Europska unija i njezine institucije: Jesu li države članice doista suverene?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 01 Srpanj 2024 13:08
Na primjeru poljskog PiS-a (Pravo i pravda), premijera Mađarske Orbana ili slovačkog premijera Fica vidimo kako se suverenost može prakticirati ako za to postoji politička volja. Europski i nacionalni izbori diljem Europe svjedoče nam kako su europski narodi dobrim dijelom zasićeni globalističkim politikama.
Iza nas su izbori za Europski parlament, zakonodavno, nadzorno i proračunsko tijelo Europske unije. Postavljamo pitanje koje su ovlasti Europskog parlamenta i drugih institucija Unije? Tko određuje smjer Europske unije? Što su Vijeće Europske unije, Europsko vijeće i Vijeće Europe? Koliko su države članice Unije doista suverene u toj zajednici?
Europski parlament – uloga, ovlasti i suradnja s drugim institucijama
Prvo što treba napomenuti kada je u pitanju Europski parlament jest činjenica da on nije istovjetan nacionalnom parlamentu. Uzmimo za primjer naš Hrvatski sabor. Većina u Saboru formira vladu koja potom obnaša vlast u Republici Hrvatskoj. To nije slučaj s Europskim parlamentom koji bi istom logikom izabirao Europsku komisiju. Unutar EU-a djeluje niz institucija koje uključuju vlade i čelnike pojedinih država članica. Europski parlament zajedno s Vijećem Europske unije, a na temelju prijedloga Europske komisije, donosi propise EU-a. Sastoji se od izravno izabranih 720 zastupnika na mandat od pet godina. S Vijećem EU-a Parlament donosi proračun, a jedna od važnijih uloga je nadzor institucija Unije. Nadalje, bira i predsjednika Komisije te odobrava Komisiju kao tijelo. Na odborima priprema zakonske akte koji se potom donose na plenarnim sjednicama.
Vijeće Europske unije – uz Parlament djeluju i ministri vlada država članica
Kao što smo i spomenuli, Parlament zajedno s Vijećem EU donosi zakone. Ono je glas vlada država članica EU-a. Članovi Vijeća EU-a su ministri nacionalnih vlada, ovisno o kojem se području u datom trenutku raspravlja. Predsjednik Vijeća Europske unije izmjenjuje se šestomjesečnim predsjedavanjem Vijeća EU-a. Dakle, da zaključimo – Vijeće Europske unije je zajedno s Parlamentom glavno tijelo EU-a za donošenje odluka.
Osim suradnje s Parlamentom, Vijeće EU-a koordinira politike država članica Europske unije, razvija vanjsku i sigurnosnu politiku temeljem smjernica Europskog vijeća te sklapa sporazume između EU-a i drugih zemalja ili međunarodnih organizacija.
Europsko vijeće – šefovi država članica određuju smjer Unije
Dolazimo do najvažnije institucije Europske unije, do one u kojoj se doista donosi glavni smjer u kojem će Unija ići – Europsko vijeće. Iako ne progovara o zakonima EU-a niti ih donosi, Europsko vijeće donosi zaključke u kojima određuje prioritete i opće političko usmjerenje Unije. Osnovano je 1974. kao neformalni forum za rasprave predsjednika država ili vlada članica. Hrvatski član Europskog vijeća je premijer Andrej Plenković. Predsjednik Vijeća je Charles Michel kojeg biraju šefovi država kvalificiranom većinom. Mjesto u Vijeću ima i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Vijeće Europe nije institucija Europske unije!
Europsko vijeće mnogi zamjenjuju ili ne razlikuju od Vijeća Europe. Riječ je o organizaciji koja nije institucija Europske unije. Vijeće Europe ima 46 država članica i međunarodna je organizacija šire Europe. Uz članice EU-a, u njezinom su sastavu i kavkaske države, Turska i Ukrajina. Rusija je izbačena iz Vijeća, nakon što ga je sama napustila u ožujku 2022. godine. Uz Rusiju, članica nije ni Bjelorusija. Glavne zadaće Vijeća Europe su jačanje demokracije, ljudskih prava i vladavine zakona u zemljama članicama. Promatrački status imaju i države izvan Europe: SAD, Japan, Izrael, Kanada i Meksiko. Unutar Europe status promatrača ima i Vatikan.
Ivana Petrović: Europski parlament nije dizajniran za ovakav oblik Unije
Povodom europskih izbora u Dnevniku Nove TV gostovala je ugledna novinarka Ivana Petrović koja je gledateljima razjasnila karakter Europskog parlamenta. Njegove su se ovlasti proširivale od Maastrichta 1993. do Lisabonskog ugovora iz 2009. godine. On je zamišljen i djeluje kao parlament nečega što bi mogli nazvati Sjedinjene Europske Države. Međutim, Europska unija je zajednica suverenih država, objašnjava Petrović, te dodaje kako po njezinom mišljenju do formiranja države u Europi po uzoru na SAD neće doći. Napomenula je kako Europskom unijom upravlja Europsko vijeće, dakle šefovi država i vlada. Predsjednik Komisije u Europskom vijeću traži potporu za svoj mandat, no mora ga potvrditi i Europski parlament.
Postupak odlučivanja u Europskoj uniji
Tri su glavna faktora, odnosno institucije koje sudjeluju u postupku odlučivanja u Europskoj uniji. Dogovor o zakonodavstvu zajedno postižu: Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija. Parlament predstavlja građane EU-a, Vijeće vlade država članica, a Komisija interese Unije, kako piše na službenim stranicama Unije. Komisija iznosi prijedloge, a Vijeće i Parlament ga razmatraju.
Suverenost država članica Europske unije
Kao što smo ustanovili u prethodnom dijelu teksta, glavni smjer Unije određuje Europsko vijeće koje se sastoji od čelnika država članica. Iz te činjenice proizlazi zaključak kako je Europska unija savez suverenih država, što ne odgovara imenici „unija“ u nazivu organizacije. Iako je suverenost država članica jednim dijelom ograničena unutar Europske unije, nacionalni parlamenti i dalje imaju ključnu ulogu u odlučivanju u svojim državama. Postoji inicijativa Europske komisije da se nacionalni parlamenti snažnije uključe u proces donošenja odluka na razini EU-a. Time bi donesene odluke imale snažniji legitimitet.
Primjer ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj – Sabor odbio
Da nacionalni parlament itekako ima snagu, ali prije svega izborni legitimitet, odbiti neku odluku ili prijedlog Europske unije svjedoči nam nedavno glasanje u Hrvatskom saboru oko dolaska ukrajinskih vojnika na obuku u Hrvatsku. Misija Europske unije za pomoć Ukrajini – EUMAM predvidjela je obuku Ukrajinaca na teritoriju država članica. Premijer Plenković za to nije uspio dobiti dvotrećinsku većinu u Saboru.
Koronavirus i migrantska kriza pokazali su slabosti Europske unije
Početkom 2020. svijet je zahvatila pandemija COVID-19. Države članice EU-a mahom su djelovale samostalno, pogotovo po pitanju granica. Iako ne službeno, Schengen je de facto suspendiran. Kako je pandemija jenjavala, u prvi plan su opet došli migrantska kriza i ilegalne migracije. Poljska i Mađarska ovdje su se pokazale kao primjer kako je moguće ispred politika Komisije staviti nacionalne interese. U međuvremenu, u Poljskoj se promijenila vlast, ali u Mađarskoj premijer Viktor Orban i dalje vješto manevrira kroz institucije Europske unije provodeći nacionalne interese svoje zemlje.
Pitanje ukidanja veta u Europskoj uniji
Sve bitne odluke za Uniju donose se jednoglasnom odlukom svih država članica Europske unije. Mnogi europski političari već su istupali u javnosti s kontroverznim prijedlogom da se pravo veta ukine, ako ne za sve, barem za neke odluke Unije. Nedugo nakon ruskog napada na Ukrajinu, u lipnju 2022. predsjednica Komisije von der Leyen iznijela je svoje viđenje institucije veta. Kada su u pitanju odluke iz vanjske politike, odluka bi se trebala donijeti kvalificiranom većinom, rekla je von der Leyen. Tome su se usprotivile Hrvatska i manje članice. Time bi se ozbiljno narušila ravnopravnost svih država zajednice koja bi trebala biti skup suverenih država. Mađarski veto na pomoć Ukrajini najviše je doprinio tim razgovorima. Proširenje EU na Bosnu i Hercegovinu, Moldaviju, Albaniju, Sjevernu Makedoniju i Ukrajinu također nailazi na protivljenje nekih članica.
Koje odluke se donose jednoglasno?
Većina odluka donosi se kvalificiranom većinom, odnosno glasom 55% država članica koje predstavljaju 65% ukupne populacije. Jednoglasno se moraju donijeti odluke koje se tiču vanjske politike, oporezivanja i politike proširenja. Glavno pitanje unutar Unije sada je treba li prvo krenuti s reformom odlučivanja ili pokrenuti proces proširenja?
Suverenost država u EU ovisi i o tome žele li države prakticirati svoju suverenost
Na primjeru poljskog PiS-a (Pravo i pravda), premijera Mađarske Orbana ili slovačkog premijera Fica vidimo kako se suverenost može prakticirati ako za to postoji politička volja. Europski i nacionalni izbori diljem Europe svjedoče nam kako su europski narodi dobrim dijelom zasićeni globalističkim politikama. Između ljevičarskih koji su ujedno i globalistički smjerovi, Europljani sve više naginju nacionalnim i suverenim politikama, zaštiti granice i provođenju nacionalnih interesa. Ono što se događa na nacionalnoj razini, nužno će se očitovati i u politikama Europske unije koja je barem zasad, još uvijek savez suverenih država.
