ZmisiS: Nije bilo onako kako su nas učili u školi
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 02 Siječanj 2021 13:00
Protiv volje hrvatskog naroda i Hrvatskog Državnog Sabora uspostavljena je kraljevina SHS, a kasnije kraljevina Jugoslavija. Da ne spominjemo zločine nad Hrvatima od strane Srba u Odesi počevši od listopada 1916. i kasnije. O prosinačkim žrtvama da i ne govorim. Agrarnom reformom brojni Hrvati ostaju bez svojih imanja. Srpski žandari ubijaju brojne Hrvate i obitelji ubijenih Hrvata prisiljavaju da plate metke kojima je ubijen njihov član obitelji.
Platežni nalog: g. Varga Ivan
Dana 6. siječnja 1929. Aleksandar Karađorđević uvodi 'šestojanuarskudiktatutru'. Odmah sutradan, 7. siječnja dr. Ante Pavelić je utemeljio revolucionarni ustaški pokret i desetak dana nakon toga s još desetak članova pokreta napušta kraljevinu SHS. Nakon toga je bilo suđenje dr-u Anti Paveliću u Beogradu, u odsutnosti i dr. Ante Pavelić je osuđen na smrt.
Nakon atentata na Aleksandra Karađorđevića u Marseilleu 1934., dr-u Anti Paveliću je opet bilo suđenu u Beogradu, u odsutnosti i opet je dr. Ante Pavelić osuđen na smrt.
Dr. Ante Pavelić je dvije i pol godine bio zatvoren u fašističkom zatvoru u Italiji. Nakon što je izašao iz zatvora posjetio je Njemačku i tražio od Njemačke da Njemačka pomogne Hrvatima u stvaranju hrvatske države. Kada je Hitler čuo što Pavelić smjera, poslao je ađutanta u Beograd da izvjesti Beograd što Pavelić smjera. Hitler je bio sklon kraljevini Jugoslaviji sve do 27. ožujka 1941. kada je kraljevina Jugoslavija prešla na drugu stranu zahvaljujući Londonskom scenariju i onim demonstracijama u Beogradu. Nakon tih demonstracija Hitler je odlučio razbiti Jugoslaviju, pa se stoga sastao s mađarskim ministrom Hortijem i Hortiju nudio da anektira Hrvatsku, što je Horti odbio pod obrazloženjem da je Mađarska s kraljevinom Jugoslavijom u prosincu 1940. godine potpisala ugovor o trajnom prijateljstvu i da se Mađarska želi pridržavati tog ugovora. Kad je Hitler to čuo još čvršće je odlučio razbiti kraljevinu Jugoslaviju, misleći kad razbije kraljevinu Jugoslaviju da će navedeni ugovor biti neobvezujući za Mađarsku i da će Mađarska moći bez problema anektirati Hrvatsku.
Nakon što je Hitler bombardirao Beograd i kad je Vlada pobjegla, Srbi već 7. travnja 1941. napadaju na Hrvate. Ti sukobi su trajali 11 dana i oni su poznati kao travanjski rat. To je znači 3 dana prije službenog proglašenja NDH i 8 dana prije nego li je dr. Ante Pavelić stigao u Zagreb.
Pripadnici jugoslavenske kraljevske vojske su zajedno s četnicima u ovih 11 dana u Makedoniji i Srbiji ubili 70 Hrvata: časnika, dočasnika i vojnika. Od 7. do 14. travnja 1941. više desetaka Hrvata je ubijeno od četničke ruke Bjelovara, Doboju, Srijemskoj Mitrovici i u selima oko Mostara i Čapljine. Uz brojna ubojstva Hrvata paljene su i brojne kuće Hrvata. Dana 9. travnja 1941. u selu Kapeli kod Bjelovara srbijanski poručnik Hergović rasporio je utrobu seljanke Mande Filipović i iz nje izvadio dijete od šest mjeseci. Četnički odjeli jugoslavenske kraljevske vojske su 13., 14. i 15. travnja 1941. napali hrvatsko stanovništvo u Čapljini i okolici Mostara (sela Cim i Ilići) koristeći topove i zapaljive bombe uništavajući kuće i imanja Hrvatima. Istodobno su klali hrvatsko stanovništvo koje nije moglo izbjeći četničkom nožu. Zapaljeno je 85 hrvatskih domova uz četničku lozinku: kolji sve po redu. Ubijeno je 25 Hrvata i Hrvatica među kojima su bile cijele obitelji Marka i Frane Vege iz Struge, ne štedeći ni malu djecu.
U svojoj izjavi o razlogu nastanka ustaškog pokreta dr. Ante Pavelić je izjavio ovo: „Ustaški pokret nije nastao niti je osnovan radi i u svrhu kakovih ideoloških maksima općenite naravi, nego kao revolucionarni pokret za oslobođenje hrvatskog naroda ispod tuđeg gospodstva i za uspostavu samostalne i nezavisne države Hrvatske. Stoga nije nikada bila niti može u buduće biti zadaća toga pokreta, tratiti vrijeme i sile u raščišćavanju ideoloških pitanja, nego u praktičnom radu i borbi za postignuće postavljenoga cilja, postignuće koga je i uvjet za svaki život hrvatskog naroda.“
Nakon 22. lipnja 1941. godine komunisti zajedno s četnicima imaju zajednički štab. Tito i Draža su utemeljili taj zajednički štab 1. listopada 1941. godine. Na I. zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću MožaPijade kaže ovo:"Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira."
[Dokument se nalazi u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVUO) - Četnička arhiva, pod oznakom K-12, 30/12.]
1. U dokumentu II. Zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu koji je napisan na ćirilici i koji su ćirilicom potpisali Rodoljub Čolaković i Ivan Ribar, točka 1. kaže ovo: „Narodi Jugoslavije nikada nisu priznali i ne priznaju raskomadanje Jugoslavije sa strane fašističkih imperijalista i dokazali su u zajedničkoj oružanoj borbi svoju čvrstu volju da ostanu i dalje ujedinjeni u Jugoslaviji.“
Iz ovoga je vidljivo da je za njih svatko onaj tko stvara državu na povijesnim, prirodnim i etničkim prostorima svoga naroda, automatizmom fašist. Za njih je svaka hrvatska država, pa tako i ova današnja Hrvatska fašistička država. Pupovac je to otvorene rekao u Saboru. Čak je rekao da bi današnja Hrvatska mogla doživjeti sudbinu NDH.
Današnja Hrvtska nije čak ni u 2AVNOJ-evskim' granicama iz 1943. nego je u granicama iz 1946. kada je zahvaljujući Edvardu Kardelju, Đuri Pucaru Starom, Milovanu Đilasu i drugim jugokomunistima čak i 'AVNOJ-evska' Hrvatska ostala bez Zemuna, Boke Kotorske, Herceg Novog i jednog dijela današnje sjeverozapadne BiH.
Godine 1998. slijedi montirani proces protiv Dinka Šakića. Ne otvaraju se arhivi, ne provodi se lustracija i ne procesuira se kriminalce i zločince tj. Kadrove iz komunističke Jugoslavije.
Govoriti o tome da je ostvarene višestoljetna težnja hrvatskog naroda je bolesna demagogija. Hrvati su stoljećima težili da Bosnu vrate matici zemlji, tj. Hrvatskoj i to je pošlo za rukom samo blagopokojnom poglavniku dr-u Anti Paveliću ma što tko o njemu mislio.
ZmisiS
