Nikakve europske integracije ne mogu iskorijeniti velikosrpsku politiku
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 29 Ožujak 2024 19:03
Igra na velikoj svjetskoj „šahovskoj ploči“ nastavlja se… I potpunim je amaterima u šahu jasno kako potezi velikih figura konzekventno dovode do promjene položaja onih manjih. Isti princip vrijedi i u geopolitici o čemu je još davno pisao poljsko-američki geostrateg Zbigniew Brzezinski.
On je, između ostaloga, smatrao kako su događanja na geopolitičkoj svjetskoj sceni zapravo partija šaha svjetskih moćnika. U današnjim je okolnostima njegov pogled na svjetska događanja itekako aktualan.
Državni interes mora biti iznad ega
Pitanje koje se ovdje primarno nameće tiče se sudbine onih malih aktera – u šahovskom žargonu pijuna – kojima pripada i Republika Hrvatska. Rat Ukrajine i Ruske Federacije, a odnedavno i rat na Bliskome istoku ukazuju da se nalazimo u svojevrsnom razdoblju tranzicije svjetskoga poretka, stoga je za RH ključno da se pozicionira na način koji je najbolji za zaštitu njenih interesa.
U ovakvim je okolnostima nužno da vladajući nastupaju složno, vođeni isključivo interesima države na čije su ih vladajuće pozicije izabrali građani kojima su - prema postulatima u nebesa podizane liberalne demokracije - dužni opravdati njihovo povjerenje. Da demokracija na takav način funkcionira jedino u knjigama i politološkim priručnicima, RH je najbolji primjer, ali ako išta znači, ona u ovoj praksi nije izolirana.
Dok se svjetska geopolitička pozornica drma, naša dva brda se „časte“ i rade na bratstvu i jedinstvu… Do konsenzusa može doći samo onda kada pojedinci na ključnim pozicijama shvate kako u politici ne bi smjelo biti mjesta poltikaza narcisoidnost, taštinu i partikularne interese. Cinik bi vjerojatno rekao kako će umrijeti u iščekivanju toga trenutka. I vrlo bi vjerojatno bio u pravu.
Još je davno Max Weber u svojem poznatom eseju Politika kao poziv upozoravao na opasnost taštine koja političare dovodi u iskušenje da odluke donose na temelju emocionalne privrženosti, a ne na temelju racionalnoga razmišljanja potrebnog za učinkovitu i pravednu vladavinu. Trenutne geopolitičke okolnosti jednostavno ne ostavljaju prostora za egotripere i narcisoide u najvišim političkim strukturama, a poglavito u malim zemljama kojima imperativ mora biti obrana nacionalnih interesa.
Upravo bi zato oči obaju brda trebale biti koordinirano usmjerene na područje tzv. Zapadnog Balkana koji za RH predstavlja geostratešku i sigurnosnu točku. Između ostaloga, to se područje u studijama međunarodne sigurnosti tretira kao fragilna zona, stoga je nužno da institucije RH s posebnom pozornošću prate razvoj događaja u zemljama tzv. Zapadnog Balkana.
Geopolitički kalkulator i proširenje EU
Da je područje tzv. Zapadnog Balkana iznimno strateški važno, svjedoči i dvodnevni posjet njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock koja je 4.3. u Crnoj Gori izjavila da „ruski agresorski rat protiv Ukrajine čini Annalena Baerbockproširenje Europske unije geopolitičkom dužnošću”. Upravo je u ovoj izjavi njemačke ministrice sadržan motiv koji stoji iza pojačanih aktivnosti EU oko ubrzavanja tempa proširenja na zemlje tzv. Zapadnog Balkana.
Sasvim je jasno da su Baerbock i ostali čelnici EU motivirani i vođeni isključivo geopolitičkim kalkulatorom. Termin ovoga putovanja isto je tako dio geopolitičke računice jer će naredni izvještaj Europske komisije o napretku biti objavljen sredinom ožujka, a ubrzo nakon toga bit će poduzeti i daljnji koraci na sastanku na vrhu EU-a.
Od šest zemalja kandidatkinja za članstvo u EU najdalje je odmakla Crna Gora koja je započela reformu pravosuđa, ali je još uvijek čeka veoma dug put do ispunjenja svih kriterija za ulazak. Baerbock je u Crnoj Gori, isto tako, izjavila kako „proširenje nije cilj samo po sebi, već služi jačanju naše zajedničke Europe”.
U Crnoj Gori vlada pozitivno raspoloženje što se tiče ulaska zemlje u EU što vladajući pokušavaju iskoristiti za reforme, no nipošto se ne smije smetnuti s uma da je Crna Gora kao “drugo oko” prva na listi za utapanje u tzv. srpski svet, a sve pod egidom tobožnjeg europskoga puta i borbe protiv korupcije što nominalno podržava crnogorski predsjednik Jakov Milatović. Srbi svi i svuda, jel.
Velikosrpska politika je konstanta
Za razliku od Crne Gore gdje vlada pozitivno raspoloženje za pristupanje Europskoj uniji, to isto ne možemo reći i za Srbiju u kojoj tek svaki treći građanin podržava pristupanje EU. Ima li većeg dokaza da u Srbiji još uvijek nije poražena velikosrpska politika? Cinik bi opet rekao da će umrijeti u iščekivanju i toga trenutka, i opet bi bio u pravu…
Proces ulaska Srbije u Europsku uniju nije doveo ni do kakve stabilizacije u toj zemlji, a tlapnje o europskim zapadni balkanintegracijama i demokratizaciji Srbije obično su mazanje očiju, u čemu njihovi čelnici kako znamo, imaju iskustva. Mogli bismo reći da je velikosrpska politika danas “velikosrpskija” nego prije početka pregovora što predstavlja jasan dokaz da je takva politika ondje konstanta i da jedino što ona zapravo pokazuje jest potencijal za jačanjem ionako tvrdih pozicija.
S obzirom na to da Hrvatska ima geopolitičke i ekonomske interese na području tzv. Zapadnog Balkana, mora pozorno treba pratiti "europski put" svih država, a poglavito Srbije s kojom ima mnogo neriješenih pitanja. Osim toga, veoma je važno da RH proces ulaska Srbije u Europsku uniju iskoristi da se pitanja nestalih i ratne odštete napokon stave na pregovarački stol.
Pitanje koje se ovdje nameće jest je li Hrvatskoj uopće u interesu da Srbija uđe u Europsku uniju. Kako znamo iz povijesti, Srbija je često imala potporu zapadnih zemalja i to u kontekstu današnjih geopolitičkih okolnosti može predstavljati veliki problem za RH. Srbija bi u takvim okolnostima, veoma vjerojatno, ulaskom u EU zauzela dominantniju ulogu u odnosu na Hrvatsku.
Hrvatska se geopolitički i kulturološki treba orijentirati prema Srednjoj Europi, ali isto tako i budno osluškivati što se događa na tzv. Zapadnom Balkanu gdje ima svoje interese. Uostalom, Hrvati su u BiH konstitutivan narod.
Srbija u EU kao trojanski konj
Srbijanski je vožd Vučić vjerojatno najbolji kemičar među političarima… Pravo je umijeće u jednoj epruveti miješati Bruxelles, Moskvu i Washington i ne izazvati požar. Ruska agresija na Ukrajinu natjerala je kemičara da svoju vještinu podigne na još veću razinu muljaže i izaobilaženja svrstavanja. Vučić je odavno izašao izvan okvira igara koje se vode u realnoj politici.
No odbijanjem uvođenja sankcija početkom ruske agresije na Ukrajinu na vidjelo je izašla prirodna težnja Srbije za srbija euistokom i majčicom Rusijom. Srbija je dominantno proruski orijentirana i nikakve europske integracije, pa čak ni ekonomska korist (Srbija u ekonomskom smislu ima mnogo više koristi od Zapada nego od Rusije) to neće promijeniti. Može EU poslati još sto annalena. Ako sve navedeno uzmemo u obzir, možemo zaključiti da bi Srbija u Europskoj uniji jedino mogla predstavljati ruskoga trojanskoga konja, odnosno protuzapadnoga eksponenta.
S druge strane, Hrvatskoj bi mnogo bolje odgovaralo da se Srbija svrsta na istok, gdje prirodno i pripada, jer bi Hrvatska u tom slučaju bila prva točka obrane prema istočnoj sferi. To bi, dakako, dovelo do jačanja Hrvatske od zapadnih čimbenika.
Ulazak zemalja tzv. Zapadnog Balkana u Europsku uniju može predstavljati isključljivo geopolitički akt u kontekstu jačanja ruskih i kineskih aspiracija što je i Baerbock, iako neizravno, potvrdila u svojoj izjavi tijekom posjeta Crnoj Gori. Nijedna od tih zemalja ne zadovoljava ni minimalne standarde za ulazak. A da ne govorimo o već spomenutim prirodnim težnjama velikog dijela tih zemlja za istokom. Sjetimo se samo nedavnog Dodikovog “hodočašća” Putinu.
Hrvati si više ne mogu priuštiti da budu guske u magli
Imajući u vidu povijesnu potporu koju je Srbija uživala od zapadnih zemalja, ali i sve neizvjesniju situaciju što se tiče budućnosti same Europske unije i njenoga ustroja, ključno je da Republika Hrvatska bude na velikom oprezu kako se ponovno ne bi vratila u neku vrstu zajednice sa Srbijom, a pod okriljem EU. Hrvati si više jednostavno ne mogu priuštiti da se ponovi ona Radićeva - da srljaju kao guske u maglu.
Diktat međunarodnih odnosa jest da svaka takva zajednica ili asocijacija mora imati svoga hegemona, a zna se tko bi guske u maglito u ovome slučaju (opet) bio. Takav bi ishod za Hrvatsku bio poguban. Stoga, ne smijemo patiti od amnezije jer nas povijesno iskustvo monarhističke i komunističke Jugoslavije uči da svaka takva zajednica za Hrvate predstavlja tamnicu. Davno je Nietzsche pisao o cikličkom ponavljanju povijesti, a za narode bez povijesnog sjećanja taj bi se koncept lako mogao ostvariti.
Upravo su zato Hrvatskoj potrebni političari lišeni taštine i partikularnih interesa, političari koji su motivirani isključivo obranom hrvatskih nacionalnih i strateških interesa. Strateški interes RH njezino je pozicioniranje u Srednjoj Europi, gdje uostalom prirodno identitetski i pripada, ali uz budno praćenje situacije u zemljama tzv. Zapadnog Balkana.
Još je davno Otac Domovine mudro rekao: „Tko i sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi ako ga i drugi takovim scene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji, čiji će biti.” Sapienti sat.
Barbara Dijanović
