Lili Benčik: IDS-ova povijesna odgovornost kontinuiranog zatiranja hrvatskog identiteta Istre 1.dio
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 23 Travanj 2024 11:53
Uvod
IDS je nedavno obilježio Dan Istarskog statuta i potvrdio kontinuitet svoje politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre. Ni nakon gubitka lokalnih izbora i velikog poraza njihova istrijanskog identiteta Istre, ne mijenja retoriku o multietničkoj, multikulturalnoj i višejezičnoj Istri.
A Istra nije više multietnička, multikulturalna ili višejezična od bilo kojeg dijela Hrvatske. Po sastavu stanovništva Istra je županija hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina.
IDS nije ničim dokazao svoje političke floskule i istrijanski identitet Istre, ali kada se nešto svakodnevno ponavlja uđe u uši i postane istina. I ne samo to IDS je prijevarom uz potporu vladajućih u Istru uveo dvojezičnost, po Statutu Istarske županije , a ne po sastavu stanovništva, odnosno brojnosti pripadnika talijanske nacionalne manjine.
Zato je Statut Istarske županije izvorište i dokaz IDS-ove politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.
Po popisima stanovništva od kada je Austrija uradila prvi popis pa nadalje, Hrvati su bili većinsko stanovništvo Istre. Po popisu iz 1846, Hrvata je bilo 54%, Talijana 38%. a po popisu iz 1910 prije raspada Austro-Ugarske monarhije Hrvata je bilo 43%, a Talijana 38%.
U vrijeme između dva svjetska rata 1918-1943, kada je Istrom vladala Italija, popisi nisu mjerodavni, jer je iz Istre iselilo oko 60 000 Hrvata, a Mussolini naselio oko 30 000 Talijana, pa je tek prvi popis nakon rata 1945, točan pokazatelj, Hrvata je bilo 69%, a Talijana 25%.
Nakon 2.svjetskog rata uslijedio je egzodus Talijana koji nisu htjeli živjeti pod komunističkom vlasti pa je 1953 Hrvata bilo 77%, a Talijana 12%.
Osamostaljenje Republike Hrvatske i antihrvatska politika IDS-a odrazila se na popis 1991, kada se Hrvatima izjasnilo 54%, Talijanima 7% i Istrijanima 18% stanovnika Istre.
Da bi se 2024 godine pokazalo da je IDS-ova politika promašena, da je stanovništvo Istre nije prihvatilo, da nije prihvatilo istrijanski identitet Istre, jer se Hrvatima izjasnilo 76,4% , a Istrijanima 5.13%
Isto tako popis iz 2011 nakon što je uvedena dvojezičnost pokazuje da po sastavu stanovništva nije opravdana, jer je Talijana bilo samo 6,9%, a Hrvata 71,9% .
Popis iz 2024 je to potvrdio, broj Talijana se smanjio na 5,01%, tako da na primjer u Puli je dvojezičnost uvedena za samo 1 860 Talijana u odnosu na ukupno 52 220 stanovnika Pule. Po sastavu stanovništva jedino bi općine Grožnjan sa 44,51% i Brtonigla sa 35,72% Talijana imale pravo uvesti dvojezičnost.
Iz navedenih podataka jasna je veličina prijevare i posljedice IDS-ove politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre.
Pravo na dvojezičnost po Statutu ušlo je i u Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina tako da su još uvijek nesagledive sve posljedice koje je Statut Istarske županije izazvao na razbijanju i zatiranju hrvatskog identiteta Istre, ali i cijele Hrvatske.
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući je prema domicilnom hrvatskom narodu po dvije osnove, po biračkom pravu i po pravu na zapošljavanje. Birači nacionalnih manjina mogu birati po dvije liste, a prednost kod zapošljavanja imaju pripadnici nacionalnih manjina. I ne samo to hrvatski državljanin u Istri u dvojezičnim općinama i gradovima ne može dobiti posao u općinskim i gradskim upravama bez znanja talijanskog jezika.
I još jedan dokaz da stanovništvo Istre nije prihvatilo IDS-ov istrijanski identitet, je veliki broj dragovoljaca Domovinskog rata, usprkos IDS-ovom protivljenju odlaska Istrana na Ličko ratište., jer po izjavama IDS-ovih čelnika Domovinski rat nije bio IDS-ov rat (za nacionalističke ciljeve Hrvatske)
Tko i što je IDS?
Istarski demokratski sabor-IDS je stranka koja apsolutistički vlada Istrom od pobjede na lokalnim izborima 1993. godine, kada je osvojio 74, 2 % glasova, odnosno 35 vijećničkih mandata u županijskoj skupštini od ukupno 40. Sa tom većinom mogli su neometano sprovoditi svoju politiku. Tada je započela njihova vladavina Istrom kao svojim privatnim vlasništvom, predstavljajući se kao jedini tumač i zaštitnik „ istarskog identiteta“ i Istrijana u državi Hrvatskoj. Pazite ne HRVATA , nego ISTRIJANA!
• IDS kroz istrijanstvo u potpunosti negira većinski hrvatski narod u Istri i njegov hrvatski identitet, 76.4 % Hrvata, 5.01 % Talijana. 5, 13 % Istrijana
• Koketira sa talijanskim neofašistima, dajući pri tome ekskluzivni položaj malobrojnoj talijanskoj manjini, uvodeći neopravdano s obzirom na brojnost pripadnika talijanske nacionalne manjine, 5,01% dvojezičnost u gradovima i općinama u kojima je bio na vlasti,
• Neprestano inzistira na regionalizmu, autonomiji i lokalnoj samoupravi. Do te mjere da je politički djelovao protuustavno.
Istarski demokratski sabor -IDS je regionalna stranka osnovana 1990. godine po zamisli osnivača Ivana Pletikosa, Mladena Kolenka, Oriana Bulića i dr. kao demokratska stranka istarskih Hrvata, koju su preoteli, beskrupulozno uzeli dokumentaciju Dino Debeljuh, Ivan CorradoPauletta i Mario Sandrić i registrirali stranku 14.veljače 1990. u Zagrebu.
Dino Debeljuh je jasno ukazao koji će program i politički okvir zauzeti IDS, kada je Ivanu Pletikosu rekao i ponovio da „mi Istrijani nismo Hrvati,nemamo ništa sa tim Hrvatima, mi ćemo se od njih ionako odcijepiti.“
Već po ovoj njegovoj izjavi vidi se skučenost i kontradiktornost promišljanja, jer je on osobno stranku registrirao, a gdje nego u Zagrebu, glavnom gradu RH.
Mada Debeljuh to danas negira, jer ga je Ivan Jakovčić nagradio mjestom veleposlanika RH u Indiji, svi IDS-ovi dokumenti baziraju se na njegovim riječima pa i sam Statut Istarske županije, koji je kako je u nedavnom intervju portalu Lupiga izjavio, pisali on i njegova tadašnja supruga Loredana Boljun.
Iz tog odiuma prema Hrvatima, po njima razbijačima Jugoslavije , IDS stvara koncept istarske nacije, pa svoju protuhrvatsku politiku gradi u tri smjera preko istrijanstva, talijanizacije i titoizma ( antifašizma) koje je ugradio u Statut Istarske županije.
Stoga je Statut IŽ povijesna je i etnička krivotvorina, kojim se zatire hrvatski identitet Istre.
Statut Istarske županije je izglasan 30.ožujka 1994.
Kao što sam prethodno napisala, jedni od kreatora Statuta bili su tada bračni par Debeljuh. Loredana Boljun, je izjavila da je taj Statut prva stepenica istarske autonomije, a Dino Debeljuh da su u njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost, dvojezičnost, istrijanstvo, preuzetih iz talijanskih regija koje imaju poseban statut, poput regije Alto Adige/Sud Tirol. „ Mnogo nam je toga tadašnja HDZ-ovska, rekao bih Tuđmanova vlada izbacila, ali smo ipak zahvaljujući Račanovoj vladi jedan dobar dio uspjeli vratiti i to danas krasi Statut“
Evo i dan danas ponose se što su Hrvate izbacili iz Statuta i što to antihrvatstvo krasi Statut!
I svih 34 godine od postojanja IDS-a govori se i piše jedno, a radi potajno drugo. Znači javno priznaju Hrvatsku, a istovremeno gdje god mogu je podrivaju.
IDS-ovci se hvale kako je Skupština Istarske županije donijela Statut kojim se Istra definira kao višeetnička, višekulturna i višejezična zajednica u kojoj se priznaje i štiti slobodno izjašnjavanje građana i čuva dostojanstvo pojedinca.
Kako se čuva dostojanstvo građana i pojedinca ako mu negiraju postojanje, negiraju da je autohtoni stanovnik Istre stoljećima i ako mu oduzimaju njegov identitet i nameću drugi?
U Preambuli Statuta nabraja se kao stanovnike Histre, Rimljane, Franke, ali nema Hrvata, ni hrvatske povijesti. Ni spomena od svega što čini hrvatski identitet Istre.
Nema spomena o pisanim dokazima gdje se u jednom pismu spominje ime pićanskog biskupa Marcijana. 579. godine kada su Hrvati su prodrli u Istru. Nedavno je Papa imenovao novog biskupa Pićanske biskupije upravo na temelju tog pisma.
Nema spomena o Rižanskoj listini iz 804. godine, Istarskom razvodu iz 1275. godine, o prisutnosti glagoljice u raznim dokumentima kao Plominski glagoljaški natpis, Supetarski fragment, Grdoselski ulomak, Humski grafit i Ročki glagoljaški abecedarij.
Pored Istarskog Razvoda postoji još niz dokumenata pisanih glagoljicom na hrvatskom jeziku koji svojom bogato ukrašenom glagoljicom svjedoče o hrvatskom identitetu Istre.
Brevijar Vida Omišljanina (Vid Omišljanin) , 1396., pisan za župnu crkvu sv. Bartola u Roču, čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču, težak 10 kg.
Ročki misal Bartola Krbavca,napisan za crkvu Sv.Bartola u Roču, koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču, potječe iz oko 1420. godine, ubraja se među najljepše hrvatske glagoljske knjige.
Beramski misal Bartola Krbavca, (490 stranica, Narodna knjižnica u Ljubljani, Slovenija), ~1425., napisan vjerojatno u gradu Bakru za župnu crkvu u Bermu, Istra.
Kopenhagenski misal, 15. stoljeće, čuva se u Kraljevskoj knjižnici (KongeligeBibliothek) u Kopenhagenu, Danska. hrvatski glagoljski misal iz 15. stoljeća u DetKongeligeBibliotek (Kraljevska knjižnica), koji se naziva Kopenhaški misal. Poznato je da se misal nalazio u mjestu Roč u Istri, Hrvatska. Do 1839. knjiga se nalazila u Kraljevskoj knjižnici u Beču, Austrija, a ova ju je knjižnica kasnije poklonila Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu.
Zanimljivo je da su ovi glagoljaški dokument i bili poznati hrvatskom svećeniku mons. dr. Boži Milanoviću , a podaci o tome navedeni su u Dodatku Memoranduma koji je 1946. godine pripremljen za potrebe Međunarodne mirovne konferencije u Parizu, koja je trebala odlučiti o međunarodnim granicama na području Istre (između Italije i bivše Jugoslavije). ) nakon Drugog svjetskog rata. Za konačnu odluku iznimno važnu, a vjerojatno i presudnu ulogu, imala je hrvatska glagoljaška baština. Koju evo IDS negira!
Nema spomena o buđenju nacionalne svijesti koja počinje kada i drugdje u Europi, nakon poraza Napoleona. Ilirski preporod traje od 1830 do 1860. Nakon ilirskog počinje Hrvatski narodni preporod koji su predvodili Juraj Dobrila, Dinko Vitezić i Mate Bastian (Matko Baštijan) i zanosili se idejom ujedinjenja Južnih Slavena u duhu jugoslavenske ideologije đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera. 1861.konstituiran je Istarski Sabora i u njemu se vodila borba za ravnopravnost hrvatskog jezika u upravi. Na početku 1870-ih pokrenuta je Naša sloga, glavni preporodni list, organiziraju se masovna okupljanja na kojima se raspravlja o nacionalnoj problematici, otvaraju se čitaonice, škole i sokolska društva. Iz tog razdoblja ostao je molitvenik biskupa Jurja Dobrile, „Otče budi volja tvoja,“ tiskan u Trstu 1854. koji je doživio preko sto izdanja.
Nastavlja se...
Lili Benčik
