Rusi marširaju prema Harkivu
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 15 Svibanj 2024 12:00
Putin je odlučio pojačati obrambeni resor kako promjenama unutar samog MO, tako i u svom najužem timu, gdje je danas uz sebe postavio i svog najodanijeg suradnika Nikolaja Patruševa. Istodobno imenovanje sposobnog tehnokrata Andreja Belousova za ministra obrane trebalo bi, prema Putinovoj zamisli, jamčiti brzu uspostavu reda i jasnu viziju budućnosti razvoja ruskih oružanih snaga i provedbu iste u djelo
Nakon što je u prošli petak ruska vojska pokrenula napad sa svoga teritorija na sjever Harkivske regije na krajnjem sjeveroistoku Ukrajine, u svega nekoliko dana zauzela je, prema ruskim izvorima – 165 kilometra kvadratna prostora i 15-ak naselja. Ukrajinski mediji govore o 100-tinjak kilometara kvadratnih koje su zauzele ruske snage i oko pet izgubljenih naselja. Kako god bilo, slažu se u jednom: ruske snage napadaju u dva glavna smjera – Lipci i Vovčansk, smještena dvadesetak odnosno pedesetak kilometara sjeveroistočno od Harkiva.
Iako se ovaj napad s ukrajinske strane očekivao i o njemu je Kijev u više navrata govorio – tim više što je bilo vidljivo da Rusija formira novu grupu vojske Sjever i da je njena brojnosti između 30 i 50 tisuća ljudi, vrlo brzo je postalo vidljivo kako pripreme za jačanje obrane nisu bile uspješne neovisno o tome što se službeno govorilo o čak tri uspostavljene snažne obrambene linije prema Harkivu.
Tako je jučer ukrajinska vojska priznala napredovanje ruskih snaga i to je nazvala novom ruskom ofenzivom.
Međutim, ruski vojni analitičari tvrde kako se otvorio novi front, ali da se ovdje još ne radi o glavnoj ofenzivi tj. odabiru njezinog ključnog smjera, već o vojnom pritisku koji ma dvostruki cilj: odbaciti ukrajinske snage dalje od državne granice kako bi se zaustavili svakodnevni napadi na obližnji ruski grad Belgorod u istoimenoj regiji, i drugo – kako bi se, u nedostatku ukrajinskih pričuvnih snaga i problema s mobilizacijom, njihove postrojbe bile primorane prebacivati kao pojačanje s ostalih dijelova više od 1000 kilometara duge ukupne bojišnice, slabeći druge obrambene pozicije i olakšavajući time napadačke akcije ruske vojske koja ima inicijativu gotovo duž cijele crte bojišnice. Također tvrde kako je ukrajinsko zapovjedništvo sada potpuno dezorijentirano po pitanju određivanja smjera pokretanja glavnog ruskog vojnog udara, koji se, kako kažu, može dogoditi bilo gdje: od Harkova, preko Hersona pa sve do Odese.
Traži se krivac
Kijev za nove ruske napade i gubitak teritorija krivi nedostatak oružja i streljiva uslijed višemjesečne blokade isporuka američkog oružja, što je i ključni narativ, kojeg, zbog neuspjeha ukrajinskih snaga posljednjih mjeseci, sada učestalo ponavlja i Bidenova administracija. Ona pak uvjerava kako će se sve promijeniti kada američko oružje stigne do bojišnica – kako je to za CBS News preksinoć rekao i državni tajnik Antony Blinken. Rekao je i da će SAD i zapadni saveznici nastavljati pomagati Ukrajini i u budućnosti i da Vladimir Putin ne treba očekivati da će preveslati Ukrajinu i zapad.
S druge strane ruski analitičari tvrde kako Ukrajini nije glavni problem nedostatak oružja, već mobilizacija i pad motivacije za borbu kod ukrajinskih vojnika koji se prikupljaju na sve načine i na bojišnicama predstavljaju „šaroliko društvo“: od službenih vojnika, preko teritorijalne obrane, do specijalnih snaga pod upravom sigurnosnih službi i raznih privatnih postrojbi ali i zatvorenika koji na ovaj način vraćaju dug društvu.
U Harkiv stigao i Budanov u lov na ruske diverzante
Ali da, barem po pitanju obrane Harkivske regije nešto nije u redu svjedoči i jučerašnji iznenadni dolazak šefa ukrajinske voje obavještajne službe Kirila Budanova u drugi po veličini ukrajinski grad Harkiv s ciljem eliminacije ruskih obavještajno-diverzijskih grupa i uspostave reda u gradu koji sve više zahvaća kaos: osim što je već polu-ispražnjen zbog stanovnika koji su proteklih tjedana ubrzano napuštali grad i odlazili u zapadne dijelove zemlje (od ranijih oko 1 300 000, u gradu je trenutačno ostalo oko 700 000 stanovnika), u sam Harkiv slijevaju se i kolone izbjeglica iz zona sjeverno od njega, u strahu od prodora ruskih snaga, pri čemu optužbe i svađe za nastalo stanje pršte na sve strane, a krivnju jedni prebacuju na druge.
Još više u korist teze da obrana nije dobro pripremljena svjedoči i već druga smjena za redom na čelu zapovjedništva ukrajinskih vojnih snagama u zoni Harkova. Upravo je smijenjen Juri Galuškin, zapovjednik vojne grupe Harkiv.
U čemu se po Ukrajinu ogleda opasnost od pokretanja novog fronta
Po ukrajinsku vojsku posebno kritično stanje može biti u slučaju ruskog zauzimanja Vovčanska – pedesetak kilometara sjeveroistočno od Harkiva, s obzirom kako se Rusima tada otvara široki prostor za brzi nastup na jug prema Kupjansku, koji je ionako već mjesecima po pritiskom ruskih napada sa sjeveroistoka i istoka. Eventualnim gubitkom Kupjanska, koji bi u takvim okolnostima bio neizbježan, sam Harkiv bi se našao u vrlo neugodnoj strateškoj poziciji i mogao bi pasti u poluokruženje – s jedino slobodnim smjerom prema zapadu.
Karakteristika ruskih napada u otvaranju ovog novog fronta, osim što je napredak ruskih snaga bio brži i u odnosu na sam početak ruske invazije 24. veljače (a da ne govorimo o velikoj ukrajinskoj ljetnoj protuofenzivi prošle godine kada je nakon mjeseci snažnih borbi ukrajinska vojska zauzela tek nekoliko manjih naselja u Zaporiškoj regiji uz goleme gubitke u ljudstvu i tehnici) je ta, da ruske snage ne napadaju frontalno i da se ciljevi uništavaju tek nakon prethodnog preciznog lociranja ukrajinske tehnike i ljudstva uz primjenu svih raspoloživih sredstava: od zrakoplova i već čuvenih modificiranih sovjetskih bombi razornog djelovanja FAB, preko dronova, topništva i tenkova čime se žele minimizirati gubici u ljudstvu. Ruski analitičari priznaju da i njihove snage imaju određene gubitke u tenkovima ali da je to nebitno u usporedbi s ostvarenim rezultatima u proboju i s obzirom na ukupan broj ruskih tenkova koji višestruko nadmašuje onaj ukrajinski. Također navode da će i već prebačena ukrajinska pojačanja sigurno usporiti ovako brzo napredovanje njihovih snaga ali da u kvalitativnom smislu neće moći ništa promijeniti i da se ostvareni taktički uspjesi ruskih snaga vrlo brzo pretvaraju u operativne.
Rusi pripremaju i novu ofenzivu
O težini novonastale situacije spomenuti ukrajinski prvi vojni obavještajac Kirilo Budanov video vezom iz svog bunkera u Harkivu govorio je i za američki The New York Times kazavši i slijedeće:
“Situacija je na rubu. .. Svakog sata je sve bliže kritičnom. Upotrijebio sam sve što smo imali. … Nažalost, nemamo nikoga u pričuvi.”
Njegova sumorna ocjena ponovila je ocjene drugih ukrajinskih časnika posljednjih dana da su vojni izgledi zemlje sve slabiji, napisali su novinari The New York Timesa. Budanov se sada nada da će ukrajinske trupe uspjeti stabilizirati front tijekom sljedećih nekoliko dana, ali kaže i kako Rusija priprema novu ofenzivu sjeverozapadno od Harkiva, u regiji Sumy.
Putin u Kinu, Blinken u Kijev
I dok za dva dana ruski predsjednik Vladimir Putin putuje u dvodnevni službeni posjet Kini, gdje se, prema današnjoj objavi iz Kremlja očekuje potpisivanje važne zajedničke izjave, danas u Kijev stiže američki državni tajnik Antony Blinken. Namjerava razgovarati s ukrajinskim državnim vrhom o stanju na bojišnicama i pružanju vojne potpore Kijevu – izvijestio je State Department. “Raspravljat će se o situaciji na bojnom polju, utjecaju američke vojne i gospodarske potpore, dugoročnim obvezama u sigurnosti i drugim područjima te tekućem radu na ubrzanju gospodarskog oporavka Ukrajine”.
Međutim, novonastali problemi s ruskom ofenzivom sigurno neće ostati izvan fokusa razgovora. Usudio bih se reći da su oni i primarni cilj Blinkenovog dolaska, jer razgovarati o nekakvoj ukrajinskoj budućnosti i oporavku usred novih ruskih ofenzivnih operacija bilo bi sumanuto, osim kada je riječ o PR akcijama za ukrajinsku i svjetsku javnost. Jer stanje po Kijev izgleda vrlo sumorno, o čemu upravo pišu i američki mediji.
Tako CNN navodi kako vijesti za Kijev nisu samo loše – već su svakim danom sve gore, jer Rusija pokazuje dinamiku kakva nije viđena od ožujka 2022. Navodi se kako je Ukrajina u teškoj situaciji i da su ruske snage u ofenzivi u smjeru Harkiva zauzele devet sela.
„Rusija je poslala pet bojni u pogranični grad Volchansk, koji je bio teško pogođen zračnim napadima tijekom vikenda, rekli su ukrajinski dužnosnici. Grad Liptsy je u opasnosti, kažu neki vojni blogeri, a odatle bi ruske trupe mogle topništvom napasti Harkov,” – navodi se u tekstu liberalnog američkog medija i dodaje da se radi o „dvostrukoj noćnoj mori za Kijev“.
Prvo, ukrajinske oružane snage “oslobodile su ovu zemlju od ruskih trupa” prije godinu i pol dana, ali nisu bile u mogućnosti dovoljno utvrditi područje da spriječe trenutnu rusku ofenzivu. Drugo, ruske oružane snage mogu vezati preopterećenu ukrajinsku vojsku stalnim i iscrpljujućim pritiskom na Harkov. “Osim toga, tu je i ostatak fronte, gdje se napredak u regiji Harkova odražava u starim iscrpljujućim bitkama, koje su iznenada svjedočile novim ruskim uspjesima. To bi trebao biti najveći razlog za zabrinutost Kijeva, jer bi uključivao koordinirani pokušaj napredovanja u svim smjerovima i ostavio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s teškim izborima o tome gdje rasporediti ograničena sredstva i koga na kraju žrtvovati. … Ukrajina je prisiljena priznati koliko je situacija loša – navodi medij.
Na velike probleme po Kijev upozorava i utjecajni The Washington Post, kao i spomenuti NYT.
Za mjesec dana stižu prvi zrakoplovi F-16
U tim i takvim okolnostima jučer je stigla vijest da bi danski lovci F-16 mogli biti na raspolaganju ukrajinskim zračnim snagama u roku od mjesec dana, umjesto ujesen. To je izjavila premijerka Mette Frederiksen, a danas prenose ukrajinski mediji. Danska namjerava Kijevu isporučiti ukupno 19 tih višenamjenskih američkih zrakoplova.
Na tu vijest jučer su reagirali pojedini ruski analitičari bliski Kremlju, kazavši kako Ukrajina nema raspoloživih kapaciteta za prijam tih zrakoplova. Ako hudu razmješteni u susjedne zemlje, a odatle polijetali u bojne zadaće, ti će aerodromi postati legitimni ciljevi za napade ruskih snaga koji će se u tom slučaju sigurno izvršiti – navode oni. To de facto ne predstavlja ništa novo, jer je upravo na to već ranije otvoreno upozoravao i ruski državni vrh.
Uhićen šef kadrovske službe ruskog MO
Tema jučerašnjeg imenovanja Andreja Belousova na mjesto ruskog ministra obrane umjesto Sergeja Šojgua koji je raspoređen na mjesto tajnika ruskog Vijeća sigurnosti umjesto Nikolaja Patruševa – jedna je od dominantnijih u zapadnim medijima. Većinom se s velikom dozom iznenađenja ali i straha govori o toj promjeni s obzirom na visoku stručnost i veliku širinu analitičkog sagledavanja stanja u brojnim sferama novog ministra obrane – inače stručnjaka u sferi ekonomije, ali i inovacija i posebno kibernetike. Dakle onoga što je ruskoj vojsci nužno potrebno osigurati za njezin razvoj u dugoročnom razdoblju (ti se nedostaci već i sada itekako uočavaju u ukrajinskom ratu).
Istodobno je dana Putin potpisao uredbu kojom moćnog „sigurnjaka“, spomenutog Nikolaja Patruševa (svojedobnog čelnika FSB-a) imenuje svojim pomoćnikom, skupa sa Aleksejem Djuminom – dosadašnjim guvernerom Tulske oblasti.
Anton Vaino ostao je šef Putinove administracije, Dmitrij Peskov i dalje će biti tajnik za medije i zamjenik šefa administracije, dok su Sergej Kirijenko i Aleksej Gromov također zadržali svoje dužnosti prvih zamjenika šefa administracije.
„Nova metla brzo i bolje mete“ – stara je izreka, pa tako ne začuđuje previše niti najnovija vijest prema kojoj je uhićen šef kadrovske službe ruskog ministarstva obrane Jurij Kuznjecov, kod kojeg je pronađeno više od 100 milijuna rubalja. To je u utorak, 14. svibnja, objavila glasnogovornica ruskog Istražnog odbora Svetlana Petrenko. Osumnjičen je za primanje mita u posebno velikim razmjerima (u rubljima i stranoj valuti, uz zlatnike, kolekcionarske satove i luksuzne predmete).
Zanimljivo je da se Kuznjecov na dužnosti načelnika Glavne kadrovske uprave MO nalazio tek od svibnja 2023. Godine, a da je od svibnja 2010. bio načelnik Osme uprave Glavnog stožera Oružanih snaga, zadužene za “davanje MO-u potrebnih podataka za izvršavanje tekućih zadaća u upravljanju” vojskom.
U to malo vremena uspio je zgrnuti bogatstvo, što i uz nedavno uhićenje pomoćnika ex ministra Šojgua Timura Ivanova (također za mito) jasno ukazuje da se Šojgu nije uspijevao nositi s problemom korupcije i mnogo toga što ne štima u radu jednog od ključnih vladinih ministarstva. Sjetimo se samo „sage“ s prepucavanjem i međusobnim optužbama vezano uz stanje na ukrajinskim bojišnicama između Šojgua i pok. Evgenija Prigožina – utemeljitelja i čelnika sada već raspuštene privatne vojne organizacije Wagner.
Zaključak
Definitivno se može zaključiti slijedeće:
Putin je odlučio pojačati obrambeni resor kako promjenama unutar samog MO, tako i u svom najužem timu, gdje je sada uz sebe postavio i svog najodanijeg suradnika Nikolaja Patruševa. Istodobno imenovanje sposobnog tehnokrata Andreja Belousova za ministra obrane trebalo bi, prema Putinovoj zamisli, jamčiti brzu uspostavu reda i jasnu viziju budućnosti razvoja ruskih oružanih snaga i provedbu iste u djelo.
Nakon jučerašnje početne nedoumice u ruskoj javnosti kao i među samim vojnicima, ruski medijski propagandni stroj vrlo brzo je uspio otupiti bilo kakve pokušaje iskazivanja nezadovoljstva imenovanjem civila na mjesto ministra obrane, koje u rusiji (i u SSSR-u iako je baš u potonjem bio jedan izuzetak) tradicionalno pripada profesionalnim tj. karijernim vojnicima.
Ovo pak jasno ukazuje koliko je porasla Putinova moć nakon nedavnih ruskih predsjedničkih izbora i da će se s njim, htjelo se to ili ne, itekako morati računati do 2030. godine i u međunarodnoj zajednici. Putin uopće ne skriva namjeru da se sa Zapadom uhvati ne samo u politički (koji je već ionako dugo na snazi), već i u neposredni vojni koštac i sukob ako to potonji želi (kako to Putin obrazlaže imajući u vidu ukrajinski sukob).
Na vanjskopolitičkom smjeru Putin definitivno kreće u jačanje ionako čvrstog strateškog partnerstva s Kinom posljednjih nekoliko godina – ovoga puta još izraženije u obrambenoj sferi nego je to bilo do sada (iako je i do sada to bilo naglašeno kroz mnoge zajedničke projekte, zajedničke vojne vježbe uključujući i strateškog zrakoplovstva, zajedničko patroliranje pomorskih snaga Tihooceanskom regijom i td.
Sada bi to moglo biti još konkretnije na protuameričkoj osnovi, gdje Moskva i Peking ubrzano kreću prema zajedničkom suprotstavljanju otvaranju jedinstvenog istodobnog fronta od strane Washingtona protiv Rusije i Kine, i stvaranju američkog „vatrenog prstena“ oko Kline posredstvom svojih regionalnih saveznika – prije svega Japana i Filipina s kojima odnedavno obavlja i vojne vježbe nadomak samoga Tajvana.
Jedan od prvih poteza Moskve i Pekinga u tom smjeru mogao bi biti i početak zajedničkog patroliranja mornarica dviju zemalja kroz Tajvanski tjesnac (što se posljednjih tjedana provlačilo kroz medije dviju država), što do sada nisu činile, već su se zadržavale sjevernije, u vodama prema Korejskom poluotoku i sjeverno od Japana čije su otočje zaobilazile i s njegove istočne strane.
Sve ovo skupa ne sluti na dobro, ne samo po Ukrajinu.
