Mutni izvori crvenih podzemnica
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 04 Travanj 2024 13:08
Aktualni nastupi predsjednika RH imaju sve značajke revolucionarnoga, komunističkoga aktivizma, kome zakonito postupanje nije među važnijim značajkama. Nosi ih srdžba i nekontrolirana strast čovjeka koji u svoje vatrene 'govore' često ubacuje umetke na engleskom jeziku, kao potvrdu nesporne učenosti.
Sve to ipak Bekavacne uspijeva prikriti rušilačku energiju kojom udara na bolje običaje civilizirane zajednice. Kad se tomu doda revolucionarni otpor jednoj od osnovnih normi građanske države - poštovanje državnih institucija, pred nama su ozbiljne dvojbe o svrsi takva postupanja. Odlučio je istodobno biti predsjednikom RH i kandidatom za predsjednika Vlade RH. Izrugivao se pozivu da odstupi s mjesta predsjednika i slobodno se angažira u predizbornoj kampanji sa strankama ljevice.
Odbija poziv na javno sučeljavanje argumenata s protivnom stranom, iako pretendira ponovno biti predsjednikom Vlade RH. Oponent ga poziva na javno sučeljavanje argumenata, a on otklanja tu mogućnost govoreći o 'zajedničkom kvartu', o odgoju suparnika uz 'mamu', a njegov je put izgledao drukčije, u intenzivnijem dodiru s ulicom, što je znatno utjecalo na njegove retoričke ornamente. ("On je puno više bio s mamom i mi nismo iz istog kvarta. Tamo gdje sam ja odrastao on bi vjerojatno došao u blindiranom autu." Jezik ulice, ne mora nužno biti 'uličarski' govor. Nije samo 'kvart' oblikovao predsjednikov način komunikacije, ali su utjecaji zamjetni. I pored toga popeo se na sam vrh vlasti u Republici Hrvatskoj.
Svijet novoga 'vođe'
Već je obavljao dužnost predsjednika Vlade RH (2011. - 2016.). U javnom su se prostoru pojavljivala nagađanja o njegovim aktivnostima u razdoblju od 2016. do 2020., nakon što mu je prestao mandat predsjednika Vlade RH, do kampanje za dužnost koju i sad obnaša. Tijekom kampanje za dužnost predsjednika države, iznio je u javnost informaciju o tomu kako je nakon premijerske dužnosti, uz ostale 'poslovne aktivnosti', "pružao konzultantske usluge tvrtki iz Šestanovca koja se bavi proizvodnjom obuće". Tako je i formalizirana veza s vlasnikom te tvrtke, poduzetnikom Stipom Latkovićem.
Poduzetnik S. Latković je posebnu pozornost javnosti privukao uzurpacijom dijela zaštićenoga područja u uvali Vruja (Vrulja), koja se nalazi na hrvatskom jugu, na pola puta, između Omiša i Makarske. Uvala je ime dobila po izvoru milanović(vrilu) rijeke ponornice u moru, malo dalje od obale pod Dubcima. Uz taj su se prostor nekako sljubili i simbolički znakovi: mjesto, rijeka ponornica, ljudi i njihove radnje, revolucionarna pravda, aktualna odluka prvaka SDP-a da će ljevicu, ako na izborima pobijede, u borbi protiv korupcije i nepravde, voditi sadašnji predsjednik RH, čest gost u oazi pod Dubcima.
Građevinska inspekcija je u kolovozu 2014. jednom portalu potvrdila da vode dva postupka na lokaciji Vruje. Ta je informacija svakako bila dostupna i kasnijem zastupniku Latkovićeve tvrtke u Šestanovcu. U Vruji je, uz more, poduzetnik bespravno sagradio više kuća, bazen, dva mula, cestu... Devastacija je trajala godinama, ljudi su prosvjedovali, pojedine državne institucije povremeno reagirale, ali ništa od toga nije pomoglo da bi se zaustavila gradnja tamo gdje se nije smjelo graditi. Vruja je u zakonom zaštićenom kraju sa statusom geološko-paleontološkog spomenika prirode. Ipak je došao dan kad se tom protupravnom djelovanju stalo na kraj, neovisno o tomu što je zamišljeni projekt bio uglavnom završen.
Rušenje
S. Latković je u Vruji povremeno dočekivao i ljude s vrha hrvatske vlasti, predsjednike S. Mesića, I. Josipovića i Z. Milanovića. Oni su bili na utjecajnim položajima u vlasti, a on bogat. Mediji su zabilježili kako je S. Latković neko vrijeme zapošljavao i sina aktualnoga predsjednika na svojoj splitskoj televiziji (Jadran). Objavljeni su i iznosi s kojima je S. Latković podupirao predsjedničku kampanju aktualnoga predsjednika RH.
Početkom lipnja 2023. počelo je rušenje bespravno izgrađenih objekata u uvali Vruja. Srušeni su armirano betonski zidovi koje je Latković izgradio, srušene su kuće, uklonjena cesta kojom se moglo s Jadranske magistrale automobilom pristupiti moru. Srušeni je betonski jacuzzi, betonska obala, lukobran i vodosprema. Bespravnom je graditelju određena i visoka kazna (370.000 eura). Ni prije spomenuti posao u petnaestak kilometara udaljenom Vruja 14Šestanovcu, u kome se bio angažirao sadašnji predsjednik RH, nije završio onako kako je bilo zamišljeno. Općina Šestanovac je S. Latkoviću osporavala zakonito stjecanje prava na općinski Dom u koji je uselio svoju 'tvornicu' obuće. Započeo je dugotrajan sudski proces. Nakon višegodišnjega parničenja Dom je, nepravomoćnom sudskom presudom, vraćen općini Šestanovac. (Slobodna Dalmacija, 7. 2. 2020.)
S Vrujom se dogodilo isto. 'Građevinski dio' presude je okončan. Ono što je protupravno izgrađeno, prema sudskom pravorijeku je i srušeno. Ali to nije bilo 'od danas do sutra', godinama se tamo gradilo i dograđivalo. Netko moćan je očigledno dopuštao da se tamo gradi i sagradi kuće, bazene, mulove, ceste, i pored mnogih javnih upozoravanja na protupravno postupanje. Kao da se zakoni mogu, ali i ne moraju poštovati. Pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj, u ožujku 2024., zbog odluke predsjednika da će biti SDP-ov kandidat za budućega predsjednika Vlade, istodobno obavljajući dužnost predsjednika države, Ustavni sud je odlučio da predsjednik RH ne može biti nositelj liste SDP-a, ako prije ne podnese ostavku na dužnost predsjednika.
Ustav i 'borba' protiv korupcije
Aktualni predsjednik RH odgovara "kako je odluka Ustavnog suda da ne smije biti kandidat na parlamentarnim izborima - pucanj u prazno". Ustavni sud nije rekao da ne smije biti kandidatom, nego da prije kandidature mora podnijeti ostavku na dužnost predsjednika. "Ja sam predsjednik Hrvatske izabran voljom građana, oni su tamo instalirani kao kuhinjski elementi. Koji su počeli truliti. To je razlika." Tako odgovara predsjednik. On odlučuje hoće li ustavpoštovati odluke mjerodavnoga tijela ili ne će. Ustavni sud se u svojoj odluci poziva na Ustav i na norme koje obvezuju sve državljane jednako, a predsjednik govori kako ta odluka njega ne obvezuje jer su je donijeli 'instalirani ljudi' ('kao kuhinjski elementi').
Predsjednik tako daje uputu i drugim državljanima RH kako će se odnositi prema odlukama državnih institucija. Tu je i još jedan 'savjet' građanima: pri optužbi za nepoštovanje zakona branite se onako kako se predsjednik branio. Samo recite: ako može On mogu i ja. Ponovno je spomenuo i bivšu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. "Ako se ona mogla ‘klatiti’ po HDZ-ovim skupovima kao prisegnuta predsjednica onda mogu ja ovo". Takav odnos prema 'poštovanju' Ustava i zakona RH na samom vrhu vlasti, nije mogao spriječiti ni loše stvari u Vruji.
"U postupku koji se odnosi na bespravnu gradnju lukobrana utvrđeno je da je investitor u odnosu na prvobitni nalaz inspekcije dodatno bespravno produžio bespravno sagrađeni lukobran. Budući da investitor nije u međuvremenu dostavio dokaz o legalnosti te gradnje, navedeni zahvat ostaje na listi za uklanjanje. Vjerujemo da će taj angažman završiti u sljedećih nekoliko mjeseci. Nismo u mogućnosti unaprijed najaviti početak uklanjanja niti na jednoj lokaciji pa tako ni na ovoj. U oba spomenuta postupka podnesene su dvije prekršajne prijave, a u međuvremenu je i Državno odvjetništvo pokrenulo kazneni postupak, ali o detaljima tog postupka Ministarstvo ne može davati informacije", odgovoreno je Indexu iz Ministarstva graditeljstva. (Index, 19. 8. 2014.)
Pred očima cijeloga svijeta
Kako je bilo moguće u Vruji bespravno graditi pred očima javnosti i mjerodavnih institucija? Kako su predstavnici najviše vlasti u našoj zemlji i pored prosvjeda dijela javnosti mogli svojim ponašanjem stati na stranu kršitelja zakona? Daje li akt rušenja bespravno sagrađenih objekata odgovor na ta pitanja? Nisu to, naravno, ni potpuni, ni dostatni odgovori, ali ipak daju naznake odmotavanja klupka koje se počelo motati još prije dvadeset godina kada je poduzetnik S. Latković započeo s 'poslom' u Vruji. Ljudi su pisali o "devastaciji prirode i ruganju sa zakonima". U turbulentnim vremenima sloma komunizma, pojavili su se i pojedinci koji su vrlo brzo, na hrvatskom 'slobodnom tržištu', došli do respektabilna novca. U kronikama je zapisano da je među njima i poduzetnik Stipe Latković, koji je osim novca imao i dobre veze s ljudima na čelu hrvatske države u posttuđmanovskom vremenu.
Podzemne 'rijeke pravde' u Vruji su, kroz more, na površinu izbacile ljude koji znaju dobro plivati i u slatkim i u slanim vodam, a još bolje znaju gdje treba izroniti. S obale komunističkih rijeka na obale demokratskih voda, doplivali su i oni s posebnim zadaćama, koji i dalje ustrajavaju na ispunjenju preuzetih obveza. Problem nije bio u njihovim političkim uvjerenjima i suradnji, nego u činjenici da je poduzetnik S. Latković javno optuživan za ozbiljno protupravno postupanje. Općinski Dom u Šestanovcu i rušenja u Vruji pokazuju da neka sumnjičenja nisu bila bez osnove.
Od komunizma do demokracije
Prijelaz iz komunističkoga totalitarizma u svijet demokratskoga, pluralnoga društva obilježile su i mnoge ozbiljne poteškoće pri napuštanju dotadašnjega moralnoga kodeksa i afirmaciji javnoga morala demokratskoga društva. Pod parolom 'snađi se druže', kriteriji dopustivoga i nedopustivoga ponašanja nisu se ravnali samo prema zakonu i nisu korupcijase jednako odnosili na sve. Partijska je hijerarhija arbitrirala u mnogim prilikama. Rat je u Hrvatskoj (1991. - 1995.) pratio njezine prve korake kao samostalne i demokratske države i odrazio se na mnoge aspekte života, uključujući i odnos prema zakonitom i moralnom postupanju. Ostatci jugoslavenstva i komunizma nisu bili bez upliva na stabilnost hrvatske države. Znatne poteškoće donosio je i povijesno neiskušani proces prijenosa 'društvenoga vlasništva' u privatno. O tomu i 'Vruja' vrlo rječito govori.
Uočavale su se pojave nespojive s korištenjem javnih dužnosti: podmićivanje, prednost osobnih probitaka ispred javnoga interesa, gospodarski kriminal, korupcija i slične pojave. "U pravnome smislu riječi korupcija je traženje ili primanje bilo kakve novčane vrijednosti ili druge povlastice, kao što je dar, usluga, obećanje ili pogodovanje, u zamjenu za neki akt ili propust u obavljanju javne dužnosti. U hrvatskom pravnom sustavu nema jedinstvenog određenja pojma korupcije, ali se konvencionalno tim pojmom označava davanje i primanje mita, protuzakonito posredovanje, zloporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, zloporaba položaja i ovlasti, sklapanje štetnog ugovora, odavanje službene tajne te izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne." (Hrv. Encikl.)
Bez Kominternine pomoći
Hrvatski sabor prihvatio je 2002. Nacionalni program za suzbijanje korupcije, koji se temelji na međunarodnim iskustvima o mjerama za njezinu prevenciju. Na temelju toga akta donesene su zakonske i druge mjere za suzbijanje korupcije: osnivanje USKOK-a (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta), izmjena propisa o javnim uskoknabavama, reforma pravosuđa, preustroj policije, sloboda medija, pravo na dostupnost informacija, financiranje političkih stranaka.
Samo nekoliko godina nakon što su Hrvati iz rata izašli kao pobjednici, započelo je i novo rashrvaćivanje. Vlast su 2000. preuzele 'lijeve snage'. S. Mesić je stigao i u Vruju. Za njim su koračali I. Josipović i Z. Milanović. Ljudi rekonkviste čistili su hrvatski javni prostor od onih koji bi mogli smetati 'novim politikama'.
Ni komunističkim prvacima novac nije bio mrzak. Staljinov čovjek u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskoga rata bio je Tito. Iako je bio vrlo slaba formalnoga obrazovanja i bez stalnoga zaposlenja, kitio se skupocjenom odjećom, zlatnim prstenjem i sklonošću rastrošnom ponašanju. Kao komunistički prvak novac je primao od onih koji su upravljali njegovim političkim djelovanjem. Sve je išlo preko Kominterne. Njegovim današnjim sljedbenicima u Hrvatskoj nije trebala nikakva Kominternina pomoć u novcu. Na vrijeme su misli o vremenu u kome bi mogli ostati bez vlasti i bez upravljanja svime. Novac se na različite načine pohranjivao za sutrašnji dan.
Proces rashrvaćivanja
I kad je uspostavljena hrvatska država u njezinim su strukturama ostali prikriveni pouzdanici propale države i komunističkoga režima. Neki su među njima glumili lojalnost Hrvatskoj i demokratskom poretku. Nakon godine 2000. više se nisu pretvarali. Pridružile su im se i nove 'revolucionarne' (i prosrpske) snage pod pokroviteljstvom s 'viših razina'. Počele su djelovati i različite legalno uspostavljene mreže, koje su javno i nejavno bile protiv hrvatske države, od različitih medija do djelovanja kroz kulturne, prosvjetne i mnoge druge institucije.
Politički su usmjeravane iz središta koja nisu odobravala rasplet situacije na jugoistoku Europe. Preko različitih 'društava', 'otvorenih' i 'zatvorenih' i njihovih podružnica, u Hrvatsku je stizao kapital koji je služio politici suprotstavljanja djelovanju institucija nove hrvatske države. Nakon 2000. sve je bilo usklađeno: vanjsko i unutarnje djelovanje u korist 'novih politika'.
Ipak, Milanović nije došao na 'feštu' rušenja u Vruji, iako su ga ljevičari zvali, kako bi pokušali izbrisati činjenicu da su 'njihovi ljudi' na čelu države uživali posebnu naklonost i graditelja u Vruji. Prosvjednici su se pojavili na kraju cijele priče, kad je postalo očiglednim da će se protupravno sagrađeni objekti morati srušiti po nalogu mjerodavnih državnih tijela. 'Novi' su 'revolucionari', posebno feralovci, poduprti i s R. Šerbedžijom, bili pripravni uzeti 'slavu' rušitelja, da se tko ne dosjeti da objekte ruše institucije za vlasti HDZ-a, a graditelj objekata na nedopuštenim mjestima uživa naklonost 'ljevičara': S. Mesića, I. Josipovića i Z. Milanovića. I to ne od jučer, nego od samoga početka gradnje. S. Mesić je s vlasnikom u bliskim odnosima od samih početaka 'operacije Vruja'. Treći predsjednik RH (I. Josipović) je među prvima hodao protupravno izgrađenim mulom u Vruji pored koga se bila usidrila njegova 'barka'. Četvrti predsjednik, Z. Milanović, ima razgranatu mrežu 'poslovnih' odnosa s investitorom kapitala u devastaciji Vruje, odnosno gradnju objekata za privatnu korist na mjestu na kome nije bilo dopušteno graditi.
Vlasništvo nad Vrujom
"Tvrdnju izabranoga predsjednika kako nikada nije boravio na imanju kontroverznoga poduzetnika Stipe Latkovića na Vruji, u izjavi za Slobodnu Dalmaciju demantirao je sam Latković. 'Zoran je ljetos bio kod mene na Vruji, tamo smo ručali, a nakon toga sam ga poveo u obilazak - kaže nam Latković'. Napominje kako Milanović nikada na Vruji nije spavao, ali jest u obližnjem Pisku. 'Kad dođe do nas, spava u Pisku, kod mene doma' - otkriva poduzetnik. S euriMilanovićem se, veli, zbližio tijekom intenzivne poslovne suradnje. Dok je bivši šef SDP-a bio premijer nisu se, napominje, poznavali." (Slobodna Dalmacija, 7. 2. 2020.)
A kako je, zapravo, S. Latković došao u Vruju i do Vruje? Treba se vratiti u vrijeme odumirućega socijalizma i prvih poduzetnika 'po Markovićevu zakonu'. Prema prikazima u medijima, Vruja zapravo nije njegova: prvobitno se radilo o imovini tvrtke Dalmahotel, jedne iz sustava splitske Dalme. Ona je ovaj kompleks još početkom devedesetih prodala Bobisu, koji ju je kasnije prodao Agrokoru, a on Stipi Latkoviću. Slobodna Dalmacija objavila je da se poduzetnik S. Latković veoma uznemirio kada je shvatio da Vruja na papirima nije niti će moći biti njegova.
Velik novac Latković je krajem devedesetih dao Todoriću. Radilo se o nekoliko milijuna kuna. Ugovorom je određeno da će mu Todorić vratiti novac, i to s kamatama, ako ne uspije ishoditi valjane papire, odnosno uredan vlasnički list. Agrokor je tužio Republiku Hrvatsku, proces je trajao 15 godina, a konačna je presuda glasila da Vruja ostaje državna. Latković je očekivao da će mu Todorić, prema ugovoru, vratiti novac, s kamatama. Bio je spreman odreći se Vruje, ali je ubrzo shvatio da to baš i neće ići tako lako, pa je tužio Agrokor. Kad je Agrokor propao, bio je još odlučniji na Vruji nastavi graditi unatoč, ne samo svim mogućim zabranama, nego i činjenici da zapravo gradi na tuđoj zemlji.(tportal, 5. 7. 2021.)
'Užasno pokvareni ljudi'
Aktualni hrvatski predsjednik prigovara ljudima koji su rušenja u Vruji razumjeli kao pravedan odgovor na nezakonite uzurpacije: "Ovi zavidni što ga gledaju preko balature (S. Latkovića, op.a), mrze ga i zato što ustvari nešto ima, to rade prvenstveno zato. On, ako je kriv, će odgovarati". Oponenti mu odgovaraju da su to riječi čovjeka čija je konzultantska tvrtka Euro Alba Advisory radila za Latkovića, 'koji je postao i financijer njegove predsjedničke kampanje i šef njegova sina, zaposlenog na Latkovićevu TV Jadranu'."Ponosan sam na čovjeka koji ima 82 godine, koji nikad nije bio priveden, nikad nije zakonski odgovarao", govori predsjednik. Odgovor prosvjednika u Vruji: "Tako plenković milanovićje, Latković nikad nije bio priveden. Nikad nije zakonski odgovarao. Zato mi i prosvjedujemo. U tome i je problem, Milanoviću." (Dalmacija news, 3. 7. 2021.)
"Građevinska inspekcija izdala je na desetke rješenja za uklanjanje objekata koja gotovo nikada nisu provedena, na teren su izlazili sigurno pedesetak puta. Komunalno redarstvo Grada Omiša ispisalo je na stotine prijava, Hrvatske šume trenutno vode četiri (brojkom: 4!) sudska spora protiv Latkovićeve firme Point koja formalno u Vruji provodi radove, navodi se dalje u priopćenju povodom Milanovićeve izjave: 'Čak su i Hrvatske vode postupale. Zatvorio je više izvora pitke vode u Vruji. Pitke, slatke vode koja je izvirala iz slane, morske vode. I to smo imali!' Uz daljnje objašnjavanje političkih okolnosti oko Latkovića, rekli su i to da taj čovjek '20 godina ilegalno gradi na državnoj zemlji'. (Dalmacija news, 3. 7. 2021.)
Što bi trebalo učiniti u Hrvatskoj 2024. kada se sukobe različiti pogledi na stvarnost, kada se sukobe politički oponenti? Aktualni predsjednik RH predlaže revolucionarne metode: "Pa kažem, pohapsiti ih sve i uzeti im djecu za taoce. Kao što su sada uzeli SDP za taoce." (Index, 22. 3. 2024.) Ta je izjava izazvala nova sporenja. Što govori taj čovjek? U dodatnom objašnjenju, aktualni predsjednik ne spori da je to rekao, ali je mislio, kaže, na 'esdepeovsku djecu'. "Imam iskustvo rada s užasno pokvarenim ljudima. Možda to neki misle za mene", govori sadašnji predsjednik RH. (Večernji, 22. 3. 2024.) Što ('možda') neki misle o njemu? Mutni izvori crvenih, podzemnih rijeka ('pravde') na površinu izbacuju i neočekivanu građu, za odgovor na to pitanje.
