Dokazi i "istina" po Pejakoviću
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 23 Lipanj 2024 19:06
Vodstvo SNV-a iznosi u javnost da objava uvida jednoga povjesničara (dr. V. Geigera), o sadržaju mrežnih stranica JUSP Jasenovac, nije bila povodom ostavci njezina ravnatelja, o čemu su danima izvješćivali mnogi mediji u Hrvatskoj, nego je, kako navode, razlogom ostavci nešto drugo.
"SNV poziva najviše predstavnike svih grana hrvatskih vlasti da omoguće nesmetan nastavak rada postojećoj upravi JUSP-a Jasenovac a što znači da otklone razloge zbog kojih je njezin ravnatelj podnio ostavku i zbog kojih i mi kao predstavnici naroda žrtava osjećamo ozbiljnu povredu prava na dostojanstveno sjećanje na sve one naše sunarodnjake koji su bili žrtve genocidne politike NDH". (Hina, 5. 6. 2024. )
'Otkloniti razloge', znači najprije izbrisati i učiniti nepostojećim znanstveni tekst dr. V. Geigera objavljen na portalu CroFacta. Učiniti nepostojećim sve što je dr. V. Geiger argumentirao, ostavljajući laži na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac? Koje 'razloge' treba 'otkloniti'? One na koje upućuje istraživanje dr. V. Geigera, a u početku ih je navodio ravnatelj JUSP-a Jasenovac, ili one koje ravnatelj iznosi nekoliko dana poslije objave vijesti o ostavci, uz gromoglasnu potporu dijela javnosti, koja nije sklona ne-jugoslavenskoj i ne-komunističkoj Hrvatskoj? Tih dana 'novi razlozi', (nalozi) stižu iz samoga 'središta srpskoga svijeta': "Jedini genocid na Balkanu bio je nad Srbima".
Razlozi za ostavku
Mediji javljaju da su predsjednik i zamjenici predsjednika SNV-a izrazili iznimnu zabrinutost zbog nastavljanja javnog iskazivanja nespremnosti predstavnika vlasti u Hrvatskoj da zločin fizičkog uništenja, prisilnog iseljavanja i prisilne asimilacije srpskog naroda imenuju kao zločin eliminacije, "kao što to čine u slučaju židovskog i romskog naroda i nakon što je gospodin Pejaković tu nespremnost naveo kao glavni razlog svoje ostavke". Ravnatelj I. Pejaković nije u svom prvom obraćanju javnosti prikazao da ostavku podnosi zbog tih razloga.
Evo njegove izjave na dan podnošenja ostavke:"Ovim putem bih istaknuo da je prema Statutu Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac ravnatelj odgovorna osoba koja odgovara za rad ustanove, a samim time i za tekstove koji se nalaze na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac. U tom kontekstu, a s obzirom na tekstove koji su objavljeni na platformi CroFacta te u Večernjem listu, a koji ukazuje na neke neprecizne formulacije koje se nalaze na internetskoj stranici Spomen-područja Jasenovac, jutros sam podnio ostavku na mjesto ravnatelja Spomen-područja Jasenovac. O tome sam obavijestio nadležno Ministarstvo kulture i medija te Upravno vijeće i Savjet Spomen-područja Jasenovac. O daljnjim koracima i izmjenama u tekstovima koji se nalaze na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac odlučit će osoba koja će u sljedećem razdoblju biti imenovana na funkciju ravnatelja Spomen-područja Jasenovac." (Večernji list, 21. 5. 2024.)
Odgovornost za rad JUSP-a Jasenovac
Nema baš nikakva znaka da su 'najviši predstavnici svih grana hrvatskih vlasti' na bilo koji način ometali nesmetan nastavak rada postojećoj upravi JUSP-a Jasenovac, jer ravnatelj nije ostavku podnio zbog njihova, nego zbog svoga rada, min kultureodnosno propusta, što i iskazuje u izjavi o ostavci. Tko je mjerodavan za kontrolu sadržaja mrežnih stranica spomenute stavove? 'Sve grane hrvatske vlasti' ili ravnatelj ustanove, koji to niti ne osporava u svojoj prvoj izjavi?
Nakon nekoliko dana iz Ministarstva kulture i medija, dolazi ovakva izjava: "U dogovoru s upravnim vijećem JUSP-a Jasenovac, čiji dosadašnji rad ministarstvo cijeni i podupire, za sutra je sazvana sjednica Upravnog vijeća na kojoj će se definirati daljnji koraci za uredno funkcioniranje ustanove, ali i za usklađivanje administrativnog okvira rada ustanove." (Obuljen Koržinek, Hina, 3. 6. 2024.) Ima li u toj izjavi kakva znaka da su hrvatske vlasti utjecale na ostavku I. Pejakovića?
Pokušat ćemo malo bolje osvijetliti pitanje zašto je, u samo nekoliko dana, u hrvatskom javnom prostoru došlo do potpunoga preokreta u prikazivanju razloga novih rasprava o logoru u Jasenovcu i tko je upravljao tim preokretom? Ne prikazuju se više razlozi za ostavku na čelu JUSP-a Jasenovac zbog pogrješaka u tekstovima na mrežnim stranicama te ustanove, nego je medijska pozornost usmjerena na ispitivanje naravi toga logora (nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici na Općoj skupštini UN-a). Ne citiraju se uvidi dr. V. Geigera o lažnim tvrdnjama na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac. Najglasniji su pristalice partijskoga 'narativa', protivnici istraživanja i objavljivanja novih uvida. ("Sve je istraženo, sve se zna i te istine ne mogu se osporiti." F. Habulin, zastupnik partizana. Nacional, 4. 6. 2024.)
Istina 'po njemu'
Ravnatelj JUSP-a nije se više opterećivao lažnim tvrdnjama na mrežnim stranicama ustanove kojoj je bio na čelu, nego je svu pozornost usmjerio prema 'istini', kakvom je on vidi i razumije. Ovako govori: "Po meni, u Jasenovcu je bio genocid." Njegova se izjava ne razliku od izjave gospodina F. Habulina. Kad čovjek kaže da je nešto 'po njemu', nema koristi od pitanja kakva je narav njegove tvrdnje: spada li ona u govor znanstvenika, koji iznosi i razloge koje je moguće provjeriti, ili je to govor arbitra višeg ranga, koji ne mora ništa dokazivati? Drugi dodaje: sve se zna i te istine ne mogu se osporiti. Tako je dočekan istraživački tekst jednoga povjesničara. Neizravno ga pitaju što se on ima u to petljati, kad se sve već 'zna'.
'Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću': "Svakako je važno ispraviti grešku na web stranici Spomen područja na koju skreće pozornost dr. Vladimir Geiger na mrežnoj platformi CroFacta, kako bi se preciznijom formulacijom jaeenovacotklonile moguće zabune i netočnosti koje iz njih proizlaze. (Nacional, 4. 6. 2024.) Poznata je i izjava s mjerodavnoga mjesta, iz hrvatske državne vlasti o novim prikazima: "Na znanstvenicima je da recenziraju mrežne stranice JUSP-a Jasenovac što nikako ne uključuje promjenu narativa o logoru Jasenovac, niti redizajniranje povijesti, kako bi neki pojedinci htjeli iskrivljeno prikazati. Tko god novonastalu situaciju nastoji iskoristiti za stjecanje nezasluženih političkih koristi i poticanje podjela, ustanovi ne želi dobro, a njezinom komemorativnom i edukativnom djelovanju nanosi nepopravljivu štetu". (Nina Obuljen Koržinek, Hina, 3. 6. 2024.)
Zbog 'genocida' i Srebrenice, došlo se do toga da ljudi neskloni hrvatskoj državi, ostavku tumače navodnim dugotrajnijim nesuglasjem ravnatelja JUSP-a s hrvatskim vlastima o naravi logora Jasenovac. Nismo vidjeli niti jedan javno dostupan prilog koji bi nudio znanstvenu analizu i argumente za tvrdnju kako su Srbima 'ozbiljno povrijeđena' prava "na dostojanstveno sjećanje na sve one naše sunarodnjake koji su bili žrtve genocidne politike NDH". (SNV) Kao da im se učinilo da je bolje raspravljati o 'genocidnoj politici' (koju sugeriraju i 'neprecizne i netočne tvrdnje koje je ravnatelj držao na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac), nego o dokazima za tvrdnju o 700.000 žrtava.
Razlozi za ostavku
Uz to, I. Pejaković, javno iznosi da su već ranije postojala suprotstavljena mišljenja o logoru u Jasenovcu. (Iz konteksta se dade razumjeti kako misli na mjerodavne državne vlasti.) "Ali isto tako, već neko vrijeme osjećam da postoje razlike u određenim tumačenjima povijesnih događaja koje se odnose na ustaški logor Jasenovac i razdoblje NDH, posebno što se tiče masovnih zločina počinjenih nad Srbima, odnosno korištenja pravnog pojma genocid u tom kontekstu". Međutim, u prvoj izjavi o svojoj ostavci to uopće ne spominje. Naknadno sve to diže i na višu razinu nerazumijevanja jer, kako tumači, "generalno postoji pitanje kakav je odnos RH prema Drugom svjetskom ratu u 2024. godini, i što to razdoblje danas znači za Hrvatsku, posebno u kontekstu kada je fokus javnosti prvenstveno usmjeren na razdoblje Domovinskog rata." (Jutarnji list, 23. 5. 2024.)
Najprije imamo 'nešto' na mrežnim stranicama JUSP-a, što je u njegovoj mjerodavnosti, a nakon toga ravnatelj u ostavci govori kako 'već neko vrijeme osjeća da postoji' (neko drugo) 'nešto' pa počinje priča o - genocidu i relacijama između Drugoga svjetskoga rata, koji je završio 1945. i hrvatskoga oslobodilačkog rata koji je završio 1995. Temom može biti sve osim odgovora na pitanje: zašto se na mrežnim stranicama JUSP-a objavljuju lažne tvrdnje?
Doista postoji nesuglasje između Hrvata i Srba o oslobodilačkoj Oluji. Nesporno je da hrvatski obrambeni i oslobodilački rat (1991.- 1995.) osvjetljuje i zbivanja u ratu 1941.-1945. Potpuno su suprotstavljeni hrvatski i srpski 'narativi' o Oluji, ali narodno pamćenje, i u Hrvatskoj sačuvana dokazna građa, poraz totalitarne diktature koja je propisivala 'istinu', onemogućuju rasprave poput onih o 'genocidu' u Drugom svjetskom ratu.
Prijepori među znanstvenicima
I među hrvatskim znanstvenicima sudaraju se dva pogleda na narav i stvarnost NDH. S jedne strane postoje prigovori da "se NDH interpretacijski transformira iz rasističke, nacionalističke i zločinačke tvorevine u jednu od 'običnih' autokratskih država kakvih je Europa bila puna tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća". Taj je prigovor politologinja M. povijestKasapović uputila povjesničaru D. Marijanu uz tvrdnju da se "neznanstveno poigrava" s revizijom razmjera i prirode političkoga nasilja u NDH, koja vodi k reviziji njezina karaktera.
"On smatra da je uobičajeni 'pojam masovni ustaški zločini' zamijenjen 'jačim' i zvučnim pojmom genocid" pod utjecajem srpske dnevne politike osamdesetih godina. Ponajprije, masovni zločini i genocid nisu pojmovne istoznačnice. Genocid je samo jedan, najgori, tip masovnih zločina. Nije svaki masovni zločin genocid, ali je svaki genocid masovni zločin. Prema tome, nije isto tvrditi da su u NDH počinjeni masovni zločini i da je počinjen genocid." (M. Kasapović, Časopis za suvremenu povijest, br. 3, 939-960 (2019)
Uz prijepore među znanstvenicima, imamo i ozbiljna razmimoilaženja u kojima se pojavljuju s jedne strane 'nedodirljive' komunističke konstrukcije i, s druge strane, nazori demokratske i pluralističke društvene orijentacije, koja u prvi plan stavlja istraživanja i provjerljive dokaze. Ljudi oslonjeni na jugoslavensku dogmatiku, uopće ne razumiju da živimo u vremenu u kome istina ne ovisi od partijske direktive. Ponekad se učini da ljudi, pod uplivom ideološkoga ecstasyja, ne znaju ni u kom vremenu, ni u kom prostoru žive. U njihovoj svijesti, niti je propala Jugoslavija, niti je propao komunizam. A u stvarnom životu to se dogodilo prije više od trideset godina. Hrvatska je, u borbi protiv agresora, u Oslobodilačkom ratu (1991.-1995.), sve te teme ostavljala povijesnoj znanosti, čekajući vrijeme mira i - 'lustraciju'.
(Lustratio) pročišćenje žrtvom
To što se naziva 'lustracijom' i 'dekomunizacijom', u Hrvatskoj se nije dogodilo. Zbog toga ponovno slušamo retoriku koja nije nestala s posljednjim od tri krvava totalitarizma. Nekoliko godina nakon pobjede 1995. (od godine 2000.), započinje razdoblje u kome se pokušavalo Hrvatsku vratiti u vrijeme prije sloma komunizma. Komunistički dogmatizam najveću pozornost usmjeruje upravo prema povijesnim 'narativima'.
Teško je bilo očekivati da će 'jugoslavenska' motrišta i prosudbe o nastalim promjenama, tek tako ustuknuti pred lustracijasvijetom slobodnoga istraživanja. Danas je, ipak, u našoj zemlji teško zamisliti da bi demokratski duh mogao pristati na zabranu revizije bilo čega, dostupnog slobodnom istraživanju i znanstvenom argumentiranju.
Ravnatelj Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, za N1 je komentirao svoju nedavnu ostavku. "Po meni je genocid u Jasenovcu povijesna činjenica. Ako vidimo ideologiju ustaškog pokreta, rasni zakoni su bili protiv Židova i Roma, no ne i protiv Srba, ali su bile diskriminacijske odredbe. U logor su bili deportirani muškarci, žene, djeca i čitave obitelji i po meni bi to trebalo definirati kao genocid."(Telegram, 26. 5. 2024.). O čemu je pisao dr. V. Geiger u tekstu objavljenu na portalu CroFacta? Pisao je o istraženim i provjerljivim činjenicama. O čemu govori I. Pejaković? Govori o tomu što je istina - 'po njemu'.
'Po njemu' bi trebalo mijenjati 'narativ', ali ne iznosi što je novoga otkriveno i poduprto provjerljivim dokazima. Je li moguće da bi eventualno uskraćivanje potpore radu JUSP-a, od strane mjerodavnih institucija, Srpsko narodno vijeće uzimalo znakom poricanja "zločina genocida i povrede prava pripadnika naroda žrtava na sjećanje"? To bi, ipak, bilo previše i za Simu Lukina Lazića, (pod konac 19. st. došao u Zagreb kao srpski špijun, a onda je pisao i za Srbobran), koji je davno rekao: “Kad bih znao da ću laganjem usrećiti svoj narod, lagao bih dan i noć, lagao bih kao pas".
Odluka o genocidu
"Predstavnici SNV-a izrazili su bezrezervnu podršku dosadašnjem radu JUSP-a “Jasenovac”, načinu na koji ga je vodio Pejaković i jednakom tretmanu sva tri naroda koji su u tom logorskom kompleksu i na drugim mjestima bili žrtve genocidne politike ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske." (Hina 5. 6. 2024.) Vrlo je zlonamjerno tvrditi da moguće uskraćivanje podrške, zbog pogrješnih informacija na mrežnim stranicama JUSP-a, znači poricanje zločina. un srebrenicaOdluka o Srebrenici (i genocidu), bila je na Općoj skupštini UN-a, a za Jasenovac, odluku na se preuzima SNV. Važan se preokret dogodio na prijelazu iz svibnja u lipanj 2024. u razumijevanju 'prava na sjećanje'.
SNV zaključuje da je poricanjem zločina genocida, 'povrede prava pripadnika naroda žrtava na sjećanje'. Prisjetit ćemo se i još jedne lokacije velikih zločina. U Poljičkoj republici, primjerice, Srbi nikad nisu živjeli, ali su 1. listopada 1942. talijanski fašisti kamionima vozili četnike iz Knina do Splita i Omiša i pustili ih u poljičko selo Gata, u kojemu nije bilo nikakve vojske. U tom selu su, u svom 'antifašističkom' boju, u jednom danu, pripadnici 'naroda žrtve', pod vodstvom Mane Rokvića ubili 96 osoba, od toga osmero djece (najmlađe je bilo dijete od 9 mjeseci, a najstarija žena od 87 godina). Kako danas SNV naziva tu i mnoge slične četničke operacije u Hrvatskoj i BiH? Koji bi naziv tomu 'ratovanju' bio prikladan kako bi se sačuvala 'prava pripadnika naroda žrtava na sjećanje'?
Početkom lipnja 2024. u središtu Beograda je osvanuo veliki grafit na kojem na engleskom jeziku piše: "Jedini genocid na Balkanu bio je nad Srbima". Srpski mediji javljaju da je ispod grafita navedeno da ga postavlja Narodna patrola, organizacija koja je na svom 'Telegram kanalu' 30. svibnja objavila snimku grafita. "Jedini genocid na Balkanu je bio urađen protiv našeg naroda, srpskog naroda. I to je pravi slogan i prava kampanja za današnje dane. Mi nismo genocidan narod i to svi znamo", govori glas na snimci. Zbivanja u Beogradu i nove operacije 'srpskoga svijeta', svakako imaju utjecaja i na iznenadni zaokret u zagrebačkim razgovorima o ostavci ravnatelja JUSP-a Jasenovac. Učini se kao da Rezolucija Opće skupštine UN-a o Srebrenici, okreće Srbe na put Sime Lukina Lazića.
Legitimitet povijesnoga revizionizma
Suočeni smo s različitim pristupima 'povijesnom revizionizmu', odnosno pokušajima mijenjanja prikaza pojedinih prošlih 'događaja' ili razdoblja. "Historijski revizionizam posve je dakle legitiman ako podrazumijeva reinterpretaciju određenih povijesnih događaja ili razdoblja koja se zasniva na novim znanstvenim istraživanjima i uvidima koji mijenjanju 'sliku' koju su znanost i politika dotad imale o njima. Historijski revizionizam nije legitiman ako podrazumijeva reinterpretaciju određenih povijesnih događaja ili razdoblja, obično "tamnih strana" nacionalnih povijesti, koja se ne zasniva na novim znanstvenim istraživanjima i spoznajama..." (M. Kasapović, isto)
Čini nam se posve neopravdanim izbjegavati razgovor o ostavštini komunističkih, nacističkih i fašističkih totalitarizama u Hrvatskoj. Od 1945. do 1990. trajala je komunistička 'lustracija' poraženih pristaša nacizma i fašizma. Postoje mnogi znakovi da je ona provedena vrlo temeljito. Obuhvatila je i one koji nisu bili skloni ni fašizmu, ni nacizmu, ali nisu se bili spremni podložiti ni komunizmu. I oni su bili 'krivi'. Neki su svoj život, zbog te 'krivnje', završili u slovenskim šumama. I njih je dohvaćala 'lustracija' koja je često značila smrti ili - tamnicu.
Ne postoji, naravno, jedan univerzalni model suočavanja s ostavštinom totalitarizama, nacifašističkih ili komunističkih. Različite su prilike bile, recimo, u Njemačkoj, Mađarskoj, Francuskoj i Hrvatskoj. Svatko nosi svoja iskustva, ali uz posljedice totalitarizama u Hrvatskoj ostale su i teške posljedice gotovo stoljetnoga velikosrpskoga nasrtanja na hrvatsku slobodu i na hrvatske narodne interese. Komunističko je velikosrpstvo definiralo i 'Jasenovac' i 'Bleiburg' i 'Istinu' i 'Laž'. I tako je ostalo do dana današnjega u svijesti baštinika toga 'svjetonazora'. Ipak, vrijeme je za drukčiji pristup, za stvarni respekt prema istraživanjima, činjenicama i dokazima. Možda bi bilo najbolje krenuti od utvrđivanja provjerljivih i dokazivih činjenica.
Velikosrpstvo i komunizam
Suočavanje je jedno, a ispravljanje, ispravljivih neistina, onoliko koliko se može, druga stvar. A koliko se može ne ćemo saznati, ako ne pokušamo djelovati u tom pravcu najbolje što možemo. Potrebna je i odlučnost i hrabrost i svijest o tomu da svijet neistina ne donosi dobro. Hrvatska se nije prvi put suočila s velikosrpstvom i njegovom retorikom u ratnom vihoru koji je počeo 1991., niti je izvojevanom pobjedom završen proces oslobađanja, jer se u znatnoj mjeri velikosrpstvo sljubilo s komunizmom kao oblikom dubljega zadiranja i u biće pojedinca i u biće naroda. I rehabilitirani četnici u Srbiji sad su na strani 'antifašista', dakle onih koji su odlučivali o tomu što je istina, a što nije. Četnici, ratnici D. Mihailovića koji su, odlukom vlasti, u Srbiji izjednačeni s antifašistima ostavili su tragove svoga 'ratovanja' i u spomenutim Gatima gdje su iz Knina dovezeni u kamionima talijanskih fašista.
Na hrvatska se leđa nastojalo natovariti velike hipoteke. Uz to, potaknuti srpskom propagandom, vidimo da se už hrvatske prilike nisu uplitali samo prekodrinski Srbi, nego i neki drugi vanjski čimbenici sa svojim politikama koje, petokrakaponekad, nisu pokazivale, niti pokazuju, sklonost hrvatskoj samostalnosti i slobodi. Tko zna kako bi se ponašali da se netko sa strane upliće i u oblikovanje i provedbu njihovih nacionalnih interesa. Ili to, možda, ne bi dopustili. Svejedno, oni će se i ubuduće zauzimati za svoje, a mi za svoje interese.
Hrvatskoj neskloni mediji, pletu svoje mreže, bez obzira na to što je istina, a što lako dokaziva laž. Na jednom je portalu objavljeno kako "Vlada Andreja Plenkovića, naime, odbija priznati da je genocid počinjen nad - Srbima u Jasenovcu! Ta šokantna i neočekivana spoznaja, potvrđena ostavkom ravnatelja Spomen područja Jasenovac Ive Pejakovića, Hrvatsku izbacuje iz orbite europskih demokracija koje prihvaćaju teret prošlosti i vraća je u tmurno klupko bešćutnog prezira prema istrebljivanju naroda, u kojemu pristojne ljude spopada mučnina, i u kojemu se svako negiranje zločina opravdava poricanjem što ga čini prvi komšija." (Tačno.net, B. Pavelić, 26. 5. 2024.) Tekstovi poput citiranoga ne zaslužuju nikakav respekt, jer im nije do istine. 'Tačno.net' iznosi da ostavka jednoga čovjeka 'potvrđuje' kako hrvatska Vlada odbija nešto priznati iako se u obrazloženju ostavke govori o nečemu drugom, o lažnim tvrdnjama iznesenim na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac.
Optuživanje aktualne hrvatske vlasti
Pred premijerom A. Plenkovićem nije bilo nikakvo 'priznavanje' (navedeno je da 'odbija priznati') nego samo konstatacija kako je jedan znanstvenik (dr. V. Geiger) objavio svoje dokaze o lažnim tvrdnjama na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac, pa je zbog toga I. Pejaković podnio ostavku na dužnost ravnatelja JUSP-a Jasenovac. Nije samo citirani portal krenuo u boj za prilagođavanje 'povijesnoga narativa' novim politikama 'srpskoga svijeta', nego i drugi petokolonaški mediji zagovornike istraživanja, dokumentiranja i argumentirane rasprave nazivaju ljudima 'na mračnim desnim marginama' koje prate 'opskurni portali'.
Često optužuje hrvatske državne institucije za revizionizam, posebno u prosudbama o Drugom svjetskom ratu. Pretpostavljamo da i predsjednik SNV-a ima dovoljno kompetencija kako bi razlikovao revizionizam od nerevizionizma. Bilo bi korisno kad bi javnosti ponudio i informacije o tomu tko je, kad i kako istražio i dokumentirao te nalaze, provjerljivim dokazima, tko je i kako 'utemeljio' znanje o 1.000.000, 700.000, 100.000, 80.000 ... srpskih žrtava u logoru Jasenovac?
