Tzv. seksualna revolucija i rat protiv djece i obitelji
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 12 Lipanj 2024 19:00
Nagrađivanje Kinseyevih sljedbenika
Ime „seksologa“ dr. Aleksandra Štulhofera postalo je javnosti poznato nakon što je ovaj postao autor tzv. četvrtog modula zdravstvenog u vremenu kukuriku thermidora. Otkriveno je tada da se „seksolog“ školovao na institutu Alfreda Kinseya
za kojega je opće poznato da je imao snažne pedofilske sklonosti.
O tome će školovanju svojedobno izjaviti: „I onda sam 1991. prvi put posjetio SAD. Dobio sam istraživačku stipendiju na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu, u sklopu kojeg je i slavni Institut Kinsey, najpoznatija seksološka institucija na svijetu. Tu sam 24 sata na dan imao pristup velikoj biblioteci, što je u nas tada bila znanstvena fantastika. Danima sam čitao i tražio nove knjige, a na katu na kojem je bila zbirka knjiga iz društvenih znanosti bila je jedna velika polica s knjigama o ljudskoj seksualnosti. Bio je to moj susret s idejom da postoji nešto kao znanost o seksualnosti“.
Osim toga, Štulhofer je u koautorstvu objavio knjigu s dr. Theom Sandfortom, deklariranim pedofilom.
Pedofil Alfred Kinsey
Nakon što je otkriveno da je Sandfort pedofil Štulhofer se je pravdao „argumentom“ kako nije znao za takve njegove sklonosti. Tzv. mainstream mediji nisu naravno postavljali previše pitanja i zgražali se nad pedofilskim sadržajima kinseyspolno-zdravstvenog odgoja, što je samo još jedna potvrde one izreke starih Latina da se sličan sličnome veseli, ali i pokazatelj duboke poremećenosti i dvostrukih kriterija hrvatske medijske scene.
Postavlja se pitanje kakav je to znanstvenik koji ne zna da u koautorstvu s pedofilom objavljuje knjigu? Kakav je to znanstvenik koji barem na internetu nije pronašao sve dostupne podatke o svom suradniku (a u slučaju Sandforta se na engleskom jeziku na internetu lako mogu pronaći članci o njegovoj pedofiliji)?
Moguće su dvije solucije: ili Štulhofer laže da nije znao za Standfordovu pedofiliju (što bi bilo skandalozno, jer bi značilo da autor spolnog odgoja, koji su prema kukuriku zamisli trebala učiti hrvatska djeca, ima benevolentan stav pred pedofiliji) ili znanstvenik Štulhofer jednostavno ne čita, u prilog čemu bi se mogla navesti njegova izjava u razgovoru za „Jutarnji list” da je upisao sociologiju jer„ za prijemni ispit trebalo je pročitati samo tri knjige. Nisam pročitao ni te tri, ali sam nekako upao”.
Kako bilo da bilo, radilo se o prvoklasnome skandalu. A da perverzija bude veća, Štulhoferu je potporu dalo ministarstvo znanosti i dekan Filozofskog fakulteta. Dakle, ministarstvo obrazovanja i dekan Filozofskog fakulteta umjesto da su se ogradili od osobe koja knjige objavljuje u koautorstvu s deklariranim pedofilom istome su dali potporu uz obrazloženje kako je riječ o „uglednom znanstveniku s međunarodnom reputacijom”.
Vjerojatno mu tu reputaciju donosi izobrazba na institutu čovjeka koji je autor sljedećih redaka: „Teško je shvatiti zašto bi se dijete, osim ukoliko nije kulturalno uvjetovano, uznemiravalo zbog toga što mu netko dodiruje genitalije, zašto bi se ono uznemiravalo kad vidi genitalije kod drugih ili kad doživi neki još specifičniji seksualni kontakt“. A svakako je zanimljiv i sljedeći citat: „Nema nikakve sumnje da se za spolne odnose između čovjeka i drugih životinjskih vrsta znade od samih početaka povijesti; (...) oni nisu neuobičajeni ni u našoj kulturi...".
Pedofil i zagovaratelj spolnih odnosa sa životinjama – tako bismo, dakle, zaključno mogli opisati utemeljitelja instituta na kojem se je školovao autor spolnog odgoja za hrvatske škole.
Srećom, Štulhoferov spolni odgoj tada nije ušao škole. Pridonijela je tom Judith Reisman koja je u organizaciji udruga školaVigilare i Centra za obnovu kulture došla iz SAD-a i održala niz javnih predavanja u Zagrebu na Fakultetu političkih znanosti, Medicinskom fakultetu i Filozofskom fakultetu tijekom kojih je raskrinkala Alfreda Kinseya.
O porazu u kulturnom ratu kasnije je govorio sam Štulhofer: „Dogodilo se to da je kulturni rat završen pobjedom strane koja je bila protiv uvođenja seksualnog odgoja u škole. Zapravo, u trenutku kad se pojavio u školama, projekt seksualnog odgoja već je bio na samrti. Takva je bila atmosfera, počevši od nastavnika prema kojima je napravljen niz pogrešnih koraka, uključujući to što ih se tjeralo da izvode program i prije nego se pojavio priručnik. Oni su u toj situaciji već ionako bili izloženi mnogim pritiscima i posljednje što im je trebalo bilo je izvođenje nekog programa kojem se dio roditelja protivio. Formalno je program postojao do 2018. godine, dok nije ukinut objavom novog kurikuluma. Danas je situacija zapravo onakva kakva je bila i prije. Neki sadržaji se obrađuju u nastavi biologije, imamo školsku medicinu, a imamo i vjeronauk u kojem se također obraduju neke teme vezane za seksualnost. O tome više ne želim previše ni misliti, ali kad razmišljam o budućnosti čini mi se da su škole, i to ne samo u Hrvatskoj, već toliko natrpane sadržajima da uopće nema prostora, vremena i mogućnosti za jedan doista efikasan program seksualne edukacije koji bi mladima pomogao da usvoje neke korisne vještine“.
Cilj je uništenje obitelji
Nedavno je Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta objavio vijest o tome da je da je predstojnik tzv. Katedre za seksologiju Aleksandar Štulhofer, dobio nagradu zloglasnog Kinseyjeva instituta zbog dubokog „multidisciplinarnog razumijevanja seksologije“ i „spektakularnog doprinosa u području seksologije“.
Godišnja nagrada Alfred C. Kinsey Distinguished Researcher Award nagrađuje znanstvenike i sveučilišne profesore koji su, prema Institutu, pomogli u „razumijevanju ljudske spolnosti”, tj. koji su, kao svojedobno Alfred Kinsey, promijenili način na koji se percipira ljudska spolnost i doveli do većeg prihvaćanja različitosti u „izražavanju spolnih orijentacija”.
I Štulhofer i drugi „seksolozi“, svjesno ili ne, u službi su provođenja seksualne revolucije koju je šezdesetih godina intelektualno pripremila tzv. Frankfurtska škola.
Jedan od članova Frankfurtske škole, sociolog Wilhelm Reich, izrijekom se je zalagao za uništenje obitelji pomoću family„agresivne seksualne izobrazbe u najranijoj dobi“, dok drugi član Theodor Adorno obitelj smatra fašizmom „jer joj je izvorište u tradicionalnoj kulturi“.
Erich Fromm, također član marksističke Frankfurtske škole, kao pobjedničke revolucije našeg stoljeća navodi žensku, dječju i seksualnu revoluciju: „Kako je politička revolucija XX. stoljeća, ruska revolucija, propala (…), pobjedničke revolucije našeg stoljeća su, iako se još nalaze u početnim stadijima, ženska dječja i seksualna revolucija. Njihove principe je već prihvatila svijest velike većine pojedinaca, a stare ideologije svakim danom postaju sve smješnije“.
Strategiju za vođenje nove marksističke revolucije dao je Reich: „Djecu treba za politički interes odgajati prihvaćanjem seksualnih interesa i zadovoljavanjem njihove znatiželje: moraju dobiti onaj nepokolebljivi osjećaj koji im ne može dati politička reakcija. Time će se ona masovno pridobiti i u svim zemljama imunizirati od crkvenih upliva i – a to je najvažnije – duboko osjećajno vezati uz revolucionarni pokret“.
U razgovoru za Jutarnji list Štulhofer je 2011. otvoreno priznao svoje simpatije za provođenje nove marksističke revolucije: „Nakon srednje škole imao sam veliki otpor prema građanskom, intelektualnom društvu. Taj bunt bio je povezan s velikim simpatijama za hipi pokret, kulturnu revoluciju i ljevičarstvo. Smatrao sam da moj izbor zanimanja mora biti odraz tog bunta… Sa svojih 17 godina smatrao sam da se revolucija u društvu može pokrenuti jedino ako promijenimo klince već u vrtiću… To je bio veliki plan“ („Aleksandar Štulhofer: Znam sve o seksu, a ipak još nemam djevojku“, Jutarnji list, 22. 2. 2011.).
Rat protiv djece predstavlja jednu od ključnih odrednica našega vremena, a polje seksualnosti pritom je najpodatnije oruđe toga rata. Štulhofer je jedan od jurišnika toga rata – bio on toga svjestan ili ne - čiji je konačni cilj uništenje obitelji.
Davor Dijanović
