Hrvatska je nakon dva dramatična pisma spriječila novu Srebrenicu: Prisjećamo se nakon rezolucije
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 28 Svibanj 2024 17:56
Pisao je tada hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i bošnjački lider Alija Izetbegović sa zamolbom za pomoć kako bi se spriječio genocid u Bihaću. Hrvatska je pomogla, što joj kasnije nije priznala niti međunarodna zajednica niti bošnjačka strana.
Nakon mjeseci diplomatske pripreme i pokušaja Srbije da ju spriječi Opća skupština UN-a usvojila je rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Rezolucijom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici te osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenika za ratne zločine.
Predstavnica Njemačke Antje Leendertse predstavila je samu rezoluciju i pritom podsjetila da je postojanje genocida utvrđeno u presudama UN-a. Dodala je kako je skoro prije 30 godina 8372 bosanskih muslimana sistematski pogubljeno u Srebrenici. Rezoluciji se usprotivio cijeli "srpski svet" koji u njezinu donošenju vidu "zaveru" protiv srpstva s ciljem ukidanja tzv. Republike Srpske. Uoči rasprave na općoj skupštini UN o rezoluciji o genocidu u Srebrenici Milorad Dodik je ponovno negirao i relativizirao zločin te najavio inicijativu za "mirno razdruživanje" BiH.
Dodik je lažima nazvao sudski utvrđene činjenice o genocidu nad više od osam tisuća Bošnjaka što su ga počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba. Ustvrdio je da je u Srebrenici stradao "neutvrđeni broj Bošnjaka" i da je četiri tisuće mrtvih tijela ondje "doneseno sa strane". Današnja BiH nije, poručio je Dodik, nije nastala na temelju Daytonskog sporazuma, nego dobrovoljnim spajanjem RS i Federacije BiH pa bi taj dogovor sada "mirno raskinuti".
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić komentirajući rezoluciju govorio je bombardiraju Srbije 1999. i "genocidu protiv srpskog naroda u Prvom svjetskom ratu". Vučić je Srbiju proglasio moralnim pobjednikom s obzirom na to da je velik broj država suzdržan ili protiv donošenja rezolucije. O rezoluciji se oglasio i "srpski svet" u Crnoj Gori. Pristaše prosrpske desnice okupile su se ispred zgrade crnogorske vlade u Podgorici prosvjedujući zbog potpore Crne Gore rezoluciji Prosvjednici u Podgorici nosili su zastave Srbije, Kraljevine Crne Gore i zastave Rusije te su skandirali Ratku Mladiću i Rusiji i uzvikivali "izdaja".
Negiranje zločina
"Srpski svet" zločine jednostavno ne priznaje. Tijekom agresije na BiH Srebrenica je od svibnja 1992. do srpnja 1995. bila pod bošnjačkim nadzorom i u okruženju srpskih snaga Bila je utočište mnogobrojnim bošnjačkim izbjeglicama iz okolnih naselja. Radi zaštite civila, 16. travnja 1993. Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo je teritorij oko Srebrenice (i Žepe) "sigurnim područjem", tj. zaštićenom zonom pod nadzorom UN-ovih snaga.
Unatoč tomu, u napadima od 6. do 11. srpnja1995. srpske su snage zauzele područje Srebrenice i potom ubile oko 8000 uglavnom bošnjačkih muškaraca, dok su više od 20,000 civila protjerale u procesu etničkoga čišćenja, tijekom čega su počinjeni i mnogi drugi zločini, poput silovanja žena, pljačke imovine i dr.
Za ove zločine osuđeni su i Radovan Karadžić i Ratko Mladić čime je dokazano da ja zapovijed za genocid došla od najviših politički i vojnih struktura. Ove zločine "srpski svet" negira, sukladno postulatima kulta ugroženog Srbina. Srbi svoje zločine umanjuju, relativiziraju i negiraju, a tuđe karikaturalno predimenzioniraju. Oni mogu biti samo "žrtve", ali krivnju i odgovornost ne priznaju, čak i kod zločina kao što su Vukovar i Srebrenica koje je vidio sav svijet.
Zamolba za pomoć
Vojno-redarstvena akcija "Oluja" spriječila je još jedan genocid – onaj u bihaćkom džepu. Izvještaj Petera Galbraitha od 22. srpnja 1995. godine otkriva svu dramatičnost zbivanja u bihaćkom džepu, gdje je Peti korpus armije BiH bio doslovno pred slomom, bez logistike i streljiva. Nakon pokolja u Srebrenici, bilo je jasno iz ih iskustava da bi pad ove velike bošnjačko-muslimanske enklave završio još gorim posljedicama.
Američki veleposlanik Peter Galbraith u tim prijelomnim trenutcima Washingtonu piše kako postoje dvije mogućnosti, prepustiti Bihać svojoj sudbini, uz procjenu o novih 160,000 izbjeglica, ili dozvoliti hrvatskoj strani spasiti ga. Pisao je tada hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i bošnjački lider Alija Izetbegović sa zamolbom za pomoć kako bi se spriječio genocid u Bihaću. Hrvatska je pomogla, što joj kasnije nije priznala niti međunarodna zajednica niti bošnjačka strana.
