Bartulica u EU parlamentu poruka je lijevim medijima da nam nije stalo do njihovog mišljenja
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 11 Lipanj 2024 19:00
Stjepo Bartulica u crvenom Ferrariju ispred izbornog stožera sjajan je završetak kampanje i simbolična poruka medijima. Unatoč prljavim i niskim napadima lijevih novinara, birači su Bartulici poklonili svoje povjerenje. S više od 35 000 preferencijalnih glasova zastupnik Domovinskog pokreta ušao je u Europski parlament.
Na izborima na kojima je zabilježena rekordno niska izlaznost birača, mediji su dobili jednu od najjasnijih poruka ikad. Međutim, pitamo se jesu li je shvatili jer su i Bartuličin dolazak u Ferrariju uspjeli krivo protumačiti. Toliko o njihovoj sposobnosti kritičkog mišljenja i logičkog zaključivanja.
Od ulaska u Vladu DP i Bartulica postali su boksačke vreće lijevo-liberalnih medija
Od sastavljanja vlade HDZ-a i Domovinskog pokreta bilo je za očekivati da će se pokrenuti medijska mašinerija protiv stranke koja nije željela s ljevicom i Mostom raditi kaos u Saboru. Birači su očekivali formiranje vlade desnice jer su tako i odlučili na biralištima. Jedan po jedan, zastupnici DP-a dolazili su pod mikroskop medija kao nitko dosad. Čak su i HDZ-ovci pali u drugi plan, a ono što je znakovito, izostala je medijska analiza zašto su „rijeke pravde“ tako maestralno podbacile na izborima, unatoč sjajnim borcima protiv korupcije predvođenim karizmatičnim Peđom Grbinom. Kako su se približavali europski izbori DP je postajao boksačka vreća lijevo-liberalnih medija. Trebalo je tući do iznemoglosti kako bi se javnost uvjerila da se radi isključivo o „lažnim domoljubima“ spremnim na pljačku Hrvatske. Dogodilo se upravo suprotno.
Bartulica sjajna meta: Katolik iz dijaspore
„Koga ćemo?“, pitali su se novinari u kampanji važući tko ima najviše šanse za ući u Europski parlament iz Domovinskog pokreta. Bartulica se nametnuo kao logičan izbor. Ako nešto ljevica i njihovi glasnogovornici u medijima ne vole to je čovjek koji otvoreno iskazuje svoju katoličku vjeru i Hrvatsku stavlja na prvo mjesto, ispred „euroatlantskih integracija“. Nadalje, biti iz dijaspore za ljevicu i medije je kao sunce za vampira. Biti Hrvat iz SAD-a ili Južne Amerike je krimen sam po sebi. Jedina dijaspora koja zaslužuje povratak u zemlju ona je koja je otišla nakon Domovinskog rata. Sjećamo se kako su se mediji nedavno grozili i ismijavali iz poziva južnoameričkim Hrvatima da se vrate u domovinu, kao da se radi o pozivu na okupaciju zemlje.
Zatim, Bartulica je i katolik koji se ne srami svoje vjere i njezine vrijednosti javno zagovara u politici. To se ne smije! Moralni kompas političara smije biti sastavljen samo od ateističko-nihilističkih pogleda na svijet. To je jedina dopuštena vjera u sekularnoj državi.
Izmišljena afera o „majci koja financira svog sina“
U nedostatku „prljavog veša“ mediji su morali izmisliti aferu kojom će uništiti lik i djelo Stjepe Bartulice. Prvo mjesto gdje će novinari potražiti ima li čega korisnog jest imovinska kartica. Tu se javlja i onaj stari socijalistički mentalitet koji nikako da iščezne iz glava naših ljudi – zavist prema onome koji „ima“. Posjedovati bilo što u Hrvatskoj tretira se kao rezultat neke pljačke, malverzacije i otimanja. Ali samo ako osoba koja posjeduje njeguje „krive vrijednosti“. Sjetimo se kako su mediji tretirali Uršu Raukar i njezino bogatstvo. Nedostajalo je samo da ju proglase plemkinjom ili vojvotkinjom, hrvatskom Kate Middleton. Bartulici je otkriveno da ima visoke kredite na koje mu odlaze gotovo sva primanja. Otkud ti novac?! Saznalo se da je majka Bartulici dala novac od prodaje kuće i tako je nastala izmišljena afera o „majci koja financira svog sina“.
Nije normalno naslijediti imovinu ili dobiti novac od roditelja?
U dogovoru sa suprugom i majkom Bartulica je ušao u investiciju za materijalnu dobrobit vlastite obitelji. To je kratki opis „afere“. Odjedanput, samo za potrebe izborne kampanje, u Hrvatskoj je prestalo vrijediti pravilo da je dopušteno nešto naslijediti ili dobiti od roditelja. Dakle, za pretpostaviti je da su se novinari „Indexa“, „Telegrama“, „Faktografa“ i ostalih prvi put susreli s konceptom pomaganja roditelja djeci, neovisno o godinama. Nadalje, nitko od novinara očito nikada nije dobio stan, kuću ili kakav novac od roditelja, Maja Sever pogotovo. Ona je svoje vikendice i stanove kupila od onoga što joj je svaki mjesec ostalo od plaće novinarke na HRT-u. No, nećemo sada o njoj, njezino bogatstvo „Faktograf“ će provjeriti ako ikada prijeđe na „krivu stranu“.
Birači medijima: „Nije nas briga što vi mislite“
Tko je god čitao o „aferi Bartulica“ ovih dana, osim ako nije uvjereni ljevičar dvostrukih mjerila, u cijeloj priči nije vidio ništa sporno. Za potrebe svoje obitelji Bartulica, njegova majka, supruga i braća nisu nikome ništa oteli niti ukrali. Porezne obveznike Bartuličina kuća, stan ili apartman na moru ništa nije koštalo. Prema tome, gdje je afera? Birači su to prepoznali i odlučili istovremeno Bartulicu nagraditi, a medijima poslati poruku što misle o njima i njihovom radu. Možda ne toliko nagraditi, koliko u inat novinarima glasati za čovjeka koji je nemilosrdno i nepravedno bi napadan isključivo zbog svojih uvjerenja i stavova.
Poslana je jasna porukama lijevim medijima koji su većina u našem medijskom prostoru. Mnoge od nas nije briga što misle i kakve zaključke izvlače o ljudima s kojima se ne slažu. Mnogi od nas već su umorni od novinarskog dociranja i tretiranja naroda kao budale koje trebaju „stručno“ vodstvo iz takozvanih neovisnih redakcija „slobodnog“ novinarstva.
Ferrari – udica za medije koji su posljednji put u kampanji pokazali svoju ograničenost
Vratimo se na početak komentara. Još malo o „kontroverznom“ dolasku Bartulice u crvenom Ferrariju. „Bizarno“, napisao je jedan veliki medij. Drugi je stavio tri točkice koliko se skandalizirao ovim prekrasnim autom. Treći su pisali o tome kakav je to čovjek koji sjedi u Ferrariju i bori se za malog čovjeka, kao da jedno isključuje drugo. Automobil nije Bartuličin, prema tome što je poanta ovakvih medijskih napisa? Bartulica je lijevim novinarima dao priliku još jednom zamahnuti za kraj i demonstrirati svima koliko su ograničeni i spremni nasjesti na bilo što. Zar je toliko teško prepoznati ruganje kada ti je točno pred nosom?
Za kraj, mogao bi Ferrari biti i simbol promjene u politici Europske unije. Hitno su nam potrebne brze reforme i snažan motor koji će Stari kontinent zaštititi od ekstremne ljevice i njezinih destruktivnih politika. Europo, što biraš? Ferrari ili električni bicikl?
