Nikada se neće dogoditi da neka od velikih sila EU zaboravi svoje interese!
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 23 Kolovoz 2022 18:59
Krv nije voda. Najluđe sanjarije nisu nemoguće. Istina kad - tad ispliva na površinu pa ma bila zatrpana u debelom blatu gomilom laži i celofana. Ima nas koji ne istražujemo kao neki novinari, jer i nismo novinari, a ni profesionalni kopači po tajnim arhivima, pa se nađemo pred vratima koja otvorena govore i objašnjavaju logične povezanosti događaja i protagonista.
Onda ustanovimo da su naše slutnje istinite.
Što sada radi EU i zašto? Tko vodi tu EU? Kakve su veze moćnih u pojedinim zemljama, koje zemlje odlučuju o našim sudbinama?
Svojevremeno malo sam pisala o svom dojmu debele mame, ovo je samo opis bez ironije, drage Anđele, koja se pojavljivala odjevena u vrlo kratki kaputić i hlače pa time ostavljala obilati pogled na neukusni stražnji dio tijela, kao i prednji, govorili su i pisali, pun piva. Vjerojatno njemačkog.
Primjedbe su bile isključivo estetske jer nismo znali ono što smo konačno saznali iz Hrvatskog tjednika, br. 931, od 28. srpnja 2022. godine. Sada više nisu samo estetske.
U spomenutom broju HT poveći članak napisala je novinarka Marija Bašić i molim za oproštenje što ćemo ju citirati jer nas je zaista prenerazila i dokumentima s jasnim podatcima potvrdila stare slutnje.
Nikada nismo mislili da će sluge zločinačkih organizacija poput Stasija, Sekuritate, KGB ili Udbe umrijeti u novim društveno – političkim uređenjima. Toliko naivni nismo bili. Ta i sami smo susretali svoje „isljednike” na novim još boljim pozicijama u novoj državi suludih Hrvata kojima i sami pripadamo. Ili kolege koji su se jedva onomad provukli na ispitima za bezazlene strukovne predmete. Bio jedva dvojkaš u srednjoj ili višoj školi, ali zauzimao važno mjesto jer je u partiji. Zna se kojoj. Bio npr. direktor škole. Podmetao klipove, maltretirao. Onda, gle čuda: došla nova merkelHrvatska, a on se šepiri i kaže u susretu da je sada ravnatelj! četiri glazbene škole!!! Ne samo da je preživio tzv. tranziciju, nego se dočepao položaja za koji nema nikakvu, ali baš nikakvu, stručnost ni školu. A mi se drvenimo od čuda i glupavo rogačimo oči.
Dakle, novinarka Marija Bašić objašnjava pozicije važnih faktora na europskoj sceni posljednjih četvrt stoljeća pa i dulje. Citat je iz spomenutoga teksta.
„Istočna Njemačka i Stasi Putina povezuju i s Merkel. Njezin otac Horst Kasner, u mladosti zapovjednik čete u Hitler Jugendu, poslije je postao u najmanju ruku crveni pastor: zbog dušobrižničkih motiva preselio se 1954. godine iz Zapadne u Istočnu Njemačku. Ondje mu je komunistička vlast - kao pastoru – dala vrlo rijetku povlasticu da može putovati na Zapad i imati dva automobila. Osim njegova pastoralnog rada, za Merkel je važna i njegova suradnja s odvjetnikom Clemensom de Maiziereom koji se također preselio iz Zapadne u Istočnu Njemačku. I bio je Stasiev doušnik. Djeca te dvojice suradnika i prijatelja, Horstova kći Angela Merkel i Clemensov sin Lothar de Maiziere naći će se 1990. zajedno i u zadnjoj vladi Istočne Njemačke, i u prvoj vladi ujedinjene Njemačke.
Lothar je u zadnjoj istočnonjemačkoj vladi bio premijer, a u prvoj vladi ujedinjene Njemačke ministar, no 1991. morao je dati ostavku jer se uspostavilo da je i on radio za Stasi.
Angela je u Bundestagu od 1990. Ranije iste godine ona je u zadnjoj istočnonjemačkoj Vladi sudjelovala kao glasnogovornica novoosnovane stranke, iščeznule poslije nekoliko mjeseci, ali morala je pažljivo pilotirati jer se prije Berlinski zidsamih izbora otkrilo da je predsjednik njezine stranke također surađivao sa Stasiem. Tu zadnju istočnonjemačku Vladu - tzv. Kabinett de Maiziere - koji će započeti proces ujedinjenja odmah po pristanku Rusa da povuku Crvenu armiju iz Istočne Njemačke, sastavljao je s Lotharom, (dakle sa Stasiem), njegov bratić Thomas de Maiziere.
Sin bivšega generala Hitlerove vojske, Thomas de Maiziere, doputovao je za tu prigodu iz Zapadne Njemačke gdje je živio ostatak iste obitelji De Maiziere, a kasnije je u vladama Angele Merkel dva puta bio ministar unutarnjih poslova i jednom ministar obrane. Ovih dana oglasio se kao branitelj Merkeličine politike prema Putinu. ...” I tako dalje i u tom stilu.
Tu su u članku Marije Bašić osobne i druge veze čitave družine ne samo političke, nego osobito trgovačke pa i pravne djelovanjem suda u Haagu, u kojima kao u velikom špijunskom trileru glavne uloge igraju spomenuti likovi, pa onda i drugi u vodećim ulogama na visoko pozicioniranim mjestima u javnoj upravi - umirovljeni Schroeder, koji i danas prima kao šef Nadzornog vijeća Putinovog Rosnefta godišnje oko milijun eura; njegov zamjenik njemački bankar Matthias Warnig te ostali o kojima se ne piše. Čudne su tišine spomenute Mutti kad se 2008. ne oglašava kritički prema Putinu koji ratuje po Čečeniji u savezu s muftijom, čiji sin danas kolje Ukrajince. A to je ista godina kad se bucmasta mama oglasila kao oštra protivnica prijema Ukrajine u NATO. U tom stilu javlja se i gospodin Olaf Scholz koji se dušobrižnički pita može li se ratom protiv rata?! On bi poslao nekoliko šljemova za branitelje Ukrajine pa kad padne raketa ... Tu su i neki sudci iz Haaga, osovina Mitterrand-Scholz i mnogo toga što ne spominjemo.
U čemu je vrlina ovoga istraživačkoga članka? Ponajprije u iznošenju činjenica koje se inače prešućuju, potom ukr ratpovezivanja ljudi i događaja na novi način koji daje odgonetke ponašanja i posljedica koje imaju svoje uzroke, a najposlije u nevjerojatnoj sličnosti našega Domovinskoga oslobodilačkoga rata i ovoga Ukrajinskog oslobodilačkoga rata. Konačno i sukobljene su strane gotovo iste, a draga nam EU, kojoj nismo pripadali u naše strašno vrijeme rata, ostaje tajanstvena i šutljiva povodom naše legendarne rakete koja se obrušila na nas, najmanje važnu za EU istočnu zemlju koju se tretira kao gospodskog Kastora. Čekam da neki mladi domovini odani i daroviti komediograf napiše dramski tekst o padu opasne rakete kojoj podrijetlo ostaje nerazjašnjeno do danas. Mogao bi se raspojasati, taj pisac mislim, i donijeti neopisiva objašnjenja koja su također padala u to isto vrijeme. (Tu bi svakako trebalo izostaviti moguće tragičnu lokaciju jer s tim se nije šaliti!)
Nikada, gospodo, ne će se dogoditi da neka od velikih sila EU zaboravi svoje interese! Znali su oni, dobro su znali i sada znaju, čija je raketa i zašto baš nama pala u krilo! Isto tako pomno i na zlatarskoj vagi važu svoj doprinos Ukrajini pazeći da u jesen njihov salon bude topao i opskrbljen svim poslasticama, da se na vrijeme pije čaj u pet poslije podne, a šarm šampanjca i dalje transportira u Rusiju kao što se to radilo i u carsko i u komunističko i u postkomunističko vrijeme.
Sve me to pročitano podsjetilo na jedan moj literarni tekst. U godini 1999. objavila sam knjigu „Vukovarske elegije”. U vukovarosmoj pripovijetci imaginiram skup moćnika u dalekom Len Maagu, u kojem će se okupiti krema svih krema. Na čelu je veliki mag Malusteran, uz njega pobočnici Rejker i Fejđor, De Ligelis i Van den Bladruk, pa Larington itd.
Dakako, oni pismeniji i stariji znat će tko se skriva pod ovim imenima. Još se nije osušila krv na vukovarskim ulicama kad su ova gospoda odlučila da nas kazne što smo uspjeli stvoriti samostalnu državu. Oni će nama suditi, a mjera će biti njihov Gadometar kojega su stvorili još u davna vremena kolonijalnih carstava. Međutim, pripovijetka krije glavno ime koje se krije iza Bafometa. Bafomet je glava koja odrezana stoji na postolju zemaljskom i kojoj svi moćnici odgovaraju. Bez obzira što su lordovi ili mučitelji po esesovskim i kagebeovskim podrumima. Tada u trenutku kad se vođa Malusteran odlučuje, počinje ispitivanje slugu. Glavno pitanje dolazi na kraju: on pita znaju li preživjeli Vukovarci gdje su njihovi mrtvi? Ne znaju, odgovaraju zadovoljni sluge. A jeste li učinili da ih zaborave? pita Malusteran. Nismo mogli, odgovaraju pokunjeni karagmazovi, rekli su da će doći po svoje mrtve.
I tada slijedi rasplet: Sveti Bono silazi s brda i viče: napiši knjigu i progutaj! U ustima će ti biti slatka kao med, ali će ti zagorčati utrobu. Tako i bi.
Sve će propasti u mojoj imaginiranoj dvorani Len Maaga, a ja ću ostati sam samcat nad ruševinama moga grada. I ne samo njega - eno vidim i Mariupolj, kojega nismo vidjeli, iako smo davnih dana prošli kroz ovu zemlju žita i neba. I njih neki silnici pitaju hoće li zaboraviti svoje mrtve?!
Neka nam i elegija iz naše pripovijetke za sve koji pate ili su patili priraste srcu: Kuda ideš moj romaru/sjene noći moj romaru/opsjele su srca zala/ne vjeruju moj romaru/ zvuku glazbe iz korala/u močvari i u glibu/ tonu lažni apostoli/moj romaru kuda ideš/ istok-zapad isto boli.
