Mlinarić: Tako je počela agresija na Hrvatsku
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 23 Svibanj 2024 19:01
Paljenje zastave Republike Hrvatske – vijest koja ne bi smjela silaziti s novinskih stupaca danima. Naime, tako je počela agresija na Hrvatsku. (U posjedu sam kratkog videa na kojemu se vidi kako mladi Srbi pale hrvatsku zastavu, i kite se četničkim znakovljem)
Naravno da klinci, odgojeni u četničkom duhu, i u obiteljima, i u Crkvama, a osobito u školama koje se izvode po odvojenom programu, kako bi zadivili svoje četnike učitelje, nastavnike, stričeve i očeve, ohrabreni takvom svagdašnjicom, svako malo moraju dokazati svoju dobru odgojenost – paljenjem zastava, pjevanjem četničkih pjesama, izazivanjem tuča, klanjanjem ratnim zločincima. Svaki izostanak nedvosmislene osude koji bi došao od Pupovca i iz SDSSA, daljnje je podjarivanje ovakvog ponašanja.“
Javna je tajna da u mnogim selima Istočne Slavonije u kojima su Srbi većina, Hrvati najčešće ne smije ni ući u kafić i popiti piće, tražiti savjet, a kamo li, na primjer, zapjevati hrvatsku pjesmu, ili istaknuti državni barjak. Isticanje državne zastave u ovim dijelovima Hrvatske, smatra se provokacijom, i opasna je. Reintegracija ondje većinom nije ni počela. A svaki incident koji bi se tamo zbivao, proteklih godina, ekskluzivno bi najprije tumačio Milorad Pupovac, tendenciozno i politikantski dakako, a onda isto tako i hrvatski mediji – čime smo uvijek slali poruku da samo tako nastave. I da je to cool, i da im Hrvati i hrvatska vlast, nište ne smiju. I da je to sve još uvijek SAO Krajina.
Temelj ovog opstruiranja mirne reintegracije su škole koje se izvode po odvojenim programima. Odnosno, škole u kojima se, po srpskom programu, četnikuje, mrzi država u kojoj žive, žali za četničkom tvorevinom, i likuje nad zločinima kakvi su se zbivali u Borovu selu, Vukovaru, Ovčari; i odgaja mlade Srbe za nastavak četnikovanja, kakvo se opet ižvljavalo na paljenju zastave države u kojoj žive – jer je to i zastava koju su institucionalno odgojeni mrziti.
Nisam siguran da u Hrvatskoj postoji ijedna institucija, vladina ili nevladina, koja sabire ovakve ekscese, koji se redovito događaju svih ovih godina u nekom pravilnom ritmu. Štoviše, uvijek se može predvidjeti kad će se opet pjevati četničke pjesme, paliti hrvatske zastave, pucati iz kalašnjikova, prebiti hrvatskog branitelja kao u Mirkovcima, pucati iz automatskog oružja u sred bijela dana kao na prošli Božić, i slično.
Pitanje je i koliko takvih automatskih pušaka još ima po Boboti, Borovu selu, i slično? Smije li tamo hrvatska policija uopće ući i pretražiti po dojavama? Smije li voditi istražne radnje kako bi saznala gdje i koliko ih ima? Smije li se policija pojaviti tamo gdje pretpostavlja da će se dogoditi incident na dan kad se redovito događa, kako bi ga na vrijeme evidentirala i na njega pravodobno reagirala? Koliko policajaca srpske nacionalnosti koji su služili u agresorskoj vojsci još ureduje u hrvatskoj policiji – i pitanje je koliko uopće mogu biti lojalni svojoj državi i vladi, a koliko svoj položaj koriste kako bi i dalje služili onome kome su služili i prije rata?
Mirna reintegracija se nije dogodila, i ona se neće početi događati sama od sebe. Ali ona se mora provesti, jer svako daljnje ignoriranje ovog problema, zapravo je blagoslov za odgajanje mladih Srba u neistini i mržnji prema hrvatskom narodu, čime postaju spavači spremni za nove ratove, nova klanja, nove balvane, nove ovčare, i nove neizliječene rane koje će nas, kao i ove posljednje, opet boljeti desetljećima.
Jasno je da se reintegracija nije mogla ni smjela provoditi, jer su je kočili partneri u vladi iz SDSS-a.
Stoga će DP, kao novi partner u novoj vladi, učiniti sve da se to promijeni. Ako volimo Hrvatsku, ako nam je važan suživot, ako nam je važan mir, ako nam je važna Hrvatska, reintegracija se mora početi događati. Najprije kroz škole pod samo jednim programom, u kojemu se uči samo jedna povijest, samo ona istinita o Domovinskom ratu, a potom i kroz razbijanje četničkih uporišta u Hrvatskoj – donoseći zakone koji će omogućiti izuzimanje opasnog oružja, automatskih pušaka, bombi, ručnih bacača, i čega li sve nema, i micanja spomenika ratnim zločincima.
