Tko bi prije 10 godina rekao da ćemo o Eurosongu govoriti u kontekstu LGBT-a i sotonizma?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 17 Svibanj 2024 17:14
Posljednjih godina, ono što sve više i više postaje presudan faktor za pobijediti na Eurosongu jest (neugodno) šokirati publiku ili biti pripadnikom takozvane LGBTQ+ populacije, ili kako već izgleda ažurirana verzija tog akronima. Ono što narod vidi, članovi žirija država i mediji i dalje ne žele vidjeti, iako je očito svakome s onim organom koji se nalazi između ušiju.
Glazbeno natjecanje Eurosong nije što je nekad bilo, primijetit će oni stariji od dvadeset i nešto godina koji već duže vrijeme prate ovaj festival. O ovom natjecanju se ove godine najviše govori u kontekstu LGBT-a i sotonizma. Prošlo je deset godina otkako je muškarac s bradom i u haljini umjetničkog imena Conchita osvojio prvo mjesto predstavljajući Austriju, čime je taj glazbeni događaj dobio jednu novu dimenziju, odnosno pomaknute su granice do te mjere da granica više niti nema. Sve je danas moguće vidjeti na Euroviziji u trećem desetljeću 21. stoljeća. Kako odmiču godine, pjesma sve manje igra ulogu kao onaj faktor koji bi trebao biti presudan u izboru pobjednika. Naravno, važnu ulogu uvijek su imali susjedi koji su glasali jedni za druge, ili ako bi se neka od država našla u nezavidnoj situaciji, primjerice Ukrajina koja je pobijedila 2022., svega tri mjeseca nakon napada Rusije.
Za pripadnike LGBT zajednice prvo mjesto gotovo pa je zagarantirano
Posljednjih godina, ono što sve više i više postaje presudan faktor za pobijediti na Eurosongu jest (neugodno) šokirati publiku ili biti pripadnikom takozvane LGBTQ+ populacije, ili kako već izgleda ažurirana verzija tog akronima. Ono što narod vidi, članovi žirija država i mediji i dalje ne žele vidjeti, iako je očito svakome s onim organom koji se nalazi između ušiju. U javnom prostoru sve je više komentara obožavatelja ovog velikog glazbenog festivala koji primjećuju kako je dovoljno da pjevač muškog spola obuče haljinicu ili da pjevačica, primjerice ovogodišnja predstavnica Irske, kaže kako je “queer“ ili „nebinarna“, i prvo mjesto gotovo pa je zagarantirano. Ako je dosad bilo ikakve sumnje, od danas je više nema, ideologija i politika određuju pobjednika natjecanja, pa čak i kada o tome odlučuju glazbeni stručnjaci koji uz publiku ocjenjuju nastupe.
Iako je na Eurosong otišao s mnogo „minusa“, Baby Lasagna zauzeo je visoko drugo mjesto
Naš predstavnik Marko Purišić, poznatiji kao Baby Lasagna, u očima Europe, ili točnije po sudu javnog mnijenja, stvarni je pobjednik ovogodišnje Eurovizije. Ocjene „stručnih“ žirija nikako se nisu poklapale sa glasovima naroda Starog kontinenta koji su u njegovoj pjesmi prepoznali umjetničku vrijednost, dobru izvedbu i samu pjesmu koja je „ušla u uši“ ne samo Hrvatima, nego i drugim narodima. Marko nije nosio haljinicu, mahao zastavicama duginih boja, a i javnosti je obznanio kako mu je katolička vjera od iznimne važnosti u životu. Pored toga, za razliku od mnogih izvođača koji su prednost davali ideologiji i faktoru šoka, Marko je kroz svoj nastup nastojao promovirati Hrvatsku, naše običaje i kulturu. Iako je na Eurosong otišao s mnogo „minusa“, zauzeo je visoko drugo mjesto.
Utjecaj LGBT-a: Zemlju sv. Patrika samoprozvana vještica i „queer“ osoba
Glazbeni stručnjaci prvi su dali svoje glasove, odnosno bodove za najbolju pjesmu. Najviše „dvanaestica“ dobio je Švicarac Nemo, muškarac u haljinici koji se identificira kao „nebinarna“ osoba i u konačnici pobjednik Eurosonga. Ono na što su mnogi obraćali pažnju bili su bodovi koji su odlazili Irskoj, nekoć katoličkoj zemlji koja se kulturno i vjerski potpuno pogubila u posljednjih deset godina. Zemlju sv. Patrika predstavljala je pjevačica umjetničkog imena Bambie Thug, samoprozvana vještica i „queer“ osoba.
Njezin nastup bio je prožet sotonističkim simbolima, od njezinog kostima, tetovaža i raznih motiva na tijelu do same scenografije i njezinog partnera koji se izrazito dobro potrudio izgledati kao zvijer. U dijelu nastupa koji je posebno uznemirio publiku vidljiv je jasno iscrtan pentagram omeđen svijećama u čijem se centru nalazila Bambie. Pjesma pod nazivom „Doomsday Blue“, na hrvatski prevedena kao „Tuga sudnjeg dana“, započinje sa sintagmom „Avada Kedavra“, što u prijevodu znači „ubojita kletva“. Riječ je o očitom okultističkom i magijskom elementu, no jedan od naših mainstream medija pobrinuo se da nas umiri s konstatacijom da pjesma govori o „voljenoj osobi“! Ma da, irska verzija Škorine „Milo moje“! Prestanite s teorijama zavjere!
Interesantno je i to što je Bambie nosila kostim s bojama „transrodne“ zastave
Ispod članka koji nosi naslov „O čemu zapravo govori pjesma irske predstavnice na Eurosongu koja je svojim nastupom prestrašila gledatelje?“, u anketi u kojoj je glasalo 5509 ljudi čak 82% je izabralo kako im se ne sviđa tekst pjesme. Autor spomenutog članka, ili autorica, a možda i „nebinarna“ osoba, nije uspio uvjeriti narod kako zapravo nema ničega spornog u neskrivenom sotonizmu na Eurosongu.
Interesantno je i to što je Bambie nosila i kostim s bojama „transrodne“ zastave. Detalj je to koji je promaknuo mnogima, kako i ne bi od toliko sotonističkih simbola? Ili je sve to možda i povezano? U kršćanskoj teologiji sotona ima za cilj uništiti čovjeka, ne samo duhovno, već i tjelesno, što se očituje u negiranju čovjekove biološke zadatosti i uloge koju mu je Bog dodijelio u ovozemaljskom životu. „Transrodnost“ je upravo na tom tragu, kao i ostatak abecede.
Tko je bio u hrvatskom žiriju koji je sotonističkom nastupu Irske dodijelio 8 bodova?
Mnogi su se pitali i kako je glasao hrvatski žiri, poglavito u slučaju Irske koja je u konačnici završila na 6. mjestu. Iznenađeni kako je Irska od Hrvatske dobila visokih 8 bodova, od maksimalnih 12, gledatelji i fanovi Eurovizije postavili su legitimno pitanje tko je sve bio član hrvatskog žirija? I ono najvažnije, zašto je Irska dobila 8 bodova?
Hrvatska radio-televizija je ubrzo po završetku natjecanja i proglašenja pobjednika objavila imena članova našeg žirija: Srđan Sekulović Skansi (glazbeni producent, skladatelj i tekstopisac), Ivana Vrdoljak – Vanna (pjevačica i autorica tekstova), Dino Jelusić (pjevač, skladatelj i tekstopisac), Mihovil Šoštarić Lockroom (glazbeni producent i tekstopisac) i Ginna Victoria Damjanović (pjevačica i autorica tekstova). Razumljivo i očekivano, saznavši imena naših članova žirija, na društvenim mrežama krenuli su upiti tko je i zašto sotonističkom nastupu Irske dodijelio toliko bodova?
Vanna: Svatko je glasao po svojoj savjesti!
Pjevačica Vanna osjećala se prozvanom i na svom Instagram profilu podijelila je svoje mišljenje: „U Hrvatskom žiriju za ovogodišnji Eurosong je bilo pet osoba. Svatko od nas je glasao zasebno – po svojoj savjesti. Zbroj naših glasova je dao konačne ocjene. S obzirom da propozicije ESC-a ne dozvoljavaju objavljivanje pojedinačnih glasova, zaista nije nimalo fer što me neki od vas osuđuju bez da znate kojoj sam zemlji dala koliko bodova“. Sudeći po pravilima na koja se poziva Vanna, vjerojatno nikada nećemo saznati tko je u našem žiriju favorizirao ili u najmanju ruku simpatizirao irski sotonistički nastup.
Iz Vannine objave možemo iščitati, mada to i ne mora biti istina jer izgleda da nećemo nikad saznati tko je glasao za Irsku, da ona sama „nebinaroj“ Bambie nije dala glas ili dobru ocjenu. Zašto uopće ESC (European Song Contest) taji pojedinačne glasove članova žirija? Riječ je o glazbenom festivalu, ne pitanju nacionalne sigurnosti ili tome slično.
O Eurosongu i plasmanu Baby Lasagne oglasio se i Dino Jelusić, no njegovo priopćenje bilo je vezano za Marka, ne za kontroverzu oko Irske. Na upite pratitelja naših pjevača u vezi sa sotonizmom u nastupu Irkinje odgovori su izostali. Ili su naši članovi žirija vezani obvezujućom šutnjom ili sramom što su svoj glas dali Irskoj. Ili oboje? Mnogi će reći da je njihov posao bio strogo profesionalan, usmjeren isključivo na glazbenu umjetnost, a ne na ideologiju i politiku, no to je u stvarnosti daleko od istine. Bi li naši članovi žirija zanemarili primjerice nacističku ili fašističku simboliku u nastupu nekog natjecatelja?
Civilizirani svijet slaže se kako je riječ o dva velika zla 20. stoljeća, no isto tako i za sotonizam bi se svi trebali složiti da je u društvu neprihvatljiv, nije li tako? Nažalost, očito nije. Je li i našim članovima žirija trebala ovakva bura komentara zbog irskog nastupa? Vanna kaže da su glasali po savjesti, no što je sa savjesti kada sotonizmu daješ palac gore?
Irska triput bila šesta! Slučajnost?
Ono što su mnogi primijetili, pa su čak i mediji morali o tome pisati, jest simbolika povezana s brojevima u slučaju Irske. Po ocjenama žirija Irska je zauzela 6. mjesto, zatim opet 6. mjesto po glasovima publike, što joj je u konačnici donijelo ukupno 6. mjesto zbrojem svih bodova. Kakve li slučajnosti! No, ne brinite, niti to nije znak da se u našem društvu normalizira sotonizam, odbacivanje čovjekove prirode i u konačnici samog Boga. Nije ni Bambie zapravo sotonistica, odnosno „nisu“, jer „oni“ su „nebinarni“ kao i Nemo kojima se razbio pobjednički trofej u zadnjem nastupu.
Zbunjujuća rečenica? Zamislite tek kako se znoje naši novinari i lektori mainstream medija u pokušaju da ne naljute LGBTIQ+ zajednicu. A što tek misle čitatelji koji ne prate ovo ludilo postmodernizma kada ujutro u svom omiljenom kafiću uzmu novine ili otvore portal nadajući se biti točno informirani o aktualnim događanjima. Legitimno je postaviti pitanje koja agenda stoji iza svega ovog ako se i novinar u Hrvatskoj ne usudi pravilno koristiti jedninu i množinu?
Oglasili se i svećenici: fra Knezović i dominikanac Iličić
Za kraj, vrijedi istaknuti i poruke naših poznatih svećenika koji su se osvrnuli na ovu temu koja iz godine u godinu sve manje podsjeća na glazbeni festival, a sve više na iskazivanje štovanja prema LGBTIQ+ ideologiji i očito sotonizmu koji je prestao biti tabu tema, barem na Euroviziji. Fratar iz Hercegovine Mario Knezović čestitao je Marku na plasmanu i odličnom nastupu, ali i poručio javnosti kako je dobro što nije pobijedio jer bi sotonisti „obeščastili tlo naše domovine“ svojim nastupima u Hrvatskoj iduće godine. Naravno, mediji su to prenijeli na način da su naslove svojih članaka kreirali tako da ispadne kako je fra Knezović protiv Baby Lasagne.
Svoj komentar dao je i dominikanac Ivan Dominik Iličić koji je katolicima poručio da budu budni, u vjeri i prisutni na svetim misama jer zlo nikada ne spava. Tko bi prije deset godina rekao da ćemo o Eurosongu govoriti u kontekstu LGBT-a i sotonizma? Jesmo li se barem složili da nije sve teorija zavjere?
