se knjiga može nabaviti?
Knjigu u pravilu prodajem samo nakon predstave jer sa novcem od prodanih knjiga podmirujem troškove putovanja, tiskanja novih knjiga a ponekad hrane i smještaja. Nešto malo knjiga imam kod sebe u Zagrebu pa ako je netko zainteresiran za knjigu koja košta 100 KN slobodno mi se može javiti porukom preko moga facebook profila: https://www.facebook.com/damir.plavsic
Prema tvojoj knjizi napravljena je i predstava, voljeli bi čuti nešto o tome.
Autor plakata Damir Plavšić
Nakon što sam napisao knjigu razmišljao sam kako knjigu predstaviti djeci i mladima a da to njima bude zanimljivo i zabavno pa sam se odmah našao u velikom problemu. Naime, djeca i mladi danas čitaju samo one knjige koje moraju pročitati tijekom školovanja (obavezna lektira). Danas su djeca i mladi neraskidivo vezani za igraće konzole, mobitele, kompjutore i televizore pa stoga većinu informacija najlakše prikupljaju upravo preko tih elektroničkih medija. Sukladno navedenom, odmah sam na početku odustao od klasične promocije knjige koja se u pravilu odvija tako da za jednim stolom sjedi autor, nakladnik i kritičar koji pričaju o knjizi a nasuprot njima sjede zainteresirani ili nezainteresirani slušatelji koji pažljivo slušaju često dosadne govore i razgovore o izdanoj knjizi.
Došao sam do zaključka a s obzirom na to da svoju knjigu želim predstaviti djeci i mladima, da to predstavljanje ne smije biti dosadno, statično, suhoparno i da ne traje dugo a kako bih to napravio, računajući s time da su djeca vizualni tipovi, trebam napraviti nešto zanimljivo u vizualnom obliku, interaktivno i drugačije te da tako nešto do sada još nije viđeno. Tada sam kroz nekoliko mjeseci rada, za nula kuna, uspio napraviti film od video materijala dostupnih na internetu o bitki za Vukovar. Tijekom projekcije filma a dok se prikazuju scene borbi čitaju se dijelovi iz moje i iz knjige moga suborca Damira Markuša. Kako bi djeci i mladima bilo još zanimljivije u film sam ubacio specijalne zvučne i svjetlosne efekte a kako se projekcija odvija u potpunom mraku gledatelji imaju osjećaj kao da se i sami nalaze u akcijama koje se prikazuju na projekcijskom platnu. Kroz film “Bitka za Vukovar“ provlačimo priču o gradu Vukovaru prije rata, o obrani grada a završavamo sa probojem iz grada i zatočeništvom u srpskim logorima. Iako u filmu ima teških scena isti je prilagođen dječjem uzrastu od sedmog razreda osnovne škole pa naviše a jako je važno da film završava sa pjesmom ponosa i inata “Inati se Slavonijo“ jer iako smo sa puno žrtava izgubili bitku za Vukovar, zajedno sa Hrvatskim narodom stvorili smo nakon punih 888 godina Slobodnu i Neovisnu Hrvatsku.
Autor plakata Damir Plavšić
Međutim, film “Bitka za Vukovar“ nije mi bio dovoljan jer mi je bila namjera djeci i mladima prenijeti poruku da su u obrani Vukovara pomagali i civili kao što su obranu Hrvatske pomagali Hrvati u Domovini i svijetu. Upravo to zajedništvo Branitelja i Hrvatskog naroda dovelo je do toga da smo pružali otpor i branili grad Vukovar punih 88 dana a u konačnici je to zajedništvo Branitelja i hrvatskog naroda u Domovini i svijetu dovelo i do međunarodnog priznanja Hrvatske. Sve navedeno ponukalo me je da režiram glazbeno – scensku predstavu u koju sam uz projekciju filma “Bitka za Vukovar“ uvrstio i nastupe djece i odraslih članova folklornih sastava koji u predstavi simboliziraju Hrvatski narod. Također, kroz sudjelovanje folklornih sastava u predstavi promoviram i Hrvatsku kulturnu i narodnu baštinu grada u kojem gostujemo te tako djecu i mlade upoznajem i educiram o narodnoj kulturi njihovog kraja te ih potičem da se i sami uključe u lokalne folklorne sastave.
Nastup folklornog sastava, autor fotografije Damir Plavšić
Kako bi predstava bilo što dinamičnija i zanimljivija, uz film, nastup folkloraša i specijalne efekte, ubacio sam i scene koje se moraju odglumiti pa tako dječica na početku predstave prvo izvode svoju plesno - pjevačku koreografiju a kada zamračimo prostor i pustimo film tada započinju sa glumom. Prvo glume dječju igru, radost i veselje (plešu, trče i igraju se po pozornici uz ciku i smijeh) a onda tu dječju igru prekidaju glasni zvukovi sirena opće opasnosti, fijukanja i detonacije granata a smijeh djece pretvara se u paniku, trčanje i vrisku. Sve završava pretvaranjem djece u kipove a u potpunom mraku ostaju svijetliti samo njihova lica osvjetljena ručnim svjetiljkama a sa tom završnom scenom simboliziraju 86 djece poginule u Vukovaru i 243 djece poginule u Domovinskom ratu.
Predstava Novi Vinodolski 13.03.2019., autor fotografije Damir Plavšić
Nakon što djeca napuste pozornicu na filmu se počinju prikazivati snimke potpuno razorenog grada Vukovara a u trenucima dok gledatelji u šoku promatraju ruševine grada iz mraka kroz publiku probija se “Zmija crvene svjetlosti“. To je kolona koju predvode Branitelji noseći Hrvatsku i ratne zastave, iza njih, jedna za drugom, u koloni hodaju odrasli folkloraši koji u rukama izdignutim iznad glave nose upaljene velike crvene lampione. Svi se penju na pozornicu, staju u polukrug, spuštaju lampione ispred prsa i tako nepokretno stoje dok se na platnu projicira petominutni prikaz života i smrti jedne djevojčice u Domovinskom ratu. U trenutku kada djevojčica bijelim stepenicama odlazi u raj tada folkloraši u tišini odlažu svoje lampione na rub pozornice odajući na taj način počast svoj poginuloj djeci u Domovinskom ratu.
“Zmija crvene svjetlosti“, Windsor, Kanada, autor fotografije Damir Plavšić
Međutim, još uvijek nisam bio zadovoljan sa predstavom jer mi je nešto važno nedostajalo na početku i na kraju predstave a onda mi je poštovani prijatelj Ivan Grbešić u Kanadi, organiziravši predstavu u Torontu, sjajnim idejama uobličio početak i kraj te napravio pravi glazbeno – scenski spektakl kakav izvodimo i danas.
Ivan Grbešić mi je pričao o velikim žrtvama koje je naš narod imao u mnogim ratovima kroz stoljeća, o Katoličkoj vjeri i o “Plamenu“ Hrvatstva koji se nikada nije ugasio a na nama je da taj “Plamen“ prenosimo na buduća pokoljenja. Prema savjetu Ivana Grbešića snimio sam još dva filma od kojih “Plamen Vukovarskog svjetla“ puštam na samom početku programa a film “Vukovar danas“ puštam na kraju tijekom našeg obraćanja gledateljima.
Preuzimanje plamena na memorijalnom grublju u Vukovaru, autor fotografije Damir Plavšić
Zahvaljujući Ivanu Grbešiću, glazbeno scenski spektakl danas započinjemo sa filmom “Plamen Vukovarskog svjetla“ koji prikazuje preuzimanje plamena na memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Odmah po završetka filma, puštamo Gundulićevu pjesmu “Oda slobodi“ a onda u potpuno zamračenu salu, u dugačkoj koloni svih sudionika programa, unosimo stakleni lampion sa plamenom. Kada se svi složimo na pozornici tada Svećenik blagoslivlja plamen i sve nazočne te gasimo svjetla, puštamo pjesmu “Ave Maria“ i započinjemo ceremoniju dijeljenja toga plamena od osobe do osobe. Dakle, sa ovim filmom, ceremonijom unošenja, blagoslova i dijeljenja plamena, zapravo je u predstavu uključena Katolička vjera, odnosno Svećenik koji blagoslivlja i plamen i sve gledatelje. Na takav način gledateljima šaljemo poruku da je kroz stoljeća postojanja našeg naroda upravo Katolička vjera okupljala naš narod u zajedništvo i davala mu snagu da izdrži i sačuva taj “Plamen“ Hrvatstva za buduća pokoljenja.
Film “Vukovar danas“ emitira se na kraju programa a u njemu prikazujemo, hodajući gradom, kako grad Vukovar izgleda danas kada je gotovo potpuno obnovljen a to je vrlo snažan kontrast prema prethodnom filmu “Bitka za Vukovar“ u kojemu su gledali razaranje Vukovara i potpuno porušeni grad.
Cijeli program završavamo tako da na pozornicu pozivamo organizatore, sve učesnike u programu i sve Hrvatske Branitelje a potom svi zajedno, i izvođači i gledatelji, zagrljeni pjevamo pjesmu zajedništva Hrvatskog naroda “Lijepa li si“.
Toronto, sa izvođačima, pjevanje pjesme “Lijepa li si“, autor fotografije Damir Plavšić
Glazbeno scenska predstava na početku izvođenja, prije pet godina, zvala se “Bitka za Vukovar“ a danas je postala glazbeno – scenski spektakl i zove se “Plamen Vukovarskog svjetla“. Imam veliku čast da danas Damir Markuš i moja malenkost izvodimo jedinu Braniteljsku, Domoljubnu i edukativnu predstava o Domovinskom ratu u Hrvatskoj ali i u cijelome svijetu. Naša predstava jedina u Hrvatskoj ima posebnu dozvolu i suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja te preporuku Agencije za znanosti i obrazovanje. Kao takva, jedino se naša predstava smije izvoditi učenicima sedmog i osmog razreda osnovne te učenicima srednjih škola a nazočnost na predstavi može im se računati kao da su bili na jednom satu iz predmeta Povijest. Međutim, bez obzira što je ovo jedina predstava u Hrvatskoj koja ima sve dozvole i suglasnosti za izvođenje pred školskom djecom, imamo strašne otpore od mnogih ravnatelja škola koji se iz meni nepoznatog razloga ili zbog straha ili zbog animoziteta prema Domovinskom ratu ili Braniteljima ne žele poslati učenike na našu predstavu.
Posebno bih naglasio da je ovo jedina predstava u Hrvatskoj i svijetu, koja se prema mom pisanom naputku, treba i može organizirati za ukupno nula kuna a suborac Damir Markuš i moja malenkost smo jedini autori u Hrvatskoj i svijetu koji za naš dolazak i održavanje predstave ne tražimo niti primamo bilo kakav novac. Sve to radimo zbog djece i mladih a kako bismo im na njima zanimljiv način prikazali i ispričali kako su obični mali ljudi svojom krvlju zajedno sa Hrvatskim narodom i sa Bogom, nakon punih 888 godina stvorili Slobodnu i Neovisnu Hrvatsku.
Do sada smo u petogodišnjem prikazivanju predstave imali nastupe u 199 gradova u Hrvatskoj i svijetu, predstavu je pogledalo više od 96.000 gledatelja a u njoj je nastupalo više od 9.400 izvođača.
Naš glazbeno scenski spektakl “Plamen Vukovarskog svjetla“ danas izgleda ovako:
Dubrovnik, 04. prosinac 2019. godine
https://www.youtube.com/watch?v=LMmDJqKtEww
Ovom prilikom pozivam sve ravnatelje Hrvatskih škola da nas pozovu u svoje gradove i općine kako bismo zajedno sa njima za nula kuna organizirali i izveli ovu jedinstvenu predstavu.
Kako danas gledaš na sve ono što je bilo u Domovinskom ratu? Jesmo li dobili ono za što smo se borili?
Jedino smo Domovinskim ratom mogli obraniti svoju zemlju i svoj Hrvatski narod te spriječiti uspostavu “Velike Srbije“. Žao mi je što je 1991. godine od oko milion i pol vojno sposobnih muškaraca u Hrvatskoj, samo nas oko 35.000 pretežno mladića, uzelo oružje u ruke te spremno dočekalo i zaustavilo prodor neprijateljske srpske sile dublje u Hrvatsku. Danas status Dragovoljca imaju čak i čistačice koje su radile u policijskim stanicama u Istri pa je danas u Hrvatskoj prema podacima Ministarstva Branitelja oko 157.000 “Dragovoljaca“ ali nas pravih Dragovoljaca koji su 1991. godine krenuli u rat danas je živa možda samo polovica ako ne i još manje.
Mi Hrvatski Branitelji branili smo novoformiranu Državu Hrvatsku i u tome smo uz velike žrtve i uspjeli ali moram naglasiti da smo to uspjeli zajedno sa našim Hrvatskim narodom u Hrvatskoj koji nam je u svemu pomagao i molio se za nas ali i zajedno sa našim Hrvatima u dijaspori koji su nam pomagali i novčano i dostavom oružja i humanitarne pomoći te lobiranjem za priznanje Hrvatske i za istinu o Hrvatskoj i Domovinskom ratu u svijetu.
Da zaključim, Hrvatski Branitelji su zajedno sa Hrvatskim narodom u zemlji i svijetu uspjeli, uz Božju pomoć, nakon punih 888 godina stvoriti i obraniti Slobodnu i Neovisnu Državu Hrvatskog naroda. Ponosan sam što sam dio Hrvatske pobjedničke vojske koja je u danima ponosa i slave obranila najljepšu zemlju na svijetu – voljenu Domovinu Hrvatsku.
Što bi po tebi trebalo napraviti kako bi Hrvatska postala ono za što su toliki hrabri ljudi dali živote?
Moramo pričekati još deset godina da se izvrši smjena generacije političara i tek tada će vođenje Države preuzeti Hrvatska Domoljubna mladost a ja čvrsto vjerujem da će upravo oni stvoriti Hrvatsku onakvom kakvu smo ju mi sanjali braneći je ratnih devedesetih.
Kako bi Hrvatska bila onakvom kakvu smo ju zamišljali mi Branitelji, smatram da bi se trebalo učini slijedeće:
1. Duboke promjene u Obrazovnom sustavu za učenike osnovnih i srednjih škola
Učenici o Domovinskom ratu trebaju učiti u svim razredima osnovne i srednje škole a ne kao sada, samo u 8 razredu osnovne škole na kraju školske godine.
Škole trebaju u sklopu učenja o Domovinskom ratu u nastavu uključiti Branitelje kao predavače a kako bi učenici ostvarili interakciju i upoznali prave sudionike Domovinskog rata.
Uz ostale informacije o Domovinskom ratu akcent se treba staviti na akcije Hrvatske vojske koje su se odvijale u određenoj općini, gradu ili županiji u kojoj danas učenici žive i školuju se.
U obaveznu lektiru treba se uvesti barem jedna knjiga o Domovinskom ratu u osnovne i barem jedna knjiga u srednje škole. Do danas je napisano više od 1.300 različitih knjiga o Domovinskom ratu ali niti jedna se ne nalazi u popisu lektire za učenike osnovnih i srednjih škola.
Organizirati terensku nastavu uz Vukovar i u druge dijelove Hrvatske gdje bi učenici učili i o akcijama Hrvatske vojske poput obrane Lipika, Dubrovnika, Zadra, Gospića, o akcijama “Maslenica“, “Bljesak“, “Ljeto 95“, “Oluja“ i dr.
2. Revizije
Izmijeniti Zakon o pravima Hrvatskih Branitelja i definirati status Dragovoljca te broj od 157.037 Dragovoljaca koliko ih sada ima u registru svesti na stvarni broj od oko 35.000 Dragovoljaca.
Obaviti kompletnu reviziju statusa Branitelja
Obaviti kompletnu reviziju statusa HRVI
Obaviti kompletnu reviziju Braniteljskih mirovina
Obaviti reviziju svih dodijeljenih odlikovanja i medalja
3. Ukidanje statusa, privilegija i mirovina neprijateljskim vojnicima
Više desetaka tisuća neprijateljskih vojnika koji su ratovali protiv Hrvatskog naroda danas prima Hrvatske mirovine, mnogi od njih čak imaju i statuse Hrvatskog branitelja a također je Republika Hrvatska mnogim neprijateljskim vojnicima obnovila kuće i isplatila razno razne novčane poticaje i drugo.
Ukloniti sve nadgrobne i ostale spomenike iznad grobova u kojima leže posmrtni ostaci ratnih zločinaca i ostale spomenike koji veličaju akcije protiv Republike Hrvatske i Hrvatskog naroda.
4. Dignitet Hrvatskih Branitelja i Domovinskog rata
Donijeti Zakon kojim će se čuvati dignitet Domovinskog rata i Hrvatskih Branitelja
5. Lustracija
Donijeti Zakon o lustraciji i napokon ju provesti
6. Suđenje ratnim zločincima i ratna odšteta
Intenzivirati istražne radnje i procesuiranje ratnih zločinaca te sa Srbijom ugovoriti izručenje svih osumnjičenih i organizirati suđenje na Hrvatskim sudovima.
Republika Hrvatska treba u ime svih ubijenih, zarobljenih i silovanih pokrenuti postupak protiv Republike Srbije i tražiti isplatu ratne odštete.
7. Ratno profiterstvo
Pokrenuti postupke i procesuirati sve osobe koje su tijekom Domovinskog rata provodili kriminalne radnje a koje se smatraju ratnim profiterstvom.
8. Jasenovac
Formirati međunarodni tim stručnjaka koji će napokon istražiti Jasenovac i temeljem fizičkih i pisanih dokaza utvrditi barem približno točan broj ubijenih.
9. Europska rezolucija o osudi totalitarnih sustava
Postupiti prema rezoluciji te osuditi zvijezdu petokraku i druge simbole komunizma koji su tijekom i nakon II svjetskog rata ali i u Domovinskom ratu bili simboli pod kojim su ubijani Hrvati.
10. Izmjena izbornog zakona
Izmijeniti navedeni zakon po kojem pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo birati 8 zastupnika u Sabor RH.
I za kraj, imaš li neku poruku za naše čitatelje?
Naš Hrvatski narod preživio je strašne kalvarije u svojoj povijesti a posebno velike nakon završetka II svjetskog rata i u Domovinskom ratu. Pozivam sve Hrvate da se molitvom i srcem vrate našem Bogu Isusu Kristu, on nas uči da oprostimo svo zlo koje nam je učinjeno ali ne smijemo dozvoliti da se kalvarija Hrvatskog naroda zaboravi. Učimo svoju djecu i mlade kako se krvlju običnih malih ljudi uz molitvu i u zajedništvu Hrvatskog naroda stvarala Slobodna i neovisna Hrvatska. Poštujmo svoje Hrvatske Branitelje i uvijek imajmo na umu da su to ljudi koji su krenuli u rat dati svoje mlade živote kako bismo svi mi danas živjeli u slobodi u ovoj prelijepoj Domovini Hrvatskoj.
Nastup u Goteborgu, Švedska, sa dječicom izvođačima, autor fotografije Damir Plavšić
Hvala na razgovoru i sve najbolje.
