Otpor je dužnost za spas sela
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 18 Veljača 2024 11:06
“Hrvatska poljoprivreda ima budućnost samo ukoliko njome upravljaju oni koji su spremni priznati kako je suverenitet u proizvodnji hrane prirodno pravo na život, te ujedno i temeljno ljudsko pravo. U skladu s tim, vladajuće politike moraju raditi na jačanju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u funkciji ostanka u Republici Hrvatskoj ali i opstanka samostalne države Hrvatske“
ističe nezavisna saborska zastupnica Ružica Vukovac u intervjuu za Narod.hr.
Vukovac je u intervjuu za Narod.hr govorila o prosvjedima poljoprivrednika, ‘zelenom planu’, hrvatskoj poljoprivredi…
Narod.hr: Poljoprivrednici diljem Europe prosvjeduju već tjednima, neki i mjesecima. Ono što ih sve veže i protiv čega se svi bune je zelena ‘politika Europske unije’, tj. ‘zeleni plan’. Što zapravo propisuje ‘zeleni plan’, koje su njegove točke najopasnije, da tako kažemo, za poljoprivredu i poljoprivrednike?
Ružica Vukovac: Europska komisija postavila si je ozbiljan i prilično zahtjevan zadatak – postati prvi klimatski neutralan kontinent u svijetu do 2050. godine. Radi se o najambicioznijem paketu mjera koji bi građanima i poduzećima u Europi trebao omogućiti koristi od održive zelene tranzicije. Mjere i popratni okvirni plan ključnih politika kreću se od ozbiljnog smanjenja emisija do ulaganja u vrhunsko istraživanje i inovacije te očuvanja prirodnog okoliša u Europi.
U novom programskom razdoblju, perspektiva zajedničke poljoprivredne politike u konceptu Green Deal-a je sigurna opskrba stanovništva EU dostatnom količinom i kvalitetom hrane, modeliranje regulatornih mehanizama koji će otkloniti posljedice nestabilnosti tržišta i nestabilnosti cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, razvijanje uvjeta i standarda života u ruralnom prostoru, uz održavanje nužne gospodarske aktivnosti korištenjem prirodnih resursa u konceptu klimatskih promjena, održive i konkurentne poljoprivrede te bioraznolikost područja EU.
Strategija ‘Od polja do stola’
Strategija „Od polja do stola“ bi trebala osigurati poštenu i pravednu tranziciju za sve koji rade u europskom poljoprivrednom i pomorskom sektoru, uvelike smanjiti ovisnost, rizik i upotrebu pesticida, gnojiva i antibiotika te razviti inovativne tehnike u poljoprivredi i ribarstvu, kojima se urod štititi od štetočina i bolesti.
Planirano je kako bi strategija „Od polja do stola” trebala pomoći i u borbi protiv prijevara povezanih s hranom, sprječavanjem, otkrivanjem i borbom u koordinaciji s državama članicama i trećim zemljama. Zadano je i kako uvezeni prehrambeni proizvodi iz trećih zemalja moraju biti u skladu s ekološkim standardima EU-a. Strategija „Od polja do stola” trebala bi doprinijeti ostvarenju kružnog gospodarstva – od proizvodnje do potrošnje.
No, što se doista događa s provedbom ovih strategija? Svjedočimo kako se poljoprivredna zajednica suočava se s golemim izazovima i pritiscima koji su se samo akumulirali zadnjih godina.
Svjedočimo kako su zahtjevi nove Zajedničke poljoprivredne politike ipak preveliki, a sklapanje trgovačkih sporazuma koji urušavaju zajedničko EU tržište čini proizvodnju nekonkurentnom.
Gospodarski tereti i birokracija guše poljoprivrednike diljem EU, a učinci klimatskih i geopolitičkih kriza značajno utječu na poljoprivrednike. Čini se kako će poljoprivrednicima biti nametnuto još više ograničenja i više europskih propisa. To ostavlja posljedice na proizvodnju, prihode te će povećati uvoz.
Javlja se hitna potreba za pružanjem kratkoročnih odgovora na tisuće pitanja farmera koji već nekoliko mjeseci pokazuju svoje nezadovoljstvo. To se prije svega odnosni na odluke o prijeko potrebnim odstupanjima od uvjeta ZPP-a, eko-programima i agro-okolišnim-klimatskim obvezama.
Ukazuje se na nužnost prilagodbe prijedloga ukrajinskih autonomnih trgovinskih mjera (ATM) stvaranjem sustava kojim se osigurava da odredište za sve pošiljke ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda bude određeno prije ulaska u EU. Ukazuje se na nužno uvođenje sustava koji jamči da ukrajinski proizvodi stignu do tog konačnog odredišta i ne završe na zajedničkom tržištu EU.
Vukovac: Poljoprivrednike guše nametnuta birokracija i porezi
Jedan od zahtjeva EU poljoprivrednika jeste i osiguranje reciprociteta u standardima poljoprivredne proizvodnje i jednaki uvjeti kako bi se osigurala pravedna trgovina.
Prosvjedujući protiv rastućih troškova, birokracije i jeftine konkurencije iz područja izvan EU-a, europski poljoprivrednici upozoravaju da su manje konkurentni od poljoprivrednika iz drugih dijelova svijeta upravo zbog pravila o zaštiti okoliša. S pravom se tuže da ih guše nametnuta birokracija i porezi.
Narod.hr: Nedavno je najavljeno da će Bruxelles odustati od plana da se uporaba pesticida prepolovi, što je jedan o glavnih razloga zašto se farmeri bune. Je li to prvi poraz zelenog plana EU-a? Kolike će ustupke morati napraviti da zadovolje poljoprivrednike, koji očito, neće lako odustati?
Ružica Vukovac: Čini se logičnim zaključiti da je odstupanje od prijedloga da se uporaba pesticida prepolovi zapravo izravna posljedica toga što u lipnju slijede europski izbori. Štoviše, u siječnju je Von der Leyen pokrenula takozvani strateški dijalog sa seljacima kako bi im tijela EU-a pokazala koliko cijene njihov rad. Je li riječ o politici ili politikanstvu, neka svaki čitatelj zaključi sam.
Govoreći o održivoj uporabi pesticida među ciljevima ZPP-a je smanjenje primjene pesticida za 50%. U naravi je situacija kontradiktorna ako promotrimo indikatore potrošnje pesticida po članicama EU u kojoj najviše troše; Cipar – 8,9 kg/ha, Malta – 6,6 kg/ha, Nizozemska 5,2 te Belgija – 4,1 kg/ha. Prosjek EU-27 je 2,2 kg/ha, dok je potrošnja u RH 1,0 kg/ha, što predstavlja 45% od prosjeka u EU. Održiva uporaba pesticida u konceptu strategije Od polja do stola trebala bi primijeniti kriterij limita potrošnje pesticida i to u okvirima od minimalne količine pesticida 0,5 kg/ha do maksimalno 1,2 kg/ha.
Prema ovom pokazatelju RH spada u red članica EU koje imaju najmanju potrošnju pesticida što predstavlja komparativnu prednost naše poljoprivrede. Ako uzmemo u obzir i GMO free proizvodnju na poljoprivrednim površinama, sve to predstavlja određeni viši standard hrvatske poljoprivrede.
Zelene ambicije
Osim pesticida spornih je i četiri posto obradive površine koje su poljoprivrednici u obvezi držati na ugaru zbog očuvanja zdravlja tla i bioraznolikosti, a što je uvjet za ostvarenje prava na potpore.
Prema novom prijedlogu, čiju potvrdu tek očekujemo, poljoprivrednici to neće biti obvezni do 2025. godine. Međutim, na sedam posto površina morat će uzgajati leguminoze, odnosno usjeve koji fiksiraju dušik, a čime bi se istovremeno održale zelene ambicije EU. No, ni ove usjeve neće biti dozvoljeno tretirati kemijskim sredstvima za zaštitu bilja.
U ukupnim poljoprivrednim površinama članica EU, ekološka poljoprivreda ima obuhvat od 10,04%. Cilj ZPP-a je minimalno 25% površina pod ekološkom poljoprivredom. Ovo je također još jedan preambiciozan cilj koji se u kontekstu klimatskih promjena i geostrateških tržišnih poremećaja, evidentno neće ostvariti.
Narod.hr: Što uopće očekuje Europu? Kako će se prosvjedi odraziti na poljoprivredu?
Ružica Vukovac: Prehrambeni suverenitet članica EU, osnovna je paradigma strategije“ Od polja do stola“ u smjeru smanjivanja utjecaja na klimatske promjene i održive poljoprivrede.
Važno je naglasiti kako se poljoprivrednici diljem Europe s ovim slažu. Spremni su se educirati i prilagođavati svoju proizvodnju. Ono što ih tišti i što ne prihvaćaju su mnogobrojne nepravde i pogodovanje jačanju ionako moćnih korporacija. Svjedoče lošim globalizacijskim procesima.
Podsjetimo, jedan od zahtjeva EU poljoprivrednika, s kojim se slažu i naši poljoprivrednici jeste da se osigura reciprocitet u standardima poljoprivredne proizvodnje kao i jednaki uvjeti kako bi se osigurala pravedna trgovina. Europski birokrati, s ciljem održive poljoprivredne proizvodnje, morat će uvažiti ove zahtjeve.
Narod.hr: Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) podržala je kolege po Europi. Najavili su da bi se uskoro mogli priključiti u prosvjedima. Koliko je to realna situacija?
Ružica Vukovac: Od posebnog je značaja da se postigne nacionalni konsenzus te da se sva udruženja, kako gospodarsko-interesna, tako i ona poljoprivredna, te HUP i HGK, zajednički bore da se interesi hrvatske poljoprivrede i proizvodnje hrane uklope u ovaj ambiciozan plan EU, ali da se pritom uvažavaju specifičnosti naše poljoprivrede te da se ispred interesa EU, prije svega stave interesi Hrvatske.
Poljoprivrednici i poljoprivredne zadruge ključni su za lance opskrbe hranom i energijom te zaslužuju biti prepoznati kao strateški sektor, stoga je važno podržati poljoprivrednike koji su na ulicama te usuglasiti konkretnu odluku na koji način naši poljoprivrednici mogu izraziti svoje nezadovoljstvo ZPP-om i odukama europskih čelnika koje idu na štetu hrvatske poljoprivrede.
Hrvatski poljoprivrednici, posebno stočari s gorčinom pamte prosvjede u svojoj zemlji. Sjetimo se posljednjih prosvjeda mljekara koji su u gumenim čizmama u veljači 2012. izašli na Slavonsku aveniju u Zagrebu tražiti pomoć i podršku. Sjetimo se kako su progonjeni, uhićivani, razvlačeni godinama po sudovima, kažnjavani drakonskim kaznama. Mnogi su doživjeli poniženja svog života jer su im, ne samo političari svakodnevno davali do znanja koliko ih malo cijene, nego i mnogi građani koji su psovkama i uvredama zapravo dokazivali kako ne razumiju da ih upravo ti ljudi hrane.
Veliki strah poljoprivrednika
Nakon što doživite takva iskustva, pognete glavu i najčešće odustanete od pokušaja da se bavite stočarstvom. Tako je došlo do masovnog iseljavanja iz našeg ruralnog prostora. Stočari su polako slali krave na klaonicu, gasili OPG-e (njih desetak dnevno) i napuštali Hrvatsku. Danas brojimo tek nešto više od dvije tisuće proizvođača mlijeka koji pod svu muku ipak ne odustaju. Na žalost, država ih i dalje ne prepoznaje i pitanje je dana kada ćemo i bez njih ostati.
Razumljivo mi je da je poljoprivrednicima teško izaći na ulicu. Strah je velik. No, unatoč progonu i unatoč nerazumijevanju vladajućih, držim kako su prosvjedi dužnost i i obveza svakoga tko želi dobro našem selu i našoj budućnosti. Jer kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!
Narod.hr: Prosvjedi svinjogojaca krajem prošle godine iznijeli su na vidjelo mnoge probleme. Kada idemo dalje i dublje, kakva je situacija u hrvatskoj poljoprivredi?
Ružica Vukovac: Dosadašnja Zajednička poljoprivredna politika EU-a za programsko razdoblje 2014.-2020. godine, u našoj zemlji evidentno nije ostvarila svoje ciljeve. Najpogubnija činjenica je enorman uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, te smanjena samodostatnost.
Vladajući se na sva zvona hvale iznosom ukupne omotnice potpora u programskom razdoblju 2023.-2027. koja za RH iznosi 3,8 milijardi eura. Taj iznos predstavlja iznos potpora za sljedećih 5 godina namijenjenih za oko 110 000 poljoprivrednih gospodarstava. Iznos djeluje ambiciozno, no kada pogledate da nasuprot tome stoji uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u našu zemlju u iznosu od 4,93 milijarde eura samo u 2022. godini, šokira vas spoznaja da je to čak 1,1 milijardu eura VIŠE od ukupne omotnice za petogodišnje razdoblje od 3,8 milijardi eura namijenjenih poljoprivredi.
Uvažavajući navedeno, ne možete ne zaključiti kako predsjednik Vlade – kada tvrdi da mu je poljoprivreda strateška grana, ne govori istinu. Brojke kazuju kako su ovoj Vladi interesi uvoznika i velikih trgovaca daleko ispred poljoprivrede i sudbine našeg sela.
Produktivnost rada u poljoprivredi Hrvatskoj je oko 31% prosjeka EU-27. Ekonomska vrijednost poljoprivrednog gospodarstva nam je na razini 35% prosjeka EU-27. U strukturi poljoprivrednih gospodarstava je više od 70% poljoprivrednih gospodarstava manjih od 5 ha površine. U razdoblju 2005. do 2020. godine, u Europskoj uniji prestalo je s radom 5.127.960 poljoprivrednih gospodarstava, od čega su 87% gospodarstava bila manja od 5 ha. To znači da prema ovome trendu u EU, isti možemo očekivati i u RH.
Vukovac: Novcem namijenjenim poljoprivredi gradili smo domove, vrtiće, staze…
Hrvatska vapi za okrupnjavanjem poljoprivrednih gospodarstava, komasacijom i arondacijom poljoprivrednih površina, za podizanjem produktivnosti i novim investicijama, te značajnijim porastom omotnice izravnih potpora i mjera ruralnog razvoja.
Podsjetimo se kako je omotnica potpora ugovorena Pristupnim ugovorom 2013. godine između Republike Hrvatske i Europske unije, poglavlje 11. (Područje poljoprivrede) definirala strukturu i postepeno povećavanje udjela sredstava Europske unije u omotnicu izravnih plaćanja u poljoprivredi. Od 2013. godine Europski udio postepeno se povećavao od 25% u 2013. godini do 100% u 2022. godini. Republika Hrvatska nikada NIJE izvršila ugovoreni iznos omotnice u cijelosti. On je prosječno bio umanjen za oko 16%. Razlozi stanja hrvatske poljoprivrede su u uskrati potpore dohotku poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju nisku produktivnost. Vrijednost proizvodnje u razdoblju 2012.-2022. godine manja je za 12,8%. Spomenimo kratko da nam je prosječna starost traktora preko 30 godina. Unatoč svemu navedenom vladajuća politika ipak je odlučila novac usmjeriti u za njih, prioritetnije sektore. Tako smo novcem namijenjenim poljoprivrednicima gradili društvene domove, vrtiće, uređivali trgove i staze po kojima danas nema tko hodati.
Hrvatskoj poljoprivredi je neophodna financijska injekcija, prioritetno iz uskraćenih omotnica potpora za koju se ne treba tražiti suglasnost Europske komisije, a ovisi samo o dobroj volji politike koja upravlja Hrvatskom.
Neophodni su novi pregovori s Europskom komisijom, usklađivanje ZPP-a unutar članica u pravcu ujednačavanja uvjeta proizvodnje, te ujednačavanje razine kapitalne investiranosti odnosno produktivnosti rada poljoprivrede.
Narod.hr: Na čemu trenutno počiva poljoprivreda u Hrvatskoj? Može li hrvatska poljoprivreda preživjeti na temeljima na kakvima trenutno stoji?
Ružica Vukovac: Gledajući statističke pokazatelje, ukupan uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u RH, za razdoblje 2012. do 2022. godine iznosi 32.638.042.641,00 eura.
Ukupan izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za razdoblje 2012. do 2022. godine, iznosi 21.648.111.113,00 eura.
Ukupan deficit vanjskotrgovinske bilance je 10.989.931.528,00 eura.
Za vrijeme trajanja prvog programskog razdoblja ZPP-a RH ne samo da nije povećala vrijednost proizvodnje i samodostatnost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda nego je smanjila ukupne poljoprivredne površine. Prema podacima Eurostata koji su ažurirani na stranicama Europske komisije RH je u 2016. godini imala 1 564 050 ha poljoprivrednih površina, a u 2021. godini 1 476 350 ha poljoprivrednih površina. To znači da smo izgubili 87 700 ha poljoprivrednih površina.
Prehrambeni suverenitet RH podrazumijeva sigurnost opskrbe hranom hrvatskog naroda, te povećanje opsega i kvalitete poljoprivrednih proizvoda. To se u naravi ne ostvaruje smanjenjem ukupnih poljoprivrednih površina i neprivođenjem svrsi neobrađenog poljoprivrednog zemljišta uz nefunkcionalnu poljoprivrednu infrastrukturu.
Od ukupnih poljoprivrednih površina, prosječno 10,04% je obuhvaćeno ekološkim praksama, dok u RH, od ukupnih poljoprivrednih površina pod ekološkim praksama imamo 8,3%, što je manje za 17% od prosjeka EU. Najveći udio površina pod ekološkom poljoprivredom imaju Estonija 23%, Švedska 20,2%, Portugal 19,3% te Italija 16,8%.
Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva u članicama Europske unije je 17,1 ha, dok Hrvatska ima prosjek od 8.6 ha po gospodarstvu, što je 50,3% od prosjeka EU. Češka ima 120.8 ha, Slovačka 94.9 ha, Francuska 69,9 ha. Hrvatska ima ekonomsku vrijednost poljoprivrednog gospodarstva 14.006,00 €, što iznosi 35% prosjeka EU. Prosjek EU je 39.677,00 €, Nizozemska – 472.527,00 €, Danska –272.314,00 Belgija – 233.518,00 €.
Hrvatska poljoprivreda je kapitalno pod investirana što je razlog niske produktivnosti. Neophodne su investicije u podizanje konkurentnosti i otpornosti na klimatske promjene.
Ogromni gubici u poljoprivredi RH
U Hrvatskoj imamo paradoks da cijene ulaznih troškova proizvodnje rastu, dok u isto vrijeme cijene primarnih proizvoda padaju. Sukladno navedenom, kao i sukladno onome čemu na selu svakodnevno svjedočimo očito je da dohodak u poljoprivredi RH ne postoji, postoje samo ogromni gubitci koji ugrožavaju egzistenciju poljoprivredne proizvodnje. Ovakva ekonomska logika nije održiva. Njome se trajno ugrožava sigurnost opskrbe hranom. Naša poljoprivredna gospodarstva nemaju uvjete za dostojanstven život.
Modernizacija, restrukturiranje i podizanje konkurentnosti naše poljoprivrede neće se postići u novom programskom razdoblju kapitalnim investicijama u fizičku i materijalnu imovinu omotnicom ruralnog razvoja koja ima manju vrijednost od prethodnog programskog razdoblja 2014.-2020. godine. Omotnica ruralnog razvoja u EU-27 sadrži dodatan udio nacionalnih sredstava od prosječno 39,8%. RH ima u ukupnoj omotnici, udio nacionalnih sredstava od 19% što je 52,3% manje od prosjeka EU. To će evidentno i produktivnost rada u poljoprivredi zadržati na ispod 35% prosjeka EU. U ovakvim okolnostima, održiva i konkurentna poljoprivreda je neostvariva, a ravnopravna tržišna utakmica je samo fikcija.
Hrvatskoj poljoprivredi je potreban konsenzus struke, prakse i svih dionika na političkoj sceni RH, te dugoročno strateško planiranje i provođenje poljoprivredne politike, uz značajnija financijska sredstva.
Hrvatska poljoprivreda ima budućnost samo ukoliko njome upravljaju oni koji su spremni priznati kako je suverenitet u proizvodnji hrane prirodno pravo na život, te ujedno i temeljno ljudsko pravo. U skladu s tim, vladajuće politike moraju raditi na jačanju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u funkciji ostanka u Republici Hrvatskoj ali i opstanka samostalne države Hrvatske.
Generacijama koje dolaze dužni smo revitalizirati ruralni prostor i ponuditi im ga kao poželjno mjesto za život.
