Prosrpski crnogorski čelnici hine iznenađenje u prozirnoj strateškoj igri
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 27 Srpanj 2024 17:21
Trojica crnogorskih prosrpskih čelnika nisu iznenađena odlukom Hrvatske da ih se proglasi neželjenim osobama i u skladu s time zabrani ulaz u zemlju. Oni samo glume da su zatečeni.
Njihova je reakcija samo okretanje pile naopako. To je, zašto ne reći, tipično balkansko, orijentalno planirano i hinjeno čuđenje nad nečim što je očekivano i potpuno logično.
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova notom je izvijestilo Crnu Goru da je Republika Hrvatska proglasila nepoželjnima trojicu crnogorskih političara. To su Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore, Milan Knežević, zastupnik u Skupštini te Aleksa Bečić, potpredsjednik crnogorske vlade.
Razlog je sustavno djelovanja tih osoba na narušavanju dobrosusjedskih odnosa s Republikom Hrvatskom i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutarnjopolitičke svrhe u Crnoj Gori.
Iznenađenju crnogorskih čelnika nema mjesta, hrvatska nota bila je očekivana
Hrvatska je nota bila očekivana, ona je primjereni odgovor jedne zapadne demokracije na sustavnu kampanju koju politički prvaci u određenoj zemlji vode protiv nje.
A kampanja ima nekoliko elemenata, koji su u unutarnjim odnosima zaokruženi u dosljednom promicanju velikosrpskih interesa, a prema vani ciljanim pokušajima rušenja ugleda i međunarodne pozicije Republike Hrvatske.
Crna Gora ne može naštetiti Hrvatskoj. Ali može sebi, u ovom slučaju time što je provokacijama na koje ni jedna država koja drži do sebe ne može ostati ravnodušna izazvala odgovarajuću reakciju.
A proglašenje nepoželjnima perjanica velikosrpskih crnogorskih perjanica samo je formalni čin. Neformalno, Hrvatska će koristiti međunarodne mehanizme koji su joj na raspolaganju kako bi se obranila od tih napada. U konačnici, to će pojačati međunarodni pritisak na Crnu Goru i otežati joj put prema Europskoj uniji.
U Crnoj Gori sustavno se obnavlja velikosrpska ideja
Oživljavanje velikosrpske ideje u Crnoj Gori vidljivo je u brojnim simboličnim potezima, kao što su imenovanje mjesta i institucija po četničkim zločincima, uključujući i promjenu pristupa logoru Morinj, u kojemu su držani zatočeni Hrvati. Nakon što ga je Crna Gora bila proglasila svojom sramotom, sad je opet postao neka vrsta crnogorskog ponosa.
Vrhunac te politike vidljiv je u nedavnom donošenju rezolucije o Jasenovcu, Dachauu i Mauthausenu u crnogorskom parlamentu.
Rezolucija sadržajno nema nikakvog smisla, niti za nju postoji ikakav razlog utemeljen na civilizacijskim normama ili čak trendovima u međunarodnoj zajednici.
Najprije zamišljena kao rezolucija samo o Jasenovcu, kojom se Hrvatskoj, predbacuje genocid, u međuvremenu je dječjom logikom zakamuflirana time što su joj se dodali Dachau i Mauthausen. Tobože, rezolucija nije usmjerena protiv Hrvatske, nego je civilizacijski potez.
Crna Gora je donijela rezoluciju jer je Srbija pogođena
Zašto bi neka europska država bila ponukana danas u jednom dokumentu osuditi zločine u Jasenovcu, Dachauu i Mauthausenu? Na to pitanje ne postoji razuman odgovor, osim ako se zna da je ta rezolucija izravan odgovor na rezoluciju Ujedinjenih naroda o genocidu u Srebrenici.
Ukratko, Srbija je strahovito pogođena time što se rezolucijom UN-a skreće pozornost na genocid u Srebrenici za koji je odgovorna. Da bi si umanjila duševnu bol, Srbija se po običaju odlučila iskaliti na Hrvatskoj. Nastojeći pritom biti koliko-toliko uvjerljiv, Beograd je odlučio da neće sam donositi odluke protiv Hrvatske, nego je za njih zadužio Crnu Goru, čime je pak postalo očito da je Crna Gora ponovno srbijanski vazal.
Te igre u okviru “srpskog svijeta” vrlo su prozirne, ali imaju stanoviti učinak. Srbija time učvršćuje svoju ulogu crnogorskog gospodara, ujedno po uzoru na velike sile koristeći se Crnom Gorom kao mehanizmom za ostvarivanje svojih interesa.
Mandić je protagonist velikosrpske politike
Hrvatska je donijela odluku o zabrani ulaska u zemlju protagonistima te politike nakon što su oni i formalno ustoličeni kao vlast u Crnoj Gori.
Prvi među njima, Andrija Mandić, četnički je vojvoda i čelnik prosrpske koalicije, a Knežević i Bečić su također protagonisti velikosrpske politike.
Oni su i do sada imali značajnu ulogu u crnogorskoj vladi, ali su odgodili formalno sudjelovanje iz taktičkih razloga, “da netko ne primjeti varku”. U biti, zauzimanje pozicija velikosrpske opcije u Crnoj Gori događa se postupno, kako bi se sačuvao privid suradnje sa Zapadom.
A Zapad se dade zavoditi, što se ponekad prelama preko hrvatskih leđa. Hrvatska je snažno podupirala euroatlanski put Crne Gore. Davala joj je na korištenje vlastita iskustva i zauzimala se u međunarodnim institucijama za odluke koji joj idu u korist.
Prosrpska i proruska vlada uz podršku Europske komisije
Velikosrpska opcija u Podgorici to je koristila kako bi jačala svoju poziciju protiv Hrvatske.
Najneobičniji događaj u tome strateškome nizu zbio se krajem listopada prošle godine, kad je Crna Gora dobila novu vladu. To je jedini slučaj da je Europska unija pozdravila formiranje proruske vlade. Ta je vlada sada rekonstruirana, kako je i najavljivano i u nju je izravno uključena prosrpska i proruska opcija.
Crnogorski je parlament tada, uz podršku proruskih i prosrpskih snaga, izabrao novu vladu na čijem je čelu bivši ministar financija Milojko Spajić iz pokreta Europa sad, a predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen stigla došla je kako bi mu osobno čestitala. Crna Gora jedina je država koja ima proeuropsku i istodobno prorusku vladu, ma što to značilo.
Vlada je dobila podršku Mandića čiji suradnici nisu ušli u vladu vlade, ali je on ranije izabran za predsjednika parlamenta. Nadalje, postignut je sporazum prema kojemu je 2025. trebalo doći do rekonstrukcije vlade kad bi Mandić i njegovi saveznici i formalno postali njezin dio. Na kraju, nije se čekalo do 2025., sporazum je proveden već sada.
Von der Leyen poduprla crnogorsku ‘reformsku’ vladu
Von der Leyen je tada stigla u Podgoricu, gdje je poručila da će Komisija investirati u “crnogorske reformske napore” u okviru paketa od šest milijardi eura “za naše partnere na zapadnom Balkanu”.
Bio je to pokušaj kupovine Crne Gore. No, dionice Beograda i Moskve u Crnoj Gori znatno su jače. Institucionalna naivnost Zapada time samo dopušta širenje ruskog i srpskog “svijeta”, uz nadu da će njegova snaga popustiti.
Hrvatska shvaća tu prozirnu igru, ali njezina moć u zapadnim strukturama ograničena je nasuprot interesima i strategijama velikih igrača, koji slijede svoje vlastite interese na jugoistoku Europe.
No, postoji granica koja se ne prelazi. U ovom slučaju, Podgorica je podatnošću prema Beogradu potrošila karte koje je imala u Zagrebu. A one se ponajprije tiču stabilnosti europskog jugoistoka, za koju je Zapad, a posebice Hrvatska, snažno zainteresirana.
Skromne mogućnosti suprotstavljanja širenju nestabilnosti
Širenje nestabilnosti pod krinkom stabilnosti u međuvremenu je postalo očito. Barem je to vidljivo u Zagrebu, koji je simboličnim potezom zabrane ulaska u zemlju pokazao da i Hrvatska strpljivost ima granice.
Hrvatska u međunarodnim okvirima djeluje kao predstavnik Zapada i njezini potezi imaju legitimnost Europske unije. U tom pogledu, proglašenje crnogorskih čelnika nepoželjnim osobama snažan je potez.
Međutim, kad je riječ o jugoistoku Europe, geostrateški gledano sve su karte na stolu. Prevelik je utjecaj Moskve, previše je različitih interesa velikih sila da bi se mogao predvidjeti daljnji tijek zbivanja. Osim toga, Crna Gora je članica NATO-a, što odnose u njezinu susjedstvu čini dodatno složenima. Hrvatska u tom kontekstu ne može nametati svoje interese, ona jedino može ustrajati na normama integracijskih mehanizama koje predstavlja.
